Sewen

Uvijek ti popustim na istu caku,
I uvijek sreću izbjegnem za dlaku
Što mi preostaje, nego da lutam
Prolaze ljudi, a ja prašinu gutam.

Uvijek ti dozvolim najteže laži
Ohrabrim srce da opet te traži
Ti ko vjetar mi rashladiš ramena,
Tišinom čekam ko da sam od kamena.

I svaka minuta sa tobom je
Granica između strasti i dosade.
Al' neka me prati i neka traje
Nebitno je skroz tko više daje.

I svaki trenutak sa tobom je
Kao da dijelim bisere u bescjenje
Al' nije mi bitan sav njihov sjaj
I molim te sad me ne prekidaj...

Kad nam se šalica okrenula
Za mene ti si ta, jedna jedina,
Vidi se put, suncem obasut
Umrijet ću s tim da te osvojim...

Neka me nikad nisi ugostila,
Ja vjerujem da još ima vremena
Što mi preostaje već nadati se
Čekam da laž jednom istina postane...

Rič od mene, tvrda, gruba
Ti si išla priko ruba
Sve je pošlo priko mire,
Ko će dat da duše se pomire.

Mislija sam past će sila,
Bit će kako si i tila
Mi ćemo se dogovorit znat
Kuću gradi dogovor, ne inat.

Ja ću sa live strane
Kako sam uvik iša
Srce krene pa stane
Jer meni nije priša.

Oće li vatra dogorit
Oće se voda dić,
Oće li samnom zborit
Ili mi neće prić

Bojim se ostat će žera
Bojim se bit će suša
Past će sa prsta vera
Kad srce više ne sluša.

Uvijek si željela biti dama
Rekla si ljubav ništa ne znači.
Sad vidim ti si još uvijek sama
Sjedi u kutu i zaplači.

I dan danas te ulica hrani
I danas uporno bježiš dok padaš.
Ja sam još uvijek na tvojo strani
A ti čemu se još nadaš...

Okopnio je snijeg i ostalo je blato,
Sve je ostalo isto, al' tebi nepoznato
Ti nećeš ništa shvatiti, tebe će utvare tješiti
Nekih se stvari čovjek nikada ne može riješiti...

Što će mi oči koje plakati ne znaju,
Koje su zaklopljene ,a žive u raju?!
Što će mi ruke koje zagrljaje lome,
Koje se ne vesele, meni nesretnome?!

Što će mi usne koje ime mi ne zbore,
Što će mi vatre koje ne griju ,a gore?!
Obećao sam sebi, tražiti ću sreću
A ti što god poželiš, smetati ti neću...

Pio sam tu kišu iz očiju tvojih,
U nadi da ćeš sve prenijeti na mene.
Ja ruke naše ko mostove spojih
Obala obali je trebala da krene
A mi smo stali
Sve smo lako zakopali...
I ne žališ rano
Što je zakopano...

Ko da sam iz proročanstva starog zavjeta
Onako, nespreman za prigovaranja
Za neke kompromise, dogovaranja,
Ne tražim od tebe niti prijedloga, niti savjeta
Želim imati svoj mir no srce ne da
Pa dohvati me bez razloga i ko bez reda.

Ko da sam legenda koja napisana nije
S tobom je svaka bitka praznovjeran san
A ja sam spreman za poniženje baš svaki dan.
Moj um te svrstava, gdje bila si nekad prije
Želim imati svoj mir no srce ne da
Pa dohvati me bez razloga i ko bez reda.

Život s tobom ko da je kazna
A bez tebe duša neće da sazna
Pa iz mene teški odgovori vrište
To nije raj ni pakao, već čistilište.

Život s tobom smisao gubi
A bez tebe ne prestaje da ljubi
Pa me vječno ista pitanja tište
Ne biram lijevo ni desno, već čistilište...

Ko potpuni stranci
Na snimanju nijemog filma,
A opet bliski jedno drugom
Kao Fred i Wilma.

Ko zamrznuta srca
Blijeda slova žutom kredom
Pokupit će vjetar svaki trag
Prohujati redosljedom...

Ne brinem se za sebe k'o za tebe
Tu sam da se dočekam na nož.
Ti nemaš srce pa da te zagrebe
A ja sam ispao u svemu loš.
Izgubljen i davno bačen broš...

Stalna tuzi sam mušterija
K'o bez sjaja bižuterija...

Riskiram
Tisuću neizgovorenih riječi
Dajem za vječnu tišinu.
Propaganda se mirom liječi
Osjećam joj silinu...
Riskiram...

I opet ćeš proći kraj mene
Bez pozdrava, ni okrenuti se nećeš,
Ja izgubljen u magli;
Kažeš da ovakve svakog dana srećeš.

Možda imali smo nešto
A možda sve sam sebi umislio ja
Život kolo okreće
A tebe voljet ko ja nitko neće moći nikada.

Ja zapisah te u grudima
Kao himnu, kao odu
Proglasiše nas ludima
Pa sad čekam da svi odu..

Ne vidi se staza
Od silnoga mraza.
I svjetlo je puklo
U noć me odvuklo.
Pao mraz na putokaz
Tama zri, ne govori!
K'o da sam od porculana
Slomit ću se znam do kraja dana!

Na ona vrata, tek sjećanje kuca
Kad srce to tvoje ime zamuca.
Stvore se slike, hladnoće i sreće
I svega onog što nikad biti neće.

Ključ je još uvijek sa lijeve strane,
Sad su se blizu ugnjezdile vrane,
Propada parket pod prozorom trulim
A ja evo svoju samoću gulim....

Tražio sam nešto svoje, normalno
Ne dobih ništa za stalno...

Otisak je dublji i digao sam ruke
Ovako bez adrese i sigurne luke
Lutam svjetom i sjećanja korim
I nikako da se umorim...

Kastrirat ću ovu utrobu
Opijenu jeftinom istinom ispod banka,
Prejedenu seljaštvom i nekulturom,
Slijep od bunila!

"Petajem roge" svijetu kroz prozor,
Jer oni su vani, ne ja!

Učahuren u biće što ne diše,
Ustrajan da isperem lice suzama
Prepuštam se svetkovanju ostataka
Ovog vrtloga živog!

Poremećeni umovi iskrivljuju moja leđa
A ja svjedočim, sam protiv svih!

(...i sad kad sam izbacio iz sebe
sav bijes karizmatične slabosti,
koja me okrijepljivala dekadom ovom,
mogu sunovratno natrag
oplemenjen beskrajem u koji vjerujem...)

