Živim i svemu se divim:)
Čovjek uči dok je živ. Nakon faksa shvatila sam da tek tada počinje učenje. Teoretska znanja često nemaju veze sa praksom. Posao podrazumijeva i stalno praćenje promjena i cijeloživotno obrazovanje.
No, ne učim samo o poslu, učim o sebi. Naučila sam svašta o sebi u zadnje vrijeme – da ne volim kritiku, da sam brzopleta, da sam polupismena, da znam riješiti problem na računalu iako nisam baš sasvim sigurna što je DHCP i što ja to radim pinganjem, ali recimo da sam na temelju ovoga naučila i da sam radoznala iliti da sam sveprisutno cunjalo. Dakle, dok živim učim i o sebi.
Tako sam nedavno spoznala još jedan detalj o sebi i stavila ga u pravu košaricu. Među one davno prepoznate i priznate fetiše, ubrajam još jedan ...
Od rođenja, ili od samog začeća i spolnog opredjeljenja predodređeni su mi klasični ženski fetiši - ne moš' pobjeći od dućana s cipelama, s torbicama, krpicama, kozmetikom, ...kupovina bilo kakve vrste moj je fetiš, pa čak i dnevna kupovina namirnica…
Zbog okruženja u kojem sam radila zavoljela sam tehniku, pa nazovimo ovo tehničko-tehnološki fetiš – trenutno se brinem kako ću nabaviti polulegalnu, besplatnu verziju novog Officea 12, općenito sam oduševljena tehnikom - oduševljavaju me novi LCD televizori sa HDMI priključkom, ili DVD snimač sa 80GB čvrstim diskom, pa sve do malih (gotovo nepotrebnih) sjeckalica za kuhinju, i raznih elektronskih naprava:)
Nedavno, kad smo kupili stan i počeli ga opremati, shvatih da su mi fetiš male plastične kutijie za pakiranje namirnica. Pero me čak prozvao Tupperware Lady! Za tako malo kućanstvo imamo neobično velik broj plastičnih kutijica, pa priznajem fetiš su mi i plastične posudice različitih fela.
Međutim, tek prije par dana sam u razgovoru s dragom prijateljicom priznala sebi i njoj još jedan neobičan fetiš. Obožavam uredski materijal, a pod time mislim – različite vrste spajalica, klamerica, post-it blokića, folija za odlaganje dokumentacije, olovčica i olovaka, flomastera, uredskih aparata, papir 80g/m2, 100 g/m2, naljepnice, adresari, registratori… Kupovina uredskog materijala poseban je ritual koji bih teško prepustila nekome. Čak imam i jednu posebnu vrstu veselja i osmijeh pripremljen samo za dobavljača uredskog materijala. Izgledam kao malo dijete u božićno jutro kad krenem raspakiravati naručeno. Moj stol je izvor najneobičnijih vrsta spajalica, flomastera, blokića, gumica olovaka i raznih stvarčica sa kojima imam divan uredski suživot, a koje mi razbijaju monotoniju radnog dana...
Nego, ne znam, trebam li se brinuti zbog ovoga?:)
