sex i grad u Hrvata

31.12.2005., subota

Sretna u Novu...

Uf kakvi dani su iza mene... Nisam spavala 48 sati, radila dva posla, bila vani( dobro se ubila od cuge), svađala se s Novim( i pomirila naravno :))...
Bila sam na skijanu dva dana, imala sam školu skijanja, jučer radila navečer a večer prije bila vani i odmah iz vana išla opet na skijanje. Sve u svemu jučer na poslu sam se skoro srušila tako da su mi se kolege smilovale i pustile me kući da se naspavam za danas. Jer danas- tko živ tko mrtav! Na neku ruku mi je i drago što nemam dilema poput u ove dane najaktualnije: "Gdje ćeš za Novu?". Ekipa će mi bit dole tako da iako mi je radna Nova nemam baš takav feeling. Naravno dok ne nahrle ljudi željni cuge i dobrog provoda :) Al hajde valjda će mi u 2006. horoskop biti bolji :)
Smirena sam i sretna iako sam se svađala s Novim, ubija me njegova ljubomora i posesivnost i morala sam otvoreno pričat s njim o tome. Rekao je da će se potrudit da to promjeni iako duboku u sebi znam da je to nemoguća misija. Inače mi je i dalje s njim super i to mi je možda nakon dvije godine veze i trebalo. Malo mira i svega u mojoj glavi i životu.
Bila sam danas s M.-om na kavi, pričali smo lijepo i otvoreno, nakon dugo vremena veze i prekida. Dugo sam se dvoumila u vezi kave s njim, al hajde požalila nisam. On je i dalje tužen i pomalo zbunjen novonastalom situacijom, ali ide dalje, šta je tu je. Pričali smo o svemu, kako si, šta ima, šta radiš ali i o nama, o tome kad i gdje je zapelo. Najviše od svega mi je drago što smo se prisjećali i onih lijepih trenutaka, smijali se o svemu. Opet ponavljam, mirna sam i sretna.
I nakon svega znam da mi je 2005. donjela različite promjene, od posla, faksa, prijatelja do ljubavi i kad rezimiram sve i osvrnem se na godinu koja je još malo pa iza mene mogu reći da je bila dobra. I sve što si mogu poželjeti, a to želim i vama dragi moji blogeri i blogerice da vam 2006. bude još bolje!
Do švrakanja u novoj godini, velika pusa

Svira: Oliver: Vridilo je
- 13:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

28.12.2005., srijeda

Sretni Pale sam na svijetu

Došlo i mojih 5 minuta da napišem koji redak svog života...
U nedjelju na Božić sam se probudila oko jedan. To je i super s obzirom da smo se na Badnjak ubili od posla i da sam došla u 7.30 doma. Pale sam na svijetu, pomislila sam kad sam na božićno popodne otvorila svoje još snene i umorne okice. Moji su otišli u gornje krajeve kod dede i bake, ja sam u tišini doma svog. Sve bi dala da je netko tu... Novi, stari, nije uopće važno. Ali nikoga nije bilo. Tužno je na Božić razmišljati i preispitivati svoje odluke, vrtiti neka lijepša vremena u glavi, razmišljati o svemu što sam učinila, pitati se kamo sve to vodi. Neko vrijeme sam samo ležala u krevetu i poželjela da ne razmišljam o ničemu. Al nisam ja taj tip :)
Nije dugo trebalo da moje cure organiziraju druženje i same se pozovu kod mene. Nije da ih ja ne bi zvala... Kao da su znale što mi treba. Malo ženske čakule, otvaranje poklona( sve smo znale šta smo kupile jedna drugoj ali smo svejedno bile sretne), kolači i boca medice. Kasnije je bilo dvije boce medice... Smijeh i neka stara, dobra vremena... E da, to mi je trebalo.
I onda opet sama u svom domu, pomalo pripita pokušala sam si posložit kockice u glavi. Bit ću sretna jer tako želim. I jesam, sretna sam. Ono što te ne ubije, ojačate te.
Jučer sam obavljala šoping s najboljim frendom koji se stvarno počeo truditi da naše prijeteljstvo preživi i oživi i da dalje živi jer smo se nekako u zadnje vrijeme udaljili. Ali jučerašnji dan je bio predivan( unatoč šugavom vremenu), opet sam ona stara, opet se smijem...
Danas sam nakon 4 dana vidjela Novog. Nismo se mogli vidjet preko vikenda jer je on naravno imao svoje obiteljske obaveze( kako volim taj naziv) a i ja sam jučer bila cijeli dan u điru tako da smo se danas vidjeli. Nisam mogla sakrit sreću. Bila je to moja nagrada za dane koje sam provela u samoći... Tako je sad jedan od "junaka" u nekoj seriji rekao. Jučer sam mu u gradu kupila nešto što voli, što me podsjeća na njega. Dok sam kupovala razmišljala sam kakao će taj dar opravdat doma, ali na kraju mi nije bilo briga. Njemu se sviđalo, bio je oduševljen. A ja sam dobila... Hm, ni manje ni više prsten. "Eto draga moja da imaš nešto moje, da svaki put kad pogledaš na ruku da se sjetiš mene.". Ja sam njemo gledala u prsten, pa u njega, pa opet tu kutijicu... Prsten je od bijelog zlata( samo to i nosim), predivan s malim kamenčićem, baš kao da sam ga ja birala. Ja inače ne volim kič, i baš zato me još više sviđa. Eh sponzorušo jedna, pomislim svaki put kad pogledam prsten ruci svojoj :) Ma predivno mi je sve to iako mi je najveći poklon bio taj što sam ga vidjela, što je napokon opet bio moj. Teško je kad mu ne mogu poslat poruku, nazvat mu i reć mu da mi fali... Eh to je teško, ali sve to radim i suzdržavam se radi njega, radi nas. On se stvarno trudio slati poruke i zvat kad god bi stigao, glavno je da se trudi :)
Jer nije isto biti sam i usamljen. Ja nisam usamljena iako sam sama i "slobodna". Ovih dana je i takvo vrijeme, stalno neke kave, druženja, pijanke... Ona stara ja kreće u osvajanje tržišta...
Do švrakanja, pozdrav i pusa

Svira: Natali Dizdar
- 17:37 - Komentari (14) - Isprintaj - #

24.12.2005., subota

Blagdani...

