Zamke religije, duhovnosti i samospoznaje (3)

utorak, 26.06.2012.

Rođenje Lucifera

Religije, sa svim svojim sustavima i podsustavima lijepo se se mogle prikazati s kartama za tarot; zapravo se i radi o "kostimiranim idejama", a upoznatost tek s jednim od reprezentacija je poput igranja na karte na način da se partija uvijek započne s 5, 10 ili više jedno te istih od ukupnog broja karata u igri...

Kada je o religijama riječ uvijek je riječ o "mnogoboštvima" neke vrste; jer u osnovi je odnos čovjek/društvo - posrednici (dobro/zlo) - Bog (smisao)...

Prema nekim procjenama u starom Egiptu je hijeroglife poznavalo tek 1 % stanovništva... Tako je, s nasljednicima znanja i svih mogućih predstava istih ideja u Grčkoj od tragedije ozbiljnosti svemu skupa pridodana komedija više mogućnosti o "Skrivenom"... Kultno i kazalištu doživljava oslobođenje od okova...

"Lučonoša" Prometej nije tako metafora za prenositelja od bogova tek vatre, nego svih vještina, a takvog junaka Egipat je u pokojem gradu imao na tronu Zeusa, a tko je kod Sumerana i drugih uokolo napravio ljudima tu uslugu može se naći u leksikonima mitologije...

Asirci i ini koji su kojekad bili okrutni prema osvojenima, ipak su bili tolerantni prema njihovim kipovima božanstava - znali su da se radi o istim počelima, samo različitih imena kod različitih plemena...

Biblijski Adam, kažnjen je također zbog znanja, stekao je iskustvo konzumiranja ploda s kakvog stabla...


Jedna od "karata tarota"; Herkul, Herkalo... Horus na horizontu...

Venera, Danica, svjetlost neba zvana različitim imenima ujutro i navečer, kod Rimljana i Lucifer... U traženju veza između uzroka i posljedica od optužbe za samovolju do optužbe nebeskih tijela za predvodnike Zla - dobro se pretvara u poslušnost glasovima; opet s visina neba i planina... Noa je graditelj barke, a Mojsije druge vrsta kulta... Ove glasove - definira svećenstvo; organizirani kler time postaje Bog... isključivi.

Međutim show se nastavlja, prave se nove kule od karata, drugačiji junaci i njihova višeznačna alter-ega; Zagor, koji iskupljuje svoje greške, i Čiko, koji se zbog svog trbuha i visokog ega u svezi s porijeklom... sve do alanfordovoskog sir Olivera i "O my god they killed Kenny" odnosa prema žrtvi... Njezina je plaća u pripadnosti društvu, a može se, Ničeanski voljeti i najdalje... Sotona bi tu bila samovoljna idjeja što je dobro ili loše, od strane pojedinca ili stada - koja bi se odnosila baš za sve, i u svakoj okolnosti... Zakon umjesto slučaja, tradicija i parada umjesto realnosti...

Pogled uranja u tminu.
Obrisi se tek naslućuju.
Događaji mute i preklapaju,
a magluština zastire svjetionik
građen proročkom maštom.

Oluje na pučini zameću plovne linije.
Koliko se već sanjara nasukalo?
I kolike će još sustići havarija?

No u tom sutonu svjetlucaju svijeće.
Začudo, ne pali ih korota za minulima,
nego kroz pomrčinu svjetluca nada.
To je naša sloboda i pouzdanje
da ćemo pregaziti silu i ravnodušje.


Ivan Supek (Trinitas)

Ili; "Ako ne ide na jedan način, ide na drugi - a ako ne ide na drugi ide na treći..." Ivan Urlić

Zamke religije, duhovnosti i samospoznaje (2)

četvrtak, 07.06.2012.

Povijest obožavanja žrtve

Od najranijeg djetinjstva volio sam gledati američke filmove o „Divljem zapadu“ zbog pojave Indijanaca u njima, ne znam jesu li se mom stricu i davno umrlom ocu sviđali više sviđali kauboji, ali mi je tako bilo dostupno i mnoštvo stripova, te daleko češće plastične figurice te dvije strane u sukobu nego one vojnika iz novijih doba, automobila i slično. Vjerojatno sam u nekom od tih filmova ili stripova pročitao mišljenje, prezentirano kao nekog ratnika ili poglavice, kako Majku zemlju boli dok bijelci ruše stijene zbog svojih rudnika srebra, zlata ili koje već od ruda...

Međutim tisućljećima već ranije, na drugoj strani zemaljske kugle, u evropskim bijelcima daleke zemlje, u koju su tražili morski put pa po njoj greškom imenovali Indijance po Indiji, nagla preoblikovanja zemaljske materije – nastupala su od stihija, tj. elementarnih sila, sama od sebe. Delta velike rijeke s plodnom zemljom uokolo privukla je ljude i omogućila prehranu velikog broja stanovnika, a slijedom poplava u određena doba godine, donosile su i plodni mulj i prisiljavale stanovništvo da sele čitave gradove; koje su se tako iznova rađali i nestajali. Je li stvoreni sustav religioznosti u trojstvu Brahma, Višnu i Šiva, od Šive napravio koncepciju stvaratelja i uništavatelja u jednom baš zbog toga?

