Sewen

Ovo je vrijeme, gdje me svaka pjesma na tebe sjeća,
I ne razlikujem sjaj dragulja od običnog smeća.
Ovo je vrijeme kad sam neotporan na viruse sitne,
I sve godine bez tebe, bez razlike su - nebitne!

...

Nisam to što jesam!
Ja sam to što nisam!
Dođeš kao val i razbiješ hrid,
Dođeš kao oblak i pomutiš vid!

...

Evo me sad tražim Boga
Iz potrebe što je teško.
On će shvatiti, On razumije
Ovo križanje malteško.

Nema svjetla na mom putu
Putokaza da pročitam.
Osuđen sam, unesrećen
Praznog srca svijetom skitam.

...

Resi da te nije briga, da mi lakše bude,
Naći nove ljude...

...

Hoćemo li ikada šetati planinskim obroncima,
Tik uz jezera hladna,
Što ocrtavaju krajolik čiste tišine
A naša tijela, topline su gladna?!

Ovi naši idilični vrhovi imaju ime.
Neprestalno ponosim se time.
U sebi...

...

Ispijajući maglu bježim,
Samo sam oblak od čovjeka.
Na neka nova lica režim,
Naslutio bih što me čeka.
Al' to ne mogu znati
Dok smrt me ne prihvati.

...

Vraćam se natrag putem kojim sam došao
Osjećajući pritom da ovuda nisam prošao.
Obeshrabren, shrvan i tužan bez kraja,
RAstopljen ko keks u šalici čaja.

...

Sijede su već krenule,
Neke djelove razodjenule,
Ja raspinik od malih nogu
Više rasipati ne mogu.
Jer nemam što
Sve si mi odnio...

(ej živote)

Da te bar volim manje
A ti mene više
Da ti se narugam
I da te lako izbrišem.

Da ti se bar ne nadam
Nego ti meni samo
Jer ja ovako ne znam
Kojem svijetu pripadamo.

Bar da umrem kroz godinu dana
Jer si stalno na vrhu usana...

Bore sam iscrtao
Puno tuge se nagutao.
Po' baraba, po' sam pjesnik bio
Zaradio i sve propio.
Sad više nemam što
Sve si mi odnio...

(ej živote)