20.09.2009. / nedjelja

2012. Doomsday

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Prema vjerovanju drevnih Maya, datumom 21.12.2012. završava odbrojavanje velikog vremenskog ciklusa, tj. velikog kalendara i nastupa "smak svijeta". Maye su protok vremena promatrali ciklički, a ne pravocrtno te su vjerovali da se upravo sada jedan ciklus od 26.000 godina primiče kraju. Prema njima, 2012. godine vrijeme će se "resetirati" i ponovno početi odbrojavati od nule, što će ujedno biti i početak šestog doba. Datum svršetka svijeta prema majanskom kalendaru podudara se s rijetkom astronomskom pojavom, koja se događa jedanput u 230 milijuna godina. Upravo će se 21. prosinca 2012. ravnina Sunčeva sustava izjednačiti s ravninom Mliječne staze, a prema nekim istraživanjima, istodobno će još dvije galaksije biti poravnate s našom..


Još nas samo nešto više od tri godine dijeli od astronomskog fenomena koji se događa jednom u 230 milijuna godina. Naime, 21. 12. 2012. je datum kada će se ravnina Sunčevog sustava izjednačiti s ravninom Mliječne staze, a prema nekim astronomskim istraživanjima istovremeno će još dvije galaksije biti poravnate s našom.

U teorijama geofizičara spominju se i radikalne promjene elektromagnetskog polja Zemlje, pa čak i zamjena polova. Tog datuma završava i drevni kalendar Maya pa su ga mnogi katastrofičari spremno prihvatili kao ‘kraj svijeta’. No, nema razloga za paniku. Prema vjerovanju Maya, riječ je o početku šestog doba u ukupnom ciklusu od 26.000 godina. Maye su imale vrlo precizan kalendar i nisu imale linearan nego spiralan koncept vremena, a poravnavanje koje će se dogoditi 2012. godine doživljavali su kao spajanje s utrobom ‘Velike majke’. Naime, prema njihovoj percepciji, svaki je svemirski objekt bio živ. Kako je opisano, ulazak u to doba obilježit će odbacivanje tehnologije, vremena i novca, ulazak u petu dimenziju, galaktička sinhronizacija s ostatkom Univerzuma, pojava novog sunca u našem sustavu i promjena ljudske DNK. Majanski Šesti svijet zapravo je prazan i bez uvjetovanosti te ovisi isključivo o kreatorima nove civilizacije. Prema njihovom kalendaru, trenutačno se nalazimo između Petog i Šestog svijeta, u dobu Apokalipse, u kojem ljudi individualno i kolektivno doživljavaju velike promjene.

Apokalipsa o kojoj se govori u spisima Maya označena je kao ‘otkrivanje skrivenoga’. Mnogi poklonici ezoterije u 2012. vide početak svojevrsnog ‘Neba na zemlji’, velikog skoka u svijesti čovječanstva, koji će zauvijek transformirati ljudsku civilizaciju. Zanimljivo, neki teoretičari naftne krize predviđaju njezinu kulminaciju upravo oko 2012. godine, a sve su bučniji i glasovi koji pozivaju na korjenite promjene za spas planeta. Bez obzira na sve te teorije, jedno je sigurno - ako se 2012. baš ništa drugo ne dogodi, još uvijek nas očekuju Olimpijske igre u Londonu. HEHEHEHE

- 04:55 - # - say something stupid ( so many... 3 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

14.12.2008. / nedjelja

MALO SLIKA O SLAVNIM I POZNATIM SERIJSKIM UBOJICAMA... UŽIVAJTE!

Michael Myers
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
BIOGRAFIJA
Pravo ime: Michael Audrey Myers
Rođen: 19. listopada, 1957 godine
Mjesto rođenja: Haddonfield, Illinois
Roditelji: Donald "Don" Myers i Edith Myers
Omiljeno oružje: veliki kuhinjski nož
Zaštitni znak: maska kapetana Jamesa T. Kirka iz originalnih "Zvjezdanih Staza" i kombinezon radnika garaže

"- Sa već šest godina počinio svoj prvo ubojstvo ubivši svoju sestru Judith. Potom završava u psihijatrijskoj klinici tj. sanatoriju Warren u mjestu Smith's Grove (zapadni Illinois) od studenog 1963 do 30. listopada, 1978.
Ubrzo dolazi pod pasku uglednog specijalista za dječiju psihologiju dr. Samuela J. Loomisa, koji u prvih 6 mjeseci ima četverosatne seanse bez ikakvih uspjeha.
Evo što je sam dobri doktor rekao za Michaela šerifu Leigh Brackettu :

"- Upoznao sam ga prije 15 godina. Rekli su mi da nije ništa ostalo. Bez razuma, bez savijesti, bez razumijevanja i najnerazvijenijeg smisla za život i smrt, dobrog i zla, ispravnog i pogrešnog. Upoznao sam to šest godina staro dijete sa tim praznim, blijedim, bezizražajnim licem i sa najcrnjim očima, Vražijim očima.
Proveo sam osam godina pokušavajući doprijeti do njega, a zatim sljedećih sedam pokušavajući ga držati zatvorenim, zato jer sam bio shvatio da ono što živi iza dječakovih očiju jeste čisto i jednostavno...Zlo."

Jason Voorhees
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
BIOGRAFIJA
Pravo ime:Jason Voorhees
God.smrti:1957,utopljen
Mjesto rođenja: Crystal Lake,USA

Radnju skoro svi već znamo, riječ je o mamici jednog od najboljih smišljenih serijskih ubojica ikada, Jasonu Voorheesu. Kako sam već i rekao, on je u ovome nastavku još malo dijete, a njegova majčica ubija sve koji dođu u Camp Crystal Lake jer su teenageri utopili njenog sina.U ostalim nastavcima je glavni negativac Jason Voorhees, što ste i mogli vidjeti..Ubio je više od 150 ljudi..

Freddy Kruger
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!Image Hosted by ImageShack.us

Pravo ime: Freddy Kruger
Godina: 1984
Država: SAD
Jedna od cura ima problema sa snovima u kojem ju ganja tajanstveno stvorenje sa starim odrpanim šeširom, opečenim licem, crveno – zelenoj majici i s britvama na jednoj ruci umjesto prstiju. Iako je na početku sve to bezazleno, kasnije biva ubijena i to za vrijeme sna, a njezinog dečka koji je bio kraj nje, optuže za ubojstvo. No, uskoro se pojavljuju nove žrtve koji umiru na bizarnije načine, a samo nancy zna što se događa, pa će sama morati sukobiti protiv stvorenja koje ubija u snovima.
Zanimljivosti:
- Freddy Kruger je ime nasilnika koji je maltetrirao Wesa Cravena, redatelja ovog filma u školi.
- Originalna Freddyjeva rukavica je ponovno korištena u drugom nastavku serijala i u Evil dead 2.
- 500 galona krvi je potrošeno za taj film.

Jeppers Creppers
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Pravo ime: The Creeper
Zemlja: SAD
Mjesto događanja: Long Beach, California, USA
Efekti filma su predobro napravljeni.
Creeper je u ovome nastavku napravio i svoja oružja, pa tu vidimo shurikene i bodeže koji su napravljeni od ljudske kože i ostalih dijelova tijela.

Hanibal Lecter
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Pravo ime: Hanibal Lecter
Mjesto radnje: Firenca
Film "Hanibal" promovira Lectera u naslovnog zlikovca, progonjenog počinitelja. U njemu Hannibal slobodno šeće uokolo, putuje Amerikom i Italijom, davi ljude, baca ih kroz prozor i fizički onesposobljava.

Leatherface:
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!Image Hosted by ImageShack.us

Pravo ime: n/a
God.rođenja: 1939
Vrijeme radnje: 1969.
Godina je 1969. i u Vijetnamu je vrhunac rata.Dva brata,Eric i Dean Hill provode posljednje trenutke sa svojim djevojkama Chrissie i Bailey prije no što odu na ratište.Želeći se bar još jednom dobro zabaviti krenu džipom put Texasa.U isto vrijeme, u Texasu se zatvara pogon za pakiranje mesa u kojem radi Thomas Hewitt i deformirani,dementni psihopat Leatherface koji,nakon što sazna da ostaje bez posla,brutalno ubije šefa.

Pinhead(Hellraiser)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!Image Hosted by ImageShack.us

Pravo ime:Elliott Spencer
Mjesto rođenja: V.Britanjia 1888.god.
Bavi se sotonizmom i crnom magijom.. Ne nazivaju ga uzalud gospodar Pakla.


to je to...nadam se da ste uživali! pozdrav


vaš Eric

- 19:55 - # - say something stupid ( so many... 20 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

05.11.2008. / srijeda

...DOZIVANJE DUHOVA...

..Eto ovako ljudi,danas ću vam pisati o dozivanju duhova..

pa da krenemo:

dozivanje duhova je sotonistički čin,igra magije i psihe..ima više načina dozivanja duhova..sa viskom,iglom na koncu,svijećama i pentagramom... i ko se upušta u to,mora biti spreman na posljedice,jer je dozivanje duhova protiv svih božjih pravila i uznemiravanje duša...dozivati duhove ne može netko tko ne vjeruje u to,ali ne preporučujem da to radite.. a znakovi prisutnosti duha su čudne sjene,gašenje svijeća,puhanje vjetra u sobi u kojoj se doziva,čudni i zastrašujući zvukovi,i dr. čuo sam jednu priču ljudi koji su dozivali duhove...samo neznam dali je to istina ili ne..ali svejedno ću je podjeliti s vama..

Sedmero mladih ljudi su prije nekoliko godina iz razonode odlučili prizivati duhove. Nisu znali koga prizivaju.. Jedan od tih sedmero ima bioenergiju pa je na seansu ponio svoj gorski kristal. On je ujedno bio i medij.
U početku nisu imali baš puno sreće s prizivanjem duhova(na sreću).. Nakon nekoliko pokušaja prizivanja, uspjeli su prizvati duha. Uspjeli su uspostaviti komunikaciju. Prvo što se dogodilo je što su popucale sve žarulje u kući. Medij ga je uspio upitati zašto je ljut, jer je u sobi postalo hladno i jezivo..
Ritual su izvodili sa gorskim kristalom i slovima. Kada su ga ponovno upitali zašto je ljut, kristal se pomicao na slova: „Bit ćete kažnjeni“. Zatražili su ga da nešto učini ako je stvarno tu. U tom trenutku svaka čaša u kući je popucala. Nakon toga, sedmero mladih je obuzeo strah.. Shvatili su da su prizvali zlog duha..
Medij je opet postavio pitanje zašto je ljut. A na to pitanje kristal se pomaknuo na slova:“Ovdje sam ubijen.“ Prije nego što su mu uspjeli postaviti sljedeće pitanje ponovno je odgovorio „Bit ćete kažnjeni“ i komunikacija je prekinuta. Svi su ostali izbezumljeni. Poslije su se svemu tome smijali.
Nakon toga sedam dana je bilo sve normalno. Onda su im se počele događati čudne stvari. Lupanje od ponoći do zore, koraci škripanje i grebanje po zidovima. sedmero mladih su se skupili i shvatili da im se svima,događaju iste jezive stvari.
Jedne večeri jedan od njih je nešto malo poslije pola noći, čuo korake kroz kuću, škripanje po zidovima i onda u jednom trenutku nešto mu je prišlo blizu. Vrata od sobe su se u tom trenutku otvorila i nešto je zagrebalo na štok od vrata.. Izašao je iz sobe i ugledao je sjenu sa crnim ogrtačem u dnevnom boravku kako sjedi u naslonjaču.
Na stolu je plesala kao neka životinja(demon), imala je rogove na glavi poput ovna i dlakave noge kao koza ili jarac i u trenutku kad ga je pogledao, prestao je plesati i gledao ga, imao je crvene sjajne oči. Dječak je pokušao upaliti svjetlo, ali nije mogao. Od straha se pokočio.. Nakon par sekundi sve je to nestalo.
Istu večer se nešto vrlo slično dogodilo djevojci koja je prisustvovala dozivanju duhova.. Čula je kako joj netko dolazi. Pomislila je da je to njen otac. U jednom trenutku vrata sobe su se naglo otvorila i njen pokrivač je pao sa nje. Pokušala se je okrenuti da vidi tko je, ali nije uspjela. Imala je osjećaj da ju je nešto uhvatilo za glavu i ne da joj da se okrene, osjetila je dah na licu i vratu.. Nije mogla ispustiti ni glasa. Nakon par sekundi ju je pustilo.
Njih sedmero je odlučilo poduzeti nešto. Saznali su koga su prizvali. U toj kući živio je čovjek koj se bavio sotonizmom, prizivao je demone. U toj kući ubijen je zbog sumnje da je kriv za nestalu djecu i mučenje te djece. Bavio se crnom magijom.
Lokalno stanovništvo govori da nikada nisu pronašli tijela te djece. Kažu i da su se iz te kuće znali čuti navečer plač, škripanje, koraci i lupanje. Tada je nestalo sedmero djece, isto onoliko koliko ih je i prizivalo tog duha.. Poslije toga njih sedmero se više nisu čuli ni vidjeli, mnogi su se odselili i onda je sve to prestalo(Bar tako kažu)..

Eto,to bi vam vjerojatno bio dovoljan dokaz da se ne igrate s tim stvarima,jer su to ozbiljne stvari i ne treba ih izazivat...toliko od mene za sad..ako imate kakva pitanja ili ste doživjeli takvo nešto,rado bih da to podjelite sa mnom i ostatkom čitatelja...

POZDRAV SVIMA !!!!!

- 14:13 - # - say something stupid ( so many... 7 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

25.10.2008. / subota

još malo exorcizma..

muslimanski exorcizam



islamski exorcizam

- 13:11 - # - say something stupid ( so many... 3 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

27.07.2008. / nedjelja

Kanibalizam se obično definira kao čin ili praksa jedenja pripadnika vlastite vrste, uz ogradu da se pojam najčešće odnosi na ljude i može nazvati još i alternativnim terminom – antropofagija. Većina antropologa danas se slaže da je kanibalizam fenomen koji se provlači kroz razna vremenska razdoblja i kulture, iako je u prošlosti često prikazivan u većem opsegu od stvarnog.

Primjera kroz povijest ima koliko hoćete: od rane ljudske povijesti, preko drevnih srednjoameričkih i polinezijskih naroda te srednjeg vijeka u Europi, pa do raznih incidenata u ratnim situacijama te ljudi zarobljenih u vremenskim nepogodama, kada je konzumacija ljudskog mesa bila jedina mogućnost opstanka. No ono što moderne ljudoždere izdvaja je činjenica da njihov kanibalizam nije ni ritual koji im je nametnulo društvo, a ni pitanje života ili smrti – riječ je o ljudima koji ubijaju, kasape, kuhaju i jedu dijelove ljudskog tijela iz čistog zadovoljstva i strasti...