Dragi moji blogeri i blogerice želim vam prvenstveno zahvaliti što me čitate, ostavljate komentare i nesebično dajete podršku.
Želim vama i vašim obiteljima sve najbolje povodom nadolazećih blagdana.
Do švrakanja, velika pusa i pozdrav
- 19:05 - Komentari (16) - Isprintaj - #

22.12.2005., četvrtak

Ne vjerujem onome što želim...

Bojim se pisat... Jer bi svašta mogla napisat... U glavi kaos, u sobi također :) Sretna sam, a tako tužna i sama...
Provela sam predivan dan s Novim. Daleko od svih, tamo negdje preko granice gdje nas nitko ne zna, ne pozna, ne zna tko smo mi... Samo on i ja... Moj dan iz snova. Bio je tako nježan, dobar, pažljiv, sve prema meni. Predivan muškarac. A s druge strane toliko gad prema onoj koja ga voli i čeka doma s toplom večerom. Ponekad se zamislim i sretna sam jer nisam na njezinom mjestu. Ostavit će ja, tako mi je rekao. Ja mu ne vjerujem. Iskreno, nije me ni briga. Nisam mu još rekla da sam ostavila M.-a. Natuknula sam nešto da bi htjela i mogla ga ostavit i Novi je to sasvim normalno podnio. Rekao je da bi mu bilo drago da to učinim, ali neka ipak učinim kako ja želim.
Danas me zvao M. Kao da ima neke cd-e za mene i ta neka spika. Bilo mi je drago što ga čujem, sva sam se raznježnila. Čak me i nasmijao. Smijala sam se onako od srca. Pitao je da li bi mogli popit kavu slijedeći tjedan. "Javit ću ti se", bilo je najbolje što sam mogla smislit u tom trenutku. Čula sam glas koji me je kužio, koji je znao sve o meni, glas koji sam voljela. Poželjela sam da češće čujem taj glas. Poželjela sam da ga još uvijek volim. Ali ne znam, nema onih leptirića, onog sklada i harmonije više između nas. I to sam poželjala, da sve bude kao prije, kao nekada. Bojim se otić s njim na kavu, ne želim mu dati nikakav znak, još manje lažnu nadu u nas.
Danas sam prvi put u tjedan dana što smo prekinuli požalila u svoju odluku. Ali to je ono što sam tražila. Samo moja odluka, pa kakva god da je, moja je. Nema povratka, znam. Više nije ni važno...
Novi me zove stalno, budi ujutro, pijemo kave, razgovaramo o svemu pomalo. Korak po korak idemo... kamo? Nigdje, to je ono najžalosnije. Sigurna sam u njega, znam da ovo nije samo prolazna avantura, i da ja nisam samo ljubavnica. Ne volim ga u trenutku kad mu zvoni mobitel i kad ga zove ona, ne volim kad mi pogled padne na njegovu vericu, ne volim kad se vraćamo jer se on vraća njoj. Do jedne granice sam se prepustila i ne pitam se kamo sve to ide i kako će završit, ali ipak s druge strane ne mogu da ne razmišljam o nama.
Ovih dana uživam u kavama s prijateljicama, rješavam neke seminare na faksu, obavljam šopinge za najdraže. I veselim se svemu tome. Kad zastanem i počnem razmišljat o svemu sjetim se da sam jaka i da mogu sve to...

Svira: Bridget Jones 2 - Soundtrack
- 16:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.12.2005., nedjelja

Moje, neko novo vrijeme :)

Danas sam vidjela M.-a. Slučajno ili namjerno, to samo on zna... Nije mu baš neka fora piti nedjeljnu kavu u mom kvartovskom bircu iako živi na drugom djelu grada. Ali ako on tako želi... Nije baš bio ugodan osjećaj sjediti dva stola od osobe s kojom ste se tako voljeli, a danas... Klasično "bok" i kurtuazno "kako si?" i svatko svojim putem. Za odvojenim stolom. Ne razmišljam previše o tome, u početku sam bila pomalo ljuta na situaciju jer pretpostavljam da je ciljano došao baš u taj kafić, ali i to je dio života, dio cijelog meteža i zbrke u kojoj sam se našla.
Iako začudo, ja sam potpuno mirna, do sada ni u jednom trenutku nisam požalila radi moje odluke u vezi M.-a, ne muče me misli o Novom, on je jedna sasvim druga priča i sama sebe sam začudila kako sam si posložila kockice u glavi. I super mi je.
On Novog od početka nisam očekivala toliko pažnje i ljubavi koju mi pruža. Svjesna sam situacije da on to nije u stanju niti da će se sutra rastat i oženit mene. I mi ćemo živjet sretni zajedno do kraja života... Ma znam ja, dovoljna sam realna i kad mi oni leptirići po trbuhu počnu skakutat od same pomisli na Novog da sve to ne ide tako. Ali Novi se trudi, pokušava mi biti dostupan gotovo u svako doba, zove stalno, šalje porukice, pričamo ozbiljno o svemu, nasmijava me, nježan je, pažljiv, romantičan, pomalo ljubomoran... I uz sve to još mu nisam rekla da sam prekinula s M.-om, nešto sam natuknula pa mi je rekao da odlučim kako mislim da je najboje za mene, da me on neće na ništa nagovarat. Sviđa mi se kako je to rekao tako da mislim da ću mu uskoro i reć da sam prekinula s M.-om.
Jučer sam radila i svi su mi rekla na poslu da već dugo nisam ovako dobro izgledala i da mi očito godio ili godišnji ili prekid. Ja sam se samo namijala na sve to. I stvarno osjećala sam se jučer strava, bilo je posla i baš sam uživala radit, čak je bilo par ponuda na kavu i žicanje broja mobitela od gosiju :) osjećala sam se kao da je sad to neko moje vrijeme...
Da li sam zaljubljena u Novoga? Rano mi je uopće kopati po osjećajima, a i rano je reć da sam zaljubljena u Novoga. On je ono nešto novo, nešto lijepo u mom životu i ja želim uživati u tome...
Do švrakanja, pozdrav

Svira: Gibonni- Judi, zviri i beštimje
- 19:23 - Komentari (19) - Isprintaj - #

17.12.2005., subota

Pijani post

Sad sam došla doma i išla provjerit dal sam prošla danjašnji ispit. I znate što: jesam! Samo još da u ponedjeljak obavim usmeni(nadam se da neće bit problema!) i to je to, Jedan manje u ovoj "sezoni". Nisam odolila a da vam ne našvrakam nešto.
Frendica je došla večeras iz Češke, opet smo naš četiri ekipa, Iva, Kate, Maja i ja, zarakijala esmo se kau u dobra stara vremena. Ja sam opet sretna, ne znam da li je to od toliko alkohola u meni ili od sreće za nekim boljim vremenima koja su očito nastupila...
Novom falim, kaže da misli na mene i bla, bla... M.-u sam se javila, ipak je to neka stvar navike i odgovorio je, zamolio je da mu ne pišem jer da mu je još gore kad mu se javim. Ja ne želim razmišljat o ičemu... S ovoliko alkohola u krvi iskreno nisam ni u stanju...
Do švrakanja, pusa svima

Svira: šumovi u mojoj glavi
- 02:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.12.2005., petak

Gotovo je

Plakao je... I tu scenu neću nikad zaboravit. Jer ja sam stajala nepomično, gledala ga, nisam ništa govorila, nisam ga mogla zagrlit, poljubit... samo sam stajala i buljila u njega... Gladala sam čovjeka koji plače kao malo dijete, koji se nije sramio pokazati suze i bujicu osjećaja koja je tog trenutka potekla iz njega. Gledala sam svog dečka, točnije bivšeg dečka i sve se činilo tako jednostavno, tako je sve bilo gotovo. Gledala sam ga i gledala i gledala i nisam znala što mu reći. Osobi s kojom sam provela toliko godina i kojoj sam do jučer sve govorila nisam imala šta za reć. Žalosno, pomoslila sam. Stalno je ponavljao "Ali ljube zašto, ali ljube...". Nitko me više neće kao on nazvati ljube i znam, znam da svaki put kad netko novi to učini sjetit ću se M.-a. Htjela sam reći svašta, utješiti ga, reći da će bit bolje, ali nisam rekla ništa, jer moje svašta izgovoreno njemu ne može promjeniti ništa. I tako sam ga gledala i svi oni trenuci, sve minute koje sam ga gledala činili su se kao vječnost... E da, takve teške stvari se čine kao vječnost, dok one lijepe brzo, prebrzo prođu... Nije vikao, nije vrijeđao, samo se okrenuo i otišao, pa se ponovno vratio i poljubio me u obraz. Ja danas plačem kao on jučer... I proći će, znam da hoće, ali je teže nego što sam mislila i zamislila...
Jer tako se jednostavno trebalo sve završit, barem u mojoj glavi, barem jučer... Svatko kreće svojim putem, nekim novim životnim stazama. A danas sam se probudila i svoju stazu ne pronalazim, ne znam na koji put da zakoračim. Jer puta nema ili ga barem ja ne vidim. Ali biti će bolje, mora bit...
Nisam mu rekla za Novog, nisam mogla niti mi se činilo fer da mu kažem. Iako mislim da zna i da nije htjeo pitat možda da još više sve to ne boli. Rekao je da je primjetio da sam se promjenila nakon što sam se vratila sa skijanja. I prije sam išla na skijanja pa sam se vraćala ona stara. Ovog puta ne i on je toga svjestan. Nije vršio presing da pokušamo spasit ono što se spasit da, samo je rekao da je bolje da se ne viđamo jer da misli da kad bi se vidjeli da bi se u njemu pobudila nada da budemo ponovno zajedno. Zamolio me da ga ne zovem, ne šaljem poruke i da mu treba vremena za sve. Iznad svega poštujem njega, pa tako i njegove odluke. Jer ja sam ko tipična predstavnica ženskog roda htjela da ostanemo dobri, da se čujemo i vidimo s vremena na vrijeme a ne da izgubimo svaki kontakt. Iako svi mi negdje duboko u nama znamo da je to teško izvedivo. On se okrenuo i otišao. Ja sam ostala stajati i dalje gledajući u njega, gledajući kako odlazi dio mog života. Došao je kraj...
Moje cure( koje su o svemu bile unaprijed obavještene) su me izvela van, cugale smo i plesale, raspašoj totalni napravile po Rijeci, nismo mogle izabrat bolji dan za izlazak, sve manje više naša generacija i nešto starija rulja, nema mulaca i hoćete iskreno: odlično sam se provela i zabavila. U 1 sam došla doma, pojela cijelu Milka čokoladu i zaspala s mislima o ničemu... Tako je najbolje, pomislila sam prije nego sam zaklopila oči. Novi me cijelu večer zabavljao porukama jer je bio u mogućnosti( inače baš navečer ne može slati poruke) tako da mi je to još više popravilo večer. Nisam mu još rekla da sam prekinula s M.-om jer ne bi voljela da misli da je to zbog njega. Jer iskreno ni ne znam da li je to baš zbog Novog jer sam svjesna da ga ne mogu imat, mislim da je Novi bio samo netko tko mi je pokazao da ja mogu, znam i želim drugačije od ovog što sam imala do sada s M.-om.
Čudno mi je, danas me M. nije ujutro budio kao što je to uvijek radio, nije bilo njegova poziva ni poruka. Moram se naučiti na tišinu u stanu. Novi se javio ujutro dok sam još spavala pa ću mu sad odgovorit na poruku.
Znate šta mrzim najviše od svega kad su prekidi u pitanju? Vraćanje stvari. Tvoje- moje. Do jučer je bilo naše. To sam oduvijek mrzila, sa svakim dečkom s kojim sam bila duže mrzila sam tu razmjenu. A to nisam mogla izbjeć ni s M.-om. Knjige za koje smo do donedavno mislili da će biti naše, da će stajat na našoj polici, u našem stanu, da će ih i naša djeca čitati. Svi filmovi i cd-i, njegove dvije majice, njegov usb, slušalice... Dvije godine je stalo u jednu malo veću vreću. Moje stvari koje su bile kod njega također. Nisam vraćala stvari koje mi je poklonio jer mi se to činilo previše ružno i nemam običaj to vraćat. Isto tako je i on postupio, i to mi se sviđa, jer bi se osjećala stvarno loše da mi je išao vraćat majice, parfeme i sve ostalo šta sam mu poklonila.
Krećem dalje, imam ispit danas( još i to!), navečer mi dolazi frendica iz Češke koja tamo studira i koju nisam vidjela više od 3 mjeseca. Opet cure idu van, idem disat punim plućima i sama sebi dokazat da ja mogu to sama...
Danas se neću vidjet s Novim, bolje je tako, treba mi vrijeme koje je samo moje. A za daysleepera, Novi ima 26 godina tako da nije puno stariji od mene i nema baš neku spiku. Dobro možda i ima, ali neću vam priznat! :)
Do švrakanja, pozdrav i pusa

Svira: The Black Eyed Peas: Monkey Business( nešto da me digne! :))
- 12:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.12.2005., četvrtak

Kriva sam...

Iz dana u dan ja sam samo njegova, on samo moj. Na trenutak il dva, uopće mi nije važno. I sviđa mi se osjećaj da sam njegova, da me želi, da me gleda kao nitko do sad. Takav je uvijek početak, znam. I ne želim da taj početak ima kraj. Lijepo je napisala Bellissima: kriva sam jer volim...
Kad tad će doći kraj, divna bajka će završit, ljubav i želju za nečim novim jednog dana će istopiti ono sunce koje je sjalo za nas. Znam, sve znam. I sve su priče ispričane u vezi toga, puno će riječi biti bačeno u vjetar i zaboravi. Vjerovatno ponekad, dok sama budem ležala u mračnoj sobi, neću moći a da se ne zapita gdje je sve to nestalo. Jer nitko od nas dvoje trenutak ili dva ne može pretvoriti u vječnost...

...

I kriva sam jer ne volim više M.-a, jer je sve lijepo nestalo. Kocka je bačena, danas ću M.-u reć da više tako ne ide, da ne želim biti više s njim. Ne pitajte kako ću to izvest, to ni sama ne znam. Jer savršenog scenarija za prekid nema. Moram to učinit jer me previše guši. Ne mogu više lagat čovjeku s kojim sam provela dvije godine. Voljeli smo se, jesmo i to jako, snažno i želim da tako ostane. Želim da oboje pamtimo lijepe trenutke, ljubav koja nas je spaja, a ne da ni njemu ni meni ostanu u sjećanju svađe i ružne riječi kojih je u ovih par dana palo podosta. Uvijek ću ga nosit kao divnu sličicu u mom srcu, kao predivnu priču koju je ispričao moj i njegov život.
Moja ljubav prema M.-u se pretvorila u poštovanje prema divnoj osobi, prema pažljivom muškarcu koji je bio spreman za mene učiniti sve. Gledam ga, vidim prijatelja u njemu, dragu i toplu osobu koja još puno toga u životu ima za dati i primiti. Ali ga ne gledam više kao ljubavnika, kao muškarca kojeg silno želim zagrlit, poljubit, ne izgaram više od želje da vodimo ljubav i da budem njegova. Više ne...
- 15:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.12.2005., srijeda

Život se sastoji od trenutaka...

Kao da je prošla čitava vječnost... od vremena kad sam voljela M.-a, kad sam se smijala s njim, plakala mu na ramenu, vodila ljubav s njim i željela otići s njim na kraj svijata. Kao da je to neko davno, svršeno vrijeme. Nemam volje ni pričat s njim a kamoli ga vidjet. "Zaboravit ću ljube kako izgledaš", govori mi večeras preko telefona. Ja opet pričam o tome kako nemam vremena, na sto strana sam, bla, bla... Kao ne kuži on, on mi stvarno vjeruje. On me samo previše voli da bi pogledao istini u oči. A ja ne igram fer. Spuštam pogled kad mi istina pogleda u oči, odgađam problem za neka "bolja vremena".
Jer danas sam opet bila njegova. Od Novog. I on je bio moj, samo moj. A ne njezin. Iako je večeras opet njezin, a ne moj. I to pomalo boli. Kao što i on kaže da ga boli što nisam samo njegova, nego sam i od M.-a. A ja iskreno nisam ničija, barem se sad tako ne osječam. Niti želim da me itko posjeduje. Želi biti svoja, kao što sam bila do prije dva tjedna kad mi je Novi pomutio razum. Ali da to nije prolazna faza, e to nisam znala.
"Isplivale su mnoge stvari koje nisu štimale u vezi tebe i M.-a. Samo je trebao doći netko novi da ti to uvidiš", stručno mi pojašnjava Kate stanje mog problema. Kao da ja to sama ne znam i nisam znala. Nisam htjela znati. Kao što ni M. ne želi priznat da nešto nije u redu. Duboko u sebi možda sam i znala da M. nije muškarac mog života, osoba s kojom želim provest ostatak svog života. a možda to nikad ne bi saznala da nije naišao Novi. Iako Novog ne mogu imat, jjjaaakkkooo je zauzet( nadam se da kužite šta želim s time reć, sva sreća djece nemaju) i kamo sve to vodi, e to nemam pojma. Novi se ne želi kontrolirat, kaže da se počeo zaljubljivat. Ja se zadnjim atomima snage borim protiv zaljubljivanja u Novog. I ne ide mi baš.
U zadnjih par dana intenzivno preispitujem osjećaje prema M.-u, prema Novom se ne usudim niti preispitivat osjećaje jer se bojim na šta bi sve naišla kad bi počela kopat po srcu i razumu( kojeg u slučaju Novog- nemama!), ali ponajviše preispitujem sebe, što ja želim, hoću, mogu...
Ne bojim se ako u cijeloj toj priči ostanem sama, rađe ću bit sama nego s M.-o jer ako dođem do odgovora da to nije to ne bojim se toga. Nije lako, ali tako će bit. Mislim da sam ja u svojoj glavi već donjela odluku i čudno, nije je uopće bilo teško donjet u glavi, lai kao da je preteško reći M.-u da će svemu doći kraj.
"Mora da je Novi nešto posebno kad si pristala na to s nim, jer ti si od takvih bježala ko vrag od tamjana", konstatira Kate. da i je poseban i zauzet. Više se ni ne pitam kamo sve to vodi. I možete vi reć da sam glupača, i recite slobodno jer na trenutke kad moj razum se javi ja isto sama sebi višem da sam glupa. Odmah nakon toga se opet jave misli o Novom...
Hoćete iskreno? Sretna sam u zagrljaju Novog iako ga ne mogu imat javno, par ukradenih sati onog lijepog i ja imam osmjeh na licu. Znam da mi to sve ili ništa neće bit dovoljno nakon nekog vremena, ali želim uživat u svakom trenutku. Jer uostalom, život se sastoji od trenutaka, zar ne?
- 23:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.12.2005., utorak

Novi poljubac za kraj...

Vjerovatno se svi pitate što je s M.-om? Ja se samo pitam što je sa mnom. Do jučer sam bila sigurna u ljubav prema čovjeku s kojim dijelim gotovo sve, bila više ili manje sigurna u našu ljubav, točnije moju ljubav. A priča je dobila drugačiji završetak. Točnije, još ništa nije gotovo, još uvijek je sve po starom, samo što ja nisam ona stara.
Da li on to kuži? Nemam pojma. Kao što ne znam da li da uništim nešto u što sam uložila dvije godine, dvije sretne i predivne godine s divnim muškarcem... da li je jedna faza "nekog novog" vrijedna uništenje svega što imamo M. i ja? Ni to nemam pojma. Da li M. kuži da ga više ne želim poljubit, vodit ljubav s njim, proći mu rukom po kosi i reći mu da ga volim? Želim to raditi nekom novom. Novom....
Novi mi ne može pružiti ništa. Iako mi je već dovoljno pružio. Bila sam samo njegova... Na trenutak dva, uopće nije važno, činilo mi se kao cijela viječnost, cijeli život u njegovom zagrljaju. Više nema vječnosti, možda trenutak, dva ukradenih od cijelog svijeta gdje postojim samo nas dvoje. Kava, pričanje o nekim drugim stvarima, o onim stvarima koje čine život a ne o našoj vječnosti i ukradenim poljupcima.
Gledam ga, a poljubit bih ga htjela više od svega. On se odvaži pričat.... Onako odmah u glavu: "Stalo mi je do tebe!" Ja bih rekla isto, ali riječi ne izlaze iz mene, gledam ga nijemo. I samo ga želim poljubit, onako nježno kao nikoga do sada, onako za kraj. Da zapamtim što gubim... Jer nas dvoje nemamo budučnosti. "Ali nije kraj, reci nešto", govori tiho. I oboje znamo istinu, obasjava nas drugačije sunce nego ono što je sjalo samo za nas na 2000 metara nadmorske visine. Ovo je sunce koje sja samo da se možemo još jednom posjetit što smo imali i na kraju da oboje vidimo u šta smo se pretvorili.
Šta smo učinili ljudima koji nas vole, koji su nam poklonili živote i prepustili nam svu svoju ljubav. A mi smo im tako vratili. "Nije fer!", vrištim u sebi, a ni sama ne znam za koga sve to nije ispalo fer. Prema M.-u koji me voli ili prema meni jer Novog ne mogu imati. Najviše nije fer da ti 4 dana mogu uništiti one dvije godine s M.- om.
Želim li uništiti našu prošlost, sve ono naše što smo imali, našu priču punu ljubavi, ponekad svađa, anegdota i dogodovština, uništiti snove o zajedničkoj budučnosti i moju sigurnost da imam muškarca koji je divan i pažljiv, koji me voli i nikad mi ne bi napravio ovakvu pizdariju kakvu sam ja njemu napravila? Jer ja na osjećam nikakvu grižnju savjesti zbog mojih postupaka. Prepustila sam se nekome, bez razmišljanja o posljedicama. Taj netko se ne zove M. i ne može biti moj. U kakvu sam se ja to osobu pretvorila?
Sutra opet kava s Novim. Tajna kava i par ukradenih pogleda. Jaka želja za njegovim usnama, za njim, da budem samo njegova kao i onda. A sad nije onda...
- 11:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.12.2005., ponedjeljak

poljubi me...

