sjena duše

IZ TAME UČIM O SVJETLOSTI

31.03.2017.

slika: digital artist

napisano 27.04.2008. u 18:03h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=238953

i 19.8.2009. na portalu Magicus
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/iz-tame-ucim-o-svjetlosti

Fine misli klize kroz prostor i dijele me od tebe odnoseći izdisaj sa usana namijenjen samo tebi.

Mirna su ovo vremena, unutar sebe otkrivam se uvijek na istom mjestu, ali tako različita ja nisam odbila naklonost noćne tame, da mi se lagano penje uz tijelo i obavija me kao meka haljina od plave podatne tkanine, a ona je padala po meni u finim naborima i sakrivajući otkrivala veo iza kojeg se krila istina.

Na nekom kraju planete pomaknuo si ruku i vibracija je došla do mene, u svakom trenu padaju po meni tvoji uzdasi, u svakom snu ti si taj San, dočekujem svaku tamu svake te noći.

Svjetlost mi još uvijek presijeca te bolne oči i bez navika o svjetlu učim iz tame sve svjetlije i svjetlije nijanse svjetlosti..

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #

@Copyright 2005. - 2023. Jadranka Varga - /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.

SANJALAČKI TRENUCI

30.03.2017.

slika: digital artist

napisano: 19.10.2009. na portalu Magicus, iz moje 5. zbirke:

NA TRGU PTICA

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=32241

Iz kontinuiteta trajanja beskrajno dugog ponedjeljka vidim sliku bez okvira, kao tijelo bez duše, svaka minuta ovog beskrajno dugog dana je još beskrajnije duga i preduga, polako trošim životnu snagu, polako zaranjam u ovo čudno poslijepodne i polako se iza mirnog čela roje niti misaonog koje uzimaju svoje mjesto u određenoj sferi postojanja i čekaju.

Snovi. Sjećanja. San....dug dan bez kraja i kratak bez predaha, nisam išla u šetnju leptirovim stazama, nisam udahnula oštar zrak kojeg je vjetar tako nemilosrdno bacao ispod mojih nogu, dok sam hodala u tom dugom beskrajnom danu.

Rečenica se odvojila iza mirnog čela i pustila sam je, da se oblikuje i prolije, rečenica se odvojila i zauzela svoje mjesto ispred mene, a intuitivno osjetih tihu želju za počinkom.

Darovala bih ovo tijelo zemlji, jednog dana i kad izuzmem svoje postojanje na ovom globusu, pitam se, ostaju li dah ili samo pepeo i iza mene ili ostaje jedna blistava tamna traka koja na svojim rubovima tako kristalno jasno svjetluca, da ne mogu gledati u taj sjaj, zaboljet će me ove osjetljive oči?

I kad se večeras ugase svjetla moga grada i kad se mekana tama nadvije nad njegovu usnulu panoramu, ispod mog balkona zašumjet će vjetar, poviti suhu travu i nestati negdje u tami, to je vrijeme mojih sanjarenja, lutanja dalekim dubinama moje duše i zaranjanja u beskrajne bezdane postojanja.

Iz sjene se razabire kontura mog lica, koja polako tone u svoje sanjarenje...ah, kako volim te sanjalačke trenutke.

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #

NEMIRNI MIR

27.03.2017.

slika: digital artist

napisano 05.08.2007. u 21:04h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=188814

i 8.9.20911. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/ostalo/poezija/nemirni-mir

Ritmovi spoznaje žive od mene i u meni, a iz svilene tame Svemira javlja se mir realnosti i nedosanjanih snova.

Topla noć unutar nemirnih virova moje duše raznježila me jutros do kraja i pokazala ti, da postoje trenuci kad smo blizu i daleko, kad smo tu i kad nas nema.

Ovozemaljska mjesta će večeras biti burna, a u mojoj duši se ukorijenio nemirni mir koji zna, da samo sa jabukama i grožđem može spojiti težište sna i stvarnosti.

