Zamke religije, duhovnosti i samospoznaje ( 9 )

petak, 29.03.2013.

Uskrs

Nekad se nije ni smio slaviti. Pratitelji su mu bili same žene. Rimsko carstvo ga je zabranjivalo. Kraljevi su se ljutili na svoje žene zbog sudjelovanja u tom slavljenju zvijezde koja nestaje pa se vrati.

Rezultat je bila kriza identiteta sina tako da se novoosnovani gradovi nisu nazivali po očevima, stričevima, braći, sestrama i bogovima - već po sebi samome. Par je gradova, ako je vjerovati spisima (koji su uvijek kada su heroji po srijedi mitologizirani u korist raznih interesnih grupacija) nazvano i po životinjama; tj. konju i psu kojega je posjedovao.

Sam je običaj, izgleda, bio raširen sve od Makedonije do Perzije, ili možda tek do Medejaca i Tračana - ne mijenja bitno stvar; bili su to dani prepuštanja vinu, orgijama, a u Babilonu je postojala čak i obveza da se žene podaju i strancima.

Religija je zbog zvijezda koje su najavljivale poplave, promjene godišnjih doba, svjedočile na nebesima vječnoj volji bogova, osim štovanja plodova u obliku bilo suhih smokava bilo drvenih penisa od istog drveta - isto tako težila da bude sveobuhvatna. Zato su zamjetljive pojave poput minerala i kamenja različitih boja, biljaka i životinja bile prikazane i u ezoteričnim vezama s nebeskim ciklusima...

Ta volja, ono što se mora, što se pojavljuje neupitno, ono jest "protiv čega se ni bogovi ne bore". Iz generacije u generaciju pokušano jest proniknuti za stepenicu više i smisao elementarnih pojava. Međutim nije prošlo bez pokušaja jedne grupacije i centra da drugoj otme povoljnije pozicije. Tako su Anka i Anuaki smjenjivani od Enkija i Enakita, grčki Titani smjernili su ove babilonske i egipatske smjernice, a i oni i Hebreji držali su da potječu od istih, mada su se borili i bore se protiv vojske te divovske Nemeze držali i potomcima istih. Tražeći analogije sa zemljanim plodovima i nebeskim pojavama premjestili su borbu naravno i u samoga sebe. Tako ono što teče u Adamu kao njegovo potomstvo, krv ili duša, traži svoj povratak po nekom savršenijem duhu...

Porijeklo slova L u glagoljici, grčkom pismu, demotskom te kod Feničana od oblika V jata ptica u letu do riječi za svjetlost, čovjeka i ljubičastu boju...

Od svega pitanje odnosa prema vlastitoj oduvijek je očito bilo predmet spora. Tabui koje kultura nameće od malih nogu moraju se premostiti prihvaćanjem nekog vlastitog puta kakav god bio.

Zadržavati se na starome i davati nekoj grupi informacija preveliku moć znači ostati nevjernik na neki način. Život je uvijek puno više od onoga što znamo, iskusimo i osjetimo u svom kratkom vijeku. Toliko puno više da nerijetko većina života prođe u borbi s onim što ograničeno znamo... Znanje je prihvatiti svoje neznanje i ne postavljati jedan izvor na tron, jer što znamo znamo iz ukupnosti vlastitog života. Suđenje pomoću riječi i mišljenja koncipiranog rečenicima dovodi do toga da se samo sebi čini zgodno. Prihvaćajući spoznaju koja dolazi iz osjetila, s druge strane, čini buku tišom...

Sa željama da pronađete sebi više mira u mirovanju i kretanju, jasniju spoznaju, rafiniranije energije i ugodnije ševili - pozdravljam! Vraćam tako dug tradiciji priče o pticama, a s interesom za što više istraživanja metode istraživanja pozdrav je i ovo od objavljivanja tekstova na interentu od barem godinu dana.

Drug Pave

Zamke religije, duhovnosti i samospoznaje ( 8 )

subota, 16.03.2013.

Veselio sam se i prošli put zbog izbora novog pape, veselim se i sad.

Pretprošloga je u javnosti krasio blaženi osmijeh, putovanje lutke u bijelom koja maše u papamobilu; kip-auto-mobile, a u tajnosti samobičevanje... Valjda osjećaj krivice zbog samozadovoljstva koji je osjećao, a ono, kao takvo zove s duha tijelo na još kretanja...

Prošli, s obzirom na njegovo djelo ranije objavljeno "Uvod u kršćanstvo" i detalje u kojima već na prvim stranama, za bilo što reći, koristi više filozofiju i književnost nego teologiju i Bibliju; izgledao je kao netko s kim će se dati razgovarati; i, tako je i bilo - ubrzo je pokazao širinu svog nerazumijevanja.

Crni Isusovac; znači da je teren takav da se šira javnost upozna s dostignućima teorijske psihologije. Počeo je baš kao što bi se dalo očekivati od nekoga koji je svoj život uložio u sljedbeništvo formi - "Ženama nije mjesto u vlasti, tko se ne moli Kristu moli se Sotoni".

Za očekivati je to jer se Isusovačka duhovnost upravo sastoji od pokušaja da se odbaci svoja seksualnost na račun odbacivanja žena, a kao "lijek" sa isto dnevno, cijeli tjedan, ili cijeli mjesec dana zamišlja se patnja čovjeka osuđenog na razapinjanje, odnosno satima se misli pokušavaju fokusirati na zamišljanje određenih scena.

Međutim, ne radi se ni o kristološkoj niti o seksualnoj problematici. Radi se o tome da je Ignacije Loyola, osnivač Isusovačkog reda, po svom vojničkom i staleškom položaju shvaćao da neodređena kraljica nije za njega. Ovdje je "ljubavlju" prema "Crkvi" skriven očaj koji je vladao zbog nemogućnost da se zamisli i napravi - besklasno društvo.



Marksizmu možemo zahvaliti, i navici crkve da se sa svojim oponentima sukobljava tako što ih podmeće pod tepih - to što teorijskom utemeljenju ateizma u Feuerbacha nije pridodana dovoljna pažnja. Isto tako, ovaj klerikalni fundamentalizam nije ništa drugačiji od onoga filozofskog - oba dijele društvo na tri kaste, slijedeći primjer iz Indije, kao i glavninu preostalog iz religija što je došlo preko Perzije, Egipta, Grčke i Rima u ostatak Europe.

"Božansko" trojstvo, pored ostalih "ezoterijskih" posljedica imalo je i tu ideju da se stanovništvo hijerarhijski podijeli na seljake, vojnike i vladare. Tko hoće svoju glavu nositi tome je s druge strane cilj - haurvatat, ili cjelovitost, a neprijatelji svi ovi podmetači uniformirane duhovnosti.

Isusovci su napredniji od ostalih redova jer se kreću, putuju, upoznaju druge kulture, uspoređuju - ili kako bi još jedan od trojstva odmetnuti teolog Hans Küng uobličio; "Tko ne poznaje drugu religiju, ne poznaje ni vlastitu". Parafrazirao bih - tko ne poznaje duhovnost drugoga, ne poznaje ni vlastitu.

Sretan zbog toga što je opet odabran radiklano drugačiji papa od svog prethodnika gradu i svijetu pozdrave šalje teolog amater.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se