ANĐELI NE GOVORE, NE RAZUMIJU...
... i dok čitam svoje pjesme...
(slika: digital artist)
napisano 23.02.2004. u 7:02h i ponovljeno 11.04.2005. u 7:12h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=16500
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=49972
U ovoj poluplavoj zori kišna koprena prostire se nad gradom, a u protekloj noći bolesni um se hranio tvojim pričama i pamćenjima tvog pamćenja.
Anđeli na zemlji gledaju me u oči i prate pokrete mojih usana, ali ništa ne razumiju, ne odgovaram ti na pitanje, dalek mi je još put do tebe.
Ljudi su me ostavili na blijedim obalama mog života da skončam razvezanu dušu i položim je kao pred oltar nedosanjane sreće, nebo mi se nagnulo, opet mi je dodirnulo trepavice otkud više ne odlijeću ni ptice ni snovi, a ti se svakog trećeg dana spustiš sa svoga oblaka i obgrliš me mirisom svog osmijeha, magija tvojih riječi me uvijek uznemiri, dok globus i dalje pokreće svoj ples uvijek u istom smjeru.
Očekuje li i mene sreća jednog dana na blijedim obalama mog života gdje su me ostavili da skončam razvezane duše?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Oznake: tuga
napiši nešto, ako želiš: (23) * ispiši * #