Taj mirni nemir stoji kao bedem između tanke linije što nas dijeli i spaja govoreći, da u svemu tome prepoznajem sebe i znam kako osjećam lijepo prikradanje iz dalekih kutova tvojih očiju koje će jednog dana ušetati u moj život.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

objavljeno 16.11.2012. na ovom blogu

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/11/1631210423/nemirni-mir.2.html

napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #

MINI ROĐENDAN

26.03.2017.

danas netko ima mini rođendan, godinu i pol dana

ona je moja poezija, njene OČI PUNE ZVIJEZDA su bile inspiracija za naslov 10. zbirke poezije

napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #

SAN BEZ SNOVA

25.03.2017.

slika: digital artist

napisano: 22.01.2009. u 22:26h na portalu iskrica-weblog, iz 8. zbirke poezije "MOJ TAJNI SVIJET"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=289072

Postoje drugi svjetovi, bez života tonu u pustoši vremena, postoje drugi svjetovi, blistavi i bez vremena.

Znam, zove me višeglasje starih pjesama, da na oltaru ove tamne noći zatvorim još jedan hladan dan, nisam sanjala ništa par noći, već par noći sanjam san bez sna… nema me, a od malo hladnog vjetra satkat ću poneki stih i baciti ga daljinama.

Pitam se sada, kakvog je okusa danas tvoj poljubac?

Od ovo malo vjetra satkat ću završni stih, rečenicu, riječ zavodnicu, iz prelomljenih linija na dlanu više ne vidim ništa, put je zatvoren, a ja još uvijek sanjam san bez snova i prolazi ova noć, korak ispred mene spava tama, uz zid klizi sjena.

Ostala mi je samo ova tišina, u meni tišina, od puno tame neka me sakrije samo sjaj tvog plavog oka, led probija dah, neka se sve umiri, treba mi to... večeras…

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

posveta u ovoj knjizi:

moj tajni svjet, izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja

"Operi sebe od sebe,
bijeli cvjetovi rastu u tišini."
Rumi

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5
Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #

TRAG

23.03.2017.

slika: digital artist

napisano 9.3.2013. u 20.30h, na portalu Magicus, a iz 4. zbirke "PLESAČ NA ŽICI"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93778

Ispraznila sam tvoje bijelo lice poljupcima mojim i zaustavila se u tom trenu gdje se ne susreću plave sjene i gdje ne šumi proljeće, sve se utišalo, u meni se začahurila sjena, čekajući pred vratima duše, da bi otvorila prolaz prema vječnosti.

Misli bujaju, osjećaji miruju, kratki bljeskovi sjećanja osvjetljavaju onaj dan kad sam zaspala snom neprekidne šutnje i zatvorila se i kao da se tijelo odvojilo i živi svoj život.

Ispraznila sam i svoje bijelo lice uzdahom za tobom, duhovi su me zaštitili od tog čudnog sna i tajanstvenog prolaza između tajnih svjetova, ispijam to gorko vino života koje po nebu raznosi sjaj Mjeseca i slijepe zvijezde navodi na njegov trag.

Kad se zarotiraju dobre misli iza nemirnog dana, znam da ću i slijepe zvijezde navesti, da ti osvijetle put do moje zagonetne duše.

http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

http://shadowofsoul.blog.hr/2013/05/1631643450/t-r-a-g.html

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #

PRELUDIJ (lat.praeludium)

22.03.2017.

slika: digital artist

napisano: 13.3.2016. u 13:25h iz 10. zbirke poezije

OČI PUNE ZVIJEZDA

Krilima ptice
zaklonjeno jutro zaspalo je
u otkucaju sata
sa zvonika crkve
nedaleko mog malog balkona,
a rekoše mi
da ću danas ubrati stih,
ali ne vjerujem u njih
koji mi te obećaše
kao lak plijen,
jer znam,
uvijek si samo njen,
nikad moj,
ali uvijek svoj,
a ja maglovite glave od vina
u vremenu bez krinolina
progledavam u svoje bolje sutra,
kroz ovakva čudna zaklonjena jutra.

napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #

EKVINOCIJ, NESANICA I JOŠ PAR SITNICA

21.03.2017.

slika: digital artist

napisano 31.05.2005. u 7:04h | na weblogu portala iskrica, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=55396

i 16.2.2011. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58427&stat=lgn&kuki=mk

Uskoro će se izjednačiti dan i noć, čista preinaka u jednakost, na uglu moje ulice protekla noć je plesala ispod uličnog svjetla svoj magični tango, ljudi su spavali, mene san nije pohodio.