Niz cestu drvoredi
Kraj mene ljudoredi,
I mješaju se tonovi,
A lica kao klonovi.

No meni sad svejedno
Vrijedno i bezvrijedno,
Da trebam umrijeti
Vrijedilo je živjeti.

Samo minit sa tobom je
Morsko dno i planine,
I ljubav počinje...

Kao zaplet iz romana
Kao likovi bez mana
Iluzija, utopija...

Al' ja sretan starim,
I zbog toga marim!

Ovi oblaci podsjećaju na sne
Stare prozore i navučene zastore.
U teatru od komedije, osta drama,
I ja što bježim praznim ulicama.

Ovi me oblaci podsjećaju na nju
Bacam novčić da joj pjesmu sviraju.
Al' ona neće čuti ulične svirače,
Njoj ni moje poruke ne znače...

Svaka moja poruka ne stiže,
Sudara se samo sa prazninom.
Mjesto da me spašava i diže,
Samo vara ko s jeftinim vinom.

Svaka moja poruka se briše,
I vraća se pod nos mojoj duši,
Nema smisla da joj dalje pišem,
Što izgradim do jutra se sruši!

Slušali smo travu kako niče,
Gledali u izvor dok žubori.
Mahnuli smo, što se to nas tiče
Kad na kraju sve isto izgori.

Hodali smo s vjetrovima, kišom
Letjeli sa pahuljama bijelim
Sjećam te se i to radim krišom,
Jer nikako da i ja zacijelim.

Na ivici sam ponora
Sodoma i Gomora,
U duši kao da se povijest ponavlja
Romeo i Julija.

Još si meni sve
Ljubav me nadahnjuje
Otrovan sam svim i svačim
Otkad ti ne značim!

Negdje smo se pogubili,
Tijekom svih ovih godina odrastanja.
Zaljubili, odljubili,
Navikli na rastanke, opraštanja.

I onda dođe ono vrijeme mira.
I svaka pjesma u srce dira.
Što dotakne
To potakne
U sasvim neželjenom smjeru
I znam, izgubio sam vjeru...

Al' vratit će me dječji zbor
U zaboravljeni koridor...

Propada noć i kiša sipa
Ulicom blagi miris lipa
Na duge šetnje nas vuče
A ipak, sve je to juče'

Istina na tugu mi sliči
I zauvijek kraj je priči
Tko temelje na močvari digne
Živjeti ne stigne.

Izborili smo se za tren
A taj tren je izgubljen.
Nepovratno je u vodu palo
Sve do čega nam bijaše stao.

Otrovali smo se krivom pjesmom
I više ne znamo gdje smo
Il' ipak znamo
Da zajedno ne pripadamo...

Ja proživjeh krivi san
Sad sam star i nemoćan,
Nikom nisam dao na se'
Ovakvi se rijetko spase,
Osjećaj me znam ne vara
Ta bol mi je ljubav stara.

Ja proživjeh što se da
Sad mi ništa ne treba
Godine me pregazile
Radosti me napustile,
Osjećaj me znam ne vara
Ta bol mi je ljubav stara.

Sad ću umrijet žalostan
Kada nikom ne trebam
Nema vatre da mi plamti
Ničeg nema da se pamti
Osjećaj me znam ne vara
Ta bol mi je ljubav stara.

Znaš da te volim od svega više
Onom tko ne zna, loše se piše.
A mi smo sada u tome dvoje
Zlato moje.

Znaš da te volim i kad nisi tu
Neke stvari nas ipak čekaju
Jer mi smo sada u tome dvoje
Zlato moje.

Nemam plan al' neka se desi
Svetinja meni, a tebi grijesi!
Život u dvoje i čovjek se mijenja
Idemo dalje do izjednačenja!

Najlakše bi te prokleti bilo
Meni je ostalo sve pepeljasto, mrtvilo.
S naznakom da crnina prevlada,
Meni nije ostala ni anda.

Najlakše bi te prokleti bilo
Meni je ostalo sve bezlično, sivilo
S naznakom da srce mi nastrada
Meni nije ostala ni nada.

Da sam vjetar da odselim,
Da sam radost da se dijelim
Da sam sunce i da zračim
Da sam tvoj pa da ti značim
Da sam itko, da sam išta
Nisam nitko, nisam ništa
Da sam prosjak bar
Kada nisam car...

Znam taj osjećaj imati, a nemati
Naviknut uvijek za sobom spremati
Bez tragova ostati znam
Ali na to pristao sam.

Tebi sam ostavio srce na čuvanje
Od zaborava, u noćima bezvrijednim.
Kada samoća grebe
Kad zbog tebe ožednim.

Tebi sam ostavio srce da ga imaš
I onda kada ti samo za igru služi
Kada ti drugi naude
Kada te drugi rastuži...

Znam taj osjećaj imati, a nemati
Naviknut uvijek za sobom spremati
Bez tragova ostati znam
Ali na to pristao sam.

Ti si ko leptir na mojoj livadi,
I samo leti svojim mekim krilima.
Tko je to htio da nas zavadi
Pa smo na drugoj strani među krivima?!

Ti si ko proljeće na mojim zimama
Ti me obasjavaš i topiš sav moj led
Sa tobom prošao sam tim visinama
I pao sam, valjda je moj bio red.

Kako ću bez krila dalje ja
A cijeli život pripremam se za taj let,
Bez tebe ništa sam i to je istina
Kako ću bez tebe vidjeti svijet?

I neću život bez sjećanja u dvoje
Bez zajedničkih slika s putovanja
Bez osjećaja da imam nešto svoje
Ovaj život srce samo sanja...

Izgaram ovog trena
Ko sreća kupljena.
Lica zamišljena
Neljubljena.

I pretvaram se u mit kojeg neću zapamtiti.
Tek pijanaca par kad opsjednu bar.

Izgaram od vrućine,
Kao na nišanu strepim.
A kad me se skine
Lomim se i lijepim.

I pretvaram se u kaznu koju ću odslužiti.
Hoću nagradu za dušu praznu zaslužiti.

Ne mogu se skriti
A i pošten biti...
Nije život tek ravnica
I u brdu kolibica...
Nije život gomila mog jada,
Za njim tragam, dok me drži nada...

Branim ono što volim
I mogu rukama golim
Pobjediti baš sve
Kad si kraj mene!

Godine ne znače draga
Nisu ostavile traga
I da jesu pa šta
Kad si ostala

Ljubavi moja, neka te neka
Jer kada znaš da te netko čeka
Pola bola prođe u minuti
Za drugu ćemo se sami pobrinuti!