Moderni kanibali podijeljeni su u dvije grupe – u prvoj su potpuno poremećeni psihopati, serijski ubojice, a u drugoj, koja zaokuplja još više pažnje javnosti i znanstvenika, naoko sasvim normalni ljudi s fetišom na ljudožderstvo.

ROMANTIČNA VEČERA

Tu skupinu predvode dvije celebrity figure. Prvi je Nijemac Armin Meiwes, za kojega ćete preko Googleovog pretraživača dobiti 118.000 linkova i čija će slika vjerojatno stajati uz pojam kanibalizma u budućim izdanjima enciklopedija. Ono po čemu je čovjek kojemu su i metalci Rammstein posvetili pjesmu 'Mein Teil' toliko poseban je to što je njegova žrtva svojevoljno pristala biti ubijena i pojedena – prema onome što je Meiwes sam na suđenju prije tri godine priznao, ali i prema svim raspoloživim dokazima, Bernd Jürgen Brandes javio se na njegov online oglas u kojem je za zadovoljenje svog seksualnog fetiša nedvosmisleno tražio dobro građenog muškarca koji pristaje biti zaklan i pojeden.

Prije nego što ga je ubio, Meiwes je Brandesu odrezao penis, stručno ga flambirao i podijelio s njim romantičnu večeru uz svijeće. Policija je kasnije, istražujući kanibalsku internetsku zajednicu, u zamrzivaču ubojice pronašla uredno 'trančirane' dijelove tijela za koje se ispostavilo da su pripadali žrtvi, kao i šokantnu videosnimku cijelog događaja.


Armin Meiwes, poznat i kao 'rotenburški ljudožder', svoju je žrtvu pronašao preko interneta..

Slučaj je izazvao mnoge kontroverze, jer kanibalizam sam po sebi nije zabranjen njemačkim zakonom, a dobrovoljni pristanak žrtve oslobodio je Meiwesa optužbi za ubojstvo prvog stupnja, pa trenutno služi zatvorsku kaznu od samo OSAM I POL GODINA!!strong> Usto, psiholozi koji su pozvani na sudsko vještačenje nisu kod njega mogli pronaći nikakav ozbiljan psihički poremećaj i proglasili su ga potpuno funkcionalnom osobom, zaključivši da Meiwes nikoga ne bi ubio prema vlastitom nahođenju, jer je upravo žrtvin pristanak (čak i insistiranje, kako se navodno vidi na snimci) ono što mu donosi seksualno uzbuđenje...

CANNIBAL SUPERSTAR


Pedesetšestogodišnji Japanac Issei Sagawa prije 15 godina je u Parizu pod još nerazjašnjenim okolnostima ubio svoju prijateljicu Renee Hartevelt i pojeo dijelove njenog tijela. U Francuskoj je proglašen mentalno nesposobnim za suđenje i preporučeno je da ga se smjesti u duševnu bolnicu do kraja života. Međutim, dvije godine kasnije bio je poslan natrag u Japan, gdje su mu željeli suditi, ali do toga nije došlo jer Francuzi nisu htjeli predati sudski dosje. Naposljetku, uvjerio je japanske (ali ne i francuske) liječnike da je povratio sposobnost rasuđivanja, pa nije bilo druge nego – osloboditi ga!

Sagawa tvrdi da je od svoje treće godine bio opsjednut kanibalizmom, otkako ga je ujak naučio igri u kojoj je trebao glumiti diva koji jede ljudsko meso. Ubojstvo i konzumacija najbolje prijateljice za njega je bilo ispunjenje životne želje i sada više nema nikakvog razloga ni potrebe za nečim sličnim, izjavio je. Svoje iskustvo opisao je u knjizi koja je postala hit u Japanu, nakon toga napisao je još nekoliko bestselera, glumio u filmovima, a i danas je kolumnist najutjecajnijeg nacionalnog tabloida...

Najšokantnija stvar kod velikog dijela modernih ljudoždera upravo to što se doimaju kao posve normalne osobe. Izvršni producent serijala Daniel Korn, upoznao je nekoliko živućih kanibala te o svojim iskustvima napisao i knjigu..

Očekujete da će to biti neki ultimativni zlikovci. Ali ostanete potpuno zatečeni time da je najčešće riječ o svakodnevnim, gotovo dragim ljudima s normalnim zanimanjima i interesima, a sposobni su za takva neviđena zvjerstva, i to najčešće radi ispunjenja svojih seksualnih fantazija.

Korn smatra, a njegovo mišljenje dijele i mnogi stručnjaci, da se izučavanje suvremenog kanibalizma predugo zadržavalo na stereotipima o poremećenosti, u koje se većina onih koje je upoznao uopće ne može uklopiti. Čak su se i serijski ubojice Arthur Showcross i Jeffrey Dahmer, koji su ubijali i jeli ljudsko meso zbog seksualnog zadovoljstva, u standardnim psihološkim testovima i razgovorima pokazali kao posve 'normalni' ljudi. Sve to navodi na zaključak da kanibalizam nije ovisan o karakteru i da je duboko ukorijenjen u ljudskoj podsvijesti...
Ljudi pazite, možda ste baš Vi u svojoj podsvjesti kanibali..

eto,tekst posvećen prijatelju DREDLIČU - GEHENNI... uživaj

- 13:22 - # - say something stupid ( so many... 9 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

26.07.2008. / subota

novi post..

evo ljudi.. nisam dugo pisao postove..jer neznam o čemu da pišem.. davajte mi prijedloge o čemu da pišem.. i pisat ću...

toliko od mene...

by: Eric Corvus

- 08:25 - # - say something stupid ( so many... 1 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

12.05.2008. / ponedjeljak

opsjednutost.. slušajte govor i što priča,ako si upijete prevest.-


za one koji ne vjeruju da duhovi postoje..pogledajte i uvjerite se da postoje..


malo slika o exorzizmu Anneliese Michel..gledajte,slušajte i uživajte.ja sam se naježio dok sam gledao.
height="355">
još malo exorcizma..

i našao sam još jednu snimku exorcizma,ali je nisam mogao staviti na blog jer je prevelik..odite na youtube i upišite Maldives exorcizm.

i to je to,nadam se da ste uživali.

- 15:17 - # - say something stupid ( so many... 6 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

06.05.2008. / utorak

..STIGME..

ZAPISI O STIGMAMA I PROROČANSTVIMA MARIE-JULIE JAHENNY
- 27. rujna 1880. - ( prepis iz knjige) nije moj tekst..


Na današnji se dan povijest vjerskih čudesa i misticizma prisjeća proročice Marie-Julie Jahenny koja je patila, ili kako katolički svijet smatra, bila blagoslovljena stigmama.
Stigme su znanstveno neobjašnjiva pojava otvaranja rana na mjestima Isusovih rana od raspeća. U povijesti katoličanstva, najpoznatiji je stigmatik bio sveti Franjo Asiški. Taj nekoć razuzdani mladić koji je napustio svoje i te kako zemaljske navade da bi se okrenuo asketizmu i vjeri, iskusio je vizije i stigme. I kasnije se ta pojava uglavnom javljala kod ljudi vrlo predanih vjeri.
Jedna od takvih osoba bila je Marie-Julie Jahenny. Njen neobičan 'poremećaj' proučavao je profesor patologije doktor Imbert-Gourbeyre. U svojem djelu 'La Stigmatisation' na dan 27. rujna 1880. zapisao je, posve potresen, kako je s još pet svjedoka prisustvovao nevjerovatnom transu Marie-Julie. Opisao je kako joj je glava utonula u torzo, ispod razine ramena. Njen je jezik nemilice nabubrio i ispao joj iz usta. Njena se desna strana raširila, a lijeva gotovo nestala! Znanstveni um doktora Imbert-Gourbeyrea posve se zapanjio nad tim prizorom.
Marie-Julie jedna je od poznatijih svjetskih proročica. Njene dobro dokumentirane stigme još su jedna njena poveznica s nadnaravnim i za mnoge su one dokaz njenog proročkog dara. Ova svetačka mističarka rođena je u Francuskoj 1850., a umrla u dubokoj starosti 1941. To nije tako daleka povijest da bi se zapisi o njoj morali uzimati s velikom rezervom.
A o njoj znamo mnoge nevjerovatne podatke. Zapisano je da joj se otvaralo pet rana Isusovih, zbog čega je nazvana bretonskom stigmatičarkom. Imala je sposobnost da prepozna relikvije i odredi im porijeklo, da razazna koji su predmeti blagoslovljeni, a koji nisu, i slične moći. Tijekom petogodišnjeg perioda od kraja 1875., Marie-Julie je preživjela samo na Svetoj pričesti! Dr. Imbert-Gourbeyre je zabilježio kako tijekom tog perioda nije vršila nuždu, a tijekom svojih ekstaza nije osjećala bol. Nekad je privremeno levitirala, a u tim bi trenucima svijetlila.
Mnogi iz njenih riječi koje je u transu zborila o budućnosti iščitavaju neke povijesne događaje, poput dolaska komunizma na vlast ili puta Pape Ivana Pavla II. No, istini za volju, njena su kataklizmična proročanstva dovoljno neodređena da se ne može specificirati jesu li se dogodila, a opet su dovoljno općenita da ih se može primijeniti na današnje vrijeme. Općeniti je zaključak da, barem za kršćanski svijet, slijedi razdoblje od kojeg bi trebalo strepiti, razdoblje zastranjenja koje bi moglo okončati najgorim.
U njenim su joj vizijama sveci, pa čak i sama Majka Božja, donosili najčešće zlokobne vijesti. Vidjela je razgovor Gospoda i Nečastivog koji najavljuje da će preuzeti vladavinu nad svime, čak i Božjim hramom i Božjim ljudima u doba velikog nijekanja vjere. Vidjela je kako će nestati svaki očigledni trag vjere i posvuda će biti zbunjenost. Sva djela koja podržava nepogrešiva Crkva prestat će postojati. ''Ako zbog zle ćudi ljudi Sveta Crkva bude obavijena tamom, Gospodin će također poslati tamu koja će zaustaviti zle u njihovoj potrazi za zlom...'', jedno je od njenih proročanstava.
Najavila je i zastranjenje crkvenog 'osoblja'. Sam Isus joj se obratio: ''Zbog premalo poštovanja prema apostolima Božjim, stado postaje nemarno i prestaje poštivati zakone. Svećenik je sam odgovoran za manjak poštovanja jer on ne poštuje dovoljno svoju svetu službu, mjesto koje zauzima i svoje svete dužnosti. Stado slijedi korake svojih pastira, a to je velika tragedija.'' Mnoge su slične objave bezuspješno prijetile svećenstvu iz usta Marie-Juli: ''Strašna će se kazna sručiti na one koji svako jutro kreću koracima Svete žrtve. Nisam došao na vaše oltare da bih bio mučen. Patim stotinu puta više od takvih srdaca, nego od ikojeg drugog. Razriješavam vas velikih grijeha, moja djeco, ali ne mogu dodijeliti oprost tim svećenicima.''
Jedna skupina vizija ove francuske mističarke najavljuje veliku sramotu koju će biskupi nanijeti Papi. Opisuje se Papino mučeništvo koje mnogi pripisuju već Ivanu Pavlu II., ali drugi smatraju da ono o čemu govore proročanstva tek slijedi.
Njeno najpoznatije proročanstvo je ono o Tri dana tame kad će se uzdići paklene sile i pogubiti sve neprijatelje Boga. Bit će to na četvrtak, petak i subotu, dane Svetog sakramenta, Križa i Naše Gospe. ''Zemlju će prekriti tama'', obratila joj se Gospa, ''i Pakao će se raspustiti po Zemlji. Grom i munja će uzrokovati da oni koji nemaju vjere ili povjerenja u moje moći, da umru od straha.'' Zvuči gadno? A što mislite o ovome: ''Nitko izvan skloništa neće preživjeti. Zemlja će se tresti, a sud i strah bit će golemi....'' Ili: ''Nebo će gorjeti, zemlja će se raspoloviti.'', ''Zemlja će postati poput golemog groblja. Tijela zlih i pravednih će pokrivati tlo.''.Marie-Julie Jahenny, krvareći iz Isusovih rana, sijala je svojim likom strahopoštovanje među pukom, ali i znanstvenicima koji su je tada neprekidno proučavali. Njene su zlokobne najave zaobišle njihovo doba i ušle u predaju o svjetskim zanimljivostima.
Tri četvrtine zemaljske populacije će nestati, kroz trans je govorila neobična stigmatičarka čije riječi mnogi i danas uzimaju zaozbiljno. Uostalom, razgovori o kataklizmi i kraju svijeta kakav poznajemo, neprekidan su light-motiv u današnjem svijetu. Kao pogani, znamo da svaki ciklus ima kraj, koji će nas provesti do novog početka, pa tako i naša Zemlja, i ovo čovječanstvo imaju vijek trajanja. Čak se i ateisti pribojavaju osvete majke prirode čovjeku. Kršćani katkad strepe od sedam jahača Apokalipse. S obzirom da većina njih svoje vrijeme provodi ne mareći za duhovnost i slične 'tričarije', Apokalipsa bi im mogla biti bliže nego što pomišljaju...





- 15:38 - # - say something stupid ( so many... 1 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

28.04.2008. / ponedjeljak

i'm back...

dragi moji ljudi,i čitatelji... vratio sam se nakon dužeg vremena.. napisao sam novi post, i nadam se da će vam se svidit.. stoga uživajte i dalje čitajući moje postove... davajte svoje prijedloge o čemu bi željeli da pišem... i vjerojatno ću vam ispunit želju i napisati o tome... posjećujte, uživajte i čitajte ! za sad je to to.. pozdrav, ostajte mi zdravo i vjerujte.. jer bog i anđeli su uvijek uz vas, gledaju vas i čuvaju od zla i mračnih sila..

POZDRAV

- 14:23 - # - say something stupid ( so many... 0 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

Dali bog postoji???

Da li Bog postoji? Nalazim interesantno da se toliko mnogo pažnje pridaje ovoj raspravi. Najnovija istraživanja nam kažu da preko 90% ljudi na zemlji danas vjeruje u postojanje Boga ili neke više sile. Ipak, nekako je odgovornost pala na one koji vjeruju u Božije postojanje da nekako dokažu da on zaista postoji. Po meni, trebalo bi da bude obrnuto.

