Sewen

Zaškurilo je more
Pina pinu grize.
Škican od nevoje
Ladna suza lize.

Zaškurilo je more
Pina pinu tuče
Bilo je i gore
Danas je ka juče...

Okusija nisan ni kap crna vina
Platija za igrat, nikad ni cinkvina!
Ništa nisan reka, ništa nisan slaga
A na zidovima skupila se vlaga.
Parin proklet, lud i samct
Nikad neću kap sriće ovancat!

Nikad se nismo voljeli zapravo
Što to sada činiš, moja luda glavo?
Zaborav je davno poništio brige
Takve stvari ne učiš iz knjige.

Al danas te opet, vidjeh na daljinu
Iz sjećanja sve se stare slike skinu.
U programu mome, ništa se ne briše
Duplaju se pa ih ima više.

Da je snage koliko tajni ima,
Ne bi igrao se u mislima,
Al proklet sam, još se pržim,
Sve podatke čuvam, držim,
Zaljubljen u sreću tučem,
Pa je lakše skinem, svučem,
I držim pod ključem...

Svatko ima svoje malo stado,
Ispratio staro sam i mlado.
Sad se mješam, nit sam gore, niti dolje
Kad posječeš šumu, osta polje,
Pusto bez hlada,
Tako mi je sada!

Svatko ima priliku za sreću
Ja iz besmrtnosti u čovjeka preć ću!
Sad se mješam, nit sam gore niti dolje,
Možda drugi izaberu bolje
Ja eto nisam
Pa sam izbrisan.

Oluja nosi svoje gromove,
A moja duša čiste lomove.
Svaki čovjek svoja sjećanja
A meni bezuspješna vjećanja
I ne rješavam ništa
Jer ja nemam pristaništa!

Nekad sam jutrom pjevao
Kako sam samo uspjevao?
Zvjezdama sam objasnio
A tebi sam zakasnio...

Nekad sam znao sto začina
Danas mi život splačina.
Nisam se iskazao
Ništa mu pokazao.

I što ako nestanem samo
Zazovem te, o moćna tamo!
Ostanem bez ikakvog traga
I vidi vraga
Krenem se sjajem svetiti
Hoćeš li me se sjetiti?

Zapadale ljetnje kiše
A dao bih sve slatkiše,
Da mi jedan osmjeh daš
I da se bar pretvaraš.

Išao bih gol i bos
Jer si meni simpa skroz.
Ko u filmu, moja Sara
Da smo priča za Oskara.

Moje srce dane broji
Moja ponuda još stoji
Al' proć će me ova tuga
Ako dođe neka druga.

Izgubljen sam, ti me nađi
Čekam te na bijeloj lađi
Tebe čeka ljubav s juga
Dok ne dođe neka druga!

Ništa me više ne dira,
Pa što da ona pjesma svira,
Takvih pun je vrč.
Ne znaš ti ni pola,
Ja dnevno dva andola
Pijem za svaki grč.

Sve se to više ne broji
Jer ništa i ne postoji
Ne znaš ti što me drži.
Al zašto bih ti i rekao
Da sam i sinoć čekao
To se na meni ne kuži.

Imam ja krvi poganske,
I sirovosti čobanske,
Smirit će me planinski zrak
Prije nego padne mrak.
Al' s jutrom kad se u gužvu vratim,
S tim srcem zainatim,
Opet ću izgubiti kontrolu
I vratiti se andolu!

Negdje u nama, duboki porazi.
Između njih sve lagano prolazi.
Dubok je ponor u kojem stali smo.
Klizavo tlo je po kojem pali smo.

Negdje je eto, previse kisilo.
Preslabe molbe, da bi uslisilo.
Nema tu sunca, znam neće zasjati.
Vratit se nećes i samnom ostati.

Umirem lako bez priče.
Što se to tebe tiče.
I nikad nećes znati.
Da htio sam da se vrati.
Ono nase sve,
Al umrijet mi tek preostaje...

Ti si pokidala slike, ispraznila ormare,
Navike su tako ljutske da brzo ostare.
I ničega se nećeš sjećati
Ništa za mene osjećati.

Ti si prevarila mene, ja sam sve oprostio
Ja bih poslije svega tebe ponovo ugostio.
Al ničega se nećeš sjećati
Ništa za mene osjećati.

Ti prikrivena u borbi bez morala
Uzela si sve što si mi dala
Kakva si to žena
Bez uspomena...

Bar zagrebi ispod površine
I potpiši svoje lijepo ime
Pa da paučinu na tren skine
I otopi led od prošle zime.

Da ti ruka put do srca nudi
Želim povjerovati u to
Bar se lagati usudi
Ti si ovdje al' si daleko...