Dan je ovdje počeo s kišom
Opet ti poruku šaljem krišom
Opet onaj poznati stres
Ona će doći.
U srcu mi zemljotres
Neće proći!

Dan je ovdje postao kraći
Skriveni kutak za nas ću naći
Neka me oprez prati
Čuvaj me.
Jer noćas ću te zvati
Javi se!

Ako od meda ima slađe
Neka se pronađe...

Nema do tebe slasti
Ti pozivaš, daj se počasti...
Ukrast ću noć i dan, sam
Da te dočekam,
Al' još malo strpi se od bijega
Jer i ti imaš njega....

Nikad te nisam voliko koliko treba,
Uvijek je između bio onaj komadić neba.
Onaj oblak s kojim ja ću pobjeći
Zbog kojeg ću se tebe odreći.

Nikad ti nisam davao previše šanse
Ja nisam onaj stvoren za bezgrešne romanse,
I kad se smijem, to od srca nije
Jer ono svoju tajnu dobro krije.

Zaboravi, otiđi na kraj svijeta
U ovom ropstvu ostati, bilo bi šteta
Neke se stvari nikad ne mogu spriječiti
Ali sa vremenom lakše ih zalječiti.

Zaboravi, oprostiti bit će ti teže
Malo je rano kada psovke iz usta bježe,
Neke se stvari nisu smjele dogoditi
Tuga uvijek precizno uspije pogoditi!

Bili smo dica i sad smo isto
Ma naresli smo još malo više.
Sad više znamo di nam je misto
Al' laganini, jer nema priše.

Lipe smo dane dilili ode,
Al srest ćemo se, nije smak svita
Digod te tako, malo probode,
Jer mi bi s vama da se nas pita.

Bili smo dica, sad mali ljudi
I dok je sunca i maestrala
U srcima ovim, vaši su trudi
A ova ekipa kaže vam - fala!

Dopusti da noćas dušu nahranim,
Prije no što joj voljeti zabranim.
Na sudbinu ovu zarada past će
Alkohol čisti za dušu srast će.

Dopusti da noćas prinesem žrtvu
Prije no dušu pronađu mrtvu
Od sudbine moje drugi su jači
Nek na njoj zarade i svirači.

Ostat će neka čežnja za nama
Pogled se kao svjetlo prelama
A meni bi i zagrljaj prazan
Sa tobom bio zarazan!
Zagrljaj jedan ili čak dva
Al' to neću doživjeti ja...

Na ovaj jastuk ne mogu leći,
I više ništa ti ne mogu reći
Nemir me tjera.
Sve što je bilo, bilo je lažno
Sada mi nije baš ni malo važno
Gdje je tu mjera...

Mene okrivi za neuspjeh svaki
Nisu ti dani, bezbrižni, laki
A ja sam krivac.
Odlazim tiho al' sve ću ti platit
Da me bez grižnje možeš i blatit
Nek' sam naivac.

Prolio sam grijeh ko vodu
Tražio i dobio slobodu.

Nije mi žao te prošlosti bajne
Jer svi mi imamo svoje tajne
Predugo trajala pa sazrela u meni
Sad je otkrivena, mi razdvojeni.
Neću te kriviti,
Samo da mi te umiriti
Zaspi, vrijeme će zaliječiti
A to ne želimo sad spriječiti!

Imao sam želje tri
Sve tri da me zavoli.
Prve dvi mi propale,
Tuge se dokopale.

Imao sam želje tri
Dvi su meni ukrali
Ovu treću ne dam ja
Ona mi ko svetinja.

Oteli mi želje dvi
Oteli mi lopovi
Ovu dilim s tobom ja
Ova mi je najdraža.

Ostala mi želja jedina
Da se sad probudim iz sna
Kad je ona samnom zaspala...

Dvi mi želje ispale iz torbe
Al' ne pridajem se ja bez borbe...

Koji scenario, kao u filmu
Ja ranije stižem.
Pa mokre novine tu ispred vrata
Bijesno podižem.

I čujem glasove koje prepoznam
Čudim se slici
Bili smo kumovi, skoro pa rod
Sad izdajnici.

Nisam prepoznao da to predugo traje
Al' tako nešto običan čovjek ne prepoznaje.

Otimači snova, nosite sve
Ovo sad, budućnost i sjećanje
Ne želim ništa što sam primao
Ne želim ništa što sam uzimao
Sad znam da ništa nisam ni imao.

Kako sam samo naivan bio
I slijep i lud
Možda je kazna, možda i nije
Sve uzalud...

Opet me teški snovi muče
Kako se samo tuga zavuče
Pod ove plahte hladne
Ljubavi gladne.

Opet te more ko tuđe ruke
A tebe nema da skratiš muke.
Pod ove plahte čedne
Ljubavi žedne.

Život bez tebe, bezdan od bola
Za srce lijepi kao i smola,
U lošu zamku sam uhvaćen ja
I krila su mi otpala.
Više ne letim
A samo kad se sjetim
Eh...

Zapleteni u mriži, more me ziba
Pa nisam za ludu u horoskopu riba
More je uzburkano na površini
Ja sam na dnu, ne brini.

Mriža je zapela za čvrste hridi,
Ribari vuku, al' mriža se ne vidi
Neće me lako na suho izvući
Ja sam u svojoj kući.

Plivam u dubokom moru od sriće
Neka je mriža ka kavez.
I ti si u mriži, najdraže biće
Mi sklopili smo savez!
S tebom mi cvate sva morska trava
Tebe mi puna ova riblja glava
Neka se frigaju svi
Neće nas izvući!

Do ničeg mi nije
Ja ono bih prije.
Kad smo se sreli...
Ko napad torture,
Sad smo figure
Crni i bijeli...

Uz dogovor gradi se kuća
naša je bila od pruća
I lako
Srušila se tek tako...

Brat bratu
Opet smo u ratu.
Na nišanu ja ,bez metaka,
Na nišanu ti i ginemo svi!

Nemam se kome vratiti
Nema me nitko shvatiti
U ovom trenu loše sam
Taj utisak ostavljam.

A tamo gdje su boje
Je ostalo srce moje
Ja ponio sam tek nijanse
I ne mislim na se.

Prodajem pola života
I pola anegdota
Pola smjeha i plača
I pola prekrivača.

Prodajem pola duše
Ovdje me dani guše
Prodajem svega pola
Samo ne i bola!

Moja te ljubav prati zauvijek!
Noćas dok budeš u drugom krilu
Plakati hoću, al' kleti neću
Nije to dušo u mome stilu.