Međutim, ne može se dokazati da li Bog postoji ili ne. Biblija čak kaže da mi moramo vjerom da prihvatimo činjenicu da Bog postoji, “A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže” (Hebrejima 11:6). Da je Bog tako želio, mogao je jednostavno da se pojavi i dokaže čitavom svijetu da postoji. Ali, da je to uradio, ne bi bilo potrebe za vjerom. “Isus mu reče: ‘Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli’”

To, međutim, ne znači da ne postoji dokaz Božijeg postojanja. Biblija objavljuje, “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu” (Psalam 19:2-5). Ako pogledamo na zvijezde, uvidimo beskrajnost svemira, posmatramo čuda prirode, vidimo ljepotu zalaska sunca – sve će nas to uputiti na Boga Stvoritelja. Ako to nije dovoljno, postoji i dokaz o Bogu u našim srcima. Propovjednik 3:11 nam kaže, “…iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove…” Postoji nešto duboko u našem biću što prepoznaje da postoji nešto iznad ovog života i neko iznad ovog svijeta. Možemo intelektualno da poričemo ovu spoznaju, ali Božije pristustvo u nama i kroz nas je još uvijek tu. Uprkos svega ovoga, Biblija nas upozorava da će neki još uvijek poricati Božije postojanje, “Bezumnik reče u srcu: ‘Nema Boga.’” .S obzirom na to da 98% ljudi kroz historiju, u svim kulturama, u svim civilizacijama, na svim kontinentima vjeruje u postojanje neke vrste Boga – mora da postoji nešto (ili neko) što prouzrokuje ovo vjerovanje.

Pored biblijskih argumenata za Božije postojanje, postoje i logični argumenti. Prvo, tu su ontološki argumenti. Najpopularniji oblik ontološkog argumenta u osnovi koristi pojam Boga da dokaže njegovo postojanje. On počinje definicijom Boga, kao “nekoga od koga se niko veći ne može zamisliti.” Onda se raspravlja da postojati je veće nego ne postojati i zato najveće moguće biće mora da postoji. Ako Bog ne bi postojao, onda on ne bi bio najveće biće koje se može zamisliti – ali to bi bilo konradiktorno samoj definiciji Boga. Drugi je teološki argument. Teološki argument je da, s obzirom na to da svemir očituje tako divan dizajn, mora da postoji i Božanski kreator. Na primjer, da je zemlja samo nekoliko stotina kilometara bliža ili dalja od sunca, ne bi bila sposobna da podržava mnogo života kao što to sada čini. Da su elementi u našoj atmosferi samo nekoliko procenata različiti, svako živo biće na zemlji bi umrlo. Vjerovatnoća da se jedan molekul proteina slučajno stvori je 1 u 10243 (to je 10 praćeno sa 243 nule). Jedna ćelija se sastoji od miliona proteinskih molekula.

Treći logični argument za Božije postojanje je nazvan kosmološki argument. Svaka posljedica mora da ima uzrok. Ovaj univerzum i sve u njemu je jedna posljedica. Mora da postoji nešto što je prouzrokovalo postojanje svega. U krajnjem slučaju, mora da postoji nešto “ne-uzrokovano”, što je uzrokovalo nastanak svega ostalog. To nešto “ne-uzrokovano” je Bog. Četvrti argument je poznat kao moralni argument. Svaka kultura kroz historiju je imala neki oblik zakona. Svi imaju osjećaj za dobro i loše. Ubistvo, laganje, krađa i nemoral su gotovo uopšteno neprihvatljivi. Odakle je ovaj osjećaj za dobro i zlo došao, ako ne od svetog Boga?

Uprkos svega ovoga, Biblija nam govori da će ljudi odbiti jasnu i neosporivu spoznaju Boga i, umjesto toga, vjerovati laži. Rimljanima 1:25 izjavljuje, “(oni) su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen.” Biblija također objavljuje da ljudi nemaju izgovor što nevjeruju u Boga, “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike”.

Ljudi tvrde da ne vjeruju u Boga jer to “nije naučno” ili zato što “nema dokaza”. Istinski razlog je da jednom kad ljudi priznaju da Bog postoji, moraju i da shvate da su mu odgovorni i da im je potrebno njegovo oproštenje (Rimljanima 3:23; 6:23). Ako Bog postoji, onda smo odgovorni za svoje postupke pred njim. Ako ne postoji, onda možemo da radimo šta god želimo, bez brige da će nas Bog osuditi. Ja vjerujem da je to razlog zašto se mnogi u našem društvu tako čvrsto drže evolucije – da bi ljudi imali alternativu u odnosu na vjerovanje u Boga Stvoritelja. Bog postoji i, na kraju krajeva, svi znaju da on postoji. Sama činjenica da neko tako agresivno pokušava da ospori njegovo postojanje je ustvari argument za to da on postoji.

Dopustite mi još jedan, posljednji, argument za Božije postojanje. Kako znam da on postoji? Znam, jer ja razgovaram sa njim svaki dan. Ja ne čujem svojim ušima da mi on odgovara, ali osjećam njegovo prisustvo, njegovo vođstvo, ja poznajem njegovu ljubav, žudim za njegovom milošću. Neke stvari koje su se dogodile u mom životu ne mogu se nikako drugačije objasniti, osim Bogom. Bog me je tako čudesno spasio i promijenio moj život, tako da ne mogu drugačije, nego da priznam i slavim njegovo postojanje. Nijedan od ovih argumenata sam po sebi ne može ubijediti nikoga ko odbija da prizna ono što je toliko jasno. Na kraju, Božije postojanje mora da bude prihvaćeno vjerom .Vjera u Boga nije slijepi skok u tamu, već siguran korak u dobro osvijetljenu sobu, gdje 90% ljudi već stoji.

- 14:02 - # - say something stupid ( so many... 2 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

14.01.2008. / ponedjeljak

...THE END...


..ovo je kraj...bilo mi je drago što ste posjećivali moj blog...
...ali sada je došao kraj...kraj Erica Corvusa..nažalost...
možd se jednom vratim i napišem novi post..tko zna...
...ali za sada ne...drago mi je bilo ako sam mogao nekome pomoći putem ovog bloga...ali s vremena na vrijeme ću dolazi na blog,pa ako imate kakva pitanja ostavite u komentarima...bit će mi zadovoljstvo odgovorit na njih a pogotovo ako vam odgovori mogu jako pomoć,a ako ne odgovorim u roku 3 dana,idite na blog mog prijatelja koji će vam pomoći

http://evandjeljeumolitvama.blog.hr...

to je to....


ostajte mi zdravi,i vjerujte u boga...jer vam on najbolje može pomoći...samo vjerujete..i vjerujte da nikad niste sami...anđeli,bog i ostali svetci su uvjek s vama i gledaju vas... zato vjerujte...

pozdrav

- 15:42 - # - say something stupid ( so many... 4 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

29.10.2007. / ponedjeljak

Evo mene ljudi,nadam se da uživate čitajući moje postove...
... a sad vam dajem priliku da mi dajete prijedloge o čemu da pišem...
.. Ubuduće postove pišem po vašim željama...
Zato davajte prijedloge,i čitajte dalje..

pozdrav

- 14:34 - # - say something stupid ( so many... 9 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

Urokljive oči

Kao što je stvorio bogove po sopstvenom liku, covjek je isto tako natprirodnim bicima svih vrsta pripisao strašnu moc da pogledom nanose zlo uvijek kada ih obuzme zavist ili ljubomora.
Kod svih starih ljudskih rasa pogled koji nosi zavist ili ljubomoru poistovjecivan je sa urokljivim ocima. U vezi sa hebrejskim bogom JHVH, citamo: "Razdrazise ga tudim bogovima, gadovima razgnjevise ga". Kada je David (Davud) u svojoj oholosti popisao njegove ljude JHVH je poslao kugu koja je unistila 70.000 od 1,300.000 ljudi Izrailja i Jude.
Od pape do Napoleona
Kod Egipcana vidimo da se Horovo oko koje je dalo zivot Ozirisu, naziva "dzelat Horovih neprijatelja". Plutarh nam kaze da je Izida ubila sina kralja Biblosa jednim jedinim pogledom svoga oka. Nadalje, imena (Ariti-f-em-tes - "Oci kao nozevi od kremena" ili Hepti-se - "Primatelj vatre"...) nekolicine od 42 procjenitelja u Ozirisovoj Sudnici pokazuju da oni mogu ubiti ocima ili vatrom koja iz njih izbija.
Izvjesni odlomci iz Biblije navode na pomisao da se za neke opisane ljude vjerovalo da posjeduju urokljive oci. Tako u slucaju Saula citamo: "I od toga dana Saul gledase poprijeko Davida", a nevjerovatno je i zamisliti da je vladar dobrohotno i blago gledao mladog ratnika.
Tako je Valam uzviknuo "Kako su lijepi satori tvoji Jakove i kolibe tvoje Izrailju" (Cetvrta knjiga Mojsijeva 24,5), dovoljno je jasno da rijeci ne izrazavaju njegova iskrena osjecanja.
Dolazeci do nasih vremena, doktor Zeligman pominje neke istaknute ljude iz proslosti kojima je pripisivao posjedovanje urokljivih ociju. Mozda je najcuveniji i najstrasniji "jettatore" u Rimu bio Njegova Svetost Papa Pije IX (umro 1878). Za staroga papu Lava XIII, takoder, se smatralo da je imao zao pogled i urokljive oci zbog velikog broja kardinala koji su umrli za vrijeme njegovog papstva. Italijani su, takoder, vjerovali da su lord Bajron i kajzer Vilhelm II posjedovali urokljive oci, a na istom glasu bio je i - Napoleon III.
Na kraju, recimo da je u cijelom svijetu opce prihvaceno da i sve vrste zlih duhova, dzinna, imaju - urokljive oci!
Utjecaj zlih džina
U Bosni i Hercegovini danas nema mnogo autoriteta sa kojima bi se moglo ozbiljno razgovarati o dometima najstarijih tajnih ucenja i o utjecajima duhovnih bica na ljude. Jedan od rijetkih je hafiz Esad M. Cancar iz Sarajeva, izvanredni egzorcista koji vec dugi niz godina istrazuje domete i vrijednosti prakticne primjene Kur'ana.
- sta je urokljiv pogled i kako objasnjavate moc urokljivih ociju?
- Prvo da pokusam odgovoriti sta je urokljivo oko. To je oko osobe koja u svom tijelu posjeduje dzina negativca. Prozor u svijet tog zlog i pakosnog duhovnog bica bukvalno jesu ljudske oci. Poznato je da su svi iskusni ljekari, posebice ljekari i iscjeljitelji iz daleke proslosti, prilikom pregleda pacijenta, posebnu paznju poklanjali detaljnoj analizi ociju i saka - dlanova, prstiju, noktiju... U islamskoj kulturi, cak i prilikom ljekarskih pregleda, nije nikad dozvoljavano obnazivanje zene, ali zato nije bilo ni potrebe, jer se analiza zdravstvenog stanja svake osobe sasvim lijepo moze uciniti i putem detaljnog pregleda njegovih ociju i ruku. Oci su, dakle, polozaj odakle zli dzini vrse opasne udare na ljude, pogotovo na labilne osobe, trudnice i tek rodenu djecu ili djecu u najosjetljivijim godinama zivota.
- Da li zli dzini vrse samo opaki utjecaj ili kroz oci neke osobe mogu opsjednuti neku drugu osobu?
- Najcesce oni vrse samo udar. Ali, taj se udar ponekad manifestira veoma dramaticnim stanjem, koje ima karakteristike stresa, soka ili teskog psihickog oboljenja. Naravno, sve zavisi kroz cije se oci vrsi taj udar. Ako se to desava kroz oci osobe koja na dusi ima teski zlocin, ubistvo neke nevine osobe i slicno, u tom slucaju, njegov pogled moze da bude veoma jak, tako da moze nanijeti veliku stetu psihi tek rodenog djeteta. Snaga urokljivih ociju, dakle, moglo bi se reci najvise zavisi od osobe kroz cije oci dzini vrse negativan utjecaj!...
- Mogu li se sprijeciti ili ublaziti posljedice urokljivog pogleda?
- Mogu. Prema mojim iskustvima veoma su efikasni zapisi i hamajlije...
U nekoliko redaka...
Šta kažu narodna vjerovanja?
Mnogi se danas slazu da od svega sto je covjeka ikad nagnalo da upotrijebi magiju, zasigurno najjaci uticaj imaju "urokljive oci", "davolje oko" ili "urokljivi pogled". Razlog za to je cinjenica da izvjesne osobe, kao i izvjesne zivotinje, pa cak i pojedini predmeti, posjeduju moc da pogledom, posmatranjem ili samim izgledom nanesu zlo svojim bliznjima i njihovom materijalnom dobru. O tom fenomenu govore i svete knjige. Stoljecima se vjerovalo da postoje ljudi koji svojim pogledom mogu izazvati bolest, unistenje imovine ili prouzrokovati cak i smrt. Vjerovanja u magicne moci "urokljivih ociju" dosegnula su vrhunac tokom 17. stoljeca, u vrijeme inkvizicije, kada su mnogi optuzeni i nazvani vjesticama, zbog svojih navodnih sposobnosti da pogledom nanose drugima stetu ili da njima upravljaju. Kako identificirati osobu koja ima "urokljive oci" ili "urokljiv pogled"? sta o tome kazuju narodna vjerovanja?
Osobu koja ima “urokljive oci” identificirat cete po tome sto obicno odudara od drugih ljudi. Razlike se ogledaju u sljedecem: razrookost, boja ociju im je drugacija od boje ociju ostalih ljudi u sredini u kojoj zive, vrlo cesto su lijevoruki i posjeduju sposobnost da s lakocom pripitomljavaju divlje zivotinje.
Od “urokljivog pogleda” se mozete zastititi na sljedeci nacin: cestim izgovaranjem 99 Lijepih Bozijih imerna; ako nosite simbole istovjetne onima koje su protiv "urokljivih ociju" koristili stari Egipcani; ako, koristeci sjenu za oci, nacrtate krug oko svojih ociju tako da davo ne moze uci u vas; ako istetovirate znak “sipka” na ruci; ako nosite nesto plavo na sebi; ako zapalite zivotinju koja je umrla od "urokljivog pogleda", jer ce tako i osoba koja je to uradila imati slicnu sudbinu; ako nosite hamajliju ili amulet protiv "urokljivog pogleda", itd.
Zavist, ljubomora i "urokljive oci" su neraskidivo povezani. Kada se udruze sa Rijecima Moci cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt.
Zli duhovi i "urokljive oci" su od pamtivijeka smatrani za jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda na Istoku ali i na Zapadu, "urokljive oci" predstavljale bice koje posjeduje oblik i licnost. Ponekad ono uzima oblik zivotinje, prije svega, zmija, otrovnica, skorpiona, zvjerinja...
Vjeruje se da su "urokljive oci" u stanju da izazivaju lazne zemljotrese, bure na moru i olujne vjetrove, te druge razorne fenomene i nesrece, koji mogu selektivno da unistavaju odredene ciljeve.

- 14:29 - # - say something stupid ( so many... 3 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

07.10.2007. / nedjelja

RAJ I PAKAO



Jednom se davno učitelju zena Hakuinu približio čovjek s određenim vojničkim držanjem i upitao: "Učitelju, postoje li stvarno raj i pakao?" Učitelj mu je želio odgovoriti potvrdno, ali je znao da bi čovjek stekao pogrešan dojam. Najvjerojatnije je čovjek živio u svjetovnom uvjerenju da raj i pakao postoje kao mjesta za duše u zagrobnom životu. Učitelj je znao što mora učiniti da bi razbio tu krivu pretpostavku.

