četvrtak, 22.06.2006.
Slomljeno krilo naše ljubavi
Što god da sam prošla s tobom stoji zapisano negdje u mom biću, odražava se na mojoj psihi, čini me manijakom kakvim sam postala od kad si me po prvi puta pustio da kušam čari tvoje ljubavi.Ti si, Johne, nezahvalan čovjek. Iskoristio si naivnu ludost moje mladosti ne misleći ni na trenutak na moju jadnu dušu što svaki put cvili nad krhotinama te neukusne romanse koja nalikuje zadnjem poglavlju nekog jeftinog ljubavnog romana. Znaj da te volim, ali nemirne kontradikcije tvoje razigrane naravi previše me bole. Zar je tako teško ostaviti goropadnicu?! Ja nemam nikog. Sama plačem nad svojom sudbinom, a još oplakujem tvoju. Ne misli da ću dolaziti po tebe. Osjećam se ucviljeno i jadno, poput malenog anđela koji plače nad slomljenim krilom. Nemoj mi zamjeriti na ovim očajničkim riječima; još sam pijana od tvoje ljubavi i umorna kao djetešce nakon noći bez sna. Negdje daleko iza ovog svijeta možda postoji mjesto za nas dvoje grešnika koje je opila bezopasna, slatka ljubav. Dragi, ti si najobičniji kurviš. Pa ne bi li onda jednom zauvijek odustao od sveg prenemaganja? Ispod tog kicoškog odijela ti si samo John Thomas. Onakav kakvog te samo ja poznajem. Dok se razvlačiš kao pripita svinja po zagušljivim džezerskim klubovima, ja stvaram novi život. Sudbinu koja će živjeti nakon nas i svega što smo imali. Znajte da vam ne lažem kad kažem da je moj dragi najobičniji pijanac koji živi s raspuštenicom u Kaliforniji. I puši. I još k tome smrdi po jeftinom pamuku onih staromodnih plavih košulja. Johne, volim te.
- 16:54 -