Kada se noćas kazaljke nađu
Posljednji krug je, godina ode,
Sklopit ću oči, ljubit te usne
Nesretne duše ne izlaze iz mode.

Odbrojavanje i čaše u zraku,
Lako sreću izbjegnem za dlaku.
Al' neka sreća tvoje stope prati
Možda se i meni s tobom vrati
Rado ću te dočekati!

Ajme šta je dobra mala,
Cilu večer me je brala,
Mora da me pripoznala...

Aj mali šta si amater,
Sad bi puca ka i starter,
A da vidiš njenu mater...

Duge noge, tanak struk,
Moga bi se ljubit.
A ija san danas luk
Odma ću se ubit.

Ma ne brini, mi smo s mora,
Nebi se s kokošom bruka,
Mornara se ljubit mora,
Znat će da si ribu tuka...

Ćer i mater, tako mile,
Ka dvi sestre, ka dvi vile,
Splićanke su uvik zakon
Splićankama naklon.

Dok je noći, triba častit,
Triba brkove zamastit,
Sunce će sve upropastit...

Lice ti sneno
Pola zamišljeno
A pola sanjivo,
Moje je ranjivo.

Gledam te tako
Nije mi lako
U mom si dahu
A ja u strahu.

Ja ti se radujem, a srce zebe
Ne misliš na mene, samo na sebe...

Iskrvarit ću, moj si zadnji šus,
Uzmi svaku kap, moja ti je nula plus.

Iskrvarit ću, a nikako nije na mene red
I neće na dobro, ne poštuješ Božji redosljed...

Cijeli svijet je ispred nas
Ima vremena ako vjeruješ.
Stisni jače, dodaj gas
I kad svjestan si i kad pretjeruješ!

Ima stvari koje ti o sebi nisam rekao,
Jedna od njih je da oduvijek sam čekao
Na tebe...

I sad kada smo se sreli
Jedan dio mene želi
Da se pored mene budiš
Da se voljeti usudiš.
Onaj drugi dio želi
Da te s prvim dijelom dijelim,
I da za vječnost budemo ti i ja
Jer te volim kao nitko nikada...

Ne beri cvijeće, pusti ga nek cvate
Ne pali svijeće, izgorjeti ću za te
Ne bacaj kamen pogodit ćeš me
Ruke će ti biti krvave.

Ne padaj nisko, ništa je u tom,
Ne broji dane i živi nedjeljom,
Ne vraćaj ono što potrošeno je
Nema nazad kad te prevare.

Gutljaj si vina na nepcima hladnim
A ja se ne branim.
Ti još me smatraš ludim i jadnim
I tjeraš da sahranim
Ono malo dostojanstva
I moga pijanstva...

Kad na tebe pomislim, opet mi se desi,
Da isplivaju svi moji grijesi
I čini mi se ,pokora me stiže
Čini mi se plima more diže
Utopit ću se ja u suzama.

Kad na tebe pomislim, opet proživim
Obećanje dato, da nikada ne doživim
Rastajanje, nije za sve ljude
Neki zaspu pa se ne probude,
A u snu se mi, opet sastali!

I poljem tjeram lane
Leptire zaigrane
I čupam makove i tratinčice,
Na koljena padam ničice.
Zatvorit ću se u sebe
Jer opet ne mogu bez tebe!

Što li je strasno, a tako opasno u svakom zlu,
Pa nas privuče, vrijeme je jasno, za osvetu.
Na tren nam posluži sve laži na pladnju
A tu sreća nikad neće imati zadnju.

Što ti je struka, to ti je muka u tom sivilu,
Uniformu nosiš, slobodi prkosiš u civilu,
Kad nam se poklone sve laži, na vreće
Ponese zanos, al' nema tu sreće...

Kao bolan zvuk
Ne pušta kad stegne.
I jecaj i muk
Sve se u trenu slegne.

Živiš, a ne dišeš,
Pišeš, a izbrišeš,
Laži su kao vuk
Nije to za običan puk!

I ti si vidim sama, pogled te odao,
Tko ti je laži prodao
Kao budali, meni.
Smišljao sam planove za sebe i nju
A evo sada sam tu
Snovi mi razvaljeni.

Da li je slobodno tu pored tebe sjesti
Dalje od loših vijesti,
Sve sam pročitao.
Vidim da ti je slično i kaješ se
Laži tako pogode
A ništa nisam pitao...

Iz Splita za Zagreb, Ljubljana pa Beč,
Da skratimo vrijeme, pa riječ po riječ,
Ne tražim ništa, dlanovi se znoje
Čak i tišina odgovara u dvoje...

Moja si prva misao i ovoga jutra bio
Tvoju sam sliku znaš, namjerno postavio
Tamo gdje ne ide nitko osim mojih misli.
I mi smo se kao djeca na hladnoći stisli.
Ti si - ja!

Miriše svježe pecivo i topi se čokolada,
Dok mokre stope pratim i bježim iz ovog grada.
Osvećujem se svijetu koji je škrt mi bio
Što se nikda do sada nisam zaljubio.
Ti si - ja!

Ako ne volim sebe, kako ću voljeti tebe,
Putevi su nam se evo ukrstili.
Dugova prošlosti nema, ništa po srcu ne grebe
Teret da duše smo otpustili.
Vrijeme je da se volimo samo,
Vrijeme je da opraštamo.
Ima još vremena
Ti si - ja!

Toliko neuzvraćenih poziva,
Toliko nerazvijenih priča
I toliko odluka krivih u krivo vrijeme.
Moj glas te više ne doziva
Luđak u meni sve uveliča.
Uvijek je tako kad na beton baciš sjeme.

Neće se primiti,
Neće me smiriti
A plodove nitko neće brati
Nit' se za njih otimati.

Otpušten sam i više ne igram za tim,
Dugo mi je trebalo da se opustim!
Da razbijem praznu čašu
Popijem kao ljubav našu...
Ha, ha, kako je smješno ispod kože!
Zar se ljubav popiti može?

Kiša je, propada,
Kiša je, probada,
Proći će,
Sve prošlo je!

U očima suze, ni zadnji ni prvi,
To mi se duša za stolom mrvi.
Na usnama okus rakije
Znam ja dobro šta mi je.

Ne zna ni Bog sve svoje zapovijedi,
Peče me savjest dok ono lijepo blijedi,
Ove usne progone te još
Al sve će to u jedan te isti koš.

