"But life has painted the world as a maiden, the moon is a cradle in the sky. The song of mermaids, birds and angels, the face of heaven, without a scar.
Life has painted the word as a candle, a guiding light. But you feel the presence of something nameless, unspoken sadness deep inside."

Dio texta pjesme My brother Cain, sa novog Gibonnijevog albuma koji još nije izašao u HR.

Ulazeći rano ujutro na Zagrebačkom kolodvoru u Manjgurin autobus koji kreće za Budimpeštu tog jako hladnog I snježnog, a ipak proljetnog jutra 25.03. na Gibinn koncert, pokušala sam se sjetiti kada je cijela ta priča zapravo počela.
Prije par godina, dok je trajala Toleranca tour znam da mi je Gibo u jednom od naših zajedničkih putovanja sa jednog kraja Hr. na drugi , iz jedne dvorane u drugu još umoran od koncerta, ipak pun žara pričao o tome što želi I zašto u budućnosti!
Moram priznati da ni u najluđem snu nisam pomislila da će se neke stvari ovako sjajno poklopiti!
Volim vjerovati da kad Bog želi ostati anoniman onda to mi ljudi zovemo slučajnošću!
Jer kako drugačije objasniti da jedan od najpoznatijih svjetskih producenata Andy Wright ušeta u lokal u Beogradu I čuje iz zvučnika “LIbar” te ljudima oko sebe povjeri kako bi rado surađivao sa tim čovjekom!!!
I evo nas sad u busu, pišemo povijest…
A ekipa je zaista raznolika !

Kada me Krešo Macan nazvao I opisao mi svoju ideju malo je reći da sam bila oduševljena!
Odlučio je unajmiti autobus I najvjernije Gibinne fanove, koji pobjede na nagradnoj igri njegove official stranice na Facbooku odvesti na prvi Gibinn koncert kojim promovira svoj najnoviji CD «20th Century Man» uz to im još pokloniti najtraženiju moguću stvar: novi CD koji se još ni ne može kupiti u trgovinama!!!!
Za ljude koji vole i cijene njega I njegovu glazbu to je ravno jack potu na lutriji!

Moram priznati da me taj altruistični Macanov čin nije iznenadio!
Kada Gibu upoznate on tako djeluje na vas, malo njegovog blagoslova I magije prospe se po vama I jednostavno poželiš biti dio te njegove priče!
Poželiš učiniti nešto zato što znaš u sebi da je ispravno I vrijedno.
Zato je Krešo bez fige u srcu I sa puno entuzijazma odlučio pokloniti nešto ljudima , ne tražeći nešto nužno zauzvrat.


Znam dobro o čemu pišem, jer kad me Gibo prije par godina pitao da mu pomognem oko vođenja društvenih mreža I PR-a rado sam pristala, gotovo ponosna što ću postati dio njegovog tima koji mu pomaže ostavriti snove!
U jednom trenutku to je postalo ozbiljno I on se ponudio da mi moj trud I vrijeme nadoknadi u novcu.
Odbila sam iz istog altrustičnog razloga kao I Macan, pa taj je čovjek napisao “libar”,“mirakul”,“ovo mi je škola”,“dvije duše”,“žeđam”…
To nema cijenu! Te pjesme su mene I mnoge odredile,utješile I usrećile tako puno puta kroz život
Ponekad odlučiš činiti nešto jer znaš da će to razveseliti puno ljudi, da će dobro doprijeti do njih I djelovati I da sve to netko od gore gleda!
Treba zahvaljivati na tome!
Malo tko dobije takvu priliku, moći nešto nesebično podjeliti!
Gibina menađerica,Krešo i ja sa guštom smo slagali plan puta!

A Manjgura je doista podjelio nagrade pošteno, na official Gibinoj stranici na Facbooku objavila sam pravila igre I autobus je bio pun šarolike ekipe sretnih dobitnika!
Gotovo podjednako žena I muškaraca, starih I mladih, ljudi sa kontinenta I mora, pa čak I dvije cure iz susjedene nam Srbije te jedna cura I dečko iz Slovenije!
Gibo kao pravi poslanik spaja ljude!
Odmah po polasku Krešo je odlučio da je najbolje razbuditi autobus novim albumom koji je pustio prilično glasno I tako sve natjerao da pažljivo slušaju, na pola puta već se pjevalo iz sveg glasa!
Mene posebno razveselio vidjeti neka poznata lica sa Gibinih koncerata, bio je to dio ekipe njegovog službenog Fan Cluba “Brodolomci”.
Ljudi su to koji ga vjerno prate kad god mogu I koji su sigurno zaslužili mjesto u autobusu!
Put do Budimpešte prošao je tako uz pjesmu I druženje u trenu!
Plan je bio da tih 4h do koncerta provedemo u razgledavanju znamenitosti, ali nitko nije bio spreman na mećavu koja nas je dočekala I temperaturu oko nule.
Tako das smo se podjelili u grupice I prionuli drugoj najdražoj hrvatskoj zabavi, a to je čašćenje !

Uskoro smo svi tako zagrijani stigli u Papp Laszlo Arenu !!!
Spektakl je mogao početi!!!
Opet pohvale Manjguri na izvrsnim mjestima u dvorani, nas 100-tinjak zauzeli smo poziciju I željno čekajući da napokon po prvi put uživo čujemo novi Gibin album na engleskom jeziku!!!

