Na drugoj Mučionici, održanoj prošlog utorka na uobičajenom mjestu, polaznici su se dobro pokazali: samo jedan nije poslao zadaću, ali ju je zato poslalo njih troje kojih na prvoj radionici uopće nije bilo. Jedan na vrijeme, tako da smo njega secirali, i dvoje iza roka, tako da njih nismo, ali možda ćemo idući puta ako večeras zadaće opet ne stignu u punom kontingentu.
(Inače, kapacitet Mučionice je popunjen - potencijalni zainteresirani mogu nam se pridružiti od kuće, ali za feedback će trebati čekati idući termin.)
Na prvoj Mučionici bilo je lijepo rečeno kako je bolje da zadaće stignu nedovršene nego da uopće ne stignu pa je nekolicina polaznika iskoristila tu opciju i time demonstrirala jednu od predvidljivih početničkih grešaka: lošu organizaciju vremena. Nije problem bio što su zadaće počeli pisati u zadnji čas - tada valjda 98% profesionalaca počinje svoje tekstove - već što su, kad su već kasno počeli, previše zagrizli. Na čitanju u Mučionici najbolje je prošla (kad se ocjenjivala kvaliteta teksta, a ne pogođenost teme) priča Tanje J., sročena u pola sata - može se, dakle, pisati u zadnji čas i dobro - ali većina nezavršenih imala je taj problem da nije znala koliko će priča biti dugačka dok nije bilo prekasno, dok vremena nije ostalo premalo.
Kako se tome doskače u profesionalnom svijetu (i svjetlu)? Jednostavno, ne polazi se od ideje nego od ograničenja. Ako imam pola sata, u to vrijeme mogu napisati karticu do karticu i pol (vi umetnite svoje cifre, veće ili manje), pregledati i poslati. Svaku ideju koju imam, dakle, prilagodit ću toj duljini. A to će, pak, značiti kako će premisa priče morati biti jasna nakon pet redaka, zaplet nakon deset, kako će mi za kulminaciju ostati još deset redaka te za peripetiju i rasplet još toliko. Ako ste krenuli u priču od dvije-tri kartice - a što mi se čini kako se nekim polaznicima dogodilo - a nakon dvije nam još uvijek tumačite glavnog junaka ... Pa, vjerojatno je kako ste loše procijenili.
Naravno, svatko ima svoj ritam i dužinu priče koja mu najbolje paše. No, Mučionica je ustrojena na dvjema principima - pišemo SF i pišemo s profesionalizmom u mislima - te stoga treba naučiti kako ono što želimo reći prilagoditi prostoru koji nam je dan da u njemu nešto kažemo. Inače gubimo priliku da nas se pročita, ne?
I za kraj, spomenuta priča Tanje J. je ovdje.
***
Zadaća koju su polaznici ponijeli kući s druge Mučionice je pulp: junakinju ili junaka prebacite u tuđ i čudesan svijet po svome izboru, uvalite ju/ga u opasnost i pustolovinu, dajte mi osjećaj začudnosti i eskapizam na maksimum. Rok je danas do 21 h, priče analiziramo na Mučionici u utorak.
(mcn)
PS On ej przonl nout: ovo.
|