To što me ne voliš, neka ti bude,
Za nešto trebaju dvoje da se trude.
U ovom životu mi nismo znali to
I ja sam te podcijenio.

Neka me ne voliš, neka ti bude,
U grudima nosim tu sliku Jude,
Ovim te činom puštam iz ruku
Neka te drugi snovi odvuku...

Ne bacaj vjetar na svoja jedra
Jer još mi treba tvoja blizina
Nasloni glavu na moja njedra
I ljubi usne crvenog vina.

Ne ruši snove, ne lomi nade
Neka se u nas ugledaju
Na našoj priči nek snove grade
Neka se nikad ne predaju!

Ne želim da krene po zlu
Želim da si tu!

Ako mi odeš ti
Neću preživjeti,
Ako se pomaknem
Znam sve što dotaknem
U mrak ću ponijeti
I tamo umrijeti...

Nema granica koje se ne mogu slomiti
Ni rampi koje ne možemo podići,
Kad smo odlučili ovu ljubav udomiti
ZAjedno možemo sve postići.

Nema ispita kojeg ne možemo položiti
Ni utjehe koju ti ne mogu dati.
Sve će se ljubavi moja posložiti
Pogledom svojim sve pozlati!

Želim s tobom preko pune linije,
I ako vidiš tugu na meni, skini je
S tobom sve je vrijedno rizika
Ti si moja kemija i fizika!

Moje je srce Noina arka,
Pod mojim krovom svi su se skrili.
Svi oni dobri - ta ljubav žarka,
I oni što loši meni su bili.

Ja nudim utočište za sve,
Ovakve uvijek prevare...

Moje je srce hotel za samce,
Kroz prozore moje glazba se slama,
Svjetla reklama nudim za strance,
Al bolje išta nego ta tama...

Ja nudim utočište za sve,
Ovakve uvijek prevare...

Zaželim se nekad onog što je bilo,
Onog čega se samo sjećamo
Pa nas u grlu stegne.
Tad oblije milina, a slomljeno je krilo
I zatihnem u sumrak nov,
Kad sve se slegne...

A kap si vode u pustinji bez nade,
Ti dođe i ode i vrijeme te ukrade,
Ti si sve bitno što mi se desi
Na ovoj adresi!

Dijelimo sve u kutku mirnih snova
Il' to varam se u povratku iz lova...
Nema trofeja da njim se kitim
Koga da štitim?

Lako se sjetiti svega što dijelimo
Ali u jednom nikad da zacijelimo
Nikad nam ljubav neće dati mira
I ostat će pjesma drugom da zasvira....

Stiskam telefon da zazvoni
Kao da cijeli život će proć.
Ugasla scjetla i miris bora
Tiha je ova Božićna noć.

Čula se škripa i snijeg je pao
Dijeli se eto jučer od sutra
To je tek vjetar glasnika slao
Još tiša jesu Božićna jutra.

Bol mi se mjeri u metrima drva
Zato ih ložim da bar me zgriju.
Nema te sada ljubavi prva
Da sretniji budem između sviju.
Da ti ruku dam
I da nisam sam...

U centru duše, tvoja je tetovaža,
A misli o tebi, moja su straža,
Ti nikada nećeš iz grudi vani
Bez da te molim, ostani!

U sredini svega, tebe tu imam
Sve mi pri ruci i sve uzimam
Ti nikada nećeš iz srca vani
Više te i ne molim, ostani!

Bilo je ratova 100
Previše da bih pobjedio
A onda ti
I sve se rasčisti.

Bilo je ratova 100
Mene porazilo
A onda ti
I zastavu smo razvili...

Usporavam s tobom da duže traje
ovo se srce više ne predaje.
Pošećerit ću sve gorko pred nama
Iza nas će ostati blatnjava tama.

Usporavam s tobom, korake brojim
Danas te napokon ja smatram svojim,
Neću odustati od svojih snova
Ti što me gledaš starog si kova.

Ime ti znam - dala mi ga mati,
S tobom nije lako osudtati,
Ti imaš manire gospodina i zvjeri
Ajd' još jednom zašećeri...
Koliko god da bude kratko
Nek' bude slatko...

Opet na barikadama
Prevareni s obe strane.
Zar je moguće toliko tuge
Na malo mjesta da stane?!

Opet tuđinci koji se znaju
Preko nišana te gledam.
Razvaljen sam od temelja
I čiste poraze redam.

Krivo sam zazivao ime danima
Zašto, da li te uopće zanima
Nećeš me pitati, nije ti pravo znam
Al' ne bih ti ni rekao kad ti ne trebam!

Ne mogu protiv sebe, desilo se
Neke su ljubavi vječne, naša ne.
Nekad nas život vodi kroz oluje
Ova je bila jača i još odjekuje.

Ne mogu protiv sebe, gotovo je
Ono što gradili smo, srušilo se.
Znam tko je kriv, tazo sam spreman
Biti onaj loši, ona neman,

Noćas dijelim tvoju bol
To je zadnje što ću ti dati
I htio sam ti reći
Po dobru me pamti.
Ali nećeš znam,
Noćas dijelim tvoju bol
I sve psovke opraštam...

Nisam prorok, ne gledaj me tako
Ni meni u životu nije bilo lako.
Bio sam dugo na dnu
Više izdržati ne mogu.

Otisak mi na srcu uspavanog grada
Obično i nevini ponekad nastrada
Tebi ću korak po korak
Ti si moj oblak!

Neka te tu kraj mene, neće mi sunce zaći
Dobro sam dok znam gdje ću te naći...

Još sam slab na votku
Sa najgornje police
Sve je u postotku
I padam sa stolice.

Ne želim da se trijeznim
Ne želim biti budan
Jer ja sve uvijek zeznem
I trud ti uzaludan.

Hajde sestro
Nije ti uz mene mjesto!

Koliko god se trudila
Nisi me uzbudila
Naše je vrijeme potrošena stvar
Ne znaš ti razlog, eh da je votka bar...

Bar me malo obeshrabri
U srce nož mi zabi
Nek iskrvarim, mogu odglumiti to
Sve sam naše davno popio...

Ne zatvaraj vrata pred očima suznim
Kako bez tebe da spokojan usnim...
Moja si sreća za koju nisam znao
Godinama živ se nisam osjećao.

Ne zatvaraj vrata, da mogu ući
U mislima s tobom, ko u našoj kući!
Smiren i sretan, za to nisam znao
Godinama s tim sam odrastao...

Praznina me pratila
Praznini me vratila.
I tako godinama...
Al' ne žalim se više ma koliko puta pao
Jer evo sam te na kraju dočekao...

