Vječno pitanje, a na koje najčešće ne saznamo odgovor; zašto nas baš 'to'
pali'? Šta je 'to' što nam opali instant 'šamar' te nas lansira u svijet bluda
i/ili bludnih misli?

Promatrati vlažno tijelo koje se propinje iznad mene i trudi se zadovoljiti me,
svakako je jedna od jebozovnijih scena koje mogu zamisliti. Način na koji
me promatra dok nadglašavam muziku i pričam o nekoj glupoj temi, a on
se smiješka i ne miče pogled s mene. Kako gol hoda po stanu i nonšalantno
priča o ozbiljnoj temi, dok moj pogled samo prati njegov visuljak i razmišljam
'kako ga volim'. Pogled cura koje ga pokušavaju osvojiti kad dođem i poljubim
ga...samo su neke od situacija koje mi tjeraju krv da se uzburka i u meni
probude neke čudne senzacije i vantjelesno iskustvo.

Volim trenutke kada o sebi i o situacijama razmišljam u trećem licu, objektivno
i van 'sebe. Kao da sam promatrač vlastitog života. Tada se obično pitam
'zašto ga toliko volim', 'zašto me toliko pali', 'šta je to što drži vatru na životu'.

Pitanja, pitanja, pitanja, a sva vode u dubine... što duše, što tijela.