"Čime se baviš?" - upitao ga je. "Ja sam general." Ovo je objasnilo njegovo vojničko držanje. Učitelj se počeo smijati: "Koji bi idiot tražio da ti upravljaš vojskom? Meni više izgledaš kao mesar!"

Ovo je razbjesnilo generala. Uz viku je izvukao mač. Mogao je u trenutku sasjeći ovog slabašnog starca.

"Ovo su vrata pakla," rekao je učitelj. Ove su jednostavne riječi zaustavile snažnog generala. U trenutku ga je obuzela spoznaja. Shvatio je da je učitelj riskirao život da bi ga naučio veliku istinu na najbolji mogući način. "Oprostite mi, učitelju, ono što sam mogao učiniti." U istom je trenutku osjećao zahvalnost, oduševljenje i sram. "Ovo su vrata raja," rekao je učitelj.

Ovo je zanimljiva priča. Govori nam da su čak i u davnim vremenima mudraci razvili svoje duhovno razumijevanje do stupnja kad su na raj i pakao gledali radije kao na stanja uma nego na mjesta. Ne slaže se svatko s ovime, naravno. Oduvijek smo imali slikovite opise i slike raja i pakla. Samo ih je nekolicina prosvijetljenih prepoznala kao slikovite metafore, ali ih mnogi shvaćaju doslovno. U kozmičkom poretku stvari, nije prošlo mnogo vremena otkad je većina ljudi smatrala da je raj stvarno negdje iznad oblaka a pakao duboko ispod zemlje na nekom tamnom, spiljastom mjestu. Specifičnosti različite, ali sveukupna ideja ista. Asgard, Valhalla, Olimp, Had, Pakao, Čistilište... sve su to bila mjesta na koje je netko mogao ići nakon smrti fizičkog tijela.

Za mnoge individualne mislioce modernog doba, ideja raja i pakla kao stvarnih mjesta pala je u vodu. I dalje tu i tamo uživamo slušajući priče o životu poslije smrti, ali ne vjerujemo zbog toga da te priče odgovaraju stvarnosti. U isto vrijeme postoje mnogi koji to stvarno vjeruju. I dalje se može bez previše truda pronaći ljude koji jednostavno neće odustati od uvjerenja da raj i pakao negdje postoje. Mnogo će fundamentalističkih kršćana, između ostalih, spremno citirati odlomke iz Biblije kako bi "dokazali" da su raj i pakao stvarni poput trgovine na uglu. George W. Bush je prošle godine završio na vijestima jer je izrazio svoje uvjerenje da će oni koji se nisu okrenuli Kristu i spasenju završiti u paklu.

Prije nekog vremena je grupa religijskih ekstremista protestirala ispred Disneyeve trgovine. Možda će vas se ovo učiniti iznenađujućim. Disney je zasigurno bezazlen. Zbog čega bi ovi ljudi uopće mogli prosvjedovati? Ispalo je da prosvjeduju protiv glavnih likova Disneyevog crtića "Gargoyles" koji su imali krila kao šišmiši, repove, rogove i očnjake. Stvaranje takvih likova je bilo jednako isticanju slika demona i podupiranju Sotone. Zaposleni u Disneyu su primali prijetnje smrću i dosađujuće prijedloge. Direktoru prodaje su izravno rekli da će gorjeti cijelu vječnost. Čini se da su demonstratori shvatili ideju pakla sasvim ozbiljno.

U ovom dobu političke korektnosti, česta je situacija vraćanja na izraz "svatko je u pravu na svoj način". Zar ne možemo reći da ljudi poput ovih, koji vjeruju u doslovnu interpretaciju Biblije, imaju pravo na svoje mišljenje? Ne važi li njihovo mišljenje kao i svako drugo? Vjerojatno, ali što dublje gledamo vidimo da postoje brojni logični problemi s doslovnom interpretacijom. Najistaknutiji problem je to što su paklene muke i ugode raja potpuno subjektivne vrijednosti. Što je strašno nekome ne mora biti loše drugima; što je prekrasno i ugodno meni ne mora biti i vama.

Na primjer, promotrite slučaj mazohista. Ide li takav pojedinac u raj ili pakao? Ne bi li za njega raj bio mjesto gdje može do mile volje uživati u boli? Ne bi li za njega pakao bio mjesto na kojemu ne postoje bol i patnja? Ne bi li ovo bilo potpuno suprotno od klasične koncepcije? Drugi je problem, jednako šepav, teškoća s usklađenim postojanjem pakla s beskonačnom ljubavi Božjom. Ako Bog stvarno voli svoju djecu, zašto bi čak i najgrešnije od nas osudio na vječnu patnju? Zašto ne samo vječni zatvor, bez groteskne muke? Ne bi li gubitak slobode i izbacivanje iz raja bili dovoljno velika kazna?

Pogledajte naš kazneni sustav. Što u novije vrijeme radimo sa svojim najmrskijim zločincima? Često nam je dovoljno da ih držimo odvojenima od društva; nemamo potrebu da im nanosimo bol. To nije bio slučaj nekad u dobu barbarstva (ili, priznajem, u nekim dijelovima svijeta danas). Na tom stupnju ljudskog razvoja društvo nije oklijevalo s mučenjem zatvorenika i mnoge su okrutne naprave stvorene upravo s tom svrhom. Nije bilo dovoljno pogubiti zločinca; želja za krvlju je zahtijevala najbolniju i najstravičniju moguću smrt - kao što je "čelična djevica" (eng. Iron Maiden; op. prev.).

Radi se o Iron Maidenu iz Nuremburga, ne o Iron Maidenu kao heavy metal grupi. Naprava koja se koristila najranije od 1515. godine na sebi je imala šiljke različite dužine na unutarnjoj strani poklopca koji bi se nad žrtvom polako zatvarao kako bi šiljci probijali različite dijelove njegovog tijela upravo toliko da omoguće neizdrživu bol ali ne i trenutnu smrt. Drugi najkraći šiljak bio je namijenjen očima kako bi žrtva izgubila vid nešto prije nego bi se posljednji šiljak zabio u srce i napokon ubio mučenika.

Većina nas želi vjerovati da smo kao vrsta prerasli ovu užasnu fazu. Danas se čak i prema najgorim od najgorih zločinaca odnosimo na human način. Ako nekoga moramo osuditi na smrt, činimo to što je moguće brže i bezbolnije. U usporedbi sa sustavom koji smo sami stvorili, zar se doslovna slika pakla i najužasnije zamislive patnje ne čini divljom i primitivnom? Ako je Bog u svakom pogledu veći od ljudskih bića, zar ne bi njegova samilost također nadišla našu? Ako se čak i mala ljudska bića, nesavršena i rođena u grijehu, mogu uzdignuti iznad okrutnog odnosa prema zlobnima, pa zašto onda to ne bi i Bog, primjer savršenstva?

Kad gledamo na ovaj način, brzo dolazimo do zaključka da ako je Bog istinsko utjelovljenje ljubavi i milosrđa, ne bi dopustio postojanje pakla kao mjesta gdje grješnici zauvijek gore. Čini se da je čovjek izmislio koncept pakla za specifičnu namjenu, a to je zastrašivanje ostalih ljudskih bića. Nehumana i barbarska priroda pakla je jednostavno zamisao onih koji su taj mit i izmislili. Ključ ove realizacije leži u podrobnom razmišljanju. Ljudi koji se i dalje drže starog mišljenja su oni koji se ne zamaraju mentalnom potjerom za grananjem i dubljim smislom svojih vjerovanja.

Kad razmišljate o tome, oslobađate se okova neznanja i divljaštva i vidite neminovnu istinu. Raj i pakao postoje u svakom od nas. Samo tako može biti. U svakom trenutku možemo iskusiti bilo oba ova ekstrema bilo svaku mogućnost između njih. Ne odlazimo u raj ili pakao nakon smrti; prenosimo se tamo i, iako to većina ljudi ne shvaća, imamo sposobnost doći ili otići po želji.

Zaboravite sve o vječnim mukama i besmislice o mukama koje neće prestati. Mi smo zrele duše i razvijeni duhovi koji se ne moraju više držati na nivou strašnih priča. Ne treba nam moralnost nametnuta prijetnjama i kaznama; naša vlastita moralnost izvire iz nas samih, pokretana prirodnom čežnjom za skladom, ljubavi i jedinstvom. Kad se o tome radi, vlastita nas svijest, naše više ja, lekcije sudbine i duhovni učitelji vode jednostavnim putovima koji su mnogo djelotvorniji nego što bi strah ikad mogao biti.

Mudraci su bili u pravu u vezi raja i pakla. Još jednom vidimo kako njihova drevna mudrost može biti tako daleko, često i ispred, naših "modernih" vjerovanja.

- 15:36 - # - say something stupid ( so many... 4 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

22.09.2007. / subota

Opsjednuti

Zbog strogih crkvenih propisa, u Hrvatskoj ima nedovoljno egzorcista koji bi bili u stanju da pomognu svima koji im se obracaju za pomoc. Samo u Zagrebu - 100.000 zloduhom opsjednutih osoba!

Na zidu djecje sobe jedne novozagrebacke porodice osvanula je poruka zlokobnog sadrzaja “Necete me unistiti – istrunut cete u paklu!”. Bili su tu i Sotonini simboli: cetiri pentagrama, sestice i izokrenuti krizevi... Istovremeno, svi vjerski simboli - slike, kasete i knjige u sobi, bili su osteceni i razbacani po podu.
Prema pricanju majke, prizor je otkrio maksimalnu opsjednutost Sotonom njene 13-godisnje kcerke. zeleci da je oslobodi demona, zajedno sa svojom kumom i prijateljicom, povela je kcerku na misu za ozdravljenje. Takve mise u novozagrebackoj Crkvi Sv. Kriza jednom mjesecno organizuje molitvena organizacija “Milosrdni Isus”, pod vodstvom fra Dragana Smiljana Kozula.
I dok se fra Kozul molio za progon zlih duhova, sirota devojcica je ispustala neartikulisane krikove, bacala se po podu, povredujuci sve koji su se nasli u njenoj blizini. Najgore je ipak uslijedilo poslije mise, kad su svi napustili crkvu, i fra Kozul poceo da izgovara egzorcisticke molitve za oslobadanje djevojcice od zlih duhovnih napasnika. Molitva je trajala gotovo sat i po, dok se djevojcica bacala, otimala i urlala.

Majka se sjeca da je sve pocelo poslije odluke da kcerku krsti u crkvi, posto je porodica prethodnih godina zapustila vjerski zivot. Ona svjedoci da se njena kcerka prije godinu dana, poslije jednomjesecne posjete ocu u Njemackoj, vratila potpuno izmjenjena.
- Tek sam kasnije saznala da je tamo usla u drustvo koje je takoreci 24 sata dnevno slusalo tehno muziku i organiziralo sotonisticke skupove. Sve je pocelo jednog jutra, poslije njenog povratka, kad se probudila s crnim podlivima po licu, rukama i nogama i s teskim grcevima u trbuhu. Od tada osjeca slabost u nogama, nemoc, rusi se i trenutke gubi svijest.
Zabrinuta majka, i sama medicinski radnik, pokusala je da nade razumno medicinsko objasnjenje, ali nije uspjela. Kad je na ruci djevojcice primijetila crni podliv u obliku zvijezde, kcerka joj je objasnila da je te noci imala nocne more i da se borila sa zlim silama.
- Priznala je da je nekoliko puta povracala neku zelenu masu te da je, s vremena na vrijeme, nepoznata sila baca po krevetu. Njena prijateljica mi je ispricala da je ljetos na moru iz nje progovarao neki duboki glas sa zlim namjerama. Toga se moja kcerka ne sjeca, jer je u tim trenucima bila u transu...
Na pocetku mise za iscjeljenje porodicnog stabla, fra Dragan Smiljan Kozul tumaci da se mole za mrtve u porodici sve do cetvrtog koljena, kako bi se zivi oslobodili zla, koje mozda otuda izvire. Vjernici se posebno prisjecaju onih koji su imali tezak i nesrecan zivot ili su zavrsili ubistvom, samoubistvom ili u pobacaju, vjerujuci da su i oni bili zrtve Sotoninih sluga.

Mada se Katolicka crkva u Hrvatskoj nije jos zvanicno izjasnila o praksi "istjerivanja davola", mnogi lokalni svecenici su ubijedeni da "necastivi" nije samo apstraktna metafora, nego "zla sila" koju ne treba potcjenjivati i koja danas vlada mnogim stanovnicima Hrvatske. Oni sve glasnije zahtijevaju da se Kaptol odredi prema nastaloj situaciji. Poznato je, naime, da za obavljanje obreda egzorcizma nijedan svecenik u Zagrebackoj nadbiskupiji nema generalno dopustenje, ali se zna da su neki svecenici, pored fra Dragana Smiljana Kozula, voditelja Pokreta krunice za obracenje i mir, fra Zvjezdana Linica, voditelja Kuce susreta - Tabor, i mons. Josipa Balobanica, prvog covjeka zadarskog nadbiskupa, vrlo uspjesni u obracunu s demonima i ostalim duhovnim napasnicima. Ipak, sve je to nedostatno prema 100.000 opsjednutih osoba koliko ih, prema nekim u javnosti iznesenim procjenama, zivi samo u Zagrebu!
Za svakog egzorcista najodgovorniji je biskup koji ga imenuje ili mu daje privremeno pravo da obavlja egzorcisticke obrede. Medutim, premda je svaki biskup po svome habitusu egzorcista, vecina biskupa nema toga dara, pa i pri imenovanjima egzorcista trazi pomoc iz susjednih biskupija, cak i drzava. Tako u Hrvatskoj djeluje slovenski sluzbeni egzorcista vic. Marijan Arhar, koji je ovlasteni egzorcist Ljubljanske nadbiskupije. Vic. Arhar poznat je mnogima koji posjecuju mise za ozdravljenje duse i tijela, koje povremeno odrzava na zagrebackom Svetom Duhu u Crkvi sv. Ante.

