Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Unspoken words.

Click here!
Click here!

She who loves the pain!
She who loves the suffering!
She who loves the lust!
She that can't satisfy my thirst!
She who loves the blood!
She who loves the death!
She who loves the evil!

Yes it runs in my blood to betray the ones I love.



Gothic. Metal. Dark.



Nobody cares.



The longer I live, the more I'm dying to feel the pain.



Look at the sad faces you've left behind now.
I let you down?
No you let me down.



No one gave you the right to take your life that way.



credits
design: murderscene
base code: conspreaffar

Remember when you were little kid and you thought your heart really looked like a shape of a heart.
petak, 13.08.2010.

Znate onaj osječaj kada se pitate kako bi sada trenutno bilo da niste učinili ono što ste učinili? Onaj osječaj kada mislite da bi sve bilo drugačije da niste postupili na onakav način. Onaj osječaj kada želite vratiti vrijeme i promjeniti neke stvari jer ste uvjereni da bi tako bilo bolje. Onaj osječaj kada se nakon nečega sjetite što ste u tom trenutku trebali napraviti ili reći, ali onda je več kasno da to promjenite. E to je ono što me mući zadnjih nekoliko dana. Ima toliko stvari koje bih trebala promjeniti, tj. stvari koje bih željela promjeniti i stvari koje nisam trebala napraviti ili reći jer je to loše utjecalo na budučnost, i sada, kada bih to mogla promjeniti znam da bi sve bilo drugačije, da bi sve bilo bolje. Pitam se kako bih bilo da imamo neki danjinski upravljač kojime možemo upravljati svojim životom. Danjinski upravljač koji ima delete pa možete obrisati neke stvari koje vam smetaju, isto kao i neke osječaje i osobe koje vam pridodaju dodatne probleme u životu. Stop, opcija stop ili pauza. Kada možete zaustaviti bilo koji trenutak kao naprimjer neke važne momente u vašem životu za koje biste željeli da vječito traju. I onda kada možete vratiti unatrag i ponovno proživjeti prvi poljubac, prvi dan u školi ili nešto sasvim drugo. Ili možda opcija repeat, da možete ponoviti neke stvari. Oh, sada mi je ovo sasvim isto, no nije bitno. Zanemarite to. I ono kada gledate TV i odete na teletekst da vidite što se slijedeće nudi i onda si pola sata prije pripremite kokice ili neke grickalice, a ako vam se ono što slijedi ne sviđa, samo prebacite program. Tako bi bilo dobro i u životu. Teletekst. Možete vidjeti ono što dolazi i dodatno se pripremiti na to, a ako vam se ne sviđa samo preključite na drugi program. I kada možete prebaciti neke trenutke, kada vam se nešto ne sviđa samo prebacite i ne morate to proživjeti. I onda, kada dođe kraj, samo se vratite na početak.

Nekada bih se rado vratila u djetinjstvo. Ponovno proživjeti one trenutke kada učite voziti bicikl bez pomočnih kotača, ili prvi dan u školi.... Htjela bih nekada biti ponovno ona mala djevojčica nevinog pogleda kojoj je sve lijepo i koja nema pojma kako je okrutan ovaj svijet na kojem živimo. Htjela bih ponovno živjeti bezbrižno, onako kada je najveći problem razbijeno koljeno, kao sada slomljeno srce. Htjela bih se barem jednom probuditi znajući da novi dan donosi samo smijeh, sreću, igru i druženje. Htjela bih barem jedan dan proživjeti u onom svijetu gdje ne postoji ljudska zloba, nesretna ljubav, droga, alkohol, cigarete i ostale stvari koje me sada, uz ovo navedeno, uništavaju.

Never let the regrets of yesterday destroy the hopes of tomorrow.

People change, things go wrong, shit happens but life goes on.


U zadnje vrijeme sam užasno živčana. Sve me živcira, sve. Posebno neke osobe zbog kojih mi se kosa diže na glavi kada mi se obrate. Neke osobe zbog kojih mi mrak padne na oči kada ih vidim. I nekad mi dođe da ih išamaram, ali jedva se suzdržavam jer znam da nasilje nije riješenje i nisam neki nasilan tip osobe.

I'm sorry but your face is just screaming „Hit me!“.

I sada sam upravo paranoična jer pauk kojeg sam vidjela prije par sekundi više nije ovdje. Da, užasno se bojim pauka. Mrzim ih. Nepodnošljivi su. Fuj.

Da, opet ljubavni problemi. Na neki način sam sretna, a na neki način mi je užasno žao zbog svega. I da, kao inaće, tu je još jedna osoba koja je uzrok svega što se dogodilo. I savršen je. Ima dugu kosu, lijepu facu, čak ima i starke. I nije njegov izgled jedino što mi se sviđa na njemu. Al' stvar je u tome što ima curu. Ne razumijem kako može flertat s nekim a ima curu! No nečemo sad o tome.

My mind knows what's right but my heart is being retarded and still cares...

To bi bilo to od mene. I da, usput, mala obavjest. Mislim da ću možda obrisat' ovaj blog. O da, baš je dugo izdržao, čak dva tjedna, jel. Uglavnom, razlog tome su neke osobe koje me namjerno žele povrijediti i namjerno mi tu seru na blogu. Kakve ste vi to osobe kada možete tako srat' nekome koga nikada niste ni upoznali? Ovo se odnosi samo na neke određene ljude, da ne bi netko krivo shvatio.

Roses are red, violets are blue... I have five fingers, and the middles for you.

Image and video hosting by TinyPic

I can't point a finger 'cause there's no one to blame.


† Queen of the damned. †


| 15:03 | Komentari (40) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.