Zbor mladih Shalom Županja

29.12.2007., subota

Shalom u Zagrebu!

U subotu 22.12.2007. zbor "Shalom" pjesmom je predvodio duhovnu obnovu u Zagrebu kod Sestara milosrdnica. Duhovnu obnovu je vodio fra Ivo Pavić. Mladi su doslovno satima neumorno pjevali, a umor se gotovo nije niti osjetio. Bio je to doista nevjerovatan dan pun pomazanja Duha Svetoga! Dolje možete pogledati slike sa duhovne obnove i tako barem djelomično doživjeti ono što smo mi pjevajući doživjeli. Nakon što izađe novi DVD sa duhovne obnove u Zagrebu možete očekivati i nove video isječke na blogu!

Božji blagoslov!




- 20:55 - Komentari (19) - Isprintaj - #

17.12.2007., ponedjeljak

Priprema za svetu ispovijed (vlč.Zlatko Sudac)

Shalom!
U želji za što kvalitetnijom ispovijedi svih nas donosim tekst propovjedi velečasnog Zlatka Sudca. Sav tekst je prebačen iz audio zapisa u tekstualni oblik, što je ujedno i jedini tekst sa njegove duhovne obnove na Rabu u cijelosti objavljen, a odnosi se na prvi dan trodnevnice. Tema: 10 Božjih zapovijedi. Dolje desno (ispod brojača posjeta) možete si skinuti cijeli tekst u word formatu.




Dopustite mi da krenem od 10 zapovijedi Božjih. Vi slušajte, slušajte i preispitujte svoju savjest, svoj život… Nakon ovoga ja se nadam da će vas Duh Sveti potaknuti na ispovijed. Pa krenimo.

Prva Božja zapovijed: JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ, NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ MENE!

Ono što tebe, čovječe, večeras želim pitati – de to onako iskreno u svome srcu reci – gdje je, na kome mjestu, Bog u tvome životu? I što je zapravo Bog za tebe? I koju zapravo sliku o Bogu nosiš? I što se sve danas ne proglašava Bogom? Pitam te: Gdje je Bog u tvome životu danas? Na kojem je mjestu Bog u tvome životu? Koliko ti on uopće znači? Volio bih da razmišljate od svojih početaka. Od trenutka kada ste rođeni. Tko te je htio? Tko te je pitao da li želiš živjeti? Jednostavno smo pozvani na život. Tko je pitao u kakvoj obitelji se želiš rodit, kako trebaš izgledati, koje bolesti trebaš imati sada? Tko te je pitao o tvom životu - odakle si došao i kamo ideš? Drugo, danas je ljudima Bog postala politika, novac, moć, karijera, biznis, materija, slava, kojekakve titule, prestiži, natjecanja... Danas su ljudi robovi kojekakvih bogova i onog što nazivaju bogom. Danas ljudi imaju svoja božanstva i svoje surogate Boga. Pa ne treba vam tu puno govoriti. Ja želim samo da osluškuješ svoju nutrinu – gdje je istinski Bog, osoba Isusa Krista u tvome životu?

Druga Božja zapovijed: NE IZUSTI IMENA GOSPODINA BOGA SVOGA UZALUD!

