ponedjeljak, 29.05.2006.
Johnova žena
Vidim kako te u kasne večeri napada goropadnica. Odurna sablast, trga ti odjeću i s prljavom požudom u očima dira tvoje divno tijelo, isto ono koje sam ja u naivna ljeta milovala na oblacima sanja. Osjećam kako te grebu njene kandže, kako te boli žurnost njene ljubavi. Ali to je drugačija vrsta ljubavi. Satkana od prljave požude i iskonskog grijeha, ona se nadvija nad tobom i ne da ti da dođeš do daha. Tvoje mile oči bespomoćno traže izlaz u tamnoj, mrkloj noći. Gade ti se njeni dodiri, njen vrući dah na tvom preplašenom licu. Budim se. Pružam ruke i pokušavam te izbaviti. Goropadnica ne popušta, bori se za svoj plijen. Gledam kako se dvije krupne suze kotrljaju niz tvoj obraz. Trgam te iz njenog naručja. Ništa. Ruke mi propadaju dok paraju hladan jutarnji zrak. Vrištim od nemoći. Shvatim, tebe nema; ona te drži za sebe. Polako se okrećeš u krevetu. Boli te. Tvoj mali John Thomas skriva se od njene mračne, vlažne jazbine. Prozori tvoje mračne sobe zamagljeni su i vonjaju po njenom dahu. U agoniji sklapaš oči i čekaš da prođe još jedna noć.
- 19:11 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
Kako seksualnost utječe na nas i zašto ona kao takva ne poznaje klase i dobne granice...pitanje koje je aktualno još otkada je "Lady Chatterly" bila uzor svim finim gradskim damama koje su žudjele za smjelim ljubavnikom i njegovim "Johnom Thomasom". I ja imam svog Johna Thomasa- pratite nas u našem bijegu od stvarnosti...
“U našoj ljubavi bijahu duhovno i tjelesno stopljeni tako savršeno da to ne bi mogli ni pojmiti današnji priprosti, sirovi šiparci svojim uniformiranim mozgovima. Još dugo nakon njene smrti osjećao sam kako njene misli teku s mojima. Mnogo prije nego što smo se upoznali, sanjali smo iste snove. Usporedili smo svoje bilješke. Pronašli smo crte čudne srodnosti. U lipnju iste godine doletio je i k njoj i k meni, u dvjema razdalekim zemljama, nečiji kanarinac. O, Lolito, da si me bar tako voljela!" Vladimir Nabokov, "Lolita"
«Obazirao se oko sebe i činilo mu se da vidi kako kraj njega prolazi sjena jedne žene, čija mu je nazočnost slatka. Odavno je već zaboravio onu nestrpljivost kad ljubavnik čeka, da mu se vrati ljubavnica, i evo je sada iznenada osjećao, da je ona daleko od njega, i želio ju je, da mu dođe, nervozno kao mladić.» Guy de Maupassant, «Jaka kao smrt»
