Priče iz Hogwartsa

U bolničkom krilu
Ne mogu vjerovati kako sam za dlaku izbjegla smrt. Persephona je ubijena još prije i zamijenjena nekom osobom po imenu Ruslana. Njena glavna zadaća je bila polako uništiti mene i srušiti cijeli moj svijet. Nisam razumijela zašto ja ni zašto se to baš sada događa, već sam samo bila sretna što smo Vlad i ja živi.
Ma srce moje, prije nego što je izgovorila Kedavru, pogodio ju je Cruciom, a mene je zeleni mlaz onesvijestio. Tada su se pojavili neki likovi i odveli nju i htjeli i mene, ali ih je spriječila Lavender (moja dobra vila, stalno me spašava), koja se vratila sa godišnjeg. Dumbledore ju je jedva zaposlio nakon što je pobjegla s Connorom, no eto, simpatična mu je. Tada je stiglo još ljudi (to mi je Vlad prepričao) i likovi su pobjegli. Ali prije toga Ruslana je nešto trabunjala o nekom djetetu, njihovom vođi, bla, bla, bla, Vlad ju nije previše skužio.
Čujte, mislio je da likašica govori o našem djetetu, što je nemoguće jer mi nemamo dijete (halo pa tek smo se prvi put poljubili), a i ne bi me htjela ubiti, ako se radi o njihovoj budućoj vođi. Maya je pitala Lorda Voldemorta (moram ga tako zvati, to se zove poštovanje) i on ne stoji iza toga.
????
Pozzzzzzzzzz!
P.S. Otvorila sam forum! MAGICAL LIFE

R.I.P.

Za doručkom sam veselo čavrljala sa Ophigenyom, posve zaboravljajući, zapravo više ignorirajući, činjenicu da osjećam kako su me svi izdali. Toliko sam komplicirala s tim da mi je više dodijalo i odlučila sam zaboraviti, ali svejedno još ne pričam s Vladom ni Ameliom. Stale smo s pričom jer sam čitala neki post u Dnevnom proroku o mom bratu. Naravno, o nekom njegovom herojstvu. Iznenada je Ophigenya počela kašljati i pokušavati uhvatiti zrak, a svi su samo stajali i piljili u nju. Dotrčala sam do nje ali već je bilo kasno. Bila je sva plava i nije disala. Nisam mogla vjerovati da će njena smrt doći tako skoro, a posebice ne tako naglo. Jednom mi je neka «proročica» rekla da su mi suđene velike stvari i počela brbljati nešto kako će mi dvije frendice biti ubijene u kratkom roku, kako bi se došlo do mene i spominjala je neko proročanstvo! Da li bi joj trebala vjerovati?! I tko je druga frendica?! Ja ne razumijem što se događa! Zašto baš meni? Tisuću mi je misli prolazilo glavom, ali samo jedna jasna i glasna. Ophigenye više nema, a ja nisam mogla ništa učiniti da to spriječim.
Nisam ni shvatila, a već sam bila na podu, klečući pokraj njenog beživotnog tijela. Suze su same tekle iz mojih očiju. Neki su me gledali kao da sam poludila, ali nitko nije ništa radio.
-Još je topla, još je možete spasiti...-zaridala sam
Vlad je došao i povukao me od nje. Tek tada sam shvatila koliko ga zapravo volim i kako sam sretna što ga imam. Zagrlio me što je jače mogao i prvi put u ovih par mjeseci sam se osjetila sigurnom. Čvrsto me držao i nekako sam znala da i on mene voli.
Nisam mogla ni progovoriti, ali sam nabacila pogled koji je jasno pitao zašto. Tek tada sam po prvi put saznala pravu istinu. Kada me Persephona odvela da vidim kako se Vlad i Amelia ljube, nisu se zapravo ljubili, nego se grlili glumeći Cornera i Ninu koji su stajali pokraj njih. A Persephona je to znala i svejedno mi lagala. Mark i je rekao da se ona u posljednje vrijeme čudno ponaša, pogotovo od nesreće. Kao da to uopće nije ona!
Mislim da je vrijeme da joj Vlad i ja dođemo u mali posjet!
3 h kasnije
-Ne bježi sad te imamo!-uzviknem
-Nećeš! Avada ...
Nastaviti će se...