Nisam ti rekao sve, a to sam htio
Neke sam stvari namjerno zaboravio.
Ljudi su ranjivi ko poljsko cvijeće
Ono loše na nas utjecati neće
Mislio sam...

Nisam ti rekao sve i to sam krio
Jer s tobom sam se smijat naučio.
U očima mojim to su tek sitnice
Poslije sam vidio to tvoje lice
Uplakano...

Oprosti mi, ako postojiš za mene još,
Oprosti mi, ni ja nisam toliko loš,
Ispustit ću grijehm nek voda ga nosi
Sve nestalo je u prvoj rosi
Još bih se sa tobom borio
I ja sam se već umorio...

Sve si što nosim na duši,
Al' sve može da se sruši.
Ako te jutro od svitanja skriva
Ko zrakoplov sam bez krila.

Sve si što čovjeku treba
Ko potreban dar sa neba.
Ako te zvjezdano nebo nađe
Kako da luđak se snađe.

Bez tebe ne znam pa ispijam noći
Znam nema nikog to da posvjedoči
Samo ovi podočnjaci sivi
Sa tim se ne živi.

Bez tebe ne znam pa grlo gasim
Koga da žalim, koga da spasim
Učinih još jedan potez krivi
A s tim se ne živi.

Smjenjuju se godišnja doba,
Svira Lisinski, ljubav i zloba.
Bježim nekim koracima tuđim
I sve se činim luđim...

Odlaze nepovratno minute
Mokre su želje iz bokala prosute
I protjerat ću misli oblacima
Preotetim koracima.

Mogla nam je ljubav biti poezija čista
Ovako je djetelina bez ijednog lista!
Na putu života po mraku smo svjetla skrili
Najtužnija su ona mjesta gdje smo sretni bili!

Tvoje boli, pun sam zdenac,
Tugom mogu razbit kamenac
Što se skuplja po mojoj koži
Dok se ova nesanica množi.

Ti si mi dala proklete misli
Svi su se loši nalazi stisli,
U ovih metar i devedeset i tri
Za mene ništa više ne postoji.

A čaroliju samhtio
I bajku da me vara
Za bol se izborio
Za to imam dara.

A čaroliju sam zvao
Očito krivi broj
A što sam izabrao
Živore moj...

Nema granica dok ih sami ne postavimo.
Ima li smisla da dalje nastavimo?
Svak je povukao lanac na sebe
Da se ne izgrebe...

Nema tih riječi kojima se može iskazati
Sve ono što ti ne mogu dokazati.
Svak je okrenuo svoj prašnjavi list
A nitko nije čist!

Tko me je tjerao da te zavolim
Taj nek me tjera da te prebolim.
Taj nek me za sutra veže
Sad kad mi je sve teže...

Ko da sam godinama sebi zaplitao nogu
Toliko je živih rana da više pasti ne mogu.
I onda smo se sreli, slulajnost uvijek pali
Jedan pogled ,oči u oči i mi smo samo stali.

Srušeni su zidovi koje smo nesvjesno gradili
Jer nada je ruku pružila i samoću smo rashladili.
Ja sretan sam ko nikad i ti mi to isto kažeš
Ostat ću budan zauvijek jer u tome mi pomažeš.

Otkrit ću ti tajnu, ljubav to si ti,
Bez tebe mi sreća i ne postoji
Bez tebe me nema da na dobro ide,
Sa tobom sam tek čovjek, to i drugi i vide!

U čaši si ovog vina bijelog,
Imaš me znaš, imaš cijelog.
Obuzelo me,
Oduzelo me.

Na pladnju sam tvoj pršut i sir
Ti si moj pronađeni mir,
Obuzelo me,
Oduzelo me.

Koračam tvojim stopama oduvijek,
Od tebe mi odgovara i laž
Ti klraljica, a ja paž.
Al' ako znam da tvoj sam čovjek
Nebitno tko sam
To sam!

Svačiju kožu obući znam
Svačiju kožu proživljavam,
Ja, magnet za sjetu
Na vlastitu štetu.

Kao da su mi misli gumene,
A onda se obrazi zarumene...
Ja, magnet za sjetu
Sam sam na svijetu.

I samo privlačim hladna tijela,
Da li sam vrijedan ovog raspela?!
U sivilu morala dok nespokojno plutam,
Možda nesvjesno do sreće zalutam...

Razdjelila si sreću bez da me pitaš
I uzela onaj veći dio.
To što u bol se dirala nisi
Još nisam prihvatio.

Bacila si istinu na oštar nož,
Od nje si htjela malo
Uzela laži, a pružih ti srce
Kad ti bude zatrebalo.

I što da radim na svijetu sam,
Nemirom razbacan...
Pa se mrzim i kajem
Što nisam bio uporan.
Mada nebi imalo smisla,
Ti nebi zbog mene kisla
Ti se nebi razboljela,
Nikad me nisi voljela!

Pred drugim svijetom glumimo samo
Mi se jednostavno ne poznamo.
Opet ćeš ući na sporedni ulaz
Opet ću biti za tebe tek buraz
Netko u gostima, vrata do
Ako se vani sretnemo.

Riskiram život koji nisam htio
Na par sam sati sve zaboravio.
Tako je dobro sve dok me držiš
Ponavljam sebi, šuti, izdrži.
Dobar sam glumac, vrata do
Ako se vani sretnemo

Rušiš sve moje kule
Sve su se rasule.
Ko da sam ih na pjesku gradio.
Al' nije mi žao
To sam odabrao
To sam svjesno uradio!
Zauvijek sam tvoj
Imaš potpis moj!

Beskućnica, eto to sam,
I nekad ne znam tko sam,
Gdje ću i s kim srasti
Mogu li dublje pasti?

Ja sam zapaljeno polje
Ona što ne zna za bolje
Ti si iz očiju uzeo sjaj
Moj početak i moj kraj.

Sav si moj svijet od devet do pet.
Na to sam pristala bez srama,
A ipak sam dama!

Tebi sam noćno dežurstvo mili
Tek ljubavnica na hladnoj svili
Noću razaram tvoj dom
Al' i ti mene varaš s njom...

Ti si moja definicija za sreću
Koju nikad zapisati neću
Da je krivi ljudi ne prepišu
Pa nas kao gumicom izbrišu.

Od sebe te nikad neću dati
I samo ću te voljet nastojati!
Ti si moja definicija za sve
I jednostavno, volim te!

Ti si centar moga svita
Ti si srića moga svita
Ti si moje obećanje
Da ću plakat manje.

