veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Travanj 2009 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (7)
Veljača 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

UZ KAVICU RADO IH ČITAM...
Bessi
Mlada mama
Prorok
Grazy Heart
Poezija duše
Advent
Smijalica
Pjesma duše moje
Marla
An(t)onimka
Exnesretnaslika
Nina
Saraja Azra
Ribac
Maslačkica
Ljubav..ah ljubav
Sewen
Vitae...
Tražeći sebe
Nataša_2007
Tinolovka
Obadzo
Dida
Prostranstvo beskonačnosti

dan poslije...

koja zimska romantika...



Iako je Valentinovo iza nas i sve ono što nosi taj dan crveno,srcoliko, mekano, nježno i romantično također ostaje nam negdje sasvim postrance! Prepuštamo se sljedećih 364 dana samo običnoj svakodnevnici i životu kako bi rekli iz dana u dan! Možda da baš ne bude sad 364 dana točno ali koji dan manje možda dan ili dva prepustimo se tom nježnom i romantičnom! Pa tako i ja danas cijeli dan nekako se osjećam slow motion, ono standarna svakodnevnica: s jutrom kavica uz neki dobar članak iz novina ili koje poglavlje knjige, odlazak na kavicu, čavrljanje po cijeli dan, odlazak malo u shopping etc...I sad evo sat vremena prije šetajući prema kući od jednom zabijele se male bijele pahuljice koje u meni svakom svojom pojavom izazivaju neke tople i romantične osjećaje,drugim riječima bude "Ah tu divnu i prekrasnu ljubav! I upravo gledajući te male, bijele, mekane i krhke pahuljice kako se vijore ulicama kojima prolazim odlučih se napisati i cijeli današnji post u toj atomosferi!



Vani je jako brrrrr.....



Prvo prigodna jedna meni vrlo draga pjesma:

Pahuljice moja

Hiljade pahulja bijelih veceras pada
hiljade pahulja bijelih, a jedna nada
da li te vjetrovi nose
jedina moja
na nekom oblaku mekom duginih boja

Ti si nocas sva u bijelom
tamo gdje se pjesma cuje
pahuljice srca moga
ko te ljubi i miluje

Hiljade pahulja bijelih veceras pada
umiru pahulje bijele i moja nada
da li te vjetrovi nose
jedina moja
na nekom oblaku mekom duginih boja

-Kemal Monteno-



A sad par mojih stihova:


Njemu!
Ni od čega neću polovinu.
Daj mi cijelo nebo, zemlju cijelu,
mora, rijeke i groske lavine.
Ne priznajem nikakvu podjelu.

Ja ne želim polovinu sreće,
ne treba mi tvoja podjeljenja!

Samo hoću polovinu tvog jastuka
gdje čarobno, ispod tvog lica,
cvjeta prsten i divna ti ruka
kao zvijezda, zvijezda padalica...



Ljubav je nešto predivno, ona stvara i budi u nama neopisive osjećaje stoga ljudi moji zašto da se ograničimo na samo jedan dan u godini,pustite neka LJUBAV traje cijele godine i neka ona bude sastavni dio naše svakodnevnice jer nema lijepšeg osjećaja od onoga kad vam se pojave leptirići u stomaku.


Zato dragi moji pustite LJUBAV nek vas vodi...........
I na kraju šaljem vam veliki pahuljasti cmokić...

pahuljaste pusice vam šaljem


15.02.2008. u 19:43

|...ostavi trag...(1) | ...print... | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.