Šetnjica
21.04.2006., petak
U Zmajevom gnijezdu, ili izvještaj iz Kazneno - Popravnog Doma "Gola Kamila"
|
"Tko preživi 12 godina (tjedana) u KaPeDomu "Kamila", taj je praavi hadžija!" - tako je pjevalo Zabranjeno Pušenje nekada, a ja ih sada zdušno ponavljam u trenucima smijeha. Evo prošao je treći tjedan "estetskog tretmana" kojemu sam se "dobrovoljno" podvrgao. Dobrovoljno je u navodnicima jer mi je sudbina treballa prirediti nekoliko zbilja kritičnih situacija, kako bih uistinu shvatio da moje fizičko i fizičko stanje više nalikuju katastrofi, nego li gore - dole podnošljivoj svakodnevici. Da ne duljim, od prije tri tjedna jedem nevjerovatno male količine odabrane hrane, na čijoj bi se količini suosjećajno podsmjehnuli čak i moji vječno gladni Afrikanci. A uz to "ništa", još hodam izmedju 2 i 3 sata svaki dan, ali ne šetnjica, nego najbrže što mogu. Onda idu 1 ili 2 sata joge svaki dan gdje se napinje svaki pa i najmanji mišić u tijelu, za koje većina ljudi niti ne znaju da postoje, zatim planinarenje vikendima i sve moguće obaveze po gradu. Uglavnom, ni sekunde slobodne. I što je najsmiješnije od svega, to u stvari nije ono što je najteže u mom napaćenom životu. Najteže od svega je... ili bolje da vas pitam: da li ste gledali film "Karate Kid"? Sada zamislite jednog lijenčinu rekordnih dosega (u lijenosti, naravno) koji se cijeli život svesrdno i vrlo uspješno bori da doslovno ne makne prstom u kući, na poslu i svagdje drugo osim ako to ne donosi hrpu pohvala i veličanja i to odmah, zatim nekoga tko vjerovatno nikada u životu nije hodao ni sjedio uspravno i onda na kraju nekoga koji sav uspjeh u životu duguje urodjenoj inteligenciji, šarmu i vicevima. Upravo takav čovjek, koji dakle ništa novo nije proizveo u ovom životu u smislu nikakve nove vrline ili esencijalne sposobnosti tipa visoka koncentracija, snaga volje, mir, praštanje i sl., sada najednom mora biti neprekidno visoko svjestan svega što se dogadja u njemu i oko njega. To se odnosi na savršeno držanje tijela usprkos ogromnoj boli u ledjima, uz to maksimalno uvučen donji trbuh, čvrsta stražnjica, opušten anus, uvučena brada (Nikola Tesla), uši što dalje od ramena, ramena spuštena. Otprilike da čovjek padne dok hoda pokušavajući sve ovo izvesti. Skoro je još teže sjediti u ovom položaju jer bol u trbuhu i u kičmi neumoljivo podsjeća na sva desetljeća krivog stava. Da, a onda stan u kojem živim sa svojom coach-icom mora savršeno blistati u svakom trenutku, mora se primjećivati svaka novonastala mrlja i mora se odmah brisati, očistiti, srediti. I to temeljito, sa strpljenjem i sviješću, a ne onako na brzinu, samo da se ne vidi. Pranje poda, WC-a i usisavanje su gotovo svakodnevni poslovi, za pranje sudja, kuhanje i brigu oko kuhinjske čistoće da i ne govorimo. I sve to treba biti napravljeno sa živim duhom, na visokom nivou, djelovati proaktivno, ne samo čekati da ti se kaže, već sam kreirati lijepši prostor i primjećivati nedostatke. Da me sad vide moji bivši cimeri... No prilkom posjeta Zagrebu prošlog vikenda dogodila se za mene apsurdna i nemoguća situacija: ona mjesta koja su za mene bila primjer visoke čistoće (time i moja velika frustracija), sada sam ih doživio pune neurednosti i nemara, tako da sam čak i glasno primjetio da su potrebna poboljšanja kako bi sve bilo još čišće!!! Teško je izbjeći domu kukanja i samohvale, no to mi nije namjera. Znam da mnoge zanima što je sa mnom od kada sam se povukao u ovu informatičku crnu rupu, a budući da se ogromna većina procesa i promjena dogadja isključivo na nutarnjem planu, onda je malo toga ostalo za pisati. No, eto, ipak se nešto i može podijeliti. Od početka "programa" sam u seksualnoj apstinenciji, dakle mišlju, riječju i djelom, zatim se zatvorio i ventil pohlepe jelo kao zamjena za seks, treća devijacija - brbljavost - je isto tako pod snažnom kontrolom, tako da se sada pržim na vatri depresija i agresija, ljutnji i kriticizama, koje još uvijek prilično razuzdano plešu mojim nervnim sistemom. Ipak, pojavile su se prve naznake da se krug stješnjava, to jest da postaje toliko nepodnošljivo da je sistem prisiljen postati jako svjestan i pažljiv prema svemu što se zbiva u nutrini kako bi se mogao uopće nositi sa svime i kako bi pronašao ključeve vrlina kojima će svjesno preobraziti te demone ljudske psihe. Možda je još zanimljivo spomenuti jedan san, sanjan nekoliko dana nakon dolaska ovamo: sjedio sam na onom zidiću na kojem sam odrastao, u Splitu, i odjednom se zid počeo rušiti. Prvo je iz sredine zida jedna ruka probila prema vani, da bi se nakon nekoliko sekundi raspala prednja strana. Iznutra, u zidu, su bili stješnjeni neki crni ljudi, mršavi, ispijeni i jako neugodnih i zastrašujućih pogleda. Gledali su u mene par sekundi, no nije me bilo strah, već sam osjetio olakšanje jer se to desilo. Probudio sam se i jako mirno zaspao, nakon par prethodnih dana velike napetosti u trbuhu. Sutradan mi je Gola Kamila rekla da je to jedan od 10 najvažnijih snova ljudske inkarnacije i da označava početak raspadanja manipuričnog ega (dominacija, borba za moć, nezdravo mentalno nadmetanje, izraženi egocentrizam...). Bilo mi je, naravno, drago čuti da je moja velika mana krenula polako ka svom kraju, no ne zavaravam se, to znači da su godine teškog rada preda mnom. Nekoliko dana nakon toga prirodno mi je dolazila vizija ogromne i dobroćudne srebrne zmijske glave koja je promatrajući porkivala cijeli horizont dok sam hodao u prirodi. Dobar znak su i susreti sa zecom, srnom i jednom lijepom lisicom koja je spokojno sjedila na livadi. Sigurno sam nešto propustio napisati, ali možda je najvrijednije spomenuti da ovdje ne vrijedi niti jedno od mojih brijantnih vadjenja i objašnjenja zašto nešto ne bih mogao napraviti. Disciplina je čelična, pušem i dahćem, nerviram se i znojim na svakom koraku, njenom oku ništa ne promakne. Služim kaznu u Požegi, 3 mjeseca, zbog prekomjerne debljine! p.s. objavljivanje ovog posta košta 2 EUR |
- 19:31 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||