Volit ću te dok se mičem
Hodam, zemlju ne dotičem,
Volit ću te bez problema
Jer mi bolje nema,

Život ka i cvit kad vene
Pa ga držu uspomene.
Pa ga drži svića svita
Da opet procvita.

Ona je prava cura, 12 bodova
Elektra, čista struja, napon vodova.
Ona iz Metropole, stigla na more
Donijela miris kopna preko Zagore.

On galeb svaku luku samo preleti
Kad uzme što poželi, brzo odleti.
Al' nosi mediteran ispod košulje
I ljubi kao nitko, ljubi najbolje.

Još smo mladi, koga briga dok nas sunce peče.
Ljeto nudi odgovore, party svako veče.
Neka sunca, neka mora i soli u kosi
Jer samo je jedan život i što živiš, to si!

Uzmi moju ruku
Da vidim sunca zalaz.
Odvedi me kraj mora
OOnda razlaz.

Uzmi moju ruku
Ne puštaj bar kratko
Da osjetim taj zanos
Kad je slatko.

Ispisat ćemo sjećanje ovog dana
Na sred burno - tihog oceana

Evo mi se nudi sreću da posudim
Danas proišetajmo sa životom ludim
Imamo 24 sata za pamćenje neko
Jer kasnije sve će biti za nas predaleko!

I ono što se mukte nudi
Meni si naplatila.
Da čuju nepoznati ljudi
Mene si oblatila.

I što sam mogao ja
Kada leđa si okrenula
Samo da mzrim, to nisam htio
Samo sam se prepustio...

Ko biro za nađene stvari
Mene su puni ormari
Svaka polica ima mene dio
Jer sve sam izgubio.

I što sam mogao ja
Kada leđa si okrenula
Samo da mzrim, to nisam htio
Samo sam se prepustio...

Nudim ti oprost i sretan put,
U nadi da dobro ću o tebi čut,
Na igru sam pristao sam
Bio sam samo test
I zauvijek ostat ću znam
Za tebe tek loša vijest!

Uvijek na suprotnoj strani
Tko nam to živjeti brani?
Tko nam to podmeće tugu
Od gazde učini slugu?

Uvijek na krivome putu
Ko sol na ranu ljutu.
Tko nam to zapliće nogu
Da voljeti te ne mogu.

Samo želim sve u dvoje
Dok se tvoje usne nude
Pa zar puno dušo to je,
Da me tvoje usne bude...

Snovi ne znače živima
Ni gole istine krivima
O srećo moja kaži
Dal' da umrem u laži?!

Ništa nije sjaj od suhog zlata
Ne može se s tobom usporediti.
Al' ti imaš ruke Poncije Pilata
Ti ćeš uvijek iznevjeriti.

Ti si kompas, hrid za puste lađe
Ko sirena koja lijepo pjeva.
S tobom nikad sreća da me nađe
Da rastužiš lako ti uspjeva.

Bio sam ti mala kazaljka na satu
Bio sam ti samo sjena
Bila si mi vrijedna kao krunica na vratu
Ali nikad moja žena...

A što mi to treba, opet ću pasti
Opet će srce ostati bez vlasti.
Opet će čekati pred vratima
U koloni s nepozvatima.

A što mi to treba, opet ko gost
Opet će srce pristati na post
Opet će ostati tragovi da opeku me
I sve dobre i sve loše namjere.

Gdje da odem a da tamo nisi ti
Gdje bi ja bez tvoje ljubavi,
Al' odlazim u noći pijane
Ma nek ide u materinu sve....

Ne želim ti remetiti mir na duši.
Al' tvoja prisutnost suze mi suši.
I miran sam i sve je oko mene tiše,
Ovo je pravi razlog da ti pismo pišem...

Ti si moj graničnik za bol,
Moje iskušenje i moj južni pol.
Ti si moje rano jutro i rosa fina
Mog si plavetnila dubina.

S tobom dijelim - ...
Imam tese prava sječati kad god poželim....

Koliko košta otkucaj srca...
Što je nagrada ovome licu...
K'o da nas stariji učili nisu...
Kad su nas sadili k'o klicu...

Moju dušu imenom ne zovi,
Ja sam došao iz drugog reda,
Težim pobjedi, a ona daleko
Lako se gubi, lako se preda...

K'o da sam u radnom odnosu sa tugom
Svaki dan prebacujem normu
U ovim godinama još držim formu.
Kad stigne naplata, nagrada će drugom,
K'o da sam izbrisan sa platnog spiska
Na moje mjesto drugi se tiska...
Prepušten ulici, dobivam otkaz,
Ovo srce za to je dokaz...

Bio sam u dobrim odnosima s Bogom,
Više nisam tome vičan.
Imao sam srce s iscrtanim logom
Nekom drugom tako sličan,
Al' to nisam ja...

Bacam sam sebi pjesak u oči
Ja sam slika bez okvira.
Ipak sam čovjek koji se koči
I sve me ovo dira,
Previše...

Tko to odlučuje
Da ne mogu protiv struje!?
Da ne mogu sam
I da vrata zatvaram...

Nitko me ne vidi, nitko me ne čuje,
Netko drugi mojim srcem odlučuje.
Ali ga ne smijem tom, nikom dati
Jer što ako poželi da se ne vrati...

Pokušavam opisati naše zadnje veče'
Ali riječima to neće ići.
Svaka naša slika u grudi me sasječe
Na stvarni osmjeh neću stići!

Sve sam svoje snove usmjerio na zapad
Al' krenulo je južnije.
I opet hladne suze krenuše u napad
I sve je tako tužnije.

Još te ponekad mogu vidjeti.
Vraćam se da oživim te sne.
Al' ljudi govore, treba živjeti
Prošlost neka prošlost ostane.

Još za zaborav nisam sposoban...

Možeš li me naći u prvom mrazu,
Hoćeš me prepoznati na putokazu,
Idemo u istom smjeru zar ne?!
Mada su barikade oko nas i bačeno kamenje...

Zatvoren u filmu s Gretom Garbo, pijem
Kako samo s crno-bijelim slikama uspijem.
Rastavljen sam na dva obična dijela
A sudbina bi mi i to u trenu, a bezvoljno preotela.

Znam, nisam idealan za spoj,
I odavno nisam više svoj, a ni tvoj.
Čiji sam, vrijeme će tu enigmu riješiti
Znam, vrijeme će pustoš u meni utješiti.

Ne uspjevamo svi u životu,
Izrasti od dječjih želja.
Zbilja je okrutna - previše suza
A premalo u svemu veselja!