U Hrvatskoj je danas vise nego ikada aktuelno pitanje kako se manifestira opsjednutost, kako je prepoznati i kada zatraziti pomoc egzorciste?
Dobar egzorcista zna da razlikuje napade zloduha od razlicitih duhovnih stanja, caranja, prokletstva i sl. koja uzrokuju nemir u covjeku. Potreban je oprez i zato se poziva na razboritost, cak i onda kada su prisutni “tradicionalni” znakovi koji upucuju na slucaj koji egzorcizam uzima u obzir, a to znaci: da neko govori i razumije jezik s kojim ni na koji nacin nije bio upoznat; da posjeduje spoznaje o dogadajima koji se odigravaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima; da ocituje snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje. Ipak, ti znakovi ne trebaju odmah biti shvaceni kao davolski, jer mogu biti unutar koordinata paranormalnoga, te je potrebno povesti racuna o drugim znakovima, osobito moralnoga reda.
Zato je nezaobilazna pomoc medicinskih i psihijatrijskih strucnjaka. Ako nema dovoljno sigurnosti da je rijec o opsjednucu, egzorcizam se ne smije vrsiti. Da bi mogao sve to uvaziti, od egzorcista se zahtijeva duboka teolosko-liturgijska formacija, “klinicko oko”, kao i oci vjere te sensus Christi. Kada se govori o oprezu, treba ga potkrijepiti brojkama: od hiljadu onih za koje se trazi egzorcizam (koji su prosli stroge znanstveno-medicinske analize), tri do pet slucajeva prepoznaje se u kontekstu opsjednuca. Dakle, Crkva je svjesna da to nije najcesci oblik djelovanja Sotone. To je mozda najspektakularniji oblik, jer je rijec o vlasti nad covjekovom tjelesnim i mentalnim funkcijama, ali duhovni napasnici nisu u stanju potpuno oduzeti slobodnu volju.

Ljudi se za pomoc obracaju najcesce u poodmakloj fazi, odnosno kada su simptomi postali neizdrzivi i kada vise ne mogu obavljati svakodnevne poslove. Tegobe se obicno izrazavaju neprestanom mucninom, cestim glavoboljama, malaksaloscu, higijenskom zapustenoscu i opcom nezainteresiranoscu. Ponekad opsjednuce moze biti toliko jako da potpuno blokira cak i majcinski instinkt. S druge strane, egzorcisti tvrde kako postoji niz slucajeva da ljudi ni ne znaju kako su pod utjecajem zloduha, pa probleme s kojima se susrecu (cak i neke zdravstvene) pripisuju utjecaju vremena, losem raspolozenju ili problemima na radnom mjestu.
Stoga hrvatski svecenici preporucuju svakome da prije nego sto posjeti lijecnika ode svome sveceniku kako bi se temeljito ispovijedio, okajao grijehe i primio sakrament bolesnickog pomazanja. To je, tvrdi se, dovoljno u najvecem broju slucajeva, dok se manji broj mora podvrgnuti obredu egzorcizma.

- 10:45 - # - say something stupid ( so many... 9 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...


U krscanskom vjerovanju Đavao je princ zlih duhova, duhovno bice koje dovodi covjecanstvo u iskušenje, vladar pakla i otjelotvorenje apsolutnog zla.


Poznat je po razlicitim imenima od kojih su najpoznatija Sotona, Lucifer, Iblis, Belijal, Belzebul (Gospodar muha) i Belzebub (Gospodar smrada). Mefisto ili Mefistofeles je njegov najcesci literarni naziv.
Dvije vazne niti upletene su u zapadno vjerovanje u Đavola. To su - njegova uloga i njegove moci. Monoteisticke religije (zaratustrizam, judeizam, hriscanstvo i islam) podrzavaju tradicionalno vjerovanje o ponosnom andelu, Luciferu, koji je zbog neposluha i prkosa vrhovnoj moci Boga, izbacen iz Nebeskog kraljevstva i otjeran u Pakao. Na kraju vremena bit ce osuden na vjecnu vataru Pakla, ali za sada jos uvijek ima znatnu moc na Zemlji.
Gospodar zla
U ovom tradicionalnom vjerovanju, on se konstantno bori kako bi covjeka odvukao sa staze spasenja i vjecnog zivota na staze grijeha, smrti i unistenja. On se moze da pojavi kao zmija ili kao zena ili (u slucaju Fausta ili na drugim mjestima) kao elegantan gospodin bjelosvjetskih manira. Milton ga u "Izgubljenom raju" opisuje kao lik koji u sebi sadrzi andeosku ljepotu i plemenitost drzanja.
Pojam Đavola kao boga zla vjerovatno se pojavio u periodu izmedu sestog i cetvrtog stoljeca prije nove ere, kada su Jevreji dosli pod uticaj Zoratustranaca. Kada je pocela da se uspostavlja ideja o jednom bozanstvu - svemocnom i aposolutnom dobru - osjetila se potreba, da bi se objasnilo postojanje zla, da se vjeruje i u bice koje predstavlja - apsolutno zlo. Vidi se da u svojoj nedokucivoj mudrosti Bog za sada tolerise ovaj arhitip, ali je osuden na krajnji poraz i unistenje.
U apokalipticnom periodu judeizma, koji pocinje negdje oko 100 godina prije Krista i traje do 70 godina poslije Krista, sa padom Templa, Sotona postaje veoma izrazen u jevrejskoj misli. Poslije pada Templa, istakla se sekta farizeja, koji su vjerovali da je Templ bio centar vjere. Bili su veoma moralni i eticni, i osnivaci su rabinske i talmudske tradicije, koja dominira modernim judeizmom. Farizeji gotovo da nisu pridavali nikakvu vaznost Sotoni.
U Starom zavjetu, Sotona nije protivnik Boga, nego nemilosrdan tuzitelj Nebeskog suda, koji tjera Boga da bez milosti kazni gresno covjecanstvo. U postbiblijskom judeizmu i krscanstvu Sotona postaje Princ zla, ali njegova ranija uloga moze objasniti zasto on, iako otjelotvorenje svih grijeha, u Paklu nadgleda kazne gresnika.
U Knjizi o Jovu, Sotona raspravlja sa Bogom o odnosu prema Jovu, a u prva dva stoljeca nove ere zabiljezene su cak tendencije da se od Sotone nacini vazna bozanska licnost.
Crkva i jeretici
U Novom zavjetu, Isus se obraca Belzebubu kao Princu davola i Luciferu kao nosiocu svjetlosti. Stoljecima mi na sve njih gledamo kao na Đavola. Satana se smatra vodom davola, mada ih je tesko razlikovati. Uglavnom, o njima je lakse govoriti kao o jednom istom stvorenju.
U prvom stoljecu prije krista, pojavila se grupa poznata pod imenom gnostici. Bila je usko vezana za judeizam i za krscanstvo, ali teolozi jos uvijek raspravljaju da li su gnostici bili jeretici ili pak nezavisna religija.
Bilo kako bilo, gnostici su imali dualisticki pogled na svijet: dobro protiv zla, materija protiv duha! U tom bogu materije, gnostici su vidjeli bice zla koje ima neogranicene moci. To bice gnostici su ponekad nazivali Đavolom i oni su ga uzdigli na beskrajno visoki nivo moci.
Posebna prica vezana je za bogumile, koje je katolicka crkva smatrala jereticima, jer su vjerovali u cijelu galeriju bogova vezanih za zemljoradnju, prirodu, plodnost,... Njihova braca po (ne)vjeri, katari u Francuskoj za kratko vrijeme postali su veoma mocni i uticajni sto je pocelo da ugrozava i uticaj Svete stolice. Zbog toga je godine 1208. papa Inocentije III objavio krizarski rat protiv njih. Rat je bio krvav i nemilosrdan i trajao je dvadeset godina. Na kraju je katare prisilio da predu u tajnost i da se iz ilegale bore protiv Inkvizicije koju je zasnovao papa Grgur IX.
Nakon katara, na zao glas su izvikani templari, svojevrsni pokret vitezova-svecenika koji je osnovan u 12. stoljecu, pod okriljem crkve i Svetim Bernarom, kao krizarski red koji je trebalo da pomogne u oslobadanju Svete zemlje i Jeruzalema. Bio je to red najhrabrijih vitezova, u pocetku, neka vrsta crkvene policije, ciji su se pripadnici, svi odreda, zaklinjali na potpunu cistocu i celibat. Cak im je bilo zabranjeno da se ljube s majkama, ali upravo apsulutno izbjegavanje zena, najvjerovatnije je uticalo da se s vremenom pronese glas o homoseksualnosti medu nima.
Vrijeme inkvizicije
Mnogi smatraju da su dvije glavne cinjenice razlikovali templare od drugih srednjovjekovnih redova: odanost borbi i savrsena tajnost o unutrasnjoj strukturi i funkcioniranju reda. Sve do 14. stoljeca imali su skromne vojne funkcije, ali su zato bili mocni bankari i vjesti trgovci. Specijalizirali su se za transfer novca s jednog na drugo mjesto. To ih je ucinilo neobicno vaznim u historiji bankarstva i financija.
Niko danas sa sigurnoscu ne moze tvrditi da li su templari potpisali Ugovor sa Đavolom, ali je francuski kralj Philipe IV, u 14. stoljecu, odlucio da povede istragu o njima. Historicari smatraju da je francuski kralj htio da ih unisti kako bi se dokopao njihovog bogatstva i napunio kraljevsku riznicu. U toku, istrage, posto su templari podvrgnuti teskim mucenjima, inkvizitori su uspjeli da iz njih izvuku priznanja koja su, izgleda, ukazivala na bavljenje Sataninim kultom i homoseksualnoscu
Postojala je optuzba (a i priznanja!) da su se templari molili zlom Bafometu, koji je opisan kao punjena ljudska glava ili glava koze, te da su obozavali Đavola u oblicju crne macke. Bafomet je, duhovno bice s kozjom glavom, vidan i u modernom sotonistickim ritualima i ponekad se smatra zastitnim simbolom sotonizma!
U srednjovjekovnoj umjetnosti i literaturi (na primjer, u Danteovom "Paklu"), Đavo i njegovi pomocnici demoni opisani su ili naslikani kao figure uzasavajuce ruznoce i samo su djelimicno ljudi. Ove sablasne slike trebale su da daju predodzbu ruznoce grijeha i uplase muskarce i zene kako ne bi svjesno zgrijesili (iako su, moglo bi se reci, i rezultat izvjesnog perverznog uzivanja likovnih umjetnika i pisaca).
Tamo gdje je Đavo naslikan kao polucovjek, sa rogovima i kozjim nogama, takva slika moze da predstavlja jos jednu nit u ovoj kreaciji - opstanak narodnog sjecanja na preistorijska paganska bozanstva. Imena Đavola i njegovih demona (Belzebul, Asmodeus, Astarot i Beherit, na primjer) izvjesno su imena paganskih bozanstava koje su Jevreji prihvatili a onda odbacili kako se razvijao njihov monoteizam.
Oblici Sotonizma
Moderno krscansko vjerovanje nastoji da odbaci neprijatne slike srednjeg vijeka, zajedno sa materijalnom prirodom kaznjavanja u Paklu. Ali, opstaje ideja o zivom principu zla, bez obzira na to kako se zove. Konacno, i ortodoksni i neortodoksni krscanski svecenici jos uvijek praktikuju egzorcizam, istjerivanje demona iz opsjednutih ljudi! Za njih je postojanje Đavola i zlih duhovnih bica, koji permanentno napadaju ljude, neupitna cinjenica, kao sto su neupitne cinjenice dan ili noc!
Obozavanje Đavola ili sotonizam ima nekoliko oblika, koja se medusobno ne mogu uvijek precizno razluciti. S jedne strane, postoji stara teofizicka tradicija da je takozvani davo Jedan Pravi Bog cije je mjesto uzurpirao Bog kojeg stuju jevreji, krscani i muslimani. Zatim postoji davolje obozavanje vjestica, koje ima korijene u vjerovanju siromasnih i ubogih da im je Đavo ponudio pomoc i zadovoljstvo koji su im uskraceni u ovom zivotu, to jest pomoc i zadovoljstvo koja im je uskratio Bog u koga vjeruju krscani, jevreji i muslimani.
Konacno, postoji satanizam kao pravi, perverzno-intelektualni kult, koji svjesno i namjerno, odbacuje krscanskog Boga i krscanske vrline i oplemenjuje zlo u ritualima koji skrnave rituale krscanstva (na primjer, kada je Alister Kroli zabu krastacu nazvao Isusom Kristom i razapeo je na krst).

- 10:39 - # - say something stupid ( so many... 1 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

04.09.2007. / utorak

Vampiri i Vukodlaci

VAMPIRI
Žele vam piti krv i to rade već neko vrijeme. Vampiri se pojavljuju u raznim kulturama već tisućama godina, iako verzija koju mi poznajemo - s velikim očnjacima i ljesovima umjesto kreveta - potječe iz istočnoeuropskih mitova 18. i 19. stoljeća. Ta legenda kaže da netko tko se rodio s deformacijom ili je umro neobičnom smrću ustaje iz groba kako bi terorizirao žive. Vampiri su 'neumrli' i moraju se hraniti ljudskom krvlju da takvima i ostanu.
Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječjoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla.
Vlad Drakula, najpoznatiji je predstavnik vampirske populacije.

VUKODLACI

Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gervase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri.



U mračno doba praznovjerja, religijskog fanatizma većina Europljana je živjela u strahu od vukodlaka – čovjeka koji je imao mogućnost pretvoriti se u polu-vuka polu-čovjeka koji luta za vrijeme punog mjeseca napadajući i hraneći se uglavnom ljudima. U većini legendi sposobnost takve preobrazbe se smatrala kao rezultat prokletstva, ili zbog ugriza drugog vukodlaka, no postojali su i rituali koji su mogli čovjeka dovesti do takvog «stanja». Kroz srednji vijek Europljani su vjerovali u postojanje takvih spodoba, a kasnije u 15 i 16. stoljeću vukodlaci su se, kao i vještice, smatrali slugama Vraga, koji su prodali svoju dušu u zamjenu za nekakvu pomoć. Kroz povijest su zabilježeni mnogu slučajevi koji ovu legendu više približavaju stvarnosti.

GILLES GARNIER
Spodoba pod ovim imenom svojevoljno je priznala ubojstvo dva dječaka od nebrojeno nađenih tjelešaca u području Dole, u ljeto 1573. godine.
Djelomično raspadnuta trupla djece su se počela pojavljivati u tom području, a mnogi seljani su prijavili viđenja stvorenja sličnog vuku s Garnierovim licem. U studenom te godine izdana je dozvola seljanima da pronađu i ubiju tu zvijer. Skupina seljaka slijedila je užasnute krike djevojčice u kombinaciji s zvukovima zvijeri iz šume. Pronašli su je, iznad nje se još nalazilo to stvorenje, zadajući joj teške rane, no opazivši masu koja im se približavala, vukodlak je pobjegao.
Nekoliko dana kasnije kada je nestao 10ogodišnji dječak u blizini Garnierove kuće, on i njegova žena su uhićeni. Na suđenju je Garnier priznao nekoliko ubojstava, kao i činjenicu da je on u biti vukodlak. Čak je priznao da je kući odnio ostatke jednog od tijela koje su on i njegova žena pojeli. 1574 godine oboje su spaljeni.

