Neušutljivi
Znate li one ljude koje u kinu utišavanju druge ljude, koji u crkvi prijekornim pogledom gledaju mlade koje umjesto da prate što se to događa na oltaru pričaju u zadnjem redu? E pa ispada da sam ja jedna od tih "ŠŠŠ" ljudi. Zapravo ne znam kad sam postala jedna od tih ljudi, i zaista nikad nisam željela postati jedna od njih, ali nekim čudom, sasvim neprimjetno i to mi se dogodilo.
Nedavno su me na aerobiku jako naživcirale dvije nove djevojke iz zadnjeg reda. Lako što su cijeli sat pričale, ali zadnjih 5 minuta dok opuštamo svoje mišiće od napora, pa to je neoprostivo! Pokušala sam sa pogledom ispod obrva, pa sa laganim simultanim okretanjem lijevo - desno, laganim coktanjem (to pali kod tate kad hrče), no kako ni jedna od metoda nije davala rezultate odustala sam. U zadnjem posjetu kinu razočarao me jedan postariji čovjek koji nije mogao prihvatiti poljupce dva muškarca na filmskom platnu i koji je konstantno morao nešto dobacivati, no prestao je nakon nekog vremena, pa nisam morala povući "ŠŠŠ" iz opasača. I onda danas gledajući Seinfelda i smijući se njegovim šalama i pošalicama, shvatim da sam upravo ja jedna od tih "ŠŠŠ" ljudi, i odjednom mi njegov humor više nije tako zanimljiv. Stoga sretnete li u kinu, na aerobiku, u crkvi curu koja se čudno meškolji i svim se silama trudi oduprijeti porivima "ŠŠŠ" znajte da sam to ja, i da sam na odvikavanju