Stranputice su izazov čisti
Ne želim tek svjeto i sjenu.
Toliko je boja u jednom muškarcu
Da osvoji najdražu ženu.

I lakše se boriti u dvoje
Protiv nadolazećih zala.
Lakše je kad podijeliš s nekim
Jedno - oprosti i hvala!

...

Ovo je samo jedan trenutak
Kojeg će odnijeti lahor k visini.
Ovo je loše odabrana slika
Što krije se na mjesečini!

Kao između dvije vatre
Ja imam duše dvije.
Pred svojim licem prosvjedujem!
Duše su osobnost,
Ja nemam tu sposobnost
Da ni jednu ne posjedujem!

Zamjenit ću se snima
Uzaludnim trudima.
Čega još u meni ima?
Zamjerit ću se ljudima
Prihvaćenima, odbačenima...

Padam u očima, a smijem se svejedno,
Više se ne pitam, da li je bilo vrijedno.
Padam na koljena i leđa okrećem svemu,
Tako sam dalje Tebi, tako sam bliže Njemu.

Zabranite mi snove
Da me ne ulove...

Nebo je opet plavo i sivilo se kida
Uzalud mu sav trud, izgubih te iz vida.
Jer predugo sam kiše gledao...

Čisto je nebo, prečisto ali i prazno
Ja bezvoljan, ne volim se ni pod razno
Jer previše se zla naredalo...

Ja bih na valovima jahao
Cijelom bi svijetu mahao,
Smijao se dok ću u tvoju luku
Da tvoje me ruke povuku
I vežu za kraj...
Al' ti si me povukla za oproštaj.

Na ovo srce ne utječeš više,
Na vratima tvoje ime ne piše,
I ništa više neću ti reći,
Kad nestane svjetla u svijeći.

Za ovo srce, prošlost bez slika,
O zid okačena harmonika...
Za dušu ovu više ne mari,
Pusti je neka bez tebe stari...

I ako te slomljeno srce poslije svega nasmije,
Pređi preko svega, kao da se ni desilo nije,
Jer opet ćemo pati i krenuti ka dnu
Opet će sve biti onaj glupi deja vu!

Zvijezde pripadaju svima i kad se neba sruše,
To rekla je tvoja mati za dvije izgubljene duše.

Nisu sve svađe iste, htjeli smo što naše nije
I ostali smo bez svega, evo godine dvadeset dvije...

Ovu boru visoko na čelu, koju sjeda kosa krije
Ovaj čovjek u odijelu, skriti nikako ne uspije,
Na tebe me samo sjeća, kao da samo raste
I svakoga proljeća, vratim se kao i laste.

A gdje si ti,
Rekla si se sjećati...
Neću ti remetiti mirnoću
Al' vratiti se opet - hoću!

Srce mi je na dva dijela puklo
Onaj dio što je tebi vuklo
I na dio što od tebe bježi
Dok zvjezdano nebo tiho snježi.

Srce mi je na dva dijela puklo
Sad je osmjeh s moga lica svuklo.
Ostala su neka obećanja
Dok me tuga cijelu noć proganja.

Htio bih zatvoriti priču
Al' neka pitanja niču
Dal' možemo još?

Htio bih zatvoriti priču
Al' odgovori viču
Možda možemo još...

Tvrdoglavost nam je mana, nitko ne popušta
Minus i plus i mi smo, suprotnost sušta.
Lažu nas, lažu mače
Suprotnosti se ne privlače...

Ljubav naša ima lica dva
Istina i nevjera!
Koje ćeš staviti da znam
Kako da se ponašam...

Ljubav naša ima ritam čudan
Zbog nje sam budan.
Zbog tebe sam uvijek atento
Ništa mi niej sveto!

Amnezija i ne sjećam se ja
S kim grijeh si sakrila
S kim si me pobjedila.
Amnezija i ne sjećam se ja
Kad si čaše zamjenila
Kad si do dna ispila...

O kako smo nisko pali
To nam je ispod časti
Još jedna amnezija fali
Da možemo niže pasti!

Bili smo tek izbor drugi
I tebi ja i meni ti
Bili smo redovi dugi
Bili smo kašnjenja.

Bili smo samo tragovi
To smo i ostali samo.
Ne prijeđeni pragovi
Tu ne pripadamo.

Oprosti što ti kažem, idi
I ja ću otići hitno!
Slobodno me postidi
Sad više nije bitno...

Sve manje jesmo, sve više nismo
Ni melem ni lijek.
Jedno moraš znati
Ne pripadaš ljudima zauvijek!

Mene si zvala svojim,
Nisi slušala il' nisi čula
Kad sam ti rekao - toga se i bojim.
Svak u životu fula
Predugo sam čekao sa ovim mojim...

Mene si zvala sudbinom.
Nisi slušala il' nisi htjela,
Kad sam ti rekao, još omamljen vinom
Ništa si osim tijela!
Predugo sam čekao ja s krivim pinom.

Potrošili smo sve sa kartice sitnica,
Nemamo za stura ni imena ni lica,
Uvijek jedna strana potegne više znam
Za tvoje je dobro što te ostavljam.
Kad shvatiš koliko sam star
Plakat ćeš, eh da sam prije bar....

Zatvoreni prozori šutjet će o nama
Kad jesen pokuca i skupi se tama
I na vrata sjećanja nitko kucat neće
Ko između ratova, dogorjele svijeće.

Ne bježim ja, od ničega,
I nema straha da te sretnem tu
Gdje je prošlost sebi stekla naviku...

U mojim pjesmama te spominjem previše,
Pred tvoje noge ja sam mir svoj srušio.
Neke se molitve nikad ne usliše.
Oprosti noćas opet sam zaružio...

Al' nije to od vina ni od drugih žena
Sve je to od naših uspomena...

Tebi nije stalo,
Da ni ovo malo
Vremena mi daš,
Ti se pretvaraš!

Tebi nije bitno
Tebi sve je sitno,
Al' mrva po mrva
Pa si ljubav prva.

Mojih si osjećaja, pretpremijera,
Moja si čežnja iz sva četiri smjera,
U centru si svih mojih životnih veza
Moja deveta simfonija i moja marseljeza.
Moja grana spasa kad sustigne zlo
Svi vide - samo ti ne vidiš to...

Kad zastori padnu
Moja će duša u sobu radnu
Da još jednom pokuša...
U mislima sa tobom biti
Al' ti ćeš se skriti
Ti se opet nećeš pojaviti...