|
Suhe snježne pahulje se lijepe po dugom kaputu u hladnoj noći. Malotko svojevoljno želi hodati bljuzgavim cestama po ovakvu vremenu. U oazama ulične svjetlost, uz kovitlanje vjetrom nošenih pahulja, naziru se i otisci stopala ostali nakon užurbana hoda. Ulica je, kao i sama četvrt, neugledna i zapuštena. No, ovaj posao često vodi i ka otrcanijim i neuglednijim mjestima.
Uz škripu otvaranja zahrđalih metalnih vrata isprepliće se i zvuk trešnje snijega sa teških cipela. Iako nikad ne ostaje dugo, trudi se barem hiniti neku vrstu pristojnosti. Na prvom katu, čuje se zvuk kucanja na oronula drvena vrata. Uz glasnu škripu, vrata se naglo otvaraju – izgleda da je netko bio toliko nestrpljiv te stajao u hodniku s rukom na kvaki, no i to nije ništa strano.
Jedan pogled na otrcanu spodobu govori o tome zašto je u tolikoj žurbi. Bez riječi, vadi paket iz kaputa dok spodoba manijakalno prevrće sve džepove, skupljajući zgužvane novčanice. U času same primopredaje, začu se grgljav zvuk zapomaganja iz susjedne sobe. Spodoba dovikne neke nerazumne riječi (pregrube da bi bile utješne) te brzim pokretom uzme paket, bacajući novčanice u ispruženu ruku.
Kimnuvši, sam se otprati iz stana, razmišljajući kako će se, uskoro, ova konkretna količina prepoloviti – ili, baš naprotiv, povećati, iz očaja. No, to nije nešto o čemu se treba brinuti. Uvijek se pojavi netko novi.
U hladnoj noći, zvuk teških koraka se udaljava od posljednje ulične lampe, čije svjetlo titravo prepušta mjesto tami.
Doslovce godinu dana nisam ništa pošteno pokušala napisati (kao što se može vidjeti). No, znate kako to ide – s Novom godinom sam odlučila više pažnje posvetiti pisanju (koje sam u potpunosti zanemarila).
Naravno, moram i Sister zadati neki novi zadatak (jer se i ona malo ulijenila na tom polju):
Sretna Nova godina! ;)
Zvijer
Oznake: zadatak, pisanje, vježba
|
