LABYRINTHOS
slika: digital artist
napisano 2010., iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
I dok je dan polako odvlačio noć u svilenu tamu Svemira, u piktogramu lutanja mojih misli zadržala sam se na tijeku vremena, zadržala sam pogled na tvojim sklopljenim očima, disao si mirno, na tvom licu se ogleda čitav svijet mojih želja, a u igri kišnih kapi i ove tišine koja se proteže prema prozoru, zlatni prah života spava na tvojim trepavicama.
Najljepše doba dana je kad otvaraš prekrasne plave oči i pozdravljaš životl, dok ja zrcalu promatram konture lica, iz sebe lomim komad leda i pišem neki stih, samo za tebe.
Već sam dobila odgovore na tisuće pitanja, iz labirinta šumovitih glasnika duše dobila sam jasan odgovor: ''postoji samo jedno putovanje – odlazak u svoju unutrašnjost''... (kako lijepo reče Rainer Maria Rilke) i uvijek putujem tim labirintom podzemnih hodnika, istražujem čudne reljefe na zidovima, šetam stazama vlažnim i mekim od sjevernog neba...
Dok ti mirno spavaš, moj labirint se sve više proteže u svilenu tamu Svemira, na oltaru noći polažem delikatnu ranjivost, u pijesak stavljam zlatni prah života i čitam tvoj otisak na mojoj duši, pred tim žigom postojanja umotala sam se u bijelu koprenu koja mi je noćas opet došla u san.
Bijelo...nečija duša će opet na svoj put, davno zacrtan i mapiran i dok sam na oltaru noći polagala svoj san, moj San je još mirno spavao, dah je presjekao titraj srca, a ovo prekrasno olujno jutro me dozvalo i odvelo ... da ti se opet vratim.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=66373
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #
