Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Unspoken words.

Click here!
Click here!

She who loves the pain!
She who loves the suffering!
She who loves the lust!
She that can't satisfy my thirst!
She who loves the blood!
She who loves the death!
She who loves the evil!

Yes it runs in my blood to betray the ones I love.



Gothic. Metal. Dark.



Nobody cares.



The longer I live, the more I'm dying to feel the pain.



Look at the sad faces you've left behind now.
I let you down?
No you let me down.



No one gave you the right to take your life that way.



credits
design: murderscene
base code: conspreaffar

You know you're stronger than the lies that they tell you.
utorak, 17.08.2010.

Ovoga puta prelazim na malo realniji post. Ne možeš živjeti u laži, ne možeš. A mašta... to je ono ćime se večina služi, neki više, neki manje.

Droga. Cigarete. Alkohol. To je samo nešto od današnjih poroka. Večina mladih se okreće tome, znam to po sebi, po svojem društvu i svojoj okolini. I priznajem, nisam neki uzorni građanin, isto kao ni moji prijatelji, mi smo više oni huligani koji se po mraku opijaju u parku onime što su uspjeli užicat' u trgovini na uglu gdje mladima, tj. maloljetnima, prodaju i alkohol i cigarete. No da. Jako pohvalno za jednu tinejđericu...
I sada gledam koliko ljudi umire od predoziranja drogom, ili konzumacijom različitih tableta, kao i ubitačnom kombinacijom tableta i alkohola. Zašto si ljudi rade to od života? Zar im je to potrebno? Zar je meni to potrebno? Nije, naravno da nije.
Ali ipak, unatoč posljedicama, nešto te vuće prema novim, rizičnim stvarima koje do sada još nisi upoznao. A i bolje da nisi, ali onda, to shvatiš kada već bude prekasno.
I da, ja mogu reći : Da sam željela dugo živjeti ne bih bila ovdje gdje sam sada, niti bih bila ovo što jesam. No da. Život je takav. Nepredvidljiv. I kada misliš da ti ništa ne može biti od jednog puta, i da ništa nije ozbiljno, dogodi se ono što si najmanje očekivao. A onda... onda nema povratka. Želio bi se vratiti u onaj trenutak kad si pristao na to, kada te jedna uništena osoba nagovorila na to i ti si pristao, ne razmišljajući svojim do sada već uništenim i ugroženim mozgom. Žališ zbog toga i želiš prestati, ali ne možeš. To je jače od tebe.

Oh, I saw the damage in you.
My fortunate one, the ending of you.


Jedini izlaz koji vidiš je ono najgore. Ono što netko normalan nikada ne bi napravio. Ono za što je potrebna velika hrabrost. Jednostavno želiš povući okidač i završiti ovo bolno i neizdrživo vrijeme, ovaj bolni život za kojeg misliš da ne zaslužuješ. Vidiš stvari na drugačiji način, na onaj sivi, crno bijeli način. Više ništa te ne može raspoložiti, ništa te ne može razveseliti, osim nove doze, ali poslije toga, bude još gore i gore. To je kao neki začarani krug. Krug koji se non-stop vrti i nikada ne završava, jer krug nema kraj, niti ima neki kut gdje bi mogao na sekundu stati i prestati se vrtjeti. Ali i sam znaš da je to nemoguče, jer nemoguče je otići na onaj vlak smrti koji vozi nenormalnom brzinom i poslije toga ne osječati mučninu u želudcu. E pa ja, ja osječam mučninu u želudcu, jer moj život i je vlak smrti koji cijelo vrijeme vozi i ne staje, sve dok ne dođe kraj tračnica, koji je već blizu, svakim satom, svakom minutom, sve je bliže i bliže, a onda kada tračnice završe shvatiš da nisi skupljao one iza sebe koje bi sada samo mogao staviti naprijed i nastaviti put.

A better way, it's what I've got to do.
Give what you have, for what you might lose.

Kurt Donald Cobain. Jim Morrison. Heath Ledger. Elvis Presley. Jimi Hendrix. Svima njima je jedna stvar zajednička. Svi oni su umrli zbog proklete droge. Svi. Oke, Kurt se ubio, ali u njegovoj krvi našli su dovoljno droge i alkohola za nekoliko prediziranja. Ne znam pojedinosti niti me zanimaju.

Svijet ostaje mladima, oni su budučnost. Da. Jesu. Jesmo. Ali kakva će to biti budučnost kada većina njih se okreče onome lošemu? Tako ne mogu opstati. Ne mogu. Gdje će završiti na kraju? Što će si napraviti od života? Veliko ništa.
Svi oni su imali dobar život. Možda nije sve bilo savršeno, ali vjerujem da je bilo dovoljno dobro. I onda su, tako nezreli i tako glupi uništili svoj život i život onih koji ih vole i kojima je stalo do njih. Da li im je to trebalo? Da li je toliko potrebno da im svake proklete večeri u krvi teče alkohol i Bog zna što još? Neki misle da se ne mogu dovoljno dobro zabaviti bez alkohola i tko zna koliko toga još. Oke, neki ljudi stvarno imaju razlog zašto piju. Neki jednostavno žele barem na trenutak maknuti se od realnosti i od sebe samih. Znam to. I ja to radim. Nekada jednostavno poželim zaboraviti na sve i na svakoga, ali to onda nosi sa sobom i neke posljedice kojih ni ja sama nisam svjesna sve dok ne proživim taj pakao za koji sam sama kriva. Nekada je najlakši način pobjeći od stvarnosti. To je puno lakše nego se suočiti sa stvarnošću, s okrutnom, okrutnom stvarnošću.

What I thought was true before were lies I couldn’t see,
what I thought was beautiful is only memories.


Use and confuse them,
they're numb and naďve.
The truth is the truth hurts, don't you agree?


Ne razumijem kako netko može biti toliko glup i toliko naivan da padne na takvu foru. „Samo jednom, hajde, ne budi kukavica. To je samo jedanput, neće se ništa dogoditi.“ To su bajke, to su bajke za malu djecu, onakve kakve im pričaju prije spavanja. Daj molim te. Kako možeš popušiti tu foru?! Kako možeš biti toliko glup i popušiti tu foru?! Ljudi ne razmišljaju o posljedicama i to shvate tek onda kada bude prekasno da se vrate na staro i budu ono što su bili prije nego što su postali živi mrtvaci koji samo žele još i još i još. Tko normalan želi biti beživotna, uništena osoba koja ne može živjeti normalnim životom i biti normalna osoba... Nitko, vjerujem.

You don't know why I won't give in,
to hell with the pressure I'm not caving in.
You know that I got under your skin.
You sold your soul but I won't let you win.


I da. Ne drogiram se ja. Bez brige. Ali alkohol i cigarete bi već mogle biti malo veći problem, no ništa ozbiljno. Nadam se da niste nešto krivo shvatili, kao u smislu da ja propadam i postajem neki narkoman i alkoholičar. Ne, ne, ne. Naravno da ne. Ali puno takvih osoba poznajem i iskreno ih žalim jer bili su normalni školarci s normalnim životom, a gdje su sada stigli samo zbog svoje naivnosti i znatiželje...

So many times that I've seen life before me.
I searched and found the way to choose to the end.
I found a way, to know, why it had to be.
Mired in denial and saw all the rain.



Image and video hosting by TinyPic

What would you say if I told you that I'm to blame?
And what would you do if I had to deny your name?



† Queen of the damned. †

| 19:03 | Komentari (32) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.