Osjećam se tako...
Prije dva dana otvorila sam svojim starijim kolegicama s posla e-mail adrese i otkrila im svijet Interneta. Do sada nikada nisu pokazivale interes, ali prije par dana su me pitale da li bi i one mogle imati svoje „emajl“ kako bi ipak puno lakše mogle komunicirati sa klijentima. Cijeli dan su se dopisivale i jedna drugoj slale e-mailove (naravno sjede jedna pored druge u istoj sobi). Baš mi ih je lijepo bilo gledati kako su oduševljene kao mala djeca. Što se tek može naći na Googlu...:-) Obje imaju veliki strah od računala i do prije par mjeseci sav dodir sa računalom im je bio knjigovodstveni program u DOS-u. To su rasturale. Ali čim treba primiti miša u ruke, to je panika. Malo po malo uspjela sam ih naučiti kako si mogu otvoriti nove dokumente, namučila se dok sam im objasnila mape, a čak su nam tri dana trebala da naučimo kako doći do dokumenata na serveru. To su gospođe koje u stavu „mirno“ čekaju mirovnu, koje na računalu rade barem 15-ak godina, ali koje nisu sa tim odrasle i računala se strašno boje.
To me podsjetilo na slijedeću priču…Na mom prijašnjem radnom mjestu često sam imala priliku gledati starije ljude kako se bore sa svojim strahom od računala, engleskog jezika, nepoznanica. Opet mi je jedna gospođa ostala u pamćenju. Gospođa od svojih 60-ak godina došla je u da bi naučila nešto osnovno o računalu. Nakon prvog seminara kad je naučila što je „detoskop“ i što je „cd-rum“, naučila je „pržiti“ na disketu, naučila je „sejvati“ dokumente, pisati u Wordu…no Internet ju je oduševio…koliko se toga može naći na Internetu…no, ona nema Internet doma, nitko joj ga nije instalirao, te dolazi jedan dan i kaže:
Gđa: „Dobar dan“
druga osoba: „Dobar dan“
gđa: „Znate, ja sam položila sva četiri seminara koja sam platila…“
druga osoba: „Drago mi je to čuti. Vidite da nije bilo problema…“
gđa: „I znate ja doma na svom računalu imam i „detoskop“ i imam word i imam mape…ali…“
druga osoba: „Recite, kako Vam možemo pomoći…“
gđa: „Pa znate, ja nemam doma Internet…“
druga osoba: „Pa jel imate modem? Od nas ste dobili i onu šifru s kojom se možete spojiti na Internet…“
gđa: „Pa ne znam jel imam modem? Koliko to košta?“
druga osoba: „Pa ja Vam ne znam točne cijene, ali mogu Vam potražiti…“
gđa: „Imam ja prijedlog…“ i počne nešto tražiti po svojoj torbi, izvadi iz torbe disketu i kaže legendarnu rečenicu:
gđa: „Ma znate, super je meni taj Vaš Internet, jel' bi Vi to meni mogli spržiti na disketu…“
Jako je teško suzdržati se od smijeha u jedno tako vrlo ozbiljnoj situaciji. Za gospođu su to mogle biti doživotne traume. Lijepo su joj objasnili o čemu se radi, i ponudili joj pomoć…ne sjećam kako se ta situacija riješila do kraja…
P.S. Što se tiče naslova... Osjećam se tako almost cool:-) Nije mi baš jasno kako sam dospjela tamo. Bez lažne skromnosti. Ima puno boljih, a i onih koji su tu a trebali bi biti sa lijeve strane. Nepotizam? Mislim znam ja Anderlona, ali on ne zna mene, bar ne pod pseudonimom;-)…uglavnom, jako sam bila sretna (pa čak i ako je zabuna) kad sam svoje ime vidjela tamo. I morala sam to spomenuti jer nemam se kome pohvaliti nego vama:-)
