Stavi koliko primi i ostali starohrvatski recepti
Kada žena osjeti da je malo starija nego prije? Kad počne s drugim ženama razmjenjivati recepte i pričati o tome kako više nema ideja za kuhanje? Možda…Ja sam mlada kuharica. Mlada po stažu jer tek od nedavno kuham redovno. Od nedavno, pa zauvijek:) Kuhala sam i dok sam živjela s roditeljima, ali ne tako često, obično vikendom kada mame ne bi bilo doma, a onda sam eksperimentirala sa kineskom, meksičkom, mađarskom ili američkom (!) kuhinjom. Sad kuham čušpajze i sve te obične stvari:)
Prije nekog vremena u posjete u naš novi stan došla nam je moj baka. Od koga pokupiti više mudrosti nego od moje bake, vrsne kuharice. Međutim, problem je taj što baka koristi mjere tipa šaka npr. oraha, prst debelo npr. meso, srednje velika npr. glavica luka ili jaje, i ono najvažnije koliko primi npr. brašna. Nisam dobra u tim neegzaktnim receptima. Svi me naravno, misleći da mi valjda doma ne jedemo ništa, filaju receptima. I to upravo takvim, neegzaktnim, pa smo se baka i ja prije pokušaja prenošenja njezinih znanja na mene dogovorile da ćemo uzeti neku egzaktniju mjeru tipa – žlica, čaša od jogurta i ne razmišljati o različitim veličinama potonjih.
Pa kaže moja baka: „Evo npr. knedle od sira. Staviš malo manje od pola kile sira…“
Vražja: (Upitnik nad glavom – malo manje kao 10 dkg, ili žlica manje)…ali baku ne smijem prekidati jer će izgubiti tijek misli, pa je puštam neka priča.
Moja baka: „Pa onda uzmeš jedno veće jaje“
Vražja u oblačiću iznad glave: „Ok, tu ne možeš fulati, barem su jaja u kartonima sa označenom veličinom, a i imam uvijek za usporedbu“
Moja baka: „Pa stavljaš žlicu brašna, pa žlicu griza naizmjence dok ne dobiješ izvjesnu smjesu“
Vražja u oblačiću iznad glave: „(?) ovo je novo…“
Moja baka: „I onda žlicom radiš srednje velike knedle i stavljaš u skoro ključalu vodu“
Vražja: … (predajem se)
Knedle svaki put ispadnu drugačije, i nikad nisu kao njene jer nikad ne znam koja je to izvjesna smjesa koju moram dobiti, jer su jaja različite veličine, jer koristim drugačije žlice ili brašno koje nije odgovarajuće kvalitete. Zato blažen bio Google.com i različiti kulinarski portali, živjele egzaktne mjere i živjeli moji prijatelji koji su nam kupili digitalnu kuhinjsku vagu.
I umjesto kraja – moj counter kaže da su me ljudi pronašli preko čeških knedlički, krpica sa zeljem, dijeta i debljina, a i ovaj post je opet vezan uz hranu, i što sad da ja radim:) hitno moram inspiraciju tražiti dalje...