Roštilj!
Sunce piči, mi roštiljamo
Cure gule krumpir u hladovini
Nedjeljom se mi planirano
Utapamo u harmoniji
Mi znamo sve već o životu
I što ti meni imaš pričati
Koliko troši benzina u zimskim uvjetima
I koji je limar najjeftiniji
Još mi uvijek u glavi zvoni Trillicina rečenica „Prošao godišnji, sad čekamo Božić…“ i zapravo nisam ni svjesna da je tom čekanju već skoro došao kraj. Iscurilo mi vrijeme, nisam ni svjesna kad. Ne samo razdoblje od godišnjeg do Božića, niti samo ova godina, nego i barem zadnjih 10. Bila sam prošli tjedan na Trgu. Obljetnica za Radio 101. Bila sam i prije deset godina. B(l)ogami sve se više pronalazim u pjesmi iz naslova.
Prije 10 godina nije me smetala ni zima, ni masa ljudi koja se gura oko mene jer ja sam kao i ostali došla pokazati da sam buntovnik i glasnim urlikom odobravati štogod je netko s balkona vikao. Danas, 10 godina kasnije na Trg nisam otišla toliko radi Radija, koliko zbog Leta 3 i Hladnog piva. Iz neke navike 101 mi je i dalje jedini radio koji slušam, iako Zrinku sve češće „ugasim“ nekim CD-om. A smetalo me što je pivo vodenasto, što je razglas loš, smetali su mi klinci koji se bezglavo guraju ispred, iza ili pored mene. Prvog koji mi je stao na palac htjela sam udaviti, a već sam na trećeg oguglala i ja i moje kurje oko koje je od jada siroto i progledalo.
Prije 10 godina tulume nismo organizirali, oni su se događali spontano, bilo je bitno da ima neke cuge i već ćemo se zabaviti. Danas ako hoćemo tulumariti, barem tjedan dana prije pošaljemo cirkularni e-mail kako bi se svi uspjeli uskladiti sa svojim Outlookom ili Blackberrijem i naravno da bismo dobili bilo kakvu reakciju e-mail prije svega mora sadržavati dobar gastronomski prijedlog, jer dobar tulum više ne započinje ako nismo osmislili kakav roštilj ili finu mezicu.
Prije 10 godina kad smo tulumarili, uvijek sam više voljela biti okružena muškim društvom. Danas kad tulumarimo podijelimo se u muška i ženska društva.
Prije 10 godina kad sam tulumarila u muškom društvu nisam razgovarala ili smo razgovor svodili na minimum, danas kad tulumarimo u podijeljenim društvima muški razgovaraju o autima i Oracleu, a žene pričaju o porođaju i šavovima.
Prije 10 godina obleku za izlazak činile su uglavnom traperice i kakva zgodna majičica, a danas pred svaki izlazak padnem u depresiju jer mi ni jedne traperice ne pašu i ormar mi je gotovo uvijek skoro prazan.
Prije 10 godina dok smo pogali, "starije" su mi cure i njihovi sitni plesni pokreti bili smiješni. Danas ja tako plešem!
Divlje izlaske u grad zamijenio je sad
Lagani dvokorak uz puni želudac
A sada zreli i debeli iscrpljenoj ženi
U prolazu dijelimo poljubac
A na roštilju zna se čevapi i kobase
Derbi sezone dreči na radiju
Sa škembom napred i brade masne
Jurimo ka trećem infarktu
Za sve postoji prvi put!
Imala sam jučer svojih pet minuta slave. Ustvari moja djela. Na radiju su javili da je nastala gužva u gradu zbog prometne nezgode u Novom Zagrebu. Ja sam sudjelovala u prometnoj nezgodi u kojoj je žena izletila pred mene i oduzela mi prednost, a ja zbog kratkog stajnog traka, klizavog kolnika i raznoraznih drugih okolnosti nisam uspjela stati dok se nisam zabila u njen desni prednji kraj. Sekundu prije samog udara, prije nego li me po prstima opalio zračni jastuk, prije nego li sam koljenima opalila u volan uspjela sam samo izgovoriti: „Sranjeeeeee!“ ili neku malo prostiju riječ od toga, ne sjećam se baš ili glumim da sam fina. Meni nije ništa. Ili skoro ništa – danas me opako boli vrat. Ni ženi nije ništa. Nadam se. Jučer je izgledala OK, a danas je još nisam zvala da provjerim. Moje je auto u komi. Smireno sam nazvala Peru da ga obavijestim i da me podsjeti koji je broj policije jer sve što sam se mogla sjetiti bilo je „95“. Barem sam točno vrijeme nezgode znala:). Onda sam mirno nazvala policiju, postavila trokut i čekala. Nikad do jučer nisam imala prometnu nezgodu, nikad do jučer nisam puhala alkotest, nikad nisam znala da ću biti tako mirna u takvoj situaciji obzirom da sam inače paničar. Za sve izgleda ipak postoji prvi put.
Eto, tako mi je započeo ponedjeljak 13. Ni ostatak dana nije bio bolji. Mama je u bolnici na operaciji, tata je negdje na službenom putu, baka je u bolnici, Perin dida je u bolnici, u novom uredu ništa nije radilo kako treba. Kad te krene onda te krene…
Danas je već skoro bolje. Osim što moram kod doktora zbog vrata, na osiguranje zbog nezgode i tako te sitnice. Dobro je da sam uvijek optimist:)
Vražja lost in space!