Pročitala sam sve davne zapise sjećanja zabilježenih u kutevima neusklađene sive tvari i nakon nepravilnog disanja položila glavu na jastuk, kraj mene je netko disao, pravilni razmaci, miran san, spokojno lice.

Sakrila me noćna tama od slučajnog radoznalog pogleda, potekli su mlazovi snova prema meni, ali sam ih zaustavljala i zaustavljala i dok se vani vjetar poigravao mirisom lišća, to mistično sjedinjenje mene i snova se nikako nije događalo.

Svaki tren sam očekivala krilatog prijatelja, da mi sklopi umorne oči, ali nije sletio, anđeo sna je lebdio iznad čela, dok su brzinom svjetlosti misli opsjedale umoran mozak.

Mirno disanje kraj mene me polako uspavljivalo, poljubila sam njegovo čelo i umirila se, San je odsvirao zadnje akorde noćnog requiema, a noć je završila svoje korake plesnog tanga negdje na kraju moje ulice, a oblaci i vjetar su donijeli olakšanje i tanak vir sna koji me povukao iza zelene zavjese.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

i .... buđenje proljeća

napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #

SJENO MOJA!

20.03.2017.

slika: digital artist

napisano 26.8.2009. na portalu Magicus, a iz 5. zbirke "NA TRGU PTICA"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28896

Sjeno moja, ideš iza mene, uvijek me pratiš, korak iza, nikad naprijed, stavi nešto ispred mene, da vidim koji put ti biraš.

Nikad ne vidjeh tvoje otiske u prašini vremena, nikad ne osjetih tvoj dah na licu, uvijek si između zlatnog dodira i tišine, uvijek si iza mene kao planeta rotiraš uvijek prema istom viru gdje je dubok bezdan otkud povratka nema, jer kad jednom krenem putokazom duše, za tom izlomljenom strelicom života, vratit se neću.

Promatram lice u zrcalu, konture u sjeni, sjena iza mene, odlomih jutros iz srca komad leda i napisah svoje ime, činila si isto, a kad nemamo odgovore, postavljamo pitanja?

U genetskom mirazu nosim bogatstvo, nikome predano, zadnja sam na ovom globusu i kad mene ne bude, neće biti ni tebe, sjeno, nemamo kome ostaviti to bogatstvo što ga nosimo, raščlanit ću pitanja na šifre, šifre pretvoriti u suglasje sa titrajem vremena.

Opet ista priča, sjena moja i ja, nerazdvojna i odvojena, šarmantno se pokreće, elegantnija je od mene, u noći je tamnija, po danu je razigranija, još uvijek sanja, dotiče moje mirno čelo iza kojeg spavaju neusklađene misli.

Otisak na duši pred kojim stojim svoju sjenu ima, odmaknem li se od sebe, znam, sjeno moja, bit ćeš uvijek uz mene.

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #

JUTRO BOJE RUŽE

19.03.2017.

slika: digital artist

napisano 04.04.2005. u 7:12h, na weblogu portala iskrica, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=49189

i objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24285

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=60100

Iz podsvijesti su dopuzale priče o sudbini što određuje sve putove, staze, pravce kretanja, otkucaje srca, oči pamte tvoje konture otkud si izašao obavijen aurom... neznalica i putnik, skitnica i mistik.

Osvanulo je jutro boje ruže, na nebu se pali prva vatra žutog diska, a blijede zvijezde tonu u nemirne snove.

Ovaj dan, proziran i treperav, svojim dahom, suhim od buđenja, zaustavlja na tren tlocrt mojih misli što rotiraju nepromijenjenom brzinom i pravcima kretanja prema tebi, Nebo se naklonilo i pokazalo mi, da je vrijeme sitnih duša još uvijek prisutno i da se ipak mogu prepoznati prave stvari u pravom trenutku.

Naučila sam biti nepristupačna, naučila sam biti zatvorena, malo od ovog života se pokazuje kao dobro, lijepo, stvarno.