Znate, dragi moji Rabljani i vi koji ste došli izvana. Naš hrvatski narod je psovački narod! Od stoljeća sedmog tu Hrvati žive…Da… Hrvati, katolici. Ali, taj hrvatski narod psuje, proklinje, nema toga što se na hrvatskom jeziku ne opsuje. Proklinjemo utrobu majke Božje, sve sakramente i svece sa neba spuštamo… Vidite – na njemačkom ili engleskom jeziku ne možemo psovati kao što se može na hrvatskom. To su čitavi slogovi, to su čitave rečenice psovki i proklinjanja... Uza sve to što smo mi katolici, i jesmo, i nas papa jako voli, ali mi psujemo, mi proklinjemo...
I, na temelju čega da ja započinjem ovu duhovnu obnovu? O čemu da vam govorim ako npr. 30% ove župe psuje i proklinje... Kako će ova župa duhovno naprijed? Kako će uopće do svijesti ljudi doći nekakva duhovna stvarnost, postojanje Boga, misteriji naše vjere, sakramenti... ako on psuje? Iz više razloga sam se uvjerio da treba naglašavat ono za što smo se mi možda uvjeravali, svećenici, da ne treba. Treba se vratit na same početke. Dragi moji kršćani, jedan veliki posto vas psuje! I to tako bestidno i gnusno da je sramota to, ogromna sramota. Naš hrvatski narod psuje.
Ali mi ćemo doći na nedjeljnu Misu... Hoćemo! Hoćemo! Mi ćemo doći na Božić u crkvu i na Uskrs. Hoćemo! Obavit ćemo mi to svoje. Hoćemo! I nakon toga da li se išta u vašem životu mijenja? Ili u tvom životu mijenja? Ma ne moraš mi doći! Ne moraš! Tko vam je rekao da se u crkvu mora ići? Tko vam je rekao tu glupost? Ne morate dolazit u crkvu! Ne moraš! Boga se ne mora ljubiti! Jel' bi ti htio da budeš ljubljen zato jer te netko mora ljubiti? Tko to želi biti ljubljen zato jer se mora?! Ili iz navike, kako neki idu – idu iz navike… Bi li želio biti ljubljen iz navike? To je grozno! Tako mi ljubimo Boga. Idemo u crkvu iz navike. Ili –idu drugi pa idem i ja. Ali još sam uvijek, vidite, tek na drugoj zapovijedi Božjoj. Pa te pitam što si sve opsovao do sada u svom životu ili od tvoje zadnje ispovijedi? Što si sve opsovao?
Ako mogu dobro blagoslovom i molitvom slat na nekog čovjeka, o kako mogu tek prokletstva i psovke. Ali zapovijed mi druga kaže Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud! Nemoj ga ni izustit! Nije rečeno ne proklinji ga, ne psuj, nego ni izustit ga nemoj, ako to nije u vjeri i strahopoštovanju pred Bogom!

Treća Božja zapovijed: SPOMENI SE DA SVETKUJEŠ DAN GOSPODNJI!

Oooooo… Koliko puta su svećenici govorili: „…dođite na nedjeljnu Misu…“?! Evo ja ću vam sad reći prvi puta – ne morate doći! Ako mislite da dolazite da punite crkveni budžet ne morate doći! Ne dolazite radi svećenika! Ma ne moraš! Ne moraš! Ne moraš uopće primirisat cijeli život u ovu crkvu više! Ne moraš, ako dolaziš radi koje kakvih razloga a ne radi Boga i svog srca i svoje potrebe. Ne moraš… Ne moraš… I ako ne shvatiš da je taj jedan jedini dan u tjednu dan za tebe čovječe…ma za tvoju obitelj…ma za tebe u ovoj ludnici u kojoj živiš da jedan jedini dan u tjednu budeš sa svojima doma! Kuće i novce nadoknadit ćeš, ali propušteno vrijeme i ljubav prema ženi ili žena prema mužu i vlastitoj djeci nećeš nadoknadit' nikada! Ma ne trebate dolazit' radi nas! Kako ne shvaćaš da je to dan za tebe da staneš malo, da odahneš malo, da odmoriš malo? No, roditelju dragi, pitam te – kad si zadnji put imao dijete u svom krilu? Kad si se onako zafrkavao s djecom, valjao po podu, igrao se s njima? Kad ste zadnji put ručali za stolom normalno k'o ljudi? A da ne govorim da se nedjeljom i radi. Ma radi, ma zidaj, ma ubij se… Krepaj čovječe od posla! Ne moraš dolazit u crkvu radi mene. Ponovit' ću ti to sto puta! Ni radi nikoga ako ne dolaziš radi sebe i svoje potrebe da budeš s Bogom. Ne moraš! Zar vi nemate potrebu biti sa svojima? Ma danas ljudi žive tako raščovječeno da se čovjek smrzne kada uđe u neke obitelji. Žive ljudi zajedno, ne poznaju se. Trpe, pakao je u obiteljima! Jel mi tražimo da dolazite? Ne! Ako ti ne osjetiš potrebu da bez Boga ne možeš i da nema ti sreće i blagoslova u obitelji ako ne budeš s Bogom i ako svoju djecu ne odgajaš u vjeri onda šta… Gdje da ja počnem ako te osnovne stvari ne živimo? Gdje? Ajde vi na Rabu još dolazite preko zime, nekako, pod navodnike, ali onda dođe turizam… Onda ti je sve važnije od Boga. Imat' ćete blagoslova. Da, imat ćete. I novaca i svu materijalnu sigurnost. Imat ćete. Danas su ljudi jako ludi, blesavi, skrenuli su s uma. Skrenuli su definitivno. Ponavljam ti – kada si istinski sa svojom obitelji zadnji put bio najprije kod Boga, a onda za svojim stolom!? Kad' si se od ovog tu oltara preselio za oltar svoje obitelji? Kad' si to učinio zadnji put? Kad ste, k'o ljudi, razgovarali za stolom, pitali: 'Sine moj što ti je bilo kroz tjedan; ima li šta novo kod tebe?' Kad si se uopće zapitao da li tvoj sin ima uopće kakvih briga, teškoća, problema? Da li je sve u redu ili svi onako glumatate – našminkate obraze i sve je OK? Nemate li potrebu za tim – za istinskim ljudskim razgovorima; otvorenim prijateljskim razgovorima u obitelji?! To je dan Gospodnji za vas?! To je jedan jedini dan u tjednu kada možeš biti do kraja posvećen svojoj obitelji! Ako ti obitelj ne bude to što bi trebala bit onda šta će ti silni poslovi i kuće i biznis kojim se baviš? Da time zatomiš hladnoću svog srca i bezdan koji misliš da ćeš time ispuniti?

