nedjelja, 10.06.2012.

sjaj zvijezde...




U oku sjaj zvijezde što tako hladan sjaj daruje, a ušće Neretve i dalje pjeva pjesmu rastanka čovjeka od prirode.
Još uvijek sam pokrivena korijenom rođenja, još uvijek me u meni nema, a opalo lišće prošle jeseni tek poneku skicu Sunca i dominaciju Mjeseca daje.
Živim lunarnim kalendarom, a srebro u slovima odjekuje kao „lelek srebra“, kojeg je opjevao Tin Ujević u zbirci ''Lelek sebra", iz vatre opet izbijam slova tvog imena, srce se lomi i nestaje u zgaženoj travi na „kojoj moje stope nisu ostavile trag“ kako pjeva Desanka Maksimović.
Kako ostaviti svoj trag u sebi, kako u bijelom ledenjaku na vrhu Svijeta ispisati tvoje ime?
Kako u meni evocirati nekog tko je odavno napustio moje malo srce i obećanje obećano mojoj smrtnoj majci?
Iz zvijezde ću pročitati vremenski „kod“ mog postojanja, u klici tvog osvetničkog zaborava ću pročitati trenutnu inspiraciju nastalu krajem prošle godine i zaboravit ću svaki titraj boli kojeg si zlatnim nitima provodio do mog malog srca.
U mjeri vremena, nema mene ni tebe.
Samo smo ovdje i sada.
Zato, neka mekane sjene ovog ranoljetnog dana ublaže nemire moje duše i odvedu me u onaj svijet, gdje se osjećam tako dobro.


Tin Ujević - "Svakidašnja jadikovka:
- O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih,
što si ih meni zadao. ''


Image and video hosting by TinyPic


(21:10) reci nešto lijepo Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Design by: Sukiyaki



// -->