Poslije tebe ni voljeti ne mogu više. Dolaze mnogi trenuci kada mislim sve je u redu i život teče dalje, ali poneki stih ili poznata pjesma dozove one dane kad sam Te voljela. Poslije Tebe ne spavam više onako dobro, mislim da su mi i snovi bolni. Noći su jednako duge ili se to meni čini da sam u našem vremenu. Poslije Tebe … sunce jednako grije, ljeto je bilo i prošlo u vrućini, u sprženim livadama bez kiše i znam da voljeti ne mogu više, nego onda kad sam bila s Tobom. Poslije Tebe ni pjesme nisu iste, a mislim, muzika je poznata čak i ona naša pjesma iz kafića, koju je konobar tako nesebično sipao na nas uživajući u pogledima, koje smo mu darivali, kad smo začuli poznate taktove. Mislim da više ništa nije isto poslije Tebe. Mislim da je i moj život stao, poput punog mjeseca na nebu, čekajući trenutak da prsne u tisuću boli.