U plavom plamenu tvojih očiju ogleda se moja sjena i u ovom jutru boje ruže, kao pradavna amfora na morskom dnu, čuva svoje dubine i miruje satima uz izgubljene tragove, a ove spoznaje spremit ću kao adute za dobro proveden dan.

napiši nešto, ako želiš: (21) * ispiši * #

TITRAJI ŽIVOTA

18.03.2017.

slika: digital artist

napisano 04.08.2005. u 21:57h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=62280

i prvi puta 25.9.2006. u 07.47h na ovom blogu

http://shadowofsoul.blog.hr/2006/09/1621581265/titraji-zivota.html

i prvi puta 3.09.2009. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29514

i na portalu magicus 24.07.2010.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=47670

i 17.7.2011. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=65570

Na otoku moje duše sreli su se titraji života pa uzbunili novootkriveni osjećaj što je nastao usred procesa obnove bića, bila sam u šetnji Gornjim gradom, kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove, a bili su mali poput mrava, čekajući skromno da dođu na red.

Pamtim li te prve titraje, komuniciram li sa njima?

Ne znam, ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose, hodat ću uz rijeku jednog dana kao što sam to nekada znala i znam, sjećanje na njih će se vratiti, često zaboravimo na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih, ali oni su uvijek u nama, mirni i čekaju da ih se sjetimo, ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti.

Što su ti titraji?

To smo mi, onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići, to je život što se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi, to su prijatelji koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju i te vječne teme, uvijek tako vječne, ponovo se objavljuju.

Zato, hvala vam, moji titraji što ste me podsjetili, da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #

DOLAZAK

15.03.2017.

slika: digital artist

napisano 7.09.2009. na portalu Magicus, a iz moje 5. knjige poezije "NA TRGU PTICA"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29724

I prije, nego si ušao u moj svijet, zahvalila sam se što ćeš biti tu i kad su bijele magle najavile svoj dolazak, pustila sam pokretni most iz mog svijeta u tvoj svijet, a mahovinom zarasle staze počele su se povijati pod tvojim koracima.

Iz daleke galaksije je stigla poruka, jasna, kristalno oblikovana i prepuna tebe, kao darove dobih miris ruža, vina i tvoje duše, te čiste duše što sad spava pokraj mene.

Prizor je bio sjajan, ja sam bila zbunjena, razigrane duše primih te u svoj život, u svoj dom, u svoj zagrljaj, lice tvoje, sa puno iskustva, zauzelo je počasno mjesto na jastuku do mene.

Ne znam za kraj, sa tvojom dušom oči ne gube sjaj, uz tebe sve lunarne svjetlosti spojene su u jedan niz što mi daje svijetli put kroz tamu života, sjećanja, kao čuvari jednog vremena, stoje na vratima srca i polako tonu u san.

Ponekad ih probudim i kao priviđenje pregledam to vrijeme zanesenjaka, lutalice i mistika, u očima plavim od neba, u duši čistoj od izvora i istine pronašla sam svoj kutak nemira, život i svijet su me opili svojim zlatnim bojama, svijest sve više tone u podsvijest i otkriva tamne koridore prema kojima ne idem više sama.

Iz površnog svijeta ulazim sa tobom u moje dubine, a ti se tamo osjećaš kao riba u vodi i prije, nego si ušao u moj svijet, znala sam da ćeš doći, najavile su te guste bijele magle prošlosti, tamna svila svemira i nježna glazba tvoje duše što je godinama dopirala negdje iz daljina i pripremala me za tvoj dolazak.

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #

LET

12.03.2017.

(slika: digital artist)

napisano: 26.7.2015. u 14.35h iz 8. zbirke poezije "MOJ TAJNI SVIJET"

Zavela me duša moja pa me odvela opet na poetske staze, gdje se drage plave oči najprije ugledaju i nikome više prići ne daju.

Negdje tamo, gdje je iluzija stvarnost, tamo gdje se slatko vino cijedi po tijelu, sunčana svjetlost razlijeva svoje zlato i pokriva uvelo cvijeće dajući nestvarni osjećaj dobitka u gubitku.

I tada će pod nebom ova smrtnica čuti nevidljivi glas svog anđela čuvara pa, uz prelomljeno staklo noći, prošetati do lunarnog sjaja punog Mjeseca i ostaviti zaboravljenu haljinu od ovog tijela, vinuti se putem Neba kao tihi let noćne ptice i zauvijek sklopiti ruke zaboravljenoj ljepoti ovog života.

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

posveta u ovoj 8. zbirci:

moj tajni svjet, izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja

"Operi sebe od sebe,
bijeli cvjetovi rastu u tišini." ...Rumi

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5
Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #

ŽENA

08.03.2017.

slika: digital artist

posveta u ovoj knjizi:

moje lice, izbrisano u vremenu...
ono lice, koje diše ispod ovog, kojeg nosim sada

napisano: 11.06.2012. u 11:38h za Temu mjeseca na portalu Magicus, iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=81682

Istočnjačka mudrost kaže:

"Muškarac je nebo - žena je zemlja. Zadatak je neba da shvati zemlju."

Ova misao mi je zapela za oko, dok sam čitala citate o ženi.

Pearl Buck je rekla:

"Ako su muškarci od ovog svijeta napravili toliku zbrku, njih su ipak rodile žene! Prema tome, svatko ima svoj dio odgovornosti."

I ova misao mi je zapela za oko i tu sam stala.

Što znači biti žena, što znači biti muškarac?

I jedno i drugo je poteklo jedno iz drugog, jedno dominira nad drugim, drugo želi da se dominira nad njim.

Tko dominira nad kim, tko želi da se dominira nad njim? ... on ili ona? ...ona ili on?. ..no, kako i jedno i drugo potječu jedno iz drugog, sve ostalo pada u vodu.

slika: digital artist

Svi, u stvari, žele ljubav: i muškarci i žene, samo, na koji način to žele, tu dolazi do povijesnih pitanja, sadašnjih pitanja, ali i budućih pitanja.

Nebo se približava zemlji kad želi ljubav, a zemlja se diže nebu kad želi ljubav, jedno bez drugoga ne mogu.

Nebo gleda u zemlju, zemlja gleda u nebo i spajaju se tisućama godina ne samo radi produženja vrste, spajaju se jedno u drugom ispreplićući svoje duše u zajednički eterični svijet otkud izlaze regenerirani i zaljubljeni u život kojeg su darovali jedno drugom.

''Dušo moja, kako te volim
ja nikoga volio nisam
kako srce te želi
to srce žedno je ljubavi.

Dušo moja, kako te volim
ja nikoga volio nisam
kako srce te želi
to srce gladno je ljubavi.

Za mrvu tvoje ljubavi
ti znaš da ja bih dao sve;
za mrvu tvoje ljubavi
ne mogu bez nje.

Za mrvu tvoje ljubavi
ti znaš da ostavit ću sve;
za mrvu tvoje ljubavi
umro bih bez nje.

Za mrvu tvoje ljubavi
ja molim te.''

I dok mi ovu lijepu pjesmu, „Za mrvu tvoje ljubavi“ pjeva Oliver sa cd-a, ja se topim od miline slušajući taj predivan glas, slušajući te opijajuće stihove, toliko opijajuće kao što je miris lipa noćas opijao cijeli kraj koji je spavao pokriven tamnim plaštem kišne noći.

slika: digital artist

Rainer Maria Rilke je rekao: "Nije zanimljivo ono što vam žene kažu, zanimljivo je ono što prešute."

I čitam dalje ovaj citat, vrlo zanimljiv: što to žene prešute? ..to je taj dio koji većina žena ostavlja samo za sebe ne dijeleći ga dalje, osim sa svojom dušom.

Što li se to krije u ženskom srcu, da ostaje nedorečena do kraja, što li se, ipak, događa sa ženom koja svoje srce nosi na dlanu, a iz očiju se čita njena duša?

U svakoj ženi spava pola muškarca, u svakom muškarcu spava pola žene i u toj ljepoti, tom skrivenom sedmom velu kojeg svako živo ljudsko biće nosi u sebi, krije se ta tajna, nedorečena, zaboravljena rođenjem, izbrisana memorija u trenu rođenja zaboravlja, da je u prošlom životu bila muškarac, a izbrisana memorija u trenu rođenja zaboravlja isto tako, da je u prošlom životu bila žena.

slika: digital artist

I ciklus se nastavlja, nastavlja se taj niz zaborava, ponovljenih postupaka, nanošenja jedno drugom dominantnih ili submisivnih boli, pršteće radosti, tihe tuge, cijelih života i dok se netko od njih ne sjeti: „pa mi smo jedno, mi smo potekli jedno iz drugog te ako i kažu:

“Muškarac je nebo - žena je zemlja. Zadatak je neba da shvati zemlju." ... pitam se: shvati li netko od njih da su stvarno i uvijek samo – jedno?

