...::: NIJE ljubav sve što vidiš, zato PAZI kome zavidiš :::...
Ljubav je samo za heroje...
... tako barem pjeva Dragana Mirković.
A da li je to zapravo tako ili možda ipak ne?
Ja sam već stvarno dugo u jednoj sretnoj vezi koja unatoč nekim trzavicama i dalje nastavlja funkcionirati i sada ne mogu zamisliti kada bih prekinula kako bih to sve prolazila ispočetka.
Znate ono, spojevi, izlasci, upoznavanje ( a to mi je najgori dio ) sve dok ne dođete do točke kada ste s tom osobom našli i ne morate se više ničega ustručavati kao npr. što ako me vidi bez šminke, ako mi je kosa masna ili sam se udebljala koju kilu...
Mislim da sada, kad sam malo starija imala bih drugačije kriterije kod traženja dečka i da bih gledala na svaku sitnicu.
A sad da se opet vratim na one "heroje".
Mislim da je moja draga frendica stvarno heroj po tom pitanju jer kako je prošla u zadnjoj vezi, našla je hrabrosti i ponovno se zaljubila, ali...
Tu sad dolazi ono bitno... nažalost nesretno!
Sreli su se igrom slučaja, bezveze i nikad ne bi pomislila da će se baš tako zaljubiti.
Trajalo je to nekih 2 tjedna, viđali su se, bilo im je lijepo, govorio joj je najljepše stvari koje svaka djevojka želi čuti i onda samo... bum!
Ni traga, ni glasa od njega!
Ništa... puna 3 tjedna!
Ispočetka se ni ona njemu nije htjela javljati, pa zašto bi trčala za njim?
Onda joj je sve više počinjao nedostajati, pa je pregazila glupi ponos i javila mu se.
I dalje ništa, da bi joj se jedan dan javio i ispričao.
Bila je sretna poput zaljubljene tinejdžerice ( inače ne sjećam se da je toliko bila luda za bivšim )!
Sjećam se da mi je taj dan samo pričala o njemu i njegovoj poruci.
Na neki način sam ju ohrabrivala, a na drugi opet rekla da se pazi da ju opet ne povrijedi.
I tako opet dan za danom od njega ništa.
Sad je već polako sve više počela šiziti i upadati u bed zbog njega, a naši razgovori svodili su se samo na njega...
Čak mi je rekla kako joj je neugodno što samo pričamo o njenim problemima, ali kako ja i nisam imala nekih problema posvetila sam se tješenju nje.
I onda... subota navečer!
Totalni bed, opet je pukla!
Nije više mogla izdržati, ponovno mu se javila!
Na njeno iznenađenje odmah joj je odgovorio, ali ne onako kako se nadala.
On je uvjeren da ona ima dečka ( to je drugi dio priče, nešto što mu je ona kao iskrena cura priznala još prvi put [a on je nakon tog priznanja i dalje dolazio i viđao se s njom kao da mu to ništa ne znači] da je jednom izašla s jednim tipom i da se čuju preko moba jer je on trenutno izvan Hrv. ) i da bi trebala biti sretna s njim.
Pokušava ju otjerati grubošću govoreći kako je on idiot, kako je komad budale i da nije anđeo kako ga ona naziva.
I ona mu na sve to pošalje jednu poruku u kojoj mu otvori i srce i dušu, napiše mu da ga voli i želi biti samo s njim, a on...
Njegov odgovor je bio samo "Ponašaš se kao dijete..."
Ta njegova poruka ju je dotukla i šokirala, ali kad mi je sutradan pričala o njemu na svaki spomen njegova imena oči su joj zasjale onim zaljubljenim sjajem...
Evo, zanima me vaše mišljenje u vezi ove kratke priče o mojoj dragoj frendici.
Ja stvarno nemam riječi što bih joj više savjetovala, pa bi nam svaki vaš savjet i mišljenje dobro došli.
Ona nema net, tako da me zamolila da ja objavim ovo na svom blogu!
