Prvo, željela bih samo reći da ovaj post neće biti kao i oni ostali. Ovo što ću sada pisati moram negdje izbaciti iz sebe i smatram da je ovo pravo mjesto za to, a uostalom upravo zbog takvih stvari sam i napravila ovaj blog.

No, počnimo.

Prije pet godina sam upoznala jednu curu. Mislila sam da je umišljena i glupa, jer iskreno, i ponašala se umišljeno, imala sam neki dojam kao da misli da je bolja od svih nas. No onda sam ju bolje upoznala i shvatila da ona zapravo i nije tako loša osoba. S vremenom smo smo postale bliske i mislila sam da ju poznajem dovoljno dobro da bih znala što misli, isto kao i što je ona poznavala mene. Postala mi je kao sestra, zavoljela sam ju, zaista.
No onda smo postale malo starije i došli su problemi s dečkima, naravno. Objema se sviđao isti dečko, za kojeg sam ja poslije shvatila da je zapravo obični idiot koji iskorištava cure i tretira ih kao nekakvo smeće, znate ono, kad dobije ono što želi, odbaci ih. Samo što ona to nije shvačala i još uvijek je tako. Ne razumije da ju on vuće za nos. Pokušala sam joj to objasniti već tisuću puta, ali ona jednostavno ne shvaća.No taj dečko više nije moj problem, ima svoju curu koju vara, a ja imam jednu osobu kojoj nikada ne bih napravila nešto takvo. A znate zašto? Zato što ono što ta osoba i ja imamo je nešto najbolje što mi se dogodilo i nikada to ne bih uništila, ni jedan jedini trenutak slabosti to ne bi uspio.
Uglavnom, da se vratimo na priću. Ta cura i ja smo si dakle bile jako bliske i bile smo naj frendice, ono, best friends for life. Ali onda sam se ja s vremenom počela družiti s drugim ljudima koji nisu na njezinom „nivou“ jer su oni obićni dugokosi huligani koji se noću opijaju u parku. Da, postala sam kao oni. Ali nikada nisam imala nekih prevelikih problema s alkoholom i nikada nisam došla u onu situaciju da budem mrtva pijana i da svima kažem sve što mislim u lice. Uglavnom, ona nije podržavala to što se ja družim s njima. Postale smo različite. Ona je subotnje večeri provodila s nekim društvom iz srednjih škola u nekim night barovima gdje puštaju cajke, a ja sam te večeri provodila u mračnom parku s njim i našim društvom, svim onim dugokosim rockerima i metalcima. Zabavljala sam se s njima. Bilo je smješno gledati ih kako prave budale od sebe i kako se pijani, ne znajući za sebe, šale na svoj i tuđi račun, a uostalom, osječala sam se kao da pripadam među njih, kao da je tamo moje mjesto. Nas petero, šestero, okupljeni oko jedne klupe usred parka s nekoliko boca piva i kutija cigareta. To mi se činilo puno zabavnije nego biti u nekom šminkerskom night baru uz muziku koju ja uopće ne bih ni nazvala glazbom, plešući mrtva pijana u nekoj kratkoj suknjici ili haljinici s velikim dekolteom i dvometarskim štiklama kakve nosi moja mama koja se ponaša kao da je mlađa nego što zapravo je.
I sad, svaka je otišla na svoju stranu, ali ja sam joj uvijek sve govorila, kao i ona meni, prepričavala doživljaje koje je doživjela u tim zagušljivim night barovima negdje u nekom podrumu gdje ne mogu ući osobe mlađe od 18, a ona ima 16, tako da ni ne želim znati što sve radi kako bi uspjela ući. Još uvijek smo bile naj frendice makar sam imala osječaj da se udaljava od mene.
I tako, jedan dan sam ju zvala da ide samnom u grad, jel. i već zadnjih osam puta kad bih ju zvala, ona bi pristala, i onda bi mi pola sata prije dogovorenog vremena javila da ona ne može ići jer joj je nešto iskrsnulo, a ja bih ju tako nekoliko puta, kada bih izašla s nekim drugim samo da ne moram biti doma, vidjela na bazenu s curom za koju govori da ju užasno živcira. Osječala sam se jadno. Toliko puta me zajebala, i onda svaki put kad bi ona mene zvala ja bih pristala, i poslije bi mi javila da ipak ništa od našeg dogovora. I tako se to cijelo vrijeme vrtilo u krug.
No, onda mi je jučer prekipjelo i napisala sam joj poruku u kojoj piše da stvarno nije fer i da nije istina da svaki put ne može ići. I uz to sam dodala nešto u smislu da sam velika glupača kad nasjedam na njezina sranja.
Nakon par minuta mi je odgovorila.
„Pa ja sam glupača kad se družim s tobom! Tko se normalan još druži s osobom koja sama sebe ozljeđuje?!“
E to me onda stvarno povrijedilo. Riječ je o rezanju, da, o rezanju.
JA: Gle, ne skreći s teme. To rezanje nema nikakve veze s našim prijateljstvom, shvati to već jednom. Ako se ne želiš družit samnom zbog tih mojih sranja, ne moraš. I ti onda sebe nazivaš frendicom... Jel ti uopće znaš šta je to prijateljstvo?! Kako možeš sebe nazivat pravom frendicom. Prava frendica bi bila uz tebe bez obzira na sve i bila bi ti podrška, razumiješ. E da, usput, ja se režem, da, i slobodno me se boj, da mi nebi to kojim slučajem prešlo u naviku ili da možda počnem ozljeđivati i ljude oko sebe?
ONA: Ajd odjebi od mene. Još češ uč u neku sektu il šta ti ja to znam. Ti si slučaj za psihijatriju! Sotonist, jel? Kako možeš sama sebe ozljeđivat?! Ne treba ti to! Promjenila si se otkad si s onim idiotom. Znala si da se meni sviđa, a ti si s njim samo zato da bih ja bila ljubomorna!
JA: Rado. Kako možeš reći tak šta? I ne, nisam se promjenila zbog njega. I nemoj njega uvlačit u to. On nema nikakve veze s tvojim hirovima, oke? I ne, nije mi cilj da budeš ljubomorna. Ja sam ti rekla da ako ti naša veza smeta, reci mi, ti si mi bila važnija, razumiješ? On je bio samo neki tip kojeg sam poznavala mjesec dana, a tebe godinama. A ako želiš radit scene zbog mojeg razanja, samo daj.
ONA: Ma kome ti sereš?! To ti je i bio cilj. Samo si htjela da ja budem ljubomorna na tebe jer on voli tebe. Ti si s njim samo jer ima dugu kosu i jer je u onom bendu, a meni je on puno više od nekog kretena u starkama koji zna pjevat. Samo što je on glup da to skuži.
JA: Oke, sad čemo se oko njega svađat? Ako ti on toliko znaći, reci mu to, slobodno, pa da vidimo koji će bit njegov odgovor. Ja se ne želim svađat tu s tobom jer si mi stvarno super frendica i ne znam što ti je sada ali htjela bih ponovno razgovarati s tobom kada se smiriš.
ONA: Ajde, ja ti samo kažem, odjebi od mene. Ne razumijem šta ti predstavlja to rezanje. Stalno si sva nabrijana i ništa ti nije zanimljivo i po cijele dane si ili s njim ili sama doma. Jel zna on da se režeš, ha?
JA: Naravno da zna.
ONA: Ajde ne glumi tu neku nevinu zaljubljenu curicu. Ti njega samo iskorištavaš!

