Sewen

Brišem od sinoć napadale snjegove
S prekrivača koji više od ničeg ne štiti
Dok gorim!
Strah me da izgorim!

Mlatim po praznini nazivajući se kraljem umjetnosti
Epitetiran, etiketiran od samoga sebe
Slaveći izgubljenu prošlost!
Ali neka...
Neka podilazim sam sebi
Kad već nikome neću, nikome ne mogu
Nikome ne znam...

I osjećam se kao tišina između reklama,
Smetnja u prijenosu informacija!
Za gluhi narod - gluhi glasnik!

Bezobrazno se smijem kao utvara neka,
Kao da me išta dobra čeka...
Šumim bešumno čuvajući snagu za sutra
Koje sve sporije dolazi...

Brišem od sinoć otopljene snjegove,
Razvratno se smijem i smijem i smijem
A zapravo...