Šetnjica
24.10.2006., utorak
Mr. and Mrs. Lord Puddington
|
Well, indeed! Imao sam pametnija posla od pisanja bloga pa mi zato i nije bilo. Pametnija i puno ljepsa. A i pristup kompjuteru mi nije bas najjednostavniji. A stvarno bi se imalo sto reci za posljednja dva tjedna. Krenimo redom, ali unatrag. Proveo sam dugi vikend u Kolnu, kako to moja Mrs. Lord Puddington (Olga) kaze "u posjetu nasim skromnim posjedima u Njemackoj." Vec je u autu bilo jako lijepo i opustajuce, vrlo prijateljski i iskreno. Kada smo dosli na cilj, ta se dobra atmosfera jednostavno prosirila dalje na sve nase domacine, a dalje je "teklo samo od sebe". I kada smo bili svi za stolom, i kada smo se sretali i pricali u manjim grupama ili jedan na jedan, sve je bilo nekako zrelo, lijepo, bogato. Puno bitnih stvari, a i puno smijeha. Olga je drzala javno predavanje o kultiviranju samog sebe i to je bio glavni cilj, ovo sve sto se desilo oko predavanja je jednostavno bio neplanirano lijep dodatak citavom vikendu. A ja sam se skoro jako zaljubio... U srijedu prije toga je Makaja imao javno predavanje u Zurichu i ja sam ostao potpuno otvorenih usta. Nikada nisam toliko uzivao niti u jednom njegovom javnom predavanju do sada. Em sto je bio citavo vrijeme sasvim "na lopti", sto bi rekli "straight to the point" i toga se drzao citavo vrijeme, em je radio toliko viceva tijekom predavanja, s tolikom lakocom i razigranoscu je dirao vazne i bolne teme danasnje zapadne civilizacije, da sam ostao potpuno iznenadjen. Predavanje kakvo sam uvijek zamisljao, savrseno predavanje. A s humorom - pa to valjda kronicno nedostaje germanskim Svicarcima, mogao sam lako zamisliti da bi se ovo moglo zvati i "Prosvijetljeni stand-up komicar". I onda smo se slucajno sreli tijekom pauze i kako me pozdravio tako sam osjetio koliko je ekstaticno radostan - toliko puno da su mi misici zavibrirali od njegove radosti. Inace, u ovom prekrasnom selu sve vise i sve cesce imam osjecaj da se nalazim u Raju. Pogotovo kad je lijepo suncano vrijeme i kad imam neko pitanje za mog tutora. Onda ga nadjem kako cita na velikoj drvenoj terasi na suncu, iza njega stabla i livade i onda mi prica o ljepoti ove planete i o nasem polozaju na njoj, kao ljudskih bica. I onda se neka milina razlije niz mene, neka skromna malenkost koja uziva u ovom prekrasnom svijetu. Tada je lako meditirati dugo i lijepo, tada je lako naci inspiraciju i da ti nikada nije dosadno, tada je lako biti stalno aktivan i dobro raspolozen. Zahvalan sam za ovu mogucnost. |
- 17:22 - Stvarno? (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||