Četvrto: POŠTUJ OCA I MAJKU DA DUGO ŽIVIŠ I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI!

Lijepa zapovijed. Znate, razmišljao sam malo kako mi to danas živimo. Misteriji rođenja i umiranja danas se uopće ne događaju pred očima naše djece. Prije smo gledali kako majke rađaju obitelji i naši stari umirali su u toj istoj obitelji. Danas naša djeca nemaju taj kontakt misterija rođenja i smrti. Nemaju. Danas se rađa po bolnicama, umire po bolnicama, staračkim domovima. Ne znači da bi ja sad volio ajde žene sve rađajte doma, vratimo se u srednji vijek, ne. Ja ovo govorim iz drugog razloga. Iz kojeg razloga? Ako tvoj sin ili kćerka, ako tvoja djeca ne vide kako tvoji roditelji, tvoji mati i otac stare, ako ne vide njihove prve sijede kose i naborana lica i ruke, ako ne vide kako ti postupaš s ljubavlju prema njima pa makar bili senilni jer to su tvoja mati i otac, dragi roditelju ne očekuj, ne očekuj da će sutra tvoje dijete prema tebi biti isto. Očekuj gore! Gore očekuj! I pitam se ja 'ko danas sluša starce? Tko ima srca i vremena slušat njihove jedne te iste priče i gledat njihove oči i slušat njihove uspomene, tko danas istinski, onako u obiteljima, ima vremena za starije? Ma da ti ostave još jednu kuću, imanje i grla ovaca i ne znam što, a šta će ti to? A šta će ti to? Pa te pitam malo čovječe kakav si prema svojim roditeljima, prema svojoj materi i svom ocu? Ako ne poštuješ svoje roditelje, ti, ne poštuješ osnovno ljudsko počelo života, misterij onih koji su ti dali život i besmrtnu dušu! Ti osnovne stvari ne poštuješ! Šta imam govorit' o kršćanstvu, kršćanstvo, ako nemamo ljudsku bazu – kršćanstvo je nadogradnja, uzalud mi ga spominjati. Ali mislite da su naši kršćani u tome pravi? Nisu. Ali oni se i pričešćuju, da, i dolaze na mise, da, i meni je od takvih kršćana muka, je, muka mi je. To su deset zapovijedi Božjih – 'ajde preispitaj svoje srce čovječe, preispitaj se malo.

Peto: NE UBIJ!

