Leve iti ne!
Ja sam dešnjakinja. Pišem desnom rukom. Da pišem lijevom bila bi ljevakinja. A da ne pišem ne bih znala koja je strana desna, a koja lijeva.
Imam gadnih problema kad treba brzo reagirati na uputu gdje skrenuti. Kad mi netko na križanju u zadnjem trenu kaže „Skreni lijevo!" treba mi više od par sekundi da se odlučim gdje je to lijevo, i na kraju ću gotovo sigurno skrenuti desno. Ako bih vam ja davala upute kojim putem ići, onda dobro pazite što vam pokazujem rukom i ne slušajte što vam pričam jer moj govor i moji znakovi rukama najčešće nemaju veze jedno s drugim. Gotovo siguran je sudar u plesnim ili aerobik koreografijama, jer ja idem sama protiv svih – svi na lijevo, a ja desno…njihovo desno, a moje lijevo.
Svašta sam probala. Probala sam sa obrnutom logikom, dakle ako trebam skrenuti lijevo, onda skrećem na svoje desno i obrnuto. Ali takav način rješavanja problema ne rješava stvar sa stopostotnom sigurnošću. Naime, može se dogoditi da je prva reakcija nekim čudom ispala točnom i da sam na glasovnu naredbu reagirala ispravno i skrenula u pravom smjeru. Probala sam sama sebe trenirati, ali nije davalo rezultate.
Neko vrijeme sam se ozbiljno pokušala baviti tim problemom i na različite načine pokušala ustvrditi zašto se to događa. Mislila sam prvo da me buni to što imam samo dvije opcije – lijevo ili desno. Ali u drugim stvarima gdje su mi ponuđene dvije opcije gotovo nisam u dilemi. Znam što je konveksno, a što konkavno, znam što je centripetalno, a što centrifugalno, znam što je gore, a što dolje, znam gdje je sjever a gdje je jug, istok i zapad ponekad znaju raditi probleme jer su opet na lijevoj i na desnoj strani, ali ravnam se prema suncu. Ova je teorija pala u vodu.
Onda sam se tješila da su krivi moji roditelji i njihovi prijatelji i vrijeme u kojem sam odrastala pa nisam imala kvalitetne didaktičke igračke koje bi me u ranom djetinjstvu naučile što je lijevo, a što desno.
Tješila sam se da nisam služila vojni rok, a možda bih da jesam naučila stupati s „ Lijeva, …lijeva, …lijeva…“.
Možda je kriva moja apolitičnost i ne izabiranje političkih struja…ili možda jednostavno ne koristim mozak za takve stvari…
Malo sam si dala vremena i istraživala. Internet je nepresušan izvor informacija. Ovakva zbrka češća je u žena, otprilike na deset žena dvije ne mogu brzo i lako odrediti svoju lijevu i desnu stranu, i češći je u dešnjaka. Poremećaj se ne može riješiti, ima neke veze sa tim da se jednako koriste obje polovice mozga, a vrlo vjerojatno je nastao zato što smo kao fetusi cuclali lijevi prst, a kad smo se rodili odlučili smo biti dešnjaci. Dakle, odmah sam od rođenja bila svojeglava i bar u nečemu nisam mediokritet, bilo to pozitivno ili negativno. Ima nas još, nema veze sa inteligencijom - pametnom dosta. Zapravo mislim da je to baš šarmantno..:)
A vi dragi moji?
