Moram priznati da sam vrrrlo ponosan na cinjenicu da mogu zivjeti nekoliko mjeseci u Svicarskoj. Svakako cu to naglasavati u novim kontaktima (pogotovo ako dobro izgledaju :-). Ovo sam primjetio tek kada sam doputovao u ponedjeljak i po svemu sudeci u pitanju je ozbiljan kompleks. Bas sam vidio kako s prezirom gledam na Balkan i kako uzivam u cinjenici da sam tu, na bogatom Zapadu. I kako mi se ne pada na pamet vracati dole, ako je ikako moguce. U tim trenucima, kada me obuzmu te misli, toliko mi se zgrci i napne pleksus, da mislim da ce eksplodirati od boli. Mislim da ima veze s mojim starim. On je bio glavna faca u selu kad se spustio u Split i napravio zavidnu karijeru bez fakulteta. Mozda u meni postoji zelja da ga nadmasim, iako vise nije na zivotu. Trudim se vise razmisljati o onome radi cega sam uistinu dosao ovdje, nego li o ovim blesavim kompleksima i frustracijama - od njih "nis' koristi", kak bi rekli...
|