Ne ubij. Ja sam mislio isto da su to stvari prošlih vremena, al' sam se osvjedočio da nisu, nisu. Ovo naše stoljeće pozna dva svjetska rata, a na pragu smo novog milenija, znate ljudi. Pred nama je novi milenij. Nikada, ni u koje vrijeme nije bio čovjek najugroženija vrsta na ovoj planeti doli ovo današnje vrijeme sada. Uza sve deklaracije i prava o čovjeku danas je čovjek najugroženija vrsta. Psi i mačke imaju grobnice danas, ljudi umiru na cesti danas, danas. Ratovi, to je bilo prije… ne trebamo se okretat daleko, ne trebamo. Ono što je čovjek kadar bez Boga učiniti ne bi ni životinja; zvjerstva koja danas čovjek čini nad čovjekom ne čini ni životinja, danas, u najciviliziranije vrijeme, u vrijeme interneta, u vrijeme kompjutora, danas, danas. Al pustimo to, mi nismo nikoga ubili, jel' tako, nismo. Više od par milijuna samo u Europi godišnje se abortira. To je tekovina današnje civilizacije. I ti čovječe, ti muškarče koji si abortirao, ne samo ti ženo, ti čovječe koji si abortirao ili ubio svoje dijete, što si ti učinio? Ubio si jedno. Ti si zapriječio da djeca tog djeteta dođu na ovaj svijet. I djeca djece tog djeteta. I djeca djece djece tog djeteta. I ako si ubio jedno nisi ubio jedno. Ti si Božjem planu rekao STOP! Kojim pravom? I ako si dva ili tri ili pet koliko tisuća si samo ti spriječio doći na ovu zemlju. S kojim pravom pitam se?! Ali reći će vam moderni liječnici danas, ne znam tko, da to nije ubojstvo. Ne, vi ne ubijate, vi planirate svoje obitelji tako što ubijate. A kako se samo pasivno ubijalo – mržnjom. Ovakvim manjim sredinama, pa vi ste toga svjedoci. Tako nekoga mrzimo da zabetoniramo svu budućnost tog čovjeka. Znate ono se kaže u narodu – zlo oko, ili kako znaju ljudi reći ne pada jabuka dalje od stabla. A njegov otac ili djed je jednom u životu nešto zabrljao, nema cijeloj jednoj generaciji tih ljudi nema spasa jer ih svi u mjestu mrze, svi okreću lica od njih. Nemate li takvih primjera i u Rabu? Ubijate, ali vi ćete doći na nedjeljnu misu, biti prvi ovdje u redu za pričest. I nema bit gore od smrznute kršćanske mržnje. Nema mi gore! Više može takvo zlo kršćana nego otvoreno zlo pogana učiniti! Više zla – mi, mi. I osim krsnog lista, kojeg mnogi imaju doma, što još imaju od kršćanstva, pitam se? Ubijamo se na svakom polju, danas, danas. Zgazili bi vas da mogu. Samo da je njima dobro. Ne ubij! Ne ubij čovječe!

Šesto: NE SAGRIJEŠI BLUDNO!
Najbolje da ovo preskočim. Tako mi se nekad' k'o svećeniku na ispovijedi čini. Najbolje da to nikoga ne pitam. Niti dvije godine sam svećenik i u to sam se uvjerio. Taj grijeh danas ne postoji. Svi smo mi očito čedni i nevini. Jer kako se ti svećeniče usuđuješ pitat' me nešto o tom?! To je moja intima! To je moje pravo, oprosti. Što me pitaš nešto na tom polju. Masturbacija je grijeh. Prosipanje tvog sjemena u prazno je grijeh. Spolni odnos prije brak, dragi moji mladi, je grijeh. Kontracepcija u braku, dragi moji kršćani koji ste crkveno vjenčani ,je grijeh. I ja vam to s ovog mjesta ponavljam. Da, to je grijeh. To je grijeh. Danas, danas najsvetije, a to je rađalaštvo, materinstvo i očinstvo, naša spolnost danas, spolnost, je tako zgažena, tako popljuvana da kad ja samo spomenem riječ spolnost u vašim glavama prostruji kojekakva pornografija i prljavština, samo ne ono što Bog želi da mislite o tome. Kamo god se danas okrenemo ta stvar je srozana na nulu. Nema ni jednog filma iz Hollywooda bez golotinje, ni jednog. Nema ni jedne novine gdje nećete naći neku na duplerici, ni jedne novine. Danas se naša djeca odgajaju u pornografiji, u golotinji, u bestidu, danas. Pa ja pitam i tebe , roditelje, da li se tvoje dijete po tom pitanju otvara tebi, da li tebe kao mater i oca pita nešto na tom polju ili će odgovore naći na cesti ili u časopisu? Razgovarate li sa svojom djecom o tome ili je za vas to još uvijek tabu? Zato jer i vi na te stvari prljavo razmišljate. Ne sagriješi bludno! Ne sagriješi bludno! Čistoća vaših misli, čistoća vašeg srca imat će nužno odjeka i na čistoću vaših djela. Pitam se koliki su brakovi nastali iz požude i kolika su djeca rođena isključivo iz požude i koliko je Boga bilo u svemu tome, ja se pitam?! I onda se čudimo što je svaki drugi brak ugrožen a svaki treći rastavljen. Ja se uopće na čudim. Dobro da još postojimo ovako, dobro da se danas sve još nekako i drži.

