Photobucket - Video and Image Hosting

Pitajte me: „Vražja, gdje si parkirala auto?“

Auto sam parkirala u servisu. Klapa: 3. put! Uz svu mašineriju i kompjutersko očitanje problema iliti greške koja se javlja na kontrolnoj ploči, ja već treći put idem na servis zbog iste stvari, znači već drugi put reklamiram isti popravak. I nisam išla kod nekog stričeka mehaničara, nego u veliki, ovlašteni servis koji se bavi autima kao i mojim! Rekao bi čovjek, znaju oni što rade, pa oni servisiraju samo dvije automobilske marke. Vraga! Imala sam najbolju volju i prošli i ovaj put vikati i urlati, ali svaki put me dočeka simpatični debeljuco sa tužnim očima i govornom manom (ne zna reći R, a na to padam). Očito su me skužili jer svaki put kad dođem podmetnu mi njega, pa se omekšam i ne vičem, a imala bih svako pravo da budem drska i bezobrazna baba. Milom očito ne ide, pa sam trebala probati silom. Ali dajem im još jednu šansu, a onda ću ih prozvati na svom blogu! I onda više nitko neće ići kod njih:)
Činjenica je da automobilska industrija kao i sva tehnologija iz dana u dan napreduje. Auti i tehnika postaju sve masoviniji i sve pristupačniji, ali se sve brže kvari, i postaje neisplativo raditi popravke, pa se potrgane stvari zamjenjuju novima. Tamo negdje osamdesetih moji su starci od studentskih kredita kupili polovnog fiću, i pola Europe obišli s njim, vozili se na relaciji Zagreb-Slavonija svaki vikend, ljeti obilazili dragu nam obalu uduž i popreko i taj je auto trajao i trajao i išao na malobrojne popravke gdje bi ga čiko mehaničar popravio bez fency-šmensi tehnike i spajanja na kompjuter. Cijelog bi ga rastavio, našao kvar, popravio i ponovno sastavio. Jest da je popravak trajao duže od jednog radnog dana, ali nakon svega, kad bi nam vratio našeg malog Fiću sa popravka bili smo sigurni da na popravak ne mora ići sljedećih 6-9 mjeseci. Ubrzo kad nam je obitelj narasla, zamijenili smo Ficu Stojadinom. Taj je pak auto stvarno izdržao svašta. Opet smo se njime vozili uzduž i popreko, vukao je za sobom prikolice građevinskog materijala, a popravke je zahtijevao rijetko, ovaj put kod drugog stričeka mehaničara bez fensy-šmensi opreme.
U istom tom Stojadinu smo u velikoj seobi naroda iz Slavonije dovezli i svoj stari televizor koji nas je prije seobe služio brat-bratu 10-ak godina, i onda nakon toga još nekoliko godina sve dok nam nije dojadilo da svaki put kad hoćemo promijeniti program moramo dići svoju guzicu sa trosjeda, prošetati do TV-a i stisnuti gumb i dok se nije pojavio teletext. Onda smo svoj dobri stari TV zamijenili novim čudom tehnike sa daljinskim upravljačem i teletekstom, a stari TV dali baki i didi. Recimo da je zamjena napravljena '94. Do danas je taj novi TV iz '94. zamijenilo šest novih, jer su sve prethodnici riknuli tako da se više nije isplatilo popravljati ih. Naš dobri stari TV bez daljinskog upravljača i ostalih fency-šmensi dodataka još uvijek živi i radi kod bake i dide, i nikoga ne živcira da se moraju dići i promijeniti program.
Neki dan mi je riknuo mikser, tj. strgale su se metlice. Novi, skoro nekorišteni mikser, još pod garancijom, ali nema taj mali ovjereni komadić papira pa garanciju ne mogu iskoristiti, metlice ne mogu kupiti, dakle moram svoj novi, skoro nekorišteni mikser zamijeniti još novijim kako bih i taj mogla uskoro zamijeniti. A moja mama koristi mikser iz osamdesetih godina koji je kupila na akciji sa usisavačem „Sloboda“, Čačak (koji sad služi za usisavanje automobila jer je već prestar i preružan) i taj mikser još radi kao nov, bez obzira na činjenicu da mu je kabel izlijepljen izolir trakom i da je već stvarno pohaban, star i ružan.

Mogla bih nabrajati još takvih primjera, no onda bi me samo prozvali nostalgičarom ili biste mislili da ne pratim napredak tehnologije. Ali ja nisam takva. Dapače, ja sam od onih koje vole imati sve nove pizdarijice i napredak tehnologije me oduševljava, ali danas samo malo ljuta na sebe jer se nisam uspjela izvikati na simpatičnog debeljucu sa tužnim očima i govornom manom, pa sam unaprijed nostalgična za novcima koji će nepovratno napustiti moj tekući račun na putu do velikog, ovlaštenog servisa, mog automobila.

11.01.2006. u 11:48 | On/Off

Komentari (15) | + | -

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Dr. Phil proclaimed, "The way to achieve inner peace is to finish all the things you have started and have never finished." So, I looked around my house to see all the things I started and hadn't finished, and before leaving the house this morning, I finished off a bottle of Merlot, a bottle of White Zinfandel, a bottle of Bailey's Irish Cream, a bottle of Kahlua, a package of Oreos, the remainder of my old Prozac , the rest of the cheesecake, some Doritos and a box of chocolates. You have no idea how freaking good I feel.

Arhiva

Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (3)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (6)
Veljača 2006 (4)
Siječanj 2006 (9)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (11)
Listopad 2005 (7)
Rujan 2005 (7)
Kolovoz 2005 (5)

Linkovi

Bloghaer








E-Mail!




Top linkovi

Žemskinje

Armanina
Dva
Dinamitna
Demjan
Dupinka
Dora
Dragica
Izgubljena
Jazzie
Jezdi
Jana
Koki
Moix
Penellopa
RiLady
Rubia despues
Slatka žvakica
Trill
Zvončica

Muškići

Đuro
M5
JJ
Neutrino
SSpot
Zlo-i-naopako