Cijeli sam te život volio,
I ovaj posljednji sam tren
Tebi posvećen.
Pred tobom sam se skroz ogolio,
Ti to poet ne primjećuješ
Il' se praviš pa osvećuješ?!

Zazelenile su grane
Otopio se snijeg
A sutra kad se svane
Krenut ću u bijeg!
Želim da mi leđa vidiš
I da se postidiš...

Zagrli me sad i ne puštaj nikad više.
Umiri ovo vrijeme i sat će kucati tiše.
Na povratku iz snova u neki novi dan
Nikog kao tebe ne trebam...

Zatvori me u srce, zaključaj snagom čistom
Vraćam istog trena, vraćam mjerom istom,
Na putu kroz dubine, do tebe puta znam
Nikog kao tebe ne trebam.

I kao smrtnik pred božanstvom klečim,
Ako je osmjeh ozdravljenje, onda liječim!
Neka je ljubav sreći lanac oko struka
Pa da me časti kao boginja hajduka...

Smijem se sam sa sobom,
Ja bih ostario s tobom...

Ne spavam ti oko moje,
Izgubio sam ritam,
I više nikoga za savjete
Ne tražim i ne pitam.

Ne spavam ti carstvo moje
Izgubio sam sjaj
Dotukao me dobrano
Ovaj posljednji kraj.

A imali smo krajeva i krajeva
Imali smo svađu poslije svađe
Borili se protiv zmajeva
Da srce opet put do tebe nađe

Ovaj smo put prekardašili
Pokidali sve konce i šavove.
Ovaj put smo u vjetar sprašili
Dobre riječi, a pogrešne stavove!

Bili smo oduvijek dva svijeta
Al' rekli smo, nek ljubav procvjeta,
Dajmo joj šansu da oživi
Ostatak svijeta da nam se divi.

Bili smo oduvijek dvije lude
Al' rekli smo, neka nam se čude,
Mi ćemo ustrajati zar ne?!
"To među nama" i zaslužuje.

Koliko sam dana proveo bez cilja,
Kao da sam vjetar častio...
Kilometar mi je duži nego milja
Sve sam ja to upropastio
Rekla si...

Moj grijeh je voljeti čisto
Ja sam jedan od onih 300
Umrijet ću u ponoru za sreću
A doživjeti je neću!

Ja ne plovim, ja plutam.
Toliko toga gutam.
Izbirljiv, a nisam biran.
Istiran...

Ja ne hodam, ja stojim.
Živ ne postojim.
Tražim, a nisam tražen.
Zgažen...

I pritvorit ću se u sjenu.
Okamenjenu.
Jer samo sam ladan zrak.
Ko raspadnuti brak.
Nemam razloga za poć.
I tesko će me proć...

Svak svojom stranom svemira sad hoda,
I tješim se da pročistit će voda,
Nečiste duše.
Misli me dignu pa me sruše
Svaki put.

Neoprostivo sam oprostio ja
Zato imam ova naša sjećanja
Zatrovan i lud
Ja putujem i kad nemam kud
Svaki put.

Jedino ti
Ono neiskvareno takla si,
U meni
Jedino ti,
Ono djetinje što mi se smješi
Pa pogriješi,
Jedino ti, takla si
Vrati se i ostani!

Moji koraci hladnim pločnikom odzvanjaju.
Niz Marmontovu vjetar obraze štipa.
Na palmine grane zapele su zvijezde,
A uzburkano more je popilo mjesec.
Kamena se palača umorno smješi,
Dok se čuje eho glasova od jutra s Pazara.
Fontana u Đardinu umiva golubove.
Moj grad spava zlatni san o jeseni koja teče...

Sva naša putovanja
Bila su puno kraća.
Zbog lažnih obećanja
Sad srce račun plaća.

Prevagnule su teške riječi
I objavljen je rat.
Moj rov na hladnoj kiši
Čekam već cijeli sat!

Držim te na nišanu
Pravim se da sve su snovi,
Onaj tko je spreman pasti
Nek se tugom blagoslovi.

Ja odustat ću od svega
Nije vrijedno kad me neće.
Nije vrijedno kad ne ide,
Drugi puta više sreće!

Umotan umjetnim disanjem.
Strahujem vlastitim pisanjem,
Pogorsat ću svoje stavove.
Bačen ko lane pred lavove.

Ja sam ko narančina kora.
Prsnem u oči.
Pa paralizira i zakoči!
Kod tebe mi uspjelo nije.

Zatvoren prema svima, trunem.
S vremena na vrijeme grunem.
Al slab sam i kao grom.
Nisam preživio zadnji slom.

Kod tebe mi uspjelo nije!