Sedmo: NE UKRADI!

Oooo… Nećemo na one gore, ne. Glupo mi je da ja sada vama govorim kako se u našoj državi jako krade, niti je to na meni. A možda i je. Možda bi se s ovih mjesta trebalo više otvarat ljudima oči. Mene nešto drugo ovdje zabrinjava. Sam vrag kao da je zaposjeo naš um do te mjere da ako živim i radim pošteno sam budala. Do te mjere. Kradi! Onaj tko želi radit' sa svojih deset prstiju i živjeti pošteno je lud u današnje vrijeme. Onaj tko krade on je uspješan! Tako je to danas. Upravo tako. Ma bolje da mi ova ruka usahne, da mi ju netko odsječe nego da ona nešto ukrade! Kada bi to posadio kroz ova tri dana što ćemo razgovarat' ovdje i molit Bogu, samo to da posadiš u svoje srce ja bih bio zadovoljan! Ma kako ćemo naprijed? Kako? Novac koji si dobio na tuđoj sirotinji i grbači je proklet novac! Ma nema tu blagoslova! Ma nema ti mirno spavati čovječe. Onaj tko se obogatio na tuđemu ne mu blagoslova, nema! I zašto je to danas teško razumjet? Zašto je danas teško biti pošten čovjek? Danas je teško biti normalan, pošten čovjek, koji radi. U Njemačkoj odi prevari nekog poslovnog partnera izgubio si sve partnere. Ovdje ako ne varaš onda si luđak, ovdje trebaš bit' lukav, prevarant, furbo da kraja da bi mog'o opstat u ovoj ludoj državi! Kradi čovječe! Tako ćemo naprijed i to je blagoslov! Kradi! Kradi! Kad i gdje god možeš kradi! Radiš li u dućanu kradi nešto, u firmi čavle ako možeš kradi! To vam govorim jer su pedeset godina i još će nam to u glavi odzvanjat narednih pedeset godina i uopće nije bitno tko će nam doći na vlast, kada sam već do toga doš'o. uopće to nije bitno. Bitno je ljudi kakvog srce će biti na vlasti. To je bitno. Čovjek, ljudi čine državu, ljudi čine poduzeća, ljudi čine obitelji. Nisu to neki svemirci, vi ste to, vi ste to!

Osmo: NE RECI LAŽNOG SVJEDOČANSTVA!
Znate, nekada je našim, onako, bakicama a i nama odraslim, nekada nam je onako nekako dosadno, pa 'ajmo salgat' nešto protiv nekoga, pa to čuje onaj pa do onog trećeg to dođe ogromna laž i sad neka ti ljudi žive. Ma još ako si slag'o pa si napravio budalu od mene, 'ajde još donekle, al' kad tako slažeš da doslovce uništavaš život i sreću i blagoslov i ne znam što kod određenih ljudi, jao si ga tebi, ja si ga tebi ako tako lažeš. Pričaju mi roditelji da nekad' ostave namjerno novce u kući na otvorenom da vide hoće li ih njihova djeca ukrasti. Onda kradu. Zašto im treba novac? Znači da se drogiraju ili je to ili onda ih ispituju da vide da li će lagat ili ne. Do kakvih smo metoda sve došli!? Lažemo na svakom koraku. Lažemo i mažemo i glumatamo. Znate što se događa – događa se to da mati i otac za svoje dijete koje je narkoman dozna najzadnje. Znaju i tetke i stričevi i prijatelji u kuću dolaze i smiju se i sve je ok, ali neće reć' vaše dijete se drogira. Znate zašto ne? Jer ako bi rek'o istinu roditeljima u oči onda bi oni digli nos. Onda bi ugrozili moj ugled i moj obraz i zato bolje mi je čuvat' moj ugled pa makar dijete i propada. Ma neka, neka umre od droge, ne zanima me, važan je meni moj obraz. A koga se to tiče… Ne, ne… Pred njima ćemo lijepo glumatati, stavit ćete najljepšu masku jer vam je stalo do vas, do vaše kože. I mislite da je to iskreno? Ali, ne čudite se – kako i prema drugima, tako drugi prema vama, ne čudite se. Živimo u vremenu laži, glume, prijevare, lopovluka, krađa. Na pragu smo novog milenija. I mi u crkvi isto. Kao da smo neke stvari zaboravili… Kao da smo nešto zaboravili.

Deveto: NE POŽELI TUĐEG ŽENIDBENOG DRUGA!
Danas je moderno imati ljubavnika, ljubavnicu… Imam doma ženu. Ona mi pere, pegla, kuha, a tako i ona. Ako mogu ja može i ona. Imate dogovorno. Brakovi ulaze u to – dogovorno. To je danas 'in'. Kad imaš tako nešto onda si 'in'. I ti djevojko ako nemaš iskustva na tom polju prije braka ti si staromodna. Jesi, staromodna. Non-stop vam kljucaju jedno te isto u glavu, non-stop. Ako želite bit' normalni pošteni ljudi s Bogom i vjerovat i molitva da bude u kući, vi ste ludi, s vama nešto nije u redu. Al' ako ste ovako kao i svijet onda je sve u ok. Bit ćete jako napredni i moderni.

Deseto: NE POŽELI NIKAKVE TUĐE STVARI!
Zbog čega Bog ponovno spominje stvari? U sedmoj je rek'o: Ne ukradi. U desetoj nam Bog ponovno ponavlja: Ne poželi nikakve tuđe stvari! Zbog čega se deveta i deseta zapovijed odnosi na ono 'ne poželi'? zbog čega Bog naglašava da imamo čiste misli ove dvije zapovijedi? Zbog samo jednog razloga. Zato jer nam uvijek padne na pamet. Uvijek najprije padne na pamet, jel' tako?! A onda o tome mislimo pa se prljamo, pa dođe do našeg srca, a kad dođe u srce onda poželiš, a kad poželiš onda ti je da to i učiniš. Uvijek počne tako što ti padne na pamet. Kada biste kroz ovo došašće, ovo još malo vremena što je došašća, radili na čistoći svojih misli i svog srca… Ooo… Bio bi to najveći post. Jednak onom da ste na kruhu i vodi svaki dan, najveći post koji možete učiniti - držati svoje misli i svoja srca čista!


