NOĆNI SATI
(slika: internet)
Probudili me noćni sati, prazno nebo odvodi na suhe obale gdje duša pleše svoj ples, sanjala sam da me u tim noćnim satima budi miris ruža.
Između svjetova nema granica, krijem se u krugu, a on nema kraja, ispred zrcala vidim prolaz prema drugoj dimenziji ljubavi, života i crvenih ruža, a iznad vode lebdi sjena, sjena moje duše.
Slika bez posvete, glazba bez stihova, noć bez Mjeseca, u kutu oka postojiš, skrivaš se, traješ, nema kraja…
Ljubav postoji u svakom obliku u kojem se daruje i zbog koje živimo, vraća nas na početak onih prvih osjećaja, prvog poljupca sa tobom, a odbačeno crveno svjetlo šeće od mene do tebe, dok crvene ruže i dalje tiho šumore kao velovi kiše što zastiru panoramu grada.
Pitam se kako bih ja živjela, da nisam srela tebe?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
u noći...
slika_ internet
U ovoj noći ljetnog solsticija, kad je tanka linija između jave i sna, kad se mladost rukuje sa zrelom dobi, kad je sve tako polarizirano, ispod lipe stojim u sjeni I promatram noć…
Promatram tamnoplavi baršun neba, koprenaste oblake…
Leptiri se skupljaju oko noćne svjetiljke…
Čujem zvuk vjetra…
San polako uzima moju ruku i odvodi me svojim skrovitim stazama, a glazba mi dodiruje stopala..
Ne želim se probuditi, tražim se u ovoj tišini pred san..
Tvoja ruka me dodiruje, sigurno sidro u ovoj stvarnosti…
U ovoj noći ljetnog solsticija, kad je tanka linija između jave i sna, plamen svijeće pokazuje tvoju sjenu što mirno diše kraj mene…
Lijepa je stvarnost.
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