ZVIJER GEVAUDANA
Između lipnja 1764. godine i lipnja 1767. godine područje Lozere (jugoistok Francuske) potresla su stravična ubojstva, uglavnom žena i djece. Oni koji su vidjeli ubojicu opisivali su ga kao veliku zvijer sličnu vuku, s kratkom crvenom kosom i njuškom svinje. Za razliku od napada običnog vuka, ovaj ubojica je imao užasnu naviku čupanja grkljana žrtvama prije nego bi ih pojeo ili samo rastrgao.
Narod je bio u panici a kralj Luj 15. je poslao poznatog lovca Denneval-a u pratnji 6 treniranih lovačkih pasa da ubije tu zvijer. No to nije dalo rezultata. Zvijer nije ulovljena.
Krvoproliće je došlo kraju, bar su tako mislili kad je Antoine de Beauterne pronašao tu navodnu zvijer. Zvijer je u biti bio vrlo veliki crni vuk kojeg su ubili. Tijelo mu je bilo dugačko preko metra i po a težio je oko 65kg. Zvijer je donesena pred kralja, no krvoproliće tu nije stalo.
U lipnju 1767. godine čovjek po imenu John Castel pronašao je još jednog ogromnog vuka u kojem su pronašli dva srebrna metka koja su ispaljena u vukodlaka, što im je nedvojbeno dalo na zaključak kako je vukodlak u biti malo veći vuk. Vuka su donijeli u grad i pokopali. John-ov pištolj se još uvijek nalazi u maloj lokalnoj crkvi.
No mnogi ljudi smatraju kako iz ovi h zločina stoji nešto ili neko drugi doli taj vuk. Čak postoji teorija kako su za ta ubojstva krivi serijski ubojice, dakle ljudi, koji su se skrivali iza pojavljivanja vukova u tom području.
Naravno, najraširenije mišljenje je ipak ono o vukodlaku.
O ovom slučaju je snimljen film, francuske produkcije «VUČJE BRATSTVO» koji san davno pogledala, i tada mi je prijatelj ispričao kako su za film uzeli istiniti priču i malo je prilagodili potrebi filmske industrije i zahtjevima gledateljstva. No ipak temelji su istiniti. Bilo mi je nevjerojatno povjerovati u nešto tako, vukodlaci su mi stvarno bila bića iz noćnih mora, filmova strave, a ne stvarnog života uostalom ako su nekad postojali, gdje su onda danas?

- 15:37 - # - say something stupid ( so many... 16 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

Djelovanje sotone... čitajte i uživajte!






• Sotona može djelovati na različite izravne ili neizravne načine napastujući čovjeka i udaljujući ga od Boga.



Sotonizam

Današnje vrijeme je vrijeme traženja smisla čovjekova života, otkrivanje novih energija koje potiču čovjekovo samoostvarenje, vraćanje izvornim religijama kako bi čovjek pronašao smisao svoga djelovanja. Mnoge religije i religiozni pokreti žele dati čovjeku poticaj za oslobađanje energije i unutrašnjih impulsa kako bi se postiglo zadovoljstvo i osjetio užitak.

Svima je im temeljno okrenutost prema sebi samima, samoostvarenje, samoozdravljenje, sreća. Religije kroz liječenje, neznanstvenu medicinu, metode meditacije žele pomoći čovjeku. Ovdje moramo pribrojiti i sotonizam koji je ponekad samo jedna vrsta protesta mladih protiv načela njihovih roditelja i zakona koji ograničavaju slobodu.

Sotonizam kao takav nije ništa novo jer već na prvim stranicama Biblije imamo izvještaj o sotonskom zavođenju Eve, koje u sebi ima težnju postati "kao Bog" - to vrijedi i danas kada su ljudi izgubili osjećaj za nadnaravno i tada traže neke svoje bogove kako bi zadovoljili svoje usađene težnje koje imaju psihološku podlogu otkriti vlastiti identitet. Preko sotonističke prakse želi se steći moć i snaga radeći sve ono što je odvratno, prekršiti sve norme i sam sebi postati bog.

Razlozi prianjanja uz sotonizam su doživljaj besmislenosti u životu, duševna praznina, nesigurnost, osjećaji manje vrijednosti, strah od samoodgovornosti i s druge strane to je dosada i površnost materijalističkog života kod mladih koji se ne znaju brinuti za egzistenciju, znatiželja i jeftina razonoda, provokacija i izraz nezadovoljstva državnim zakonima. Posljedice su da čovjek postane rob onoga u čemu je tražio slobodu, prestaje samostalno razmišljati i može se reći da odrasle osobe ostaju zaostale u smislu što ne mogu prihvatiti odgovornosti života već ostaju na pubertetskom protivljenju životu i traženja moći i zadovoljstva. (Fromm promatra čovjeka koji bježi od slobode jer se boji susreta s njom jer mu zarobljeništvo daje sigurnost).

Tko je Sotona kojemu su ljudi spremni položiti svoj život?

Izraz "Sotona" dolazi od hebrejske riječi što znači tužitelj, protivnik, a riječ đavao koja je došla od grčke riječi "diablos" označava onog koji razjedinjuje i postavlja se kao zapreka, ponajprije sili koja je jača od njega, Bogu. IV. Lateranski sabor 1215. opisao je sotonu kao biće koje je Bog stvorio kao anđela sa slobodom i voljom i koji se po slobodi sa svim ostalim anđelima opredijelio za zlo i postao protivnik Božji. Sv. Ivan u svojoj Apokalipsi opisuje rat anđela protiv Zmaja i konačnu pobjedu Jaganjčevu tj. Kristovu. Taj tekst donosi da sotona nije jači od Boga, jer on nije Bog već biće stvoreno od Boga. Ipak je njegovo djelovanje prilično jako, utjecajno i razorno. Zašto? Njegovo djelovanje potječe od silne mržnje prema Bogu i prema svemu što je stvorenje Božje. Želi čovjeka privući k sebi navodeći ga na grijeh, na traženje slobode u kršenju zakona i otuđenje od Boga. Snaga kojom djeluje potječe od samog početka stvaranja kada je poput anđela dobio moć djelovati. Papa Pavao VI. definira Sotonu kao aktivnu moć, živo duhovno biće, koje kvari i koje je pokvareno. Danas se sotona zamišlja na različite načine, neki ga zamišljaju kao osobu s repom i rogovima, drugi u liku jarca, zmije ili zmaja. Prepoznaje ga se po simbolima kao što su pentagram, križ okrenut naopačke, broj 666, Neronov križ.

Djelovanje Sotone

Sotona može djelovati na različite izravne ili neizravne načine napastujući čovjeka i udaljujući ga od Boga. Sotona može djelovati izravnim fizičkim napadima za koje su nam svjedoci pojedini sveci poput sv. Pija iz Pietrelcine koji je bio bičevan od sotone. Govorimo o đavolskom opsjednuću koje potpuno zaposjeda tijelo, ali ne i dušu, đavolska zlostavljanja – to mogu biti različite smetnje i bolesti koje se nastoje protumačiti na psihološkom ili psihijatrijskom području. Tu su i đavolske opsesije, a popraćene su opsesivnim mislima kojih se osoba ne može osloboditi, podčinjenost đavlu koja se sastoji u tome da osoba svojevoljno najčešće ugovorom krvlju sklopi savez sa sotonom. To sotonino djelovanje može biti po Božjem dopuštenju kada Bog dozvoli djelovanje na tijelo, ali ne i na dušu kako bi se osoba duhovno izdigla, a Bog proslavio po plodovima toga djelovanja. Djelovanje sotone na čovjeka može biti i zbog čovjekove okorjelosti u grijehu, zbog uroka ili čaranja koje osobe čine nad drugima želeći na njih navući zlo i sotonino djelovanje može biti prisutno kod onih osoba koje čaraju ili ako netko pohađa takva mjesta.

Oblici Sotonizma

Sotonino djelovanje nije moguće uvijek izravno spoznati. On se može kriti iza primjerice dobrih djela koje neka osoba čini ili dobrih namjera kojima ta osoba raspolaže. Ako iza tih dobrih djela stoji čovjekova želja za samoostvarenjem, taštinom i povlađivanjem od strane drugih, tada sigurno ne možemo reći da iza tih dobrih djela stoji i dobra nakana, a to može biti posljedica pripadanja nekom od oblika sotonizma.

Takozvane "Nove vještice" ili Wicca – kult koji je nastao u Engleskoj gdje se štuje jedna božica, različiti okultizmi, magije, vračanje, uroci, sotonizam u glazbi, posebice u rocku, spiritizam, proklinjanje, klanjanje demonima, raširenost seksualne propagande, New age kao jedan od primamljivih i naoko bezopasnih pokreta samo su neki od načina drugovanja sa sotonom.

Počeci sotonizma sežu u 15. st. i glavni pokretač se smatra Gilles, a procvat je doživio u 17. i 18. st. u Francuskoj, pogotovo na dvoru Louisa XIV. gdje su se počele održavati crne mise na kojima su se odvijale seksualne orgije, mučenja, žrtvovanja djece i životinja. Srednji vijek je bio pogodan za razvitak crnih misa kada je Crkva obuhvaćena nemoralnošću bila nemoćna zaustaviti ratove i bolesti, a njezin autoritet je došao u krizu i ljudi su se počeli okretati drugim energijama i silama kako bi se oslobodili svega toga.

"Crne mise" su ritualni sastanci sotonskih grupa gdje se sotonu zaziva i «obožava» posebno na taj način da mu se prikazuje i "krvna žrtva". Tu je često prisutna i seksualno-magijska orgija jer se spolni odnos interpretira kao sjedinjenje sa sotonom kao imitacija Božjeg stvaralačkog akta. Djeca, koja budu u tom činu začeta, žrtvuju se sotoni, trudnoća se drži u tajnosti, rođenje se umjetno ubrza i to se novorođenče žrtvuje – broj umorstava tako ubijene djece procjenjuje se godišnje na nekoliko tisuća. Crna misa je kao takva oduvijek bila simbol izrugivanja svetoj katoličkoj misi. Mokraća je često bila korištena kao zamjena za svetu vodu ili vino, crne svijeće mijenjale su bijele, a misa se obavljala u crnim ili krvavo crvenim bojama s magijskim simbolima. Svećenik koji vodi obred nosi ogrtač od kozje kože i najčešće jareću glavu jer se jarac uzima kao simbol sotone, a katoličke molitve koje se koriste recitiraju se natraške. Najvažniji zakon ovoga kulta je zadovoljavanje čula u svim oblicima, bez grižnje savjesti i moralne zabrane jer grijeh ne postoji, postoji samo zadovoljavanje potreba (kao kod Freuda zadovoljavanje nagona).

U ritualu crne mise tijelo nage žene koristi se kao oltar jer se smatra da stimulira seksualnu energiju učesnika. Ritual počinje tako da se zaziva sotonino ima naopačke na latinskom. Na oltaru leži gola žena i svećenik uzima hostije (po mogućnosti posvećene) i gura ih u ženinu vaginu. U to vrijeme sudionici pjevaju pjesme posvećene sotoni. Nakon toga pije se eliksir koji je pomiješan sa spremom i urinom koji služi za besmrtnost. U slučajevima kada se žrtvuju djeca ili životinje (obavezno crne boje – mačka, koza) tada se tom eliksiru dodaje njihova krv od koje se prave i hostije. Spolni čin među sudionicima slijedi na kraju. Iskustvo snage, moći, novca, seksualne zabave ovdje dosiže svoj vrhunac nemoralnosti, a sve zbog želje kako bi se čovjek ostvario, odmaknuo od svega onoga što mu stvara probleme.

Sotonistička sljedba postoji u Hrvatskoj i osnovana je 1977. u Varaždinu. Novi članovi se primaju na točno određeni način, nakon priprave kandidati imaju inicijaciju upoznavanja i učenja o sotonizmu i ritualima. Danas službeno ima oko 7000 pripadnika.

Opsjednuće

Sotona može djelovati na čovjeka tako da ga opsjedne. "Đavolsko opsjednuće" označava izravno cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Ali treba biti veoma oprezan da se opsjednuće ne pobrka s patološkim ciljevima umišljene živčane bolesti (somatizacija). Osoba koja je opsjednuta može pokazivati određene simptome kao što je promjena ličnosti koja se očituje u stanjima krize kada se kod osoba mijenja izraz lica, zvuk i boja glasa, stanje svijesti najčešće je isključeno i osoba se nakon napada opsjednutosti ničega ne sjeća. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir.

Osim toga opsjednuti posjeduju nadljudske sposobnosti, govore strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednuta osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Opsjednuće može biti toliko da pregazi majčinski instinkt i majka može jednostavno odbaciti svoju djecu. Tako teški slučajevi sotonskog djelovanja kao što je opsjednuće mogu nastati, kako sam već spomenula, ako je opsjednuti kao dijete proklet, ili su njegovi preci bili u vezi s magijom, ili je sam dozvao đavla ili je s đavlom sklopio savez.

Egzorcizam

Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu) (Katekizam Katoličke Crkve). Egzorcizam smjera izgonu zloduha ili oslobađanju utjecaja zloduha i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svojoj Crkvi. Prije nego se stvarno pristupi egzorcizmu treba provjeriti je li doista riječ o opsjednuću ili se radi o bolesti koju treba prepustiti medicini. Prema katoličkoj nauci egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa, a ima za cilj osloboditi opsjednutoga. Egzorcista treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života (Kanon 1772). I kao što je opsjednuće krajnji oblik djelovanja sotone, tako je egzorcizam krajnji oblik djelovanja u ime Božje, jer je egzorcizam javna molitva Crkve, učinjena s autoritetom Crkve, jer ju čini svećenik kojeg je imenovao biskup. Za vrijeme vršenja egzorcizma potrebno je stalno moliti kako bi se dogodila Božja pobjeda i prisjetilo se vjernike da je njihov cilj trojedini Bog, a ne idoli i da je sva sotonina moć podvrgnuta Kristovoj vlasti.

Egzorcisti prije samog čina otklanjanja moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma u kojima se mogu zbivati strašni prizori puni mračnih neugodnosti. Zato je potrebna čvrsta vjera egzorciste, jer ako je nema znalo se dogoditi da demoni napadnu tu osobu jer nije bio dovoljno osposobljen za vršenje te službe. Po svjedočanstvima, demoni u takvim trenucima recitiraju Sv. pismo na stranim jezicima, osobe urliču i nekoliko ih osoba ne može zadržati da se ne opiru i budu mirni, a demoni progovaraju dubokim, zastrašujućim glasom.

Donosim jedan primjer iz Amerike po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju se kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje.

Egzorcizam je prije svega molitva za nekoga, a ne magični čin svećenika koji želi zadiviti zajednicu i napraviti spektakl. Obred koji se vrši samo nad krštenom osobom započinje znamenovanjem križem, škropljenjem blagoslovljenom vodom – to su elementi krštenja koji je prvi egzorcizam koji se vrši nad čovjekom da bi se kao novom članu Crkve od njega odmaknulo djelovanje sotone. Nakon toga slijedi litanijska molitva kojom se zazivaju sveci, mole se psalmi, evanđelje. Moli se također i vjerovanje ili Obnova krsnih obećanja i "Očenaš". Na opsjednutoga se polažu ruke što je još od vremena prve Crkve simbol za silazak Duha Svetoga.

Egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isus Krista izlazi iz ove osobe". Taj zapovjedni ton i rečenica oslonjeni su na iscjeliteljsku Božju snagu. Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima.

Još jednom treba napomenuti kako treba biti jako oprezan jer pravih opsjednuća ima zapravo jako malo i treba najprije proučiti medicinske i psihološke fenomene te "opsjednute osobe" i tek onda kada znanost više ne može dati odgovor pristupiti egzorcizmu.

- 15:35 - # - say something stupid ( so many... 5 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

25.08.2007. / subota

Vještice

Riječ 'vještica' u našoj kulturi ispunjena je brojnim negativnim značenjima, u kojima se može iščitati duboki strah i otpor patrijarhalnog svjetonazora da prihvati i unutar svojih sistema integrira arhetip snažne, kreativne i inteligentne žene, koja samosvjesno i ravnopravno, poput muških 'stvoritelja', kreira magične duhovne svijetove, po svojoj slobodnoj volji i predodžbi.
Da bismo mogli razumjeti prauzroke tog straha, moramo se vratiti malo dublje u prošlost, u stare, predkršćanske kulture, u kojima su bila štovana ženska božanstva, često puta u liku trojne boginje, koja je simbolizirala tri aspekta žene i prirode, sa kojom je žena bila izjednačena.


Diana, zaštitnica lova i vegetacije
Prvi aspekt odnosi se na nevinost mlade djevojke, zaštitnice šuma, divljih životinja i slobodnog, iskonskog življenja u suživotu sa prirodom. Taj prvi aspekt simboliziran je i fazom mladog mjeseca, te izražen u likovima grčke boginje Artemide i rimske boginje Diane - zaštitnica lova i vegetacije.

Drugi aspekt drevnih boginja otjelotvoren je u boginjama ljubavi i plodnosti (sumeranska Innana, feničanska Ishtar, grčka Afrodita, rimska Venus, itd.), koje simboliziraju puni mjesec kao načelo zrele, u punom potencijalu realizirane ženskosti, gdje žena nije samo svedena na ulogu majke i pasivne domaćice, već je ona i seksualna i kreativna, te često puta, poput sumeranske boginje Innane, ali i grčke Atene, zaštitnica ratničke vještine, kao i 'gospodarica divljih zvijeri', kako su u staroj Grčkoj nazivali boginju Afroditu. Dakle, žena u tim kulturama nikako nije bila podložna i kastrirana u svojim nagonima, u svojoj seksualnosti i prirodnoj agresivnosti, kao što će kasnije to postati unutar velikih monoteističkih religija.


Isis
Treće načelo ili aspekt trojne boginje, kao padajući mjesec, jeste mudra stara žena, vještica, šamanka, iscjeliteljica i vračara. Dok su u našoj kulturi stare žene obezvrijeđene u svojoj društvenoj ulozi onog trenutka kad uđu u klimakterij, te izgube fizičku mladost i ljepotu, kod pagana su one bile štovane zbog svoga iskustva i mudrosti, te su imale ravnopravnu ulogu u zajednicama, isto kao i stari, mudri muškarci, npr. kao u zajednicama starih Slavena i Kelta.
Suvremene vještice ponovo otkrivaju lik i paradigmu trojne boginje, u želji da afirmiraju neka načela ravnoteže i ravnopravnosti, koja su izgubljena uspostavom hijerarhije muških bogova i njihovih sinova, kao i njihovih proroka. U duhovnom smislu, za moderne žene, kao i za sljedbenice različitih strujanja nove spiritualnosti, posve je neprihvatljivo da žene budu izbačene iz prostora duhovnosti, te da ne mogu biti ni svećenice, ni biskupinje, ni papise, ali se zato od njih, dakako, očekuje da kao vjernice daju dobrovoljne priloge za crkvu, koja ih još uvijek želi održati u stanju slijepe pokornosti i poslušnosti ! Iako je institucija svete inkvizicije odavno ukinuta, još i danas se u nekim društvima sa velikim zazorom gleda na sve pokušaje ženskog spiritualnog osamostaljivanja, u smislu da žene same preispitaju koliko su zadovoljne sa onim što im pruža službena crkva, koja je svojedobno u 16. i 17. stoljeću spalila milione žena, te i dan danas insistira na tome da nadzire žensku kontrolu rađanja, kao i da se miješa u žensko pravo na slobodan izbor.


Demetra
U tom smislu se može reći da današnjem svijetu nedostaje boginja, kao simbol potisnutog ženskog načela prirode i života, jer je muško načelo moći i sveopće konkurentske borbe dovelo svijet na rub trećeg svjetskog rata, te do velike bijede i gladi, koja vlada u zemljama trećeg svijeta, ali i u mnogim razvijenim državama. Zbog muških bogova već stoljećima se vode bespoštedni, krvavi ratovi, a načelo 'ljubi bližnjeg svoga' postalo je tek puka fraza, do koje nitko više ozbiljno ne drži. Gubitkom arhetipa boginje, svijet je izgubio mudru i saosjećajnu majku, koja aktivno štiti svoju djecu, kao sto je grčka boginja Demetra štitila svoju božansku kćerku Perzefonu, kada ju je mračni Had oteo i poželio zadržati u podzemlju.
Takav arhetip majke iz paganskih mitova nema mnogo zajedničkog sa djevicom Marijom, Isusovom majkom, koja je u društvenom i kreativnom smislu posve neaktivna, a za moderne i osviještene žene problematičan je i način njezinog začeća - nijedna normalna zemaljska žena ne može začeti bez seksualnog odnosa sa zemaljskim muškarcem, osim ako nije u pitanju neki vid umjetne oplodnje ili genetske manipulacije. Isticanje ideala 'bezgrešne' majke od strane patrijarhalne kulture zapravo je pokušaj da se obezvrijedi ženska seksualnost, koja je u likovima paganskih boginja bila snažan izvor radosti i osobne moći. Zbog tog surovog, nedostižnog ideala ženske 'čistoće', koji je nametnut od strane crkve kao simbol kastrirane seksualnosti, žene često pate od brojnih frustracija i seksualnih neuroza, naročito one koje su odgojene u kulturama, gdje se snažno štuje ideal djevice i 'bezgrešnog' začeća.


Morrigan
Također, gubitkom boginje, u našoj civilizaciji dolazi do ekološkog debalansa: žensko načelo cjelokupne prirode biva degradirano, ozloglašeno kao nečisto, primitivno i nerazumno, u suprotnosti sa 'uzvišenim duhom'. Sve životinjsko, instinktivno, lunarno i arhetipsko u čovjeku biva podvrgnuto kritici i torturi inkvizitorskog svjetonazora, a posljedice toga izravno se daju uočiti u načinu na koji danas tretiramo naš planet - bez imalo poštovanja istrebljuju se brojne životinjske i biljne vrste, voda i zrak se zagađuju, u svijetu vladaju glad i bolesti, dok sa druge strane crkva muškog svećenstva gomila ogromna materijalna bogatstva, te istovremeno licemjerno propovijeda svojim vjernicima potrebu za skromnošću i poniznošću...
Pokret suvremenih vještica, kao reakcija na religije patrijarhata, počeo je otkrivati i redefinirati duhovnost starih kultura, koje su štovale boginju i unutar kojih je žena i sveukupno žensko načelo bilo poštovano mnogo više, nego sto je to slučaj u današnjim vremenima.

Ne radi se tu ni o kakvim 'zlokobnim crnomagijašicama', već su u većini slučajeva u pitanju kreativne, pametne žene, pretežito ljevičarskih svjetonazora, a koje su snažno razočarane službenim, tradicionalnim vjerskim sistemima, koji se nisu na pravi način uhvatili u koštac sa problemima suvremenog svijeta. Moderne vještice njeguju načelo nenasilja, kao i poštovanje sveukupnog života, posebno čovjekovog. One vjeruju da ni jedna ideologija i nikakva religiozna ideja ne smiju biti opravdanje, u ime kojega će se ubijati druga ljudska bića: svaki izraz nasilja zapravo je prikriveni vid nesposobnosti da se konflikti razriješe mirnim, inteligentnim putem, kroz žensku asertivnost, umjesto kroz mušku agresivnost. Također se zalažu za toleranciju i suživot svih živih bića koja žive na planeti, jer su sva živa bića zapravo manifestacija metaforičke planetarne boginje i njezina djeca.

Božica lova
One ne vjeruju u 'transcendentalnog' boga, koji je nevidljiv, nespoznatljiv i odvojen od svojih tvorevina, kao što ne vjeruju ni u boga koji surovo kažnjava svoju djecu, već insistiraju na načelu osobne odgovornosti: energija koju si odaslao, bit će ti vraćena - dobro sa dobrim, a loše sa lošim.! U tom svjetonazoru, čovjek je sam odgovoran za posljedice svojih dijela - boginja mu neće 'oprostiti grijehe', niti će mu itko obećavati raj na nebu, nakon što je tako bezobzirno i surovo uništio raj na zemlji ! Boginju prije svega moramo pronaći u sebi, u svojim srcima i uvjerenjima, kao princip neuništive i preobražavajuće majčinske duše svijeta, unutar koje smo na višim razinama svijesti svi ipak povezani nevidljivom mrežom međuodnosa, u kojima se stalno stvaraju i razaraju novi svijetovi i tvorevine.
Kada to konačno uspijemo spoznati, tada će simbolička 'svrgnuta boginja' postati svjetla i blistava duša planete, a 'vještice' će biti njezine razigrane i magične, vilenjačke svećenice, vjesnice novog doba i svjetlijih vremena na zemlji.
Najvjerojatnije, u 15., 16. i 17. st. u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500 000 vještica. Njihovi zločini su bili: savez sa Sotonom, let na metli u daleke krajeve, nezakonita okupljanja na Sabat *1, obožavanje i ljubav prema Sotoni, seksualni odnos s inkubima (muški vragovi s ledenim penisom) seksualni odnos sa sukubima (ženski vragovi). Na to se nadovezuju i ovozemaljske tužbe: ubijena susjedova krava, zazivanje nevremena, krađa i jedenje novorođenčadi. Cijeli bizarni kompleks saveza s vragom, let na metli na Sabat, itd. smatra se izmišljotinom, ne zbog spaljivanja vještica, već zbog onih koji su ih spaljivali.
Nevolja sa "priznanjima" je u tome što su dobiveni mučenjem. "Vještice" su uglavnom bile mučene sve dok nisu priznale da su "sklopile" savez sa vragom i letjele na Sabat. Mučenje se produživalo sve dok vještice nisu imenovale druge prisutne na Sabat.Tako su osobe osuđene na vještičarstvo mogle birati da li će otići na kladu jednom zauvijek ili će biti vraćene u mučionicu.
Kao nagrade su mogle birati da li će prvo biti zadavljene od krvnika, a tek potom zapaljene.
Lovci na vještice su koristili čavle sa zagrijanim šiljcima, cipele iznutra postavljene čavlima, zavoj sa iglama, užareno željezo, izgladnjivanje, nesanicu...
Kritičar lova na vještice piše da bi dao sve na svijetu da zaboravi što je vidio u sobi za mučenje; "Vidio sam rastrgane udovice, očne jabučice iskopane iz očne šupljine, stopala otkinuta od noge, mišići istrgani sa zglobova, izvađene kosti, dubinske vene otečene, površinske vene potonule u dubinu, vidio sam kako je žrtva podizana i spuštana da padne sa glavom nadolje. Vidio sam kako ih egzekutor bičuje, udara palicama, steže kliještama, opterećuje utezima, bode iglama, zateže užad, baca sumpor, zalijeva naftom i prži ih na baklji..."
Povijest za isti slučaj koristi istu formulu za navodno "slobodnu volju" i iznuđeno priznanje.
Svako društvo na svijetu ima neki oblik vjerovanja u vještice. Ali europsko vještičje ludilo je bilo najbrutalnije, najduže i dalo je najviše žrtvi. Katolička crkva prvotno je čvrsto zastupala stav da vještice koje lete, ne postoje. Oko 1000. g. je bilo zabranjeno vjerovati da se takav let dogodio, a poslije 1480. g. bilo je zabranjeno vjerovati da to nije moguće. 1000. g. službeni stav crkve je da je vještičji let iluzija, vražje djelo. Petsto godina poslije, njezin stav je da su oni koji tvrde da je vještičji let iluzija, vražji štićenici. Staro gledište se zasniva na "Canon episcopi". Bilo je potrebno nekoliko stoljeća da se C.E. pretvori u svoju suprotnost.
Mučenje u to vrijeme podrazumijeva množenje geometrijskom proporcijom, kao u naprednim nuklearnim reaktorima, svaka spaljena vještica automatski nosi sa sobom dvije ili više potencijalne kandidatkinje za spaljivanje. Kako bi glatko funkcionirao sistem, uvedena su i druga usavršavanja. Troškovi su minimalni, tako što su usluge mučitelja i egzekutora naplaćeni obitelji vještice, kojoj je bila nametnuta račun za gozbu, koju su suci održavali poslije pogubljenja. Među lokalnim predstavnicima vlasti se probudilo oduševljenje za lov na vještice zato što su imali pravo da konfisciraju cijelo imanje osuđene vještice. Primjenu metode mučenja, crkva je prvi puta dozvolila, ne protiv vještice, već protiv nezakonitih crkvenih organizacija koje su nicale diljem Europe s ciljem da sruše monopol Rima. Zato je papa pozvao na svjetski rat - križarske pohode. Zbog suzbijanja subverzivnih udruženja, heretičkih sekti, crkva je malo po malo izgradila Inkviziciju. Sistem lova na vještice, širom Europe, sa razornim posljedicama su primjenjivali i katolici, i protestanti.
Malo ljudi zna da su u Europi od 13. do 17. st. vojno - mesijanske *2 pobune bile česte koliko i u drevnoj Palestini. Kao i kod palestinskih prethodnika, mesijanstvo je bilo usmjereno protiv monopola vladajuće klase, bogatstva i moći. Lov na vještice je pokrenut i održavan od strane vladajuće klase.
Nije slučajno to što se porast značaja vještica podudara sa pojavom žestokih proročanskih prosvjeda protiv društvene i ekonomske nejednakosti. Papa je odobrio primjenu mučenja u postupku protiv vještica, malo prije Reformacije, a lov na vještice doživljava kulminaciju u doba rata; revolucije u 16. i 17. st. Za Europljane, raspad feudalizma i pojava jakih nacionalnih monarhija je vrijeme velike napetosti. Razvitak trgovine, tržnica i bankarstva navelo je vlasnike zemlje i kapitala na poduzetništvo sa ciljem maksimaliziranja profita. Narod je ostao bez svoje male površine za obrađivanje, i bez obiteljskih posjeda od koje je do tada živio, i veliki dio seljaka je navalio u gradove, tražeći posao kao najamni radnici. Počevši od 11. st., život je postajao natjecateljski, bezličan i komercijaliziran - profit počinje zamjenjivati tradiciju.
Pretpostavka da su se lovci na vještice namjerno trudili da povećaju broj vještica i da prošire vjerovanje da su istinite, sveprisutne i opasne, počiva na čvrstim dokazima. Situacija nalaže da se upitamo, NE zašto su inkvizitori bili opsjednuti da unište vještice, nego zašto su bili toliko opsjednuti naporom da ih stvore. Najbolji način da se shvati ludilo oko vještica je da se, umjesto nebeskih namjera, ispitaju ovozemaljske posljedice.
Najnedvosmisleniji rezultat sistema lova na vještice, je bilo to što bi mučenica povjerovala, ponajprije, da su njezini krvnici vješci / vještice, a ne kneževi i pape. Susjeda je ta koja vam je srušila ogradu, koja vam duguje novac, koja želi vašu zemlju - susjeda koja se pretvorila u vješticu. Da li je kruh poskupio? Porezi su povišeni, dnevnica smanjena, da li posla ima sve manje i manje? To je vještičje djelo. Da li su kuga i glad odnijeli trećinu stanovnika svakog sela i svakog grada. Crkva i država su krenule u odlučan pohod na fantomskog neprijatelja naroda.
Praktično značenje ludila oko lova na vještice je bilo prebacivanje odgovornosti za krizu sa crkve i države na imaginarne demone u ljudskom obliku. Zahvaćeni fantastičnim aktivnostima ovih demona, zbunjena, otuđena i osiromašena masa, je prebacila krivicu na izmišljenog Sotonu, umjesto na korumpirano svećenstvo i gramzljivo plemstvo. Crkva i država, ne samo što su oslobođene od krivnje, postale su i neophodne. Svećenstvo i plemstvo se pojavilo kao veliki zaštitnici čovječanstva od sveprisutnog nevidljivog neprijatelja. Eto, konačno razlog da se plati danak i da se bude pokoran. Vlastitim očima možete vidjeti kako vlasti provode mjere da naprave život sigurnijim, vlastitim ušima možete čuti kako vještice vrište dok silaze u pakao.
Tko su bila žrtvena janjad? Od 1258 pogubljenih "vještica" između 1562. g. i 1684. g. u jugozapadnoj Njemačkoj se pokazalo da su 82% slučajeva bile žene. Lokalni lov je počinjao tako što su tužbe padale na bespomoćne starice i bake iz niže klase. Ukoliko bi bila okaljana imena ljudi na visokim položajima, ljudi s velikom moći, sudac bi izgubio povjerenje u priznanje i panika bi splasnula. Opasnost je rijetko prijetila doktorima, odvjetnicima, sveučilišnim profesorima. Očigledno su i sami inkvizitori i svećenstvo bili sigurni. Izmamljujući lov na vještice je rasipao i razbijao svaku energiju za protest.
Demobilizirao je siromašne i razvlaštene, povećavao je socijalnu distancu među njima i punio im glave uzajamnim sumnjama, provocirao jednog susjeda protiv drugog; svatko je bio izoliran, preplašen, nesiguran, osjećajući se bespomoćnim i zavisnim o vladajućoj klasi, pritom usmjeravajući gnjev u lokalnom smjeru. Time se smanjivala vjerojatnost da će siromašni izaći pred crkveni i svjetovni aparat, sa zahtjevima za preraspodjelom bogatstava, i izjednačavanjem ranga. To je bilo magično oružje privilegirane moćne društvene klase.