A što da vam još drugo govorim – to su deset zapovijedi Božjih. Na Starom zavjetu smo još. A gdje je tu izljev Duha svetoga, gdje su tu zapovijedi ljubavi? Kad je Isus Krist došao nadopunio je Stari zavjet. Misterij njegova utjelovljenja, sakramenti, Euharistija, ono kad ste Duhom zapaljeni pa svjedočite za Boga, kad je vaš život Božji život, kad su vaša djela Božja djela, kad ste toliko vjerom i ljubavlju ispunjeni i mirni živite s Bogom. Pogledajte gdje smo danas. Gdje su danas većina naših vjernika? Na kojoj smo mi duhovnoj razini? Na kojoj? I naše mise smo često pretvorili u maskenbal i parade – orgulje sviraju, pred vama se događaju divne stvari. Dolazite kao u kazalište – dolazite i odlazite prazni. Nismo mi svećenici jedini krivci. Ne, ne. Nešto se kod vas treba prelomiti. Ili očito još niste dobro glavom onako udarili u pod. Još vas dobro nije život pritisnuo, onako pravo, pa da zavapite Bogu i da ga zatražite. Ako nećete milom dat će Bog silom. Zar ne vidite da živimo u jednim veoma neobičnim vremenima, ne? Nije vama to tako? Ne doživljavate to vi tako zar ne vidite ako se ne vratite onim starim istinskim vrednotama koje su oduvijek bile prave – dobroti, čistoći, povjerenju u braku, molitvi, crkvi, sakramentima da će nas odnijet vrag!? Vi to tako ne doživljavate? Reći ćete – on tamo, on neka počne se mijenjati, on je kriv! Ne, počni od sebe! Od sebe počni! Evo vam prilike za to – počni od sebe i dođi na ispovijed. Taj posao ne mogu učiniti ja za tebe, nego ćeš morat sam od svoje zadnje iskrene ispovijedi, lijepo bih molio. Jer ljudi se uopće ne znaju ispovijedat' – dođu pa govore što nisu sagriješili ili mi dođu pa mi kažu reć' da nisu grješni… Još da ih i pohvalim!? Šta si doš'o onda? Odi kući. Tebi ne treba ispovijed! Kao, ako nemam grijeha onda sam svet. Ma nemoj! Najveći sveci su bili i otkrivali najveće prljavštine u sebi – što si bliže Bogu to imaš više grijeha! Kako, pitaš se? Pa tako. Ako uzmeš stakalce pa ga primakneš svjetlu vijeće vidjet ćeš da je malo prljavo, primakni ga električnoj žarulji pa ćeš vidjeti koliko je prljavo, primakni ga suncu čovječe! Što ti je duša bliže Bogu to ćeš više blata na staklu svoje duše vidjet! Oni koji tvrde da nemaju grijeha ti su daleko od Boga. Oni uzvišeno misle o sebi. Itekako imamo blata – ja prvi, a onda svi redom, svi. I pitam se - a sjećaš li se koliko i kada si se istinski i iskreno zadnji put ispovjedio? Uvijek znamo odbiti, uvećat ili prešutjet ili po klišeju sad je Božić pa udri na ispovijed ili je Uskrs pa 'ajmo, idu svi idem i ja. I onda govorimo gluposti. Nisu to ispovjedi. Nekad mi bude mučno u ispovjedaonici kad slušam takve ispovjedi. Mučno. Čega se sramiš? Mene? Ja ću, da, zapamtit od tisuće vaših bedastoća, ja ću baš tebe zapamtit… Ma ne dolaziš ti radi mene. I sasvim je svejedno kod koga se svećenika ispovijedate. To je radi tvoga srca, radi tvoga spasenja. Bog je tu. Bogu dolaziš a ne meni. Da li ti uopće vjeruješ u to? Danas je sakrament ispovijedi u strašnoj krizi. U strašnoj krizi. Na zapadu gotovo da ga i nema. Ti onako lijepo doma pred križem ili u crkvu sam i gotovo. Zlo, zlo se danas uvuklo i uvlači se na mala vrata i u našu crkvu. Zato vam lijepo govorim i molim vas u ime Božje, u ime Isusa Krista – ne propuštaj ovo priliku. Ne propuštaj! Ispovijed nije duhovni razgovor i ta vam moram reć'. Neki mi dođu pa onda od Adama i Eve, Markove konake… Ispovijed nije duhovni razgovor! Ispovijed je – dođeš i kažeš svoje grijehe: to, to, to, to i to objektivno i jasno, bez uveličavanja i umanjivanja svoje grijehe. Svećenik te tada nešto pita, ne radi njega, jer njega zanima, radi tvoga dobra daje određeni savjet. Pokaješ se, odrješenje i ideš doma. To je sakrament ispovjedi.

- 09:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.12.2007., nedjelja

SHalOM !

Obavijest:

Proba za gitariste održat će se u SRIJEDU 19.12.2007. s početkom u 19:00 sati. Proba za zbor mladih održat će se u PONEDJELJAK i u SRIJEDU sa početkom u 20:00 sati. Molim sve članove zbora mladih da obavezno dođu na ove dvije probe.



Božji blagoslov!
- 12:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Listopad 2011 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Preporuke

Kontakt e-mail

Vi ste posjetitelj:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se