05

utorak

veljača

2013

Sound of my heart.

Ustajem sve kasnije.
Kotačići mog organizma
zapeli su od
nepodmazivanja.
Treba mi ulja, podmazivača
neke vrste,
onog
ustajalog gradskog zraka
umotanog u sumoran
i težak dan grada
na rijeci.

Danas je dan
glazbe. U ovakvim
trenucima ona je
spas.
Odvede me,
daleko od svega.
Ali uvijek se čvrsto drži
onoga čega ne bi trebalo.

Desaparecido


Oh, koliko jako želim
plesati do iznemoglosti.
Raspuštene kose,
u nekoj krasnoj
ljetnoj haljinici na plave
cvjetove.

Rambla pa'qui Rambla pa'lla

Kada krene ovakav
dan, uvijek
se vraćam njemu.
O zaista jesