Jer njegov je svijet, kao malo koji, prenapučen zajedno i običnim i neobičnim bićima koja rame uz rame žive i umiru u vihorima rata ili pak grade u detalje neke egzotične svjetove od vjenčanja do sprovoda u nekim drugim vremenima i prostorima, tek malo dalje od čvrstog tla zemlje.
















Na tom putovanju čitatelj će uživati ponajviše u debelim katalozima bića i stvari, u zanosnoj igri visokog i niskog, u suptilnim nanosima jungovske psihologije, u duhovitim smjesama jezika dalmatinskog zaleđa, u skokovima na glavu iz mikrokozmosa u makrokozmose.

U kratkim, nenametljivim rečenicama, s jakim metaforama nalik stihovima kakve pjesme u prozi, nailazit ćemo na fatalne ključeve, kokoši koje govore, proždrljive leteće zmije, vile i noćne vidurine, vjetrenjače, kišu dupina, pustinjake na Mjesecu, tridesetmetarsko cvijeće, vitezove, majmune i ptice u šalici kave, šaputavu Lorelei.

Od sveg tog swiftovskog obilja uz put možda se ponekome i zavrti u zavojima pa poželi malo stati, ali nigdje u Ustavu svijeta Dupina ne piše da se ova Lokasova knjiga mora pročitati u jednom dahu. Dapače, kao da je stvorena za dugo trajanje.' (Iz uredničke bilješke Dorte Jagić)

Rudolf Lokas rođen je u Šibeniku 1975., živi u Zagrebu. Ovo mu je prva knjiga.

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.