Odgovor neka dođe iz srca, bilo čijeg.

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8054-662
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #

NEVIDLJIVI KOMPAS

07.03.2017.

slika: digital artist

napisano 03.09.2004. u 6:58h na portalu Iskrica weblog., a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=31551

i 8.5.2011. objavljeno na portalu Magicus:

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=62399

Sreli smo se, riječi su potekle same, uzvratila sam šutnjom, jer samo šutnjom u sebi mogu dotaći tebe u nekom trenutku otvaranja.

Među nama nema zaleđenih rijeka varljivog leda preko kojeg se ne usuđujemo prijeći, samo jedan plavi san u koji se umatamo i vjerujemo.

Kupio si jučer jedno poslijepodne i donio mi ga na dar, obećao si pomaknuti zelene zavjese u mojoj sobi što ih je do sada pomicao samo vjetar.

Nemiran, nepostojan završio si u vjerovanju da se globus ipak vrti sam oko sebe, a ne oko tebe, velikodušno si me ispratio u zemlju snova šapatom ispod Mjeseca i kao mrtvi zavodnik odšetao u noć, vođen nevidljivim kompasom koji te uvijek i uvijek ponovno vraća k meni.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #

OČI DUŠE SU OSJETLJIVE

04.03.2017.

slika: digital artist

napisano 18.03.2005. u 21:32 h na portalu iskrica weblog, kasnije objavljeno na portalu Magicus 27.03.2011., pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=47763

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=60477

U ovako lijepom proljetnom danu, da puca prepun sebe, razbio si me na nekim surovim hridima anđeoskih pjesama gorkog okusa, a u titrajima srca dopuzale su zmije do plavozelenog sna i pretvorile ga u pijesak i sol.

....''Nisam znala da krećem na put bez povratka, nisam znala da propada svijet'' zbog tog sna, ostala sam "bespomoćna kao mjesec na vodi" i od tog velikog života, gdje ne poznajem jutro boje ruže, Sunce mi je danas izranjavalo te moje osjeljive oči.

Ah, klizim u neke precentralizirane trijade, pokušavam zbrojiti krhotine podvodne amfore koja je čuvala to mirisno ulje tisuće godina na dnu tamnog oceana, a o vlastitoj mrtvoj točki ne mogu ni misliti, ne mogu komunicirati, to mlado Sunce, koje će se sutra roditi, kad dan ubije noć, uzet će od mene komad plavozelenog sna i zabiti mi sjajni nož svjetlosti u te osjetljive oči duše koje vide ono što je očima nevidljivo, a srcu tako jasno.

Oko mog vrata je ogrlica nanizanih plavozelenih snova, dovoljno za ostatak nebitnog hodočašća po ovim tako varljivim stranicama virtualnog svijeta koji zavodi bolje od bilo kakve zavodnice.

Tamo putujem, tom bijelomliječnom svjetlu, sa dlanovima na očima, da bih ipak malo preživjela tu bol što presijeca ove moje osjetljive… oči duše.

objašnjenje: u pjesmi sam koristila stihove iz pjesme "Manuel", duet koji izvode Jadranka Stojaković i Zrinko Tutić:

1. ''nisam znala da krećem na put bez povratka, nisam znala da propada svijet''
2. "bespomoćna kao mjesec na vodi"

http://www.svastara.com/muzika/?tekst=10761

https://youtu.be/7eLuTsP8Ac8

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #

TRAGOVI - pohvaljena pjesma

02.03.2017.

slika: digital artist

napisano: 15.6.2016. u 15:30h iz 10. zbirke poezije "OČI PUNE ZVIJEZDA", a pjesma je objavljena u nekoliko pjesničkih zbornika, lijepa vijest je na kraju ovog posta sretan

Ispričava se dan što mi skraćuje san, a ako i ova noć okrene svoje drugo lice, ne brinem ... stihovi će rasvijetliti tu stranu tajne.

