U kinu sa predsjednikom
Znate li gdje je samo vaša Vražja bila jučer? U kinu sa predsjednikom Mesićem. Izgleda ne baš u istoj dvorani, nego u susjednoj, ali smo se našli na istom mjestu u isto vrijeme, sa istim razlogom, ja sa Perom i D., a on sa svojim man in black (ustvari nisam ga baš ni vidjela od silne pompe, ali nećemo sad detaljizirati – kažu da je bio tamo). Vjerujem da je njegovo mjesto bilo bolje od moga – za njega je, kao što i doliči bilo rezervirano, a ja sam mjesto našla samo u prvom redu, pa sam barem imala dovoljno prostora za noge, i nisam imala glavatog "čiku" ispred sebe da me ometa, a platno je zaista veeeliko iz prvog reda. Iza mene bakice, jugonostaličarke dovoljno pristojne da se nisam morala boriti protiv svog „ŠŠŠ“. Razlog – hrvatska kinopremijera novog filma Rajka Grlića – Karaula.
Kako to inače na premijerama biva, prije početka filma, a nakon što se sva svita udobno smjestila u svojim foteljama film nam je najavljen. Obzirom da se radi o kooprodukciji između svih zemalja bivše Jugoslavije, te Mađarske, Velike Britanije i Austrije, Zagreb nije prvi grad u kojem je održana premijera filma. Film je prethodne premijere doživio u Skopju, Beogradu i Sarajevu pred velikim brojem ljudi i na svim je premijerama pozdravljen ovacijama. Jučer ga je pak zagrebačka publika mlako dočekala. Barem iz moje perspektive. Film je zaista izvrstan, pa mi nije jasno zašto su zagrepčani tako hladno reagirali. Nakon filma, došla nas je pozdraviti sva filmska ekipa (ili gotov sva– mislim da je izostala medicinska sestra 2: Kimberly Ddadd
), a popraćeni su bili mlakim pljeskom od cijele dvije minute. Skoro mi je bilo žao što sam bila dio te hladne publike, a njih je skoro više zanimalo ono što se događa u predvorju kina tj. fina besplatna papica. Nisam u tom svijetu, imam sreće (hvala D. što si nas povela) biti na ponekom od takvih događanja, i ako je nešto zaista dobro (kao što ovaj film jest) publika to pozdravi odgovarajućim pljeskom. Možda je publiku ovaj put bilo strah pljeskati da ih ne bi proglasili jugonostalgičarima.
Ako bih u stilu naših Glamour emisija davala + ili – događaju, filmu bih dala ogroman plus (preporuka za pogledati, palac gore), a publici ogroman minus i nikad ih više ne bih zvala na premijeru!
Karaula