Što reći, glazba još jako odzvanja u mojoj glavi.
Kako opisati taj tren zajedništva kad osjećaš da vam nitko ne može ništa, jer živite taj osjećaj « za ljubav izgorit».
Dok pjeva kako se ni jednog izazova u životu ne boji, svi smo već skakali u ritmu kao jedan i rukama oponašamo sviranje bubnjeva i pritom se smiješimo puni žara
Pjevamo iz sveg glasa!
Gibo je ponesen, vidim to, iako znam da mu nije lako!
On koji je u HR. I regiji naučen na to da ima samo najbolje uvjete rada ovdje je morao pristati na uvjete Micka Hucknalla I njegovog managmenta!
A to znači da mu je dozvoljeno samo 30 % korištenje rasvjete I samo 60% jačine zvuka!
Jer nedaj Bože da zasjeni glavnog izvođača!

Gibi to nije bitno, vjerujem da jednostavno zna koliko vridi!!
Niže pjesmu za pjesmom, sve sa novog albuma!!!
Ekipa iz busa ga bodri svom snagom grla!
Kreće “Mirakul” za kraj I to jedan dio na engleskom , a jedan na hrvatskom!!!
Uvijek kad čujem tu pjesmu preplavi me bujica osjećaja, mješavina apsolutne sreće i istinske radosti !
Osjećam se uzvišeno i privilegirano, zato što ćutim.
I to duboko u sebi, najdublje, skroz do pleksus solarisa.
Čini mi se da će mi srce iskočiti.

Često i bez daha ostajem, jer se moje pjevanje pretvara u pokušaj da nadglasam i Gibu i sve instrumente i prateće i pobijedim svoje vokalne sposobnosti.
To je jedan od onih trenutaka, kao da imate ukazanje i sve što vidite u budućnosti sjajno je i obojeno samo vedrim bojama…To je taj osjećaj trijumfa nad životom.
I nikad se ne mogu odhrvati tom naglom dotoku sreće!
Osjećam se izliječeno od svih briga, hladne zime, napornog posla, neiskrenih prijatelja, nedaća koje možda dolaze, osjećam kako ljubim život.
Gledam oko sebe I vidim na licima ljudi isto I ne čudi me što kreće skandiranje “Hoćemo još, hoćemo još…!!!”
Ništa od toga jer koliko god je Gibo bio sjajan, managment Micka Hucknalla
sve je utančine dogovorio pa I koliko pjesama smije odsvirati!

Slijedi kratka pauza I novi koncert, koji me moram priznati jako ugodno iznenadio!
Mick je sjajan pjevač I nizao je hit, za hitom!
Glazbenici koji sviraju sa njim su fantastični, vrhunski!!!
I tek što smo danuli I razmjenili utiske sa koncerta već smo na jednom brodu na Dunavu sa Gibom!
Svi su dobili priliku fotografirati se s omiljenim pjevačem, razmijeniti dojmove s koncerta i dobiti potpisani primjerak CD-a «20th Century Man», s kojim je Gibo eto i krenuo sada smo svi znali uspješno u osvajanje inozemne scene.
Dočekao nas je sve sa najtoplijim očima I osmjehom !
Šapnuo mi je koliko je umoran i iscrpljen, znam da već sutra rano ujutro putuje za Beč, a već prekosutra ima novi koncert sa Mickom u Pragu!

Divim se Gibi, njegovoj upornosti da se osvjesti u svemu bitnom.
On kroči svjetom, ulažući svoj ugled, um i vještinu- da bi pomogao da se dogodi nemoguće.
Hrabro korača naprijed, predstavljajući samo sebe i svoja uvjerenja, čiste savjesti.
On je agent napretka u ljudskim odnosima.
Viteški je riječ koja mi pada na um kad se njega sjetim, poletan, hrabar.On zna gubiti jer je izgubio mnogo.
Mnogo je posla koji ga još čeka, a koji si je sam zadao.
Zadaće su to koje mu se nameću zbog onoga što on jest, a ne zbog neke funkcije koju obnaša ili ne obnaša.
On je živi dokaz da zapravo nema granica dobru što ga čovjek može učiniti ako ne brine o tome kome će za to pripasti zasluge.
Iako je naša najveća glazbena zvijezda.On nije jedan od onih koji su stekli cijeli svijet ,a nisu pritom izgubili dušu.
On je netko od koga tako rado učim

Oko pol dva iza ponoći po sada već jakoj mećavi naša mala karavana krenula je kući mirna I ispunjena srca!
Naravno da se cd opet zavrtio I da smo se uspavali pjevajući sotto voce!
Stigli smo u Zg. Pred jutro oko 7h, put koji je trajao 24h I bio jako iscrpljujući zapravo nas je sve ispunio I povezao.
Hvala Gibonniju na svakom lijepom stihu I tonu koji nam je poklonio.
Hvala Manjguri na vjeri u dobre stvari I prave vrijednosti u životu.
A najviše na tome što je to odlučio nesebično podjeliti sa onima koji su jedan ovakav poklon definitivno zaslužili!!!
Jer dio njegovih najbližih suradnika, uključujući i mene bi na koncert svakako otišli, ali ovako u velikom društvu iskrenih fanova doživljaj je neusporedivo bolji!!!
A najviše hvala dragom Bogu na ovako posebnom i blagoslovljenom poklonu za Uskrs...