| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
kocka,kocketina...KOCKICA!
Evo opet par my prsnl fejvorita,al bez pričica. o tom u neko bolje vrijeme (iliti nakon ispita!;):
srećica
mala_chi
DsK
catcher-kojeg-nema :D
bobelline
pecorita
frifol
miš_iza_frižidera;)
lepa_gux:)
cigo
gazda 777
;)))
icq: 241-175-389
mail: no.1_shanu@yahoo.com
msn: shanu_zg@hotmail.com
 |
) ušla u neke klubove!fala svima na zagrljajima.
saljem i ja jedan veeeliki svima vama.
tog nikad dosta,jelte.
ionako se volim grlit...
ajm sač a slat!
al zapravo, zašto sam odlično?
zbog dvije stvari:
1)shvatila sam da ću uvijek imat svog jankeca, iako..nikad neće bit moj.
al nije ni bitno.
jankec je muškarac nad muškarcima.
sad ne stignem napisat jednu poštenu postčinu o jankecu, tako da o tom next time.
2)vidjela sam Ga.
jučer.
u tramvaju.
skoro sam se rasplakala što od Jaruna do Savskog nema više stanica. milja. kilometara. svjetlosnih godina.
uglavnom.
on.
ON, 2 metra od mene.
facijalni mišići su mi se ukočili od smiješkanja u njegovom smjeru, jer sam mu htjela pokazat da JA znam tko je ON.
a ovi ostali vulgaris ljudi nemaju pojma kraj koga imaju čast se vozit.
O, JU LITL PIPL..!
ali, unatoč mom smješkanju, nije me ukapirao BAŠ do one stanice gdje izlazim. razmišljala sam dal bi bilo previše da u punom tramvaju u kojem je rijetko doživljenu tišinu prekidao tek povremeni glas "sljedeća stanica je knežija" nepovratno unakaziti mojim pjevanjem "uviiiik ćeš dušo oostati, svitlo bez kojeeeg ne moogu, kaaampaanel mojee juuubavi, jeedina luuuka naaa moruuuu".
zaključila sam da bi bilo malo too much.
onako, sudska-zabrana-pristupa too much.
isto kao da mu dok izlazim iz tramvaja onim I-see-dead-people glasom dobacim "jaa znaaam....".
pa sam se samo nasmješila, i izašla van sva sretna.
e.
pa još da mi dođe ivica sikirić ićo, pa nika više ništa ne bi tražila u životu.
NIKAD. NIŠTA.
uglavnom, ako niste skužili o kom je riječ, dabogda dobili šibice za božić zbog neznanja.
riječ je o Hariju Rončeviću.
to, samo mu ime spomenem i sva se...usplahirim. 
evo jedan od razloga zašto ga volim, preporučam da skinete ovu pjesmu.
i sve ostale, NARAVNO.
Hari Rončević
Još ne znam kud s tobom
Dok me dira, dok me ljubi
Tvoje usne osjećam
Dok mi priča, gubim riječi
Tvoje lice zamišljam
Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila
Još ne znam kud s tobom
Ni kud bi sa sobom
Još teško je budit se pored nje
Dok me grle, njene ruke
Kao lance osjećam
Dok me dira, dok me ljubi
Tvoje lice zamišljam
Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila
Još ne znam kud s tobom
Ni kud bi sa sobom
Još teško je budit se pored nje
Kao Titanik plovim dignut iz mračnih dubina
Hodam tiho k'o srna što je već ranjena bila