Sjene su uvijek nemirne, tamne, zagonetne, zabavljene tišinom i praćenjem, nikad ne nestaju, zauvijek ostaju i u duši traju, sjene su dio nas, ne otkidaju se nikada, rađaju se sa nama i umiru, a neke sjede na nadgrobnom spomeniku i čekaju, da se ponovo rodimo i da nas opet prate.

Imaš li me, sjeno moja, zauvijek upisanu u svojoj memoriji ili ti je memento mori jače naglašen od životnih iskri koje se talože u daljinama kaštelanskog zaljeva?

Ne volim hladne neprozirne hodnike poznatih duša kroz koje ponekad moram sama prolaziti, da bih došla do nekih odgovora, jer jednom, kad sam odlazila, ostavila sam trag šampanjca na njegovim usnama i trag jagoda po svom tijelu sretan

http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:
978-953-354-014-6

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

I SAD ONO NAJLJEPŠE:

jučer dobijem ovu e-mail, a ovu pjesmu, kad sam je poslala na natječaj, nisam nigdje objavljivala, jer je to bio uvjet natječaja, a onda sam je stavila u 10. zbirku "OČI PUNE ZVIJEZDA" pa evo e-mail:

šalje: Gradska Knjižnica

datum: 1. ožujka 2017. u 15:38

predmet: Pozivnica za završnu svečanost i popis nagrađenih u natječaju "Kaštelanske štorije 2017."

Pozivnica za završnu svečanost i popis nagrađenih u natječaju "Kaštelanske štorije 2017."

Poštovani!

Završen je Literarno-likovno-filmski natječaj GKK na temu Kaštela - "Kaštelanske štorije 2017.". Popis nagrađenih slijedi u nastavku. Ovim putem Gradska knjižnica Kaštela želi čestitati svim nagrađenim autorima, dok svima nenagrađenima želi zahvaliti na trudu i ohrabriti ih da i dalje svoje radove šalju na sve raspisane natječaje Gradske knjižnice Kaštela.

Svi sudionici Natječaja pozvani su u petak, 03. ožujka 2017. g. u 19.00 sati u dvorac Vitturi u Kaštel Lukšiću na završnu svečanost dodjele nagrada, gdje će im Gradska knjižnica Kaštela i pokrovitelji: Zračna luka Split, Turistička zajednica grada Kaštela, Hotel Kastel - Kaštel Lukšić, Apartmani Marijeta - Kaštel Sućurac i Nakladnička kuća Neretva - Zagreb uručiti nagrade i priznanja za sudjelovanje u Natječaju.

Svi likovni radovi pristigli na Natječaj bit će izloženi istom prilikom u dvorcu Vitturi, gdje će biti održana i dodjela nagrada s prigodnim programom.

Nagrađeni i pohvaljeni literarni radovi te nagrađeni likovni radovi bit će objavljeni na internet stranici Gradske knjižnice Kaštela www.gkk.hr i tiskani u Zborniku GKK “Kaštelanske štorije”.

Od srca zahvaljujemo i čestitamo svim autorima koji su sudjelovali u Natječaju "Kaštelanske štorije 2017." i još jednom Vas pozivamo na završnu svečanost s dodjelom nagrada, u petak, 03. ožujka u 19.00 u dvorac Vitturi u Kaštel Lukšiću.

Nagrađeni literarni radovi (autori iz Kaštela i bliže okolice) - odrasli
1. Leo Kovač (Kaštel Sućurac – Pula): Tamašan čovik
1. Marin Pelaić (Split): Poklon za sultana
2. Mario Klaić (Kaštel Lukšić): Zanji lumin
3. Dragan Kovač (Kaštel Sućurac): Otac, tovar Rus, Gaj i John Wayne

Nagrađeni literarni radovi - odrasli
1. Aleksandar Kostjuk (Koprivnica): Vjetar izdaje
2. Barbara Rajković (Krnica): Gospe moja
3. Anita Martinac (Mostar): Jordan Viculin