- 13:56 - # - say something stupid ( so many... 7 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

Put do božanskih spoznaja


Da li molitva ima samo simbolicno znacenje ili je molitva, odista, most koji povezuje covjeka sa Bogom?! Zasto se nasa obracanja Svevisnjem svode na duge molitve pune nade i iscekivanja?
Onaj koji ne zna cemu sluzi molitva, ne zna ni cemu sluzi - zivot!
U ovoj prastaroj istini mozda je sadrzana sustina vrijednosti obracanja Bogu. Zbog toga nije svejedno kako se taj sveti cin obavlja. Nikao nije svejedno!
Onaj koji se moli, u krscanstvu je najcesce predstavljen u klececem polozaju - povijenog vrata, spustenog pogleda, skrusenog drzanja i sklopljenih ruku. U islamu sustina je u iskrenom izgovaranju kur'anskih molitvi za vrijeme klanjanja, ali i u drugim prilikama, kao sto su molitve za ozdravljenje, pominanje Lijepih Bozijih imena... U budizmu vjernici izgovaraju mantre uz ritmicno okretanje molitvenih mlinova...
No, svaka molitva, prema teologu Andrijanu Zari, zahtijeva povoljan, ponizan i iskren odnos vjernika. Danas su, medutim, nerijetko rasirena psihicka stanja opterecena ravnodusnoscu, vulgarnoscu, neiskrenoscu a nerijetko i interesom da se do necega dode nemoralnim putem, nerijetko cak i prevarom, pa i zlocinom. To, medutim, nije nista drugo do - bogohuljenje ili krivokletstvo!
Ipak, definicije molitve su brojne: rijeci ili gestovi odredeni za ostvarivanje veze izmedu vjernika i Svevisnjeg; nadnaravni cin koji nadahnjuje Sveti duh; prizivanje bozanske pomoci; alkemija duse, najuzvisenija aktivnost uma ili, pak, ono sto je izrazeno u latinskoj izreci “Elvetio mentis in Deum” (Uzdizanje duha ka Bogu).
Da, molitva je sve to i mnogo stosta drugog!
Znacenje rijeci i pokreta
Molitva je znak poboznosti s kojom se covjek obraca Svevisnjem sa iskrenim zarom i poboznim drzanjem. Ako covjeku ne prijeti neka neposredna nevolja ili opasnosti, onda molitvu treba da obavlja prociscavanjem i materijalniom i spirituatnim. Potrebno je, dakle, da se pripremi mentalno, da pripremi duh udaljavajuci misli od profanog zivota, da izbjegava buku i da se izolira u tisinu i mir. Neophodno je cin molitve da izvodi cistog tijela, cistih ruku i cistih usta, sa iskrenom zeljom da se obavlja mali obred prociscavanja.
Rijeci molitve, bilo da je spontana ili ritualna, potrebno je da budu izgovarane jasno, a ne da i budu samo u mislima, posto glas, rijec, treba da izazove ili proizvede treperenje i vibraciju koju vazduh moze preniljeti, preko “astralnoga” do zeljenog nivoa. lako nije potrebno govoriti glasno, treba upamtiti da se “molitva izgovara”, makar i sasvim tiho, ali se treba ispustiti dah. Molitva u mislima je mentalni cin, a upravljamo je vise prema sebi, nego prema drugome, bilo kao utjehu, bilo kao molitvu ili kao zakletvu.
Vrlo je vazno da rijeci koje izgovaramo jesu proizvod iskrenosti, vjere i odanosti, da istinski odgovaraju namjeri, da budu ubjedljivo povezane sa idejom koja je u nama. Jasno je da neiskreno izgovaranje molitve nema nikakvog efekta. Ono sto u sebi osjetimo treba da bude snaga koja pokrece poruku - sto je snaznija i iskrenija potreba za molitvom, to ce i molitva biti efikasnija i djelotvornija!
Razliciti pristupi
Molitva nije isto sto i magicna formula sa kojom vrac tjera prirodne ili neprirodne sile da se povinuju njegovim htijenjima. Molitva nije niti formula koju automatski prate odredeni (zeljeni) efekti. Molitva nije ni cin, koji prati djela cudotvorca koji zeli da stupi u kontakt sa - vise ili manje bozanskim mocima!
Molitva u pravom smislu od onoga koji se moli, dakle, vjernika, trazi svijest o ljudskoj ogranicenosti, nesavrsenosti i nesposobnosti: znati kako prihvatiti u iskrenoj poniznosti besplatan dar i oprostaj, upozorenje o neizvjesnosti situacije. Osim toga, bilo da je rijec o molitvi zahvalnosti, trazenja, klanjanja, ona je iskreno obracanje Svevisnjem Bogu. Ona je, dakle, pokusaj razgovora i komunikacije. Prociscavanje duse i uspostavljanje odnosa izmedu ljudskog i bozanskog bica.
Muslimanski vjernik se moli Allahu. Javno. Bez posrednika. Pet puta na dan. Salat, uobicajni arapski naziv za obrednu molitvu i bogosluzje, jedan je od pet temelja na kojima pociva islama. Vjernik se moli okrenut prema Mekki i stojeci izgovara rijeci svog nijeta (namjere); izgovara molitvu sa okrenutim dlanovima prema gore i rukama podignutim u visinu ramena.
Jevreji se mole ujutro, noseci molitveni sal. Mole se stojeci, mole se na koljenima Lahve, mole se nicice na tlu, mole se ritmicno njisuci tijela...
Budisti se mole izgovarajuci svoje molitve (mantre), okrecuci molitveni mlin (tocak) i bacajuci se nicice na tlo.
U molitvama se nerijetko moli i trazi. To je opravdano ukoliko je rijec o ovozemaljskim dobrima, dobrima koja pomazu ocuvanju zdravlja, srece i moralnih vrijednosti. Ako se moli u prikladno vrijeme, molitva donosi naklonosti koje se od nje traze, i kako je receno jos u Starom zavjetu “Trazit cete i dobit cete!”; “Primit cete sve sto trazite, ako molite iskreno i s vjerom”...
Pouke iz hadisa
Koji su uslovi za sigurnost uslisenja molitve?
Na ovo pitanje ne postoji precizam odgovor. Na njega bi se moglo odgovoriti na sljedeci nacin: da trazena milost bude za dobro onoga koji se moli; da ono sto trazi bude za vjecno spasenje onoga koji se moli; da se moli pobozno i da molitva bude iskrena i ustrajna.
Sigurnost se gubi ako nedostaje jedan ili vise ovih uvjeta, ali to nikako ne znaci da nekim nedokucivim putevima Bog nece i njih cuti i uslisati. Uostalom, kako je svojevremeno zabiljezio Tomas Morton, americki pisac koji je umro 1968. godine, Bog ne obecava da ce tacno dati ono sto od Njega trazimo, ali mozemo biti sigurni - ukoliko ne dobijemo ono sto smo molili - to je stoga sto Bog ima nesto bolje za nas!
Kada je u pitanju islam, najznacajnije obiljezje salata jeste to da on predstavlja drazgovor s Allahom. Tu ideju, kako u “Leksikonu islama” istice Nerkez Smajlagic, nalazimo izrazenu u sljedece dvije situacije. Prvo, u hadisu se nalazi da je zabranjeno pljuvati u smjeru kible, jer salat je prisni odnos s Bogom. Drugi vid u kojem je taj smisao izrazen jeste sljedeci: “Ako neko od vas vrsi salat, on je u povjerljivom razgovoru s Gospodarom; u tom slucaju, covjek mora znati tacno sta govori Bogu; stoga niko ne smije prigusiti glas drugoga za vrijeme ucenja!”
Ilustracija za ovo nalazimo u sljedecem “hadit qudsi”: “Allah rece: Podijelio sam salat u dvije polovice, od kojih jedna pripada Meni, a druga robu Mome, te Moj rob postize ono sto trazi!” Poslanik Boziji rece: “Uci!”, a kad rob rece: “Neka je slavljen Allah, Gospodar svjetova!”, Allah rece: “Rob Moj Me slavi”; kad rob rece: “Vodi nas pravim putem, putem onih koje volis, na koje se ljutis i koji ne grijese”, Allah rece: “To pripada robu Momu i on postize sto je trazio!”
Salat iscjeljuje, ali to nije nista novo u usporedbi s drugim religijama. Spomenimo salat al-haga, koji se sluzi da bi se postigao neki cilj za kojim se zarko zudi ili salat al-istihara koji se sluzi prije donosenja neke vazne odluke.
Put za kontemplaciju
Inace, molitva se moze podijeliti na “privatnu” ili mentalnu molitvu i na javnu ili liturgijsku molitvu. Ova druga kod katolika smisao nalazi u misi. Liturgijska molitva je visa od individualne koja ne dostize dostojanstvo kolektivnog rituala.
Molitva se moze vidjeti kao otvaranje duse bozanskom uticaju. To je adekvatno izrazeno latinskim terminom “orare” (vezano za “os”, “oris”), sto doslovice znaci “otvoriti usta”. Jer, otvarajuci usta za molitvu, otvara se dusa bozanskom uticaju, preduzimajuci misticni uspon. Na prvom stupnju ovog uspona dusa se siri u ritmu vokalne molitve (tespih, brojanica, litanija i drugo).
Na drugom stepenu dusa je ispunjena samo dijelom molitve, obicno jednom recenicom iz molitve, preplicuci unutrasnje prozivljavanje sa tisinama, manje-vise produzenim i uskladenim sa ritmom tjelesnog disanja, simbolom misticnog disanja koje i cini molitva. Na granici uspona, dusa se stabilizira u tisini savrsene kontemplacije, odnosno prodiranja mislima u ciljeve i svrhu molitve.
Molitva zato i jeste put za kontemplaciju, tehnika za dostizanje onoga sto se zove vise stanje svijesti. Mnogi smatraju da metode za ovakav krajnji cilj dolaze sa Istoka. Mozda su u pravu, ali treba kazati da i u zapadnjackoj tradiciji postoji slicna praksa. Treba se prisjetiti ezikaizma, trazenja mira, nacina da covjek dise koncentrisan na molitvu, sto dopusta onome koji se moli da dostigne - “neprestanu molitvu”!
Fra Teodoriko d'Apolda, u biografiji Svetog Dominika, napisanoj 1288. godine govori o nacinu molitve sveca, izuzetnoj pouci sa misticnom gestikulacijom koja je poredena sa taoistickom gimnastikom.
Ostaje, dakle, cinjenica da molitva zahtijeva fizicko, mentalno i duhovno drzanje, slicno u svim tradicijama iz najrazlicitijih zemalja, bilo na Istoku, bilo na Zapadu!

- 13:54 - # - say something stupid ( so many... 0 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

dragi ljudi,ja sam Eric Corvus, uskrsnuli crni anđeo..
....moje postove ste mogli čitati na prijašnjem blogu http://ericcorvus.blog.hr.
... ali došao je i taj trenutak da napravim novi blog..
sada samo nastavljam pisati,što sam počeo na prijašnjem blogu.
pišite pitanja u komentare,i ja ću vam sa zadovoljstvom u što kraćem roku odgovoriti...
pozdrav.

- 13:43 - # - say something stupid ( so many... 0 cursed lies...) - print this only if ur crazy :)...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se