Poslije tog joj više nisam ništa odgovarala.To sam kopirala s fejsa.
Ovo je stvarno prevršilo svaku granicu. Ne znam što joj je. Stvarno ne znam. Ne kužim što joj to rezanje toliko znaći. Što joj to predstavlja? I kako je mogla sve to reći. Pa frendica mi je! Tj. barem sam mislila da je. I ne razumijem zašto joj toliko smeta to što sam ja s njim. I ja njega uopče ne iskorištavam, baš naprotiv, on mi stvarno puno znaći i puno mi je pomogao oko svega. Bio je uz mene kada je vidio rane na mojim rukama, bio je samnom kada mi je to trebalo. A gdje je ona tada bila? Gdje? Na bazenu s curom za koju kaže da ju mrzi iz dna duše, u night barovima zabranjenim za maloljetne osobe s nekim ljudima koje pravo ni ne poznaje. I sada ona meni sudi? Tko je ona da meni sudi? Samo bivša frendica za koju sam mislila da je vrijedna moje ljubavi.
Mi ovdje govorimo o jednom malom čovijeku koji je jednom mislio da je kralj, ali kralj bez krune je ništa osim uspomene na šupka koji je nekada bio.


Do you think that you are better, really better than the rest?
Realize there's a problem.
I know that you can give your best.



You are the virgin of lucifer! You will burn in the lake of flames.
You will enter the infernal world you'll be damned.


† Queen of the damned. †