Pa ni u Africi ova sila koja uništava nije imenovana apsolutnim zlom. Set, vladar Deshreta ili Crvene zemlje, one pustinjske ubio je svog brata Ozirisa, i Ozirisovo tijelo je raskomadano, i mjesta na koja su po razrađenoj egipatskoj mitologiji razbacani dijelovi njegova tijela građeni su (i ako bi bili srušeni opet nanovo građeni na istim mjestima) hramovi, dok mit govori i o tome da je njegov penis bačen baš u rijeku, a u tom Nilu nekim načinima umnožavaju se ribe, dok poplave omogućuju i umnožavanje žitarica...

Tako su boginje majke neba ili zemlje su simbolizirane ljudskim pojavama, ali plave i crne boje – kao nebo koje je rodilo promjenu, a crne ili tamnije, vjerojatno zbog te zemlje i vode, po kojoj je u mitologijama sve od sumerskih do židovskih – izrađen čovjek... Čovjekova neminovna sudbina je fizička smrt, a u onoj drugoj vrsti tame; mračnih noći i podzemlja ističu se kakva ili kakva bijela bića s manje pigmenta, ili svjetlo Mjeseca i zvijezda... Dobivaju li spasitelji baš zbog toga bijelo odijelo? Dok kao ribe ili poluribe bivaju opet simbolizirani zbog svog proljetnog ili uskrsnuća uopće...


Oziris u bijelom i alatom kojim poljoprivrednici razdvajaju "dobro" od nekorisnog

Spomenuti Set u tome procesu koji se ciklički godišnje događa kod Egipćana nije omrznut potpuno jer se on, s druge strane, sukobljava i brani od sila kaosa, valovitih voda neba i zemlje simboliziranih u zmije ili zmajeve koji grizu vlastiti rep... Tako se i Seta poštuje, ali smrt i uskrsnuće Ozirisa slavi, jer se temeljem tog polu-Šive, mnoštvo ljudi puno lakše identificira nego s različitim teorijama o postanku elemenata, u kojima se traga slijedom linearne logike za hijerarhijom, pa tako i predstavnici viših hijerarhija među zajednicama, plemenima, narodima i raznolikim savezima naroda, pronalaze uže identifikacije i stvaraju kultove samo za one kojima je na temeljima međuljudskih odnosa u određenim povijesnim okolnostima omogućen izuzetan položaj...

Tako, preko Šive, Ozirisa, Apolona i Dionisa, Serapisa i brojnih drugih dolazimo i do Krista, a kao što se predstavnici katoličkih, pravoslavnih, raznih protestantskih i drugih snaga ima različito mišljenje o oblicima i odnosima među trojstvima, anđelima, svecima i drugima – isto tako su predmetom sukoba viših redova u hijerarhijama egipatskih gradova bili više obožavane specifične hijerarhije, a mitologizirana priča te kult o Ozirisu prelazila je granice pokrajina.

U svemu tome, za otkrivanje neotkrivenih potencijala individualnih i kolektivnih učinaka ljudske svijesti i oblika manipulacije tjelesnim energijama, i danas je koješta neotkrivenog i nedovoljno istraženog, a vlastitim obredima služe se pojedinci istaknuti po svojoj moći i pripadnosti vladajućim organizacijama, ali strukture ovih alkemijskih obreda za uspone svijesti, po onome što je poznato o njima, ne čine se bitno drugačijima od onoga što možemo, nakon dugih stoljeća zatiranja ovih sumnjivih knjiga (njihova paljevina hvaljena u Novom zavjetu, Djela) kao i svetog pisma (hieroglifos), odnosno urezotina pomoću kojih su slikama životinja i poluljudi-poluživotinja – pronaći u Egiptu. Tako ono nakon što je među znanstveno osviještenim ljudima nahvaljen grčki smisao za izučavanje nature, postaje sve bistrije da je ovo na mnogostruke načine stiglo iz egipatskog proučavanja netera...

Jedan od netera je tako žrtva sama, a njen smisao je uskrsnuće. Tako žrtva ima smisao, a on je određen za posebnu vrstu ljudi, koja dijeli takvo mišljenje, već u Indiji, kao ulazak u neki oblik nestajanja iz ciklusa veselja nakon rađanja, trpljenja žrtava i novih smrti, u nekakav već oblik nirvane među mnogostrukim oblicima božanskog u materijalnom te ljudskom. Za one manje ambiciozne, smisao trpljenja u preoblikovanju stvorenog traži se u trenucima, danima, proljeću, a ništa novog za ljude ne bi bilo odvajanje od svojega rada i odnosa za one prizore koji stvaraju priče o mogućnostima obnove onih životnih radosti kojima smo se naučili u djetinjstvu, pa tako i onih o mogućnosti susreta i uživanja u igrama s nedavno ili davno nam dragima među umrlima, osjetljivima na ljudsku i dječju prirodu – na Vječnim lovištima...

Ni iskorištavanje podsjećanja na takve osjete i osjećaje za stvaranje novih kaosa među zajednicama, plemenima, narodima i raznolikim savezima naroda ne bi bilo ništa novog... Tako, ma koje sfere ljudskog znanja i neznanja istraživali, može se doći do uvida o pojavama tipično ljudskog, a pronicanje u to sve moguće je, ako se ne pale i uništavaju oni izvori koji o tome govore.

Sadašnjim, prošlim i budućim čuvarima Museuma i Serapeuma; sa zahvalnošću i štovanjem.

6. lipnja 2012., Trilj

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se