Poljubi me...
i nemoj ništa reći
samo poljubi me...
Odavno više riječi nisu potrebne
ti ideš znam...
Poljubi me
ko da prvi put da ljubiš
i još nježnije da zapamtim što gubim
da mi ostane taj osjećaj...
Kad odeš znam
zaboravit ćeš da smo nekad ti i ja
zaustavljali vrijeme među zvijezdama
ko da me nije bilo ideš sad...
Kad odeš znam
zaboravit ćeš okus mojih usana
i nećeš mi se sjećati ni imena
ko da me nije bilo ideš sad...
Poljubi me...
odagnaj bar večeras tamne oblake
i zagrli me jako da ne zaplačem
ti ideš sad...
Poljubi me
ko prvi put da ljubiš
i još nježnije da zapamtim što gubim
da mi ostane taj osjećaj
Kad odeš znam zaboravit ćeš
bol u mojim očima
i da je život moj u tvojim rukama
ko da me nije bilo ideš sad...
Kad odeš znam zaboravit ćeš
okus mojih usana
i nećeš mi se sjećati ni imena
ko da me nije bilo
ti ideš sad....
- 23:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...

Za početak, bilo je predivno. Iako je bilo hladnjikavo, sunce je pržilo tako da je bio gušt skijat, a i bojicu u faci sam uspjela dobit :) kao da sam bila na kvarcanju, a ne na skijanju, haha. Malo je bed jer je bilo puno ljudi, par nesreća koje nisu imale najbolje posljedice. Neka dva tipa su se gadno sudarila, nije ugodno čut zvuk helihoptera iznad skijališta, svi znamo šta to znači: da je neko jako loše prošao. Ja sam pazila što sam više mogla, baš sam ove godine bila oprezna. I ako skijam super, to ti ništa ne znači ako te netko pukne i polomi.
Brijali smo svaki dan poslije skijanja pa onda opet navečer po vani iako sam ja već pomalo stara za neka ozbiljna opijanja :) ali ekipa je bila mrak, rakija od jabuke je tekla u potocima, muzika trešti, masa ljudi i to naravno sve naša raja. Kako moja jedna frendica kaže: KAD JE BIZNIS, NEK JE ŠOUBIZNIS!!! Nitko se nije žalio da ima upalu mišića, da ih noge bole od pancerica, ma ekipa za pamćenje.

I kraj ne mogu napisat, previše je tuge u meni radi mog dolaska u stvarnost i realnost. Svi putevi ne vodi nikamo, a ponajmanje na skijanje... U skoroj budučnosti možda i napišem post o svemu lijepome što znam da moram zaboravit. Moram, ali je teško...
I isto tako moram uzet život u svoje ruke i odlučit o svemu. Jer neke stvari se ne zaboravljaju samo tako, ostaju sjećanja, uspomene ali i ožiljci od svega toga. Na mom srcu, nažalost. I u mom životu, mojoj glavi, sve ja zapisano u meni.
Vani opet pada kiša, opet plače nebo, opet plačem ja...
- 15:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.12.2005., četvrtak

Put putujem...

U stisci sam se vremonom, svratila sam samo da vas sve pozdravim... Idem sutra na toliko željeno i čekanjo skijanje na Kronplatz, idem "otvorit sezonu skijanja i opijanja" :) Ove godine je svih nekako pogodila ta radost oko skijanja tako da se s ekipom čujem po 10 puta na dan oko dogovora za skijanje, tko će kuhat, šta ćemo cugat... A idemo samo 4 dana! Meni se čini kao da ću bit masu... Jer treba mi to, da se maknem od svega uobičajnog, treba mi odmor od svakidašnjih stvari, od kolotečine u koju sam upala.
Na skijanju ne želim mislit o ničemu, pa tako ni o M.-u. Jer njega naravno ne vodim sa sobom :) Nikad ga ne vodim na skijanje, on ne zna skijat, nema ni volju neku preveliku, a istina je da ja ni ne forsiram. Mojih 5 minuta, točnije 4 dana. Raspašoj, baby!
Znam da kad se vratim da ćemo morat ozbiljno popričat o nekim stvarima, ali u ovom trenutku sve što mogu danas, želim ostaviti za sutra!
Dragi moji blogeri, pazite šta radite, redovito pišite i budite takvi kao što ste i sada! Ja se odo nazad pakirat i pišem vam u nedjelju kad se vratim( ako ne budem preumorna :))

Do švrakanja, pusa i pozdrav

Svira: Tony novi album( nemam pojma kako se zove)
- 00:28 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.12.2005., utorak

Evo vam jednog blagdanskog, nostalgičnog posta ili još bolje: Snovi su uništeni!

Jučer sam se prisjetila dana kad sam vjerovala u one ljude koje čine prosinac. Svetog Nikolu i Djeda Mraza( tako su ga zvali u vrijeme kad sam bila mala i iskreno, volim i danas rađe reći Djed Mraz nego Djed Božićnjak). Uistinu vjerovala u njihovo postojanje, istinski se veselila svakom daru, skakala i sva se tresla od sreće kad bih odmotavala poklone koje su mi oni "poslali". Nikad im nisam pisala pisma( ja sam od one djece koja je tek u školskim klupama naučila pisat :)) i zato sam se svake godine iznova čudom čudila kako su točno znali šta želim u čizmici ili ispod bora.
Bila sam u drugom razredu osnovne kad sam mami došla doma i sva ljuta rekla: "Mama, kako su ova djeca u mom razredu glupa! Oni kažu da Sveti Nikola ne postoji nego da poklone stavljaju mama i tata! Joj!". I moja stara je u sebi rekla "joj". Nije mi htjela uništiti ono u šta vjerujem. Nije ništa govorila. Samo me je gladala, njezin izraz lica neću zaboravit dok sam živa. Na licu joj se mogla pročitat tuga. Zatim sam ja briznula u plač... Danas bi se mnogi zapitali: "Zar sam ja bila glupo dijete da sam do drugog osnovne vjerovala u te gluposti, a ne moji školski kolege?"
I od tada je svaki Sveti Nikola i Djed Mraz bio drugačiji. Nije više bilo onog išćekivanja, uzbuđenja i tolike radost kad bih ugladala punu čizmicu.
Jedne godine, dok sam još vjerovala u pizdarije o svecu s velikim štapom i zločestom "pomagaču" Krampusu, stara i ja ležele u krevetu i čekale da Sveti Nikola dođe. Tata je na prozor stavio poklone i kad je izlazio iz kuhinje slučajno zalupio vrata malo jače. Ja nisam čula vrata da su lupila, ja sam čula Krampusa kako lupa lancima! stvarno sam vjerovala u to... "Došao je Sveti Nikola!", derala sam se mami na uho kao da je 4 popodne a ne 10 navečer. I stvarno, moja cipelica bila je puna, a Krampus mi je šibu ostavio, znam čula sam i njega da je bio s Svetim Nikolom. Bio je, ipak je bio Sveti Nikola i kod mene, znači bila sam dobra... mislila sam tada...
Puno je anegdota vezanih uz moje vjerovanje u postojanje prekrasnih ljudi koji su me iz godine u godinu darivali baš onime što sam ja željela. Sretna sam što se toga sjećam, što se sjećam svog vjerovanja. Jer danas je teško u bilo šta vjerovati...

Svira: Blur- Blur
- 14:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.12.2005., subota

Zar je to ljubav?

Više ne pada snijeg. Točnije padao je pola sata onaj dan s time da se ništa nije primalo. Kao i svih ostalih dana kad nije padao snijeg :), pada kiša. Neprestano. I to je u ovoj mojoj poziciji najgore. Ne mogu izletit van iz stana, napravit đir oko zgrada, razbistrit glavu, ne da mi se po ovom vremenu ići ni na kavu. Niti mogu poslat M.-a da učini isto. A u mom smo stanu, posvađani. Na ne znam ni ja više sama koje ime... :) Onu uči u kuhiji, ja šizim u sobi. I nije prvi put da sprema ispit kod mene, spava, jede... živi. Ali da smo se prvi put ovako gadno posvađali a da smo u istom stanu i da ni jedno od nas ne može nigdje pomoć. Niti želi. A sve je počelo zafrkancijom, nije bilo razloga za svađu, niti sam je željela. Ja iz cijele priće ispadam kao osoba željna svađe koja ne pamti lijepe trenutke, samo prigovaram, nemam razumjevanja za njega( to me raspizdilo do kraja) jer sam mu htjela nešto reć dok je on učio. Ne želim se ni sjećat svega što smo si rekli jedno drugome. Jer ni ja nisam ostala dužna.
Tužna sam. Zar je i to ljubav? Da ti čovjek nakon gotovo dvije godine veze ne želi priznat da sam i ja sudjelovali u tome da postane bolja osoba? A možda stvarno nisam. Bila sam tu u ove dvije godine samo kad se njemu digo, o ničemu nismo pričali, nigdje nismo bili... Blago meni u takvoj vezi. Samo sam još čekala kada će procvilit da je jedina osoba koja je zaslužna što je on ovako odlična i kvalitetna osoba- njegova jedina majčica.
A joj, bolje za njega da nije rekao takvo što. Nemam ja ništa protiv M.-ove majke, poštujem osobu, nadasve vrijedna i požtvorna osoba ali hajde malo, ali mi je muka kad počnu priče od strane M.-a kako on ne zna kako će se on za stalno preselit od mame, kako njegova stara ne ma love pa će se on morat brinut za nju i bla, bla. Kao da sam ja svoje napustila, ne čijem ih i ne vidim. Samo sam malo više samostalnija od njega. I radim intenzivno na tome da i on postane takav. Jer ja nisam onaj tip ženice koja će mužu sve servirat na stol i isto tako pokupit kad bude gotov s jelom. Ako mogu ja, ne vidim razlog zašto on isto ne može oprat suđe. Ili usisat, npr?
Ako njega pitate ja sam neozbiljna i vrskasta osoba koja ponekad se nije u stanju suočit s problemom. Barem će vam M. tako reć. Kao što je prije pol sata rekao i meni. Sad imam osjećaj kao da sam s potpunim strancem zaključana u vlastiti stan. Samo se pitam da li on zaista uči u toj usranoj kuhinji. Jer ja ne bi mogla nakon ovakve svađe. previše ga volim a i inisam đubre od čovijeka da mu kažem kupi stvari i vozi doma svojoj mamici. Znam da i on mene voli. Ali je li to uopće dovoljno? I dali je i to ljubav?
Nema mi smisla sve preispitivat. Jer ja sam sigurna u svoju ljubav. Ali više nisam sigurna u muškarca kojeg volim. I čudno, gotovo uvijek se takve stvari dešavaju radi treće osobe. Ovog puta smo ulog samo nas dvoje i naša ljubav. Znam da moram do riješit. evo sad ću, samo da ova kiša prestane u meni...
- 17:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

01.12.2005., četvrtak

Snijeg i kod nas!

