Flekice sa zeljem
Jelo je najintimniji dio osobnosti čovjeka. U velikoj ponudi hrane čovjek može birati, ali dvije osobe nikad nemaju identičan izbor! Razlike postoje čak i u istoj obitelji a kamoli kada na problem gledamo šire. Reci mi što jedeš pa ću ti reći kakav si (Anthelme Brillat-Savarin) - poznata je izreka, kojoj je svaki komentar suvišan. Ono što je nekome smiješno vama je dobro i obratno.
Ja sam čitav život u borbi sa kilogramima, nekad dobijem, nekad gubim. Uglavnom gubim. Rekli su da višak kilograma nije važan, važno je kako se nosiš s tim. Ja smatram da ga dobro nosim. Nisam mislila pisati o tome. Moja borba se dokazala ovaj vikend, moja najbolje prijateljica, kućna vaga, tetoši me brojkama i ja sam jako zadovoljna. Čim se priča o hrani, ja odmah o dijetama, a nije mi to cilj.
Danas se poveo razgovor o jelu, pa mi se to mota po glavi. Ako je istinita ova poslovica, onda sam ja jedna jednostavna osoba jer volim jednostavno hranu. Hrabro i bez srama ću reći da mi je najdraže jelo flekice sa kupusom iliti krpice sa zeljem, kako vam drago. Staro, domaće, jednostavno i što je najvažnije, meni najvažnije ukusno jelo. Mama ga nikad nije pripremala, jer ostatak moje obitelji nije dijelio moje oduševljenje, a sada kad živim s Perom njega dosta često maltretiram time. Danas sam dobre volje i dok ovo pišem kupus se krčka na štednjaku, a Pero će jesti nešto drugo jer sam fest gladna:-)
Volim domaću kuhinju, volim kuhati i volim kad dobijem pohvalu za svoju kuhinju što nije uvijek slučaj:-) i naravno prije svega volim jesti… Iz vremena dok nismo bili posvađani sa našim tekućim računima sjećam se (kroz maglu) odlazaka u fine restorane, sjećam se jela egzotičnih naziva i još egzotičnijih okusa. Nije da ne volim probati nešto drugačije, kušati drugačije kuhinje, ali domaće je ipak domaće. Uvijek mi je od svih kuhinja bila najdraža domaća kuhinja. Pa čak i strana kuhinja na domaći način. Pizza i pasta u Italiji mi ni upola nije tako dobra kao kod nas, njemačke i austrijske kobasice su bolje u našoj izvedbi, mađarski gulaš me se nije dojmio (no rekli su mi da smo jeli na krivom mjestu), jedno su češke knedličke bile jestive u Pragu. Možda sam subjektivna, možda sam bila ograničena na jeftinije restorane, možda nemam tako istančano nepce, ali to je moj dojam ili ja sam ipak jedno jednostavno čeljade kojem na miris flekica (krpica) sa kupusom (zeljem) curi slina…
A koje je vaše najdraže jelo?
Krpice sa zeljem
POTREBNO:
1 glavica svježeg zelja
2 glavice luka
sol
papar
ulje
kupovne krpice ili istrgane od tijesta za rezance
NACIN PRIPREME:
Na ulju izdinstati sitno rezani luk, dodati zelje izrezano na centimetar široke rezance i dinstati miješajuci dok zelje potpuno ne omekša i postane staklasto. Zacinimo i pomiješamo s kuhanim krpicama. Ovo jelo pamtim iz bakine kuhinje, a uvijek se prije toga jela gusta domaca juha od rajcice.