Pohvaljeni literarni radovi - odrasli

Nađan Dumanić (Split): Krnjeval

Ana Pisac (Kaštel Gomilica): Čudotvorna slika

Jadranka Varga (Zagreb): Tragovi

Pohvaljeni literarni radovi – djeca
Monika Peran, 6. r. (O. Š. Dr. Ante Starčevića-Zagreb, mentorica: Dubravka Rovičanac)

Nagrađeni likovni radovi:
Dječji vrtići/predškolci – skupna nagrada:
DV „Zvončić“ (Gola): Mostovi nas spajaju – Podravce i Kaštelane (odg. Antonija Novak)
DV Trešnjica (Kaštel Lukšić): Ljubav na kaštelanski način (odg. Smilja Grgurević)

Dječji vrtići/predškolci – pojedinačna nagrada:
Stipe Bilić (DV Maginja, Kaštel Sućurac): Podvorje (odg. Gita Matulić)
Luka Radović (DV Neven, Kaštel Sućurac): Kaštil (odg.: Sani Borča i Vesna Ponjarac)
Luka Savin (DV Trešnjica, Kaštel Lukšić): Ljubav na kaštelanski način (odg. Senija Udovičić i Ivanka Sunara)

Osnovna škola – skupna nagrada:
OŠ Retkovec, 2. D (Zagreb): Kaštilac u Kaštel Gomilici (mentorica: Karmen Jurčević)
OŠ Orosavlje, 1. B (Orosavlje): Dvije legende (mentorica: Ankica Šuk)
OŠ Ostrog, 3. C (Kaštel Lukšić): Kaštela (mentorica: Ranka Tomaš)

Osnovna škola – pojedinačna nagrada:
David Bartol Bartulović, 3. B (OŠ Bijaći, Kaštel Novi): Kaštel Novi (mentorica: T. Zokić)

Odrasli:
Ivo Kličinović (Postira): Kaštel Gomilica
Stella Matulić (Split): Nakit starih Kaštelanki

Srdačan pozdrav,
GKK

napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #

POKORA

01.03.2017.

slika: digital artist

napisano 27.5.2011., iz 2. zbirke

"PREDVORJE BIJELE TIŠINE"

i zajedničke zbirke poezije

"POEZIJA SVEMIRA"

Željka Košarić Safiris

Jadranka Varga i

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63320

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=80631

U odmaku od vremena što prolazi ljubav je spavala, udomljena i sretna, pomalo zaboravljeno sjetna.

Vratit ću te opet u moje pjesme, opet ću zavezati ovaj globus uz Mjesec što Svemirom plovi, opet ću utamničiti onu tajnu koju sam čuvala i od sebe same, iz svakog detalja prepoznala sam oblik, znanje, moć, iz svakog tvog pogleda dobila sam noć.

Bez glasa, u tišini, dozvat ću opet tvoje ime u moje pjesme, opet ću uspavati srce i umotati ga u finu svilu nemira i otpustiti u dubine zlatne zore, tonem opet u mjesečev sjaj, srce osjeća da nema te u pjesmi, da nema te u životu, opet negdje lutaš sam, zaustavljen stoljetnim dahom postojanja i oduzimaš se sam od sebe, misleći gorko na mene.

Živ izvana, mrtav iznutra, sa leđima od bjelokosti i bez daha, poguren i zaboravljen, dolutao si opet na moj put i poput urne pune praha neživog stvora pogledom mi govoriš: „i to se voljeti mora“.

Ostala sam pokora tvog života, iz glazbenih sfera dolutam ti u kutak sna, a iz nežive nule nikad nećeš udahnuti život vrebaču ljubavi, tek kad sve poderotine svoje duše skupiš u ruke, odlutaš na hrid i baciš ih daljinama, shvatit ćeš koliko si me krao u tim silnim životima.

Odlutaj iz mog kraljevskog nemira, zaustavi opet vrijeme na 14.20h i kreni iz početka, držat ću te tako u vremenu i prostoru zavezanog poput ovog globusa što ga vežem za Mjesec, koji Svemirom plovi sa utamničenom tajnom što sam je čuvala i od sebe same.

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2011/05/1629254508/pokora.2.html

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-28-9 - "Predvorje bijele tišine"

ISBN 978-953-8100-54-3 - "Poezija Svemira"

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (26) * ispiši * #