Život na visokoj peti
Kad hodam, hodam brzo. Imam duge noge, pa radim velike brze korake. Ne vučem se po stazi, ne hoduckam, nego hodam brzo. Jednom prilikom mi je dida rekao „Teško tvom Anđelu čuvaru. Taj mora imati puno posla samo da te uhvati“. Ako osjetite nečiji uzdah za vratom dok hodate po gradskim dućanima to sam ja, živčana što ste se sa tim vašim vrećicama raširili toliko da ne mogu zaobići Vaš lagani korak. Nije damski, ali je efikasno. Kad hodam brzo, nosim ravne cipele ili sa malom petom koja se gotovo i nema pravo zvati petom. To su cipele za brzo i efikasno hodanje, moje šunjalice.
Imam u ormaru jedan ili dva para elegantnijih cipela na malu petu za posebne prilike, i one najčešće tamo stoje. Tu i tamo sam imala izlete i kupila cipele na visoku petu, ali njihova je sudbina unaprijed bila poznata - stajati u ormaru dok mi ne dojadi gledati ih, a onda bih ih prenijela na neko skrovitije mjesto. Daleko od očiju, daleko od srca.
Tako sam i sinoć imala izlet. Kupila sam krasne, damske, kožne čimze sa petom od 8,5 cm. Noga u njima izgleda divno, a ukupni dojam osobe (mene) djeluje profinjenije, skoro damski. Divim se ženama koje znaju paradirati satima po gradu na onim tanjušnim petama od 12cm! I oduvijek sam htjela imati takve, damske čimze. Jutros sam odmah izračunala da sam danas cijeli dan u uredu, da ne moram šetati nigdje i da bi bilo zgodno obući čimze danas i prosjediti cijeli dan na stolici. Preračunala sam se…
Prije pet minuta sam bila vani, obaviti neke sitnice, tu po kvartu. Da imam svoje šunjalice obavila bih to u 3,5 minute. U novim elegantnim čimzama treba usporiti korak na damsku brzinu, paziti na bljuzgu/blato/lokve, paziti na rupe u asfaltu, na železo na ulazu, na stepenice… I onda me povrh svega negdje na pola puta prvo počeo štrecati palac. Jasno, sa te visine noga u hulahopkama klizi naprijed i prvi naravno nastrada palac. Ubrzo nakon toga počelo me štrecati stopalo (sa gornje strane – ne znam kako se to zove), ni taj dio nije navikao na takav položaj pa se žali i onda se povrh svega javio moj list da mu ipak treba malo više prostora od onoga što sam mu za danas dodijelila. Fino! Baš sam damski izgledala! Nije žvaka za seljaka, nije bečka cipela za ličku nogu. Jedino pozitivno da sam sa tih 8,5 cm, i svojih 178 došla na zavidnu, gotovo manekensku (barem) visinu od 186,5 cm i da mogu potvrditi da je zrak puno čišći gore:)…