Topla soba, laganini muzika, ja tipkam za svoju dušu post! Nakon što sam završila odem do prozora i imam šta i vidjet... SNIJEG! Znam da vama dragi moji Slavonci i Zagrebčani(bit ću fina pa neću napisat Purgeri :)) to ništa previše ne znači jer kod vas je pao još prije tjedan dana, ali eto i mi primorci smo došli na svoje! I znam da se neće dugo zaržat, ali predivno je gledat pehulje kako lete. Tek toliko da znate :)
Do švrakanja, pozdrav

Svira: još uvijek ono što je sviralo dok sam pisala i prethodni post
- 14:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Voće

Zabranjeno voćem- naslađe voće. Barem tako kažu, ja bi se mogla složiti s tim. Ponekad još mislim na oženjenog. Šta bi bilo da je bilo... znate već kako to ide kad misli krenu. Dobro dok su još misli, dok nisu djela.
Jedna moja prijeteljica već je duže vrijeme u vezi s oženjenim muškarcem.
"Mene ne zanima kako mu se žena zove, niti u koji razred mu idu dijeca", priča mi neki dan nakon što sam je pitala kako je ne smeta što on ipak iz njezine postelje odlazi u bračnu. "To su dva različta svijeta i ja sam si u glavi tako napravila, jednostavno ne razmišljam o tome, niti me je briga."
Nemam pojma, ali ja ne bi mogla tako funkcionirat. Ja od ovog svog oženjenog znam kako mu se zove klinac i uvijek ga pitam za njega. Ispričao mi je i za ženu neke stvari, ali to je pitanje koliko ja njemu vjerujem u cijeloj toj priči. Ali poslušala sam sve. Očito mi fali doza one krajnje hladnoće u meni. Iako je možda frendici lakše. Ona se vjerovatno ne pita gdje je sad, kakav mu je sex s ženom( ako to uopće radi s ženom) niti da li mu mala svira klavir ili flautu. Ili možda laže da se sve to ne pita. Jer ja niti to ne bi mogla.
Ja sam faktor koji uništava familiju, i on naravno. Mora postojat dvoje ljudi za sve to. Dvoje ljudi uništava i moju obitelj, godinama i dobro mi je poznat taj osjećaj. "Šta uopće netko treći ima radit u našem dvorištu?", puno puta se zapitam.
I da, ono voće s dozom kemije za koju mislimo da se ne možemo oduprijet je naslađe. Dok ga ne zagrizeš...

Svira: U2- Gold
- 13:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Postojanje...

sve ono sto vidim,cujem,sve sto mi se desava i sto me okruzuje, da, ponekad kao i svi imam potrebu to prokomentirati. I podjeliti s vama... jer život se sastoji od trenutaka

Volim pročitati šta imaju za reć:

Samo moje....


Davno

Sve ono što smo imali
davno smo uništili.
Za sve ono što smo nas dvoje postojali
davno se izgubilo.
Sve ono što smno bezuvjetno gradili
davno se srušilo.
U sve što smo vjerovali
davno smo prestali.
Kao da smo htjeli zaboraviti
da smo se nekad davno voljeli...



Volim te

VOLIM TE, i ne slutiš koliko.
Čuješ li me? VOLIM TE.
Govorim ti tiše, glasnije pa opet tiho
pa ti šapućem da ne čuju znatiželjnici
vičem pred cijelim svijetom da te volim
izgovaram bez straha ono što osjećam
potpuna sam jer TE VOLIM
slobodna jer ti to govorim
i na poslijetku sretna
jer znam da i ti voliš mene.



Još uvijek.

Dio tebe čuvam u sebi.
Još uvijek.
Čudno, zar ne?
Moji snovi su veći od neba.
Još uvijek.
I to je čudno, ha?
Moja ljubav živi u meni samo za tebe.
Još uvijek.
Ali ništa mi se ne čini čudno
jer moje srce kuca otkucajima tvojim,
dane brojim samo da te ugledam
i sanjam tebe, tebe koji nikad nećeš biti moj...



Ako ikad...

Ako ikad budem ponovno voljela
voljet ću muškarca poput na tebe.
Znam, jednostavno znam.
Ako ikad upoznam muškarca nalik na tebe
voljet ću ga koa što sam tebe voljela.
Ako te ikad prebolim
možda ću voljet nekog kao što sada volim tebe.

Nešto "pametno"

Nisam te napustila zbog drugog muškarca. Napustila sam te zbog druge žene- one koja nisam moga biti dok sam bila s tobom.
By: Ellen Hansen

Ne postoji prečica do mjesta na koje se isplati poći.
By: Beverly Sills

Svi se tvoji snovi mogu ostvariti... ako imaš hrabroszi provesti ih u djelo.
Nepoznati autor

NItko se ne rađa kao žena, to se postaje.
By: Simone De Beauvoir

Kako ćemo naći ljubav? Naša je u trenutku kad je dajemo.
By: Joan Walsh Anglund

Nevjerojatno kako osoba postane hrabra kad zna da je voljena.
By: Freud


Hvala što ste bili tu

Free Counter
Free Counter