Zadnjih sam par dana okupirana selidbom ureda. Dosadašnji smo ured prerasli pa smo si našli veći, bolji, ljepši i u (relativnom) centru grada. Strašno se veselim toj promjeni, jer ako baš i ne mogu mijenjati šefa mogu promijeniti prostor u kojem radim. Sve još miriši (ili smrdi) po novom namještaju, trebati će nam dani da se sve posloži kako treba dok ne prorade telefoni, mreža, kompjuteri, printeri i Internet. S druge se pak strane strašno ne veselim jutarnjoj potrazi za parkirnim mjestom i već se vidim kako luda i oznojena tumaram ulicama za svojim mjestom pod suncem (sad kad malo bolje razmislim, sve su moje frustracije vezane za promet), ali fansi-šmensi ured je nešto što nam baš treba, a mjesta će već negdje biti.
U danim koji su prethodili selidbi dogovarali smo s dobavljačima preseljenje adrese pa smo tako obavijestili moje najdraže dobavljače uredskih potrepština, dostavljače novina, dostavljače kave i sličnih stvari i sve naše klijente, te naravno dragog nam telefonskog operatora. Preseljenje linija i ADSL-a dogovoreno je za četvrtak ali do zadnjeg trena naravno ne znam hoće li nam preseljenje telefonskog broja uspjeti jer se kod naših najdražih to ne može saznati ako nemaš debelu vezu. I zovu me u srijedu ujutro:
Tehnička služba :“Dobar dan, trebamo gđu. Vražju“
Ja: „Ja sam izvolite!“
Tehnička služba: „Imamo zahtjev za preseljenje telefonske linije s jedne adrese na drugu i tražite da se to preseli sutra“
Ja: „Da, tako je. Ali treba se seliti i ADSL sa sadašnje lokacije.“
Tehnička služba: „Za ADSL će Vam se javiti druga ekipa, a za zahtjev za uključenje nove linije treća“
Ja: u oblačiću (toliko o efikasnosti)..“OK. Čujemo se“
Ostatak sam srijede provela prekopavajući po starim stvarima i rješavala se nevažnog kako bi što manje morala seliti.
U četvrtak vozeći se prema poslu razmišljam: „Moram požuriti u ured. Danas će nam isključiti telefone i Internet i kako ću onda skuhati kavu“ (!?).
Kunem Vam se da sam inače pametna žena koja zna da aparat za kavu nema vezu na Internet, ali jednostavno ne znam što mi je bilo. Stres valjda. Ili se Internet već toliko uvukao u sve pore života da više ne znam(o) funkcionirati bez njega. Nakon isključenja telefona i ADSL-a, te popijenih nekoliko kava (za svaki slučaj) imala sam osjećaj odsječenosti od svijeta. Jedan je e-mail ostao neposlan u outboxu. Sve je stalo – MSN i Skype su se isključili, Bloglines se svakih par minuta kao i Outlook javljao da nema vezu na Interent (da znam, ne moraš mi stavljati soli na ranu!), barem sam 10-ak puta automatski krenula na Internet u potrazi za pokojom beznačajnom informacijom, brojem telefona ili radnim vremenom. Zbog nepostojanja telefona imala sam višak slobodnog vremena, a nisam ga imala kako potrošiti jer NEMAM INTERNET! No barem je aparat za kavu radio!:)
Pokaži mi sise i reći ću ti kakva si!
Da prostite na naslovu, ali morala sam... Dakle, jutros dok sam se razbuđivala (i topila celulit s laptopom u krilu) naletih na članak „Grudi otkrivaju kakve su u seksu“... znatiželja je ubila mačku pa je tako i mene članak ubio u pojam. Nisam znala da postoji „znanost“ tj. umjetnost proricanja budućnosti prema obliku ženskih grudi. „Znanost“ postoji još od 18. stoljeća, a naravno od tada je znatno napredovala, tako da današnji muškarci mogu puno znati o ženi ako imaju sreću vidjeti oblik njezinih grudi. Nešto kao čitanje iz dlana. A obzirom da, mi žene sve češće izbacujemo upravo njih u prvi plan, tim činom postajemo otvorene knjige te pametan muškarac koji se razumije u sternomantiju može puno saznati.
U članku nas prema Njihovom obliku svrstavaju u:
- izrazito oštroumne i marljive, te zbog toga brzo napredujemo ukoliko se nalazimo u zdravoj okolini – ako ste se pronašli u ovom opisu, sigurno imate „prsa zakrivljena poput odskočne daske (grudi prema dolje)“ (op.a. ne razumijem, zar bi trebale biti prema gore?).. nadalje ovaj će se tip žene izrazito dobro snaći sa svakim muškarcem koji ih smatra dobrim suprugama, te su naravno nezasitne u seksu
- udane i taj ste potez napravile kao vrlo mlade, ili već sad znate da ćete se udati vrlo mlade, a k tomu ste imale (ili imate) samo jednog partnera i frigidne ste - sigurno imate okrugle grudi poput jabuke
- samostalne i o muškarcima neovisne žene - sigurno su vam grudi u obliku trokuta (op.a. ?)
- dražesne i još k tomu menadžerice ili direktorice - vaše grudi zasigurno imaju oblik plavog patlidžana (op.a. ??)
- žene s ozbiljnim psihološkim problemima s konkurencijom ili narcizmom - vi sigurno imate silikonske grudi... naravno vi ste žena koja ispunjava gotovo sve muškarčeve fantazije, ali niste za obitelj te vas ne bi ženio (op.a. ovo razumijem)
Ozbiljnih psiholoških problema nemam, al test s olovkom...hm...možda je problem u olovkama:)
