moje 2 pjesme strpane u jednu, ukradene i to:

"GLASNIK" objavljena na 116. stranici moje knjige i 24.4.1.2009. na iskrica weblogu i 21.9.2012. na blogu i

"MOŽEŠ LI?" objavljena na 149. stranici 6.12.2009. objavljene ovdje na blogu

iz 1. zbirke "SJENA DUŠE":

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/09/1631026788/glasnik.html

https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2009/12/1627082244/mozes-li.html


24.01.2009. u 22:44 "GLASNIK" objavljena na portalu iskrica weblog:

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=289466






i 21.9.2012. na blogu:











Da bi tada ovaj "pjesnik" lijepo sve ukrao i prikazao kao svoje pod nekim naslovom "DUBINA DNA" što li već je mislio kad je prekopirao kompletno 2 pjesme:


https://kafic.net/user/ISTINOM/blog/v/2010/Apr/dubina-dna-77707







i evo te ukradene pjesme "MOŽEŠ LI?" autorice Jadranke Varga iz zbirke "SJENA DUŠE", a prikazane ovdje:
















a evo i originalnih pjesama

MOŽEŠ LI?

Sve moje slabosti uberi sa dna duše i otrgni ih sa korijenom pa ih pretvori u buket, baci ga u more, neka otplovi i ne vrati se više.

Od prozračne sjene tvog dodira zaboravljam odlaske iz svijeta stvarnosti i upuštam se u neke igre gdje me sve više obavijaju fine niti tvojih plavih očiju pletući čvrstu nevidljivu mrežu što me čine nemirnom.

Neka bistra voda osvježi vruće lice u ovu lijepu rujansku noć, a ti ušetaj opet u moj vidokrug i zagospodari zelenim dubinama gdje ćeš vidjeti čudan odsjaj, teško razjašnjen, a tako jasan.

Zbunjuju te moji pogledi, sve mi više zagledavaš u oči, ali još ne znaš čitati.

Tek neki znakovi... male naznake, koje ne znaš protumačiti pa lutaš tim zelenim poljanama mojih očiju tražeći prepoznatljivost koje nema.

Ovo je nešto novo za tebe pa sa mojih usana upijaš svaku riječ, a još više tvoj pogled što te stalno dovodi k meni.

U sebi me pitaš «tko si ti?», ja ti ne odgovaram.

Puštam te da me sam pronađeš i da ti tvoj nemir donese odgovore.

Ova slatko-bolna situacija pokazuje tragove na rukama, kojima me želiš zagrliti, ali ja odlazim u neisplivano more i tamo te čekam da po mojim stopama nađeš put i zaroniš sa mnom u beskrajne dubine.

Možeš li?





GLASNIK

Glasnik iz dubina podsvijesti je pronašao jednu poruku negdje ispod kamena i donio mi na dar.

Dnevno svjetlo se mijenja od sivog u bijelo, a glasnik iz dubina podsvijesti još uvijek stoji s porukom i jasno daje do znanja, da dubina nije neki san gdje mogu utonuti.

To nije ni riječ ni stanje.

To je nešto, što nosi u stihijski svijet, na mjesto gdje davno nije zakoračila moja duša.

Već dugo plivam na površini i opet polako želim zaroniti u te dubine, ali teško je.

Vanjski svijet je prejak za taj slabi pokušaj.

Možda ne vidim dobro postavljene tragove.

Možda spajam krive mostove.

Možda vidim ono čega nema.

Možda. Ne znam.

Pustit ću neka traje pa će se samo od sebe objaviti – što je.




pjesme su iz zbirke "SJENA DUŠE" - JADRANKA VARGA, IZDANE 2011. GODINE U DIGITALNOM I TISKANOM OBLIKU

KNJIGA JE ZAŠTIĆENA ISBN brojem izdanim od Nacionalne sveučilišne knjižnice Republike Hrvatske

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK





http://www.digitalne-knjige.com/varga.php