Razmišljam koliko nas ničeg ne veže,
Svi moji snovi ko dušmani bježe
Od mene.
Nije ovo mjesto za zaljubljene.

Razmišljam koliko smo to nisko pali,
Uzeli sve, a ništa nismo dali.
Zar nismo?!
Sad smo ko zgužvano pismo.

I pročitat ću te ja, kao mene ti,
Po stoti put se zakleti,
Da pokušat ću sve, dok vrijeme mrvi se,
Dok nas opominje.
Al' uzalud moj trud
Tebe nema niotkud...

Ljutskim se srcem ne igra!

Ne plačem majkemi ja.
Prva je sama krenula.
Oči ne slusaju vise.
U kolo se evo sastavise.

Ne plačem, od mene nije.
Pred sviketom lice se smije.
Samo one, odat će me eto...
Oči traže oduzeto.

Oprostit će ti sve.
Ne deci da je ovo tajna samo.
Da se ne poznamo.
Oprostit ću ti jer.
Čekat će te otvorena vrata.
Kad se vratis bez dukata.

Ni jednoj ne dam da mi priđe
Ti si kriva.
I da sa neba milost siđe
Ne pokriva
Svu moju bol...

U predgrađu mog srca sjeta
I praznina
Mi dva smo različita svijeta
Pazi mina!
Koja sudbina...

Prekorim dušu što ponos gazi
Zabrana tvoja još je na snazi!
Zašto se samo za tebe veže
I sve je gore, gore i teže.

Duša patnju propušta
Kao rupa ozonska
Ko da šalje tajni znak
Izjeda me kao rak!
Ako za sve kriv sam ja
Pa se dobro osipa
Ja ću birat manje zlo
Da bih blizu ostao...

Srce moje, nemoj bolovati
Još će za tebe se otimati.
Još si mlado, nisi stari starac
Još si mlado, kucaš ko švicarac!

Srce moje, nemoj tugovati
Svaki čovjek svoju zvijezdu prati
Svaki čovjek svoju sreću ganja
Još pred tobom ima putovanja.

Kucaj, tuči, bacaj se na glavu
Dobro znaš da sam sad u pravu.
Poslije će ti biti puno žao,
Što si cijeli život proplakao!

Kad vratin sve na svoje.
I razmistin katrige,
Obučen tvoju staru.
Majicu na rige.
Opije me miris.
I ćutin sve boje.
Mirno mi je srce.
Od jubavi tvoje.

Al kako vrime curi.
Kako ide ća.
Sitin se da ja san.
Sama ostala.
Produžile se bore.
I sida sidu stiže.
Pa ti se nasmijen.
Jer san ti sve bliže.

Kad večeras pođen spat.
Tvoje ime ja ću zvat.
Reci da si spremija.
Sve da bi me dočeka.

U novoj monturi sva.
Nek me zora potira.
Tome sam se nadala.
Cili život čekala...

Jednom ćeš shvatiti i to
Da sam te volio
A sad je prekasno...

Lako je buntovnik biti
Dok mladost uz tebe stoji,
Al' s kim ćeš ostariti
Jer ona korake broji.

Od osmjeha pa do plača
Tanka nit nas je djelila
Zbog nas je tuga jača
Naravno da je pobjedila!

Ne pamtim tko je prvi bacio kamen,
Al' sjećam se da je gorio plamen,
I ugasio se
Zbog oboje...

Jednom češ shvatiti i to
Da sam te volio
A sad je prekasno...

Kad se navikneš na tugu
Namjerno se smiješ,
A ono pravo tanje
To u sebi kriješ!

Kad se navikneš na tugu
Kad srce presaviješ
Nek misle i ne znaju
Što u sebi kriješ!

Ne brini se za mene
Ja ću se nekako snaći
Pa što da uvijek izvučem
Onaj kraći...

Ne brini se za mene
Mogu ja dobiti boj
Kao što nikada neću
Biti tvoj...

Odzvanja osmjeh tvoj između zidova
I ova soba me podsjeća na slogu!
U svojim mislima ja uvijek pretjeram
Al' tako živim, drugačije ne mogu.

Nismo se vidjeli, godine prolaze
I samo bore nižu se na licu.
U sebi pitam se zašto još volim te
I zašto sanjam svoju ubojicu.

Onda se podigla zastava bijela
To poziv je na predaju
Neke se riječi, neka se djela
Ne zaborave i ostaju...

U godini što ode, zapisat ču
Da još te volim, takav sam ti ja
Pridodat nove slike sjećanju
Neka te zapamte i nek se zna
Evo tajna je otkrivena...

Večeras mi se psuje na cijeli svijet
Al' sreća, arogancija me štiti.
Pa ću s bijesom nastaviti!
Večeras mirišem, a nisam cvijet
I vježbam dok ti izgovaram ime
Sam kad nemam više s kime.

Večeras sam baklja koja ne svijetli
Barut je vlažan na usnama mojim
Tek jedno trenje i ne postojim.
Gdje li si vještice na tihoj metli
Vježbaš li i ti da ime mi kažeš
Ili me besramno lažeš...

Sudbino nenaučena,
Srećo nenaručena,
Pred očima se mrači
Al' ništa mi ne znači.
Ja bijah slijep od rođenja
I preživjeh zavođenja
Priželjkivah tim
Al' sad odlazim...

Vani je hladno i vjetar nosi,
Što te obilježi kroz život, to si
Bila sam kalup, ti jedan zlatar
Al baš od svega napraviš teatar!

Nije zlato sve što sja
Sada znam i ja!

Dao si mi riječ pa ju zgazio
Lakše bi udario nego mazio
Lakše ti je šutjeti nego reći bilo što
Nisi shvatio ni da je gotovo!

Dao si mi riječ kad smo pošli mi
Al vlakovi su naši davno krenuli.
Ostala je magla, ostao je dim
Sad mogu samo da pozavidim
Onome tko je sretniji...

Vani je mećava, oštra je zima
Naš film još traje i još se snima
Toliko zlata nema ni Katar
Ti baš od svega napraviš teatar!

Nije zlato sve što sja
Sada znam i ja!

Za tebe nosim, sjećanja lovore,
Kad oči suzama, ime ti izgovore,
Ja sve sam manje sposoban preživjeti
I sve me više boli ignorirati.

Pod kupolom ja sam život izgradio
Zgrijao srce, naglo ga ohladio
Sad ne znam da li sam te razočarao
Ili sam samo sebe teško varao?!

Dopusti da se oprostim od svega
Ko čovjek nov,
Krećem u lov
Kad čujem zov...
Pratim tragove pokrivene od snijega
Ostavljam trag
Nekom sam drag
I preć ću prag...

Htio sam vječno letjeti,
Pao sam kao kamen.
Naučio sam molitvu
A rekao samo amen.

Vidjeh ljubav izbliza
Ali joj nisam prišao.
Stoput sam htio viknuti
Ali sam utišao.

I drage volje nestajem
Među knjigama starim,
Ja sam taj što kvarim,
Taj sam što krvarim.
A zatvorit će me ona
Sjećat me se neće,
Zbog ljubavi lažne
I ne postojeće.

Htio sam se smijati
Suze su potekle prije,
Ljubav je za svakog
A za mene nije.

Ni a, ni b, ni c
Ma ni jedno iz abecede...
Da me se sitiš
Da te put navede...

Ni 1, ni 2, ni 3
Ni jedan broj sa skale,
Pokvarija se sat
Švere su zastale.

A šta je, tu je
A di si, tu si,
Nas dvoje
Ameri - Rusi!

Zavidalo me skroz
Od tuge i jada
Ide kolovoz
I lito iz grada!

Jesen će me smantat
Zima će me škartat
Do prolića mrit
Ka i drugi svit!

I tužan i dičan
Ma samoćom vinčan!

Bio sam ratnik,
Sada sam patnik.
Osvajač srca
A sada grcam.
U dugovima,
Pa gdje to ima...

Bio sam kaljen
Bio sam hvaljen
Sada me nema
Sad mi je trema
Ne znam se dići
Ni tebi prići.

A u vratu žila kuca
Kad te sretnem s njim.
Odvalit ću, nek se puca
Nekim hitom narodnim!
Rastjerat ću misli crne
Rakije na stol.
Kad mi duša tad utrne
Da izgubim bol!

Bio sam ratnik
Ludi romantik,
Osvajač srca
A sada grcam
U dugovima
Pa gdje to ima...

Ja tebe ljubin
Jer moj si rubin
Nebrušen, fini
Za tobom slinim
To me tokalo
Do me dopalo!

Jesam li mu imalo sličan
Jer i ja sam nostalgičan!
Jer i ja manire gajim
I kad sam kraj tebe sjajim!
Primjeti, dok ti kasno nije
Što prije, što prije!

Ti se ne javljaš više
Pisma se nečitka, stara
I sve se lagano briše
Tuga mi srcem hara.

Još jedan razlog za pjesmu
Riječi su potekle samo
Ko voda hladna niz česmu
Ko da se ne poznamo...

I što ćemo sada
Dva gada, dvoje luđaka
Bez zraka...

S tobom bih do kraja
A s tobom razdvaja i spaja
Sve
I vrijeme nestaje...