Jedan sasvim (ne)običan dan.
Moje omiljeno godišnje doba je proljeće. Proljeće je uvijek indikativno.. U proljeće mnogi rade veliko čišćenje, donose velike odluke, priroda se budi, a time kao da se budi i naša svijest da želimo nešto napraviti .. Želimo svu onu nagomilanu prašinu u našim stanovima i
životima odjednom izbaciti iz sebe, sve uglancati, ulaštiti i takvi dočekati ljeto.
Želimo puno toga, a kladim se da je među prioritetima mnogih-izgubiti sve one nagomilane kilograme kroz zimu..pa onda...
Jučer je bio jedan sasvim lijep, sunčan dan.
Nakon dugo vremena, neradan.. Savršen do te mjere da sam već ujutro bila veoma dobre volje, iako nisam inače baš jako pričljiva čim se probudim.
Nakon što sam dragog ispratila na posao, okrenula sam se sebi i ugodi koju sam si danas htjela priuštiti.
Da, trebalo bi napraviti neko veliko spremanje, da , trebalo bi ormar s garderobom prilagoditi trenutnom godišnjem dobu.. no, ja se odlučih za varijantu "B".
Danas po tome pitanju neću raditi ništa.. Odmor je jedino što ću "raditi"..Pa je slijedilo druženje s mojom najboljom prijateljicom ...
ispijanje kave-obilazak dućana-ponovno ispijanje kave-red ljubljenja ljudi i djece koje smo srele putem u gradu-red kurtoazije-kako ste- gdje se- što ste..sve u ležernom tonu naravno.
Bližilo se i vrijeme ručka, a kako smo danas obje odlučile NE kuhati, jer nismo imale kome, počastile smo se i ručkom.. i sladoledom, i ponovno kavom..
bla, bla, bla...
i ugodno popodne je postalo ugodno veče...
Doma sam stigla isrcpljena, ali sretna..
Da rezimiram:
a) nisam ništa radila
b) nisam kuhala
c) nisam ispraznila novčanik više no što sam planirala
d) nisam se rastužila gledajući sva ona silna dječja kolica koje su gurale sretne mame i tate
e) nisam tračala, ogovarala i bila zločesta na bilo koji način.
Jesam:
a) super se provela
b) iskoristila "Luksuz" koje imamo mi žene bez djece da možemo ne kuhati, ne biti limitirane vremenom, i obavezama prema djeci..
c) pojela malo više no što je trebalo, sladoled je definitivno bio višak..
d) uživala u predivnom vremenu...
I eto, o čemu je ovaj post? Niočemu specijalno.. o tome da treba uživati u sitnicama, povremeno se (pod)sjetiti da one čine život...
Jedan dan iza mene je lijep dan mog
života..
A nakon silnog crnila.. hura za mene da sam malo živnula..
Bez obzira na to koliko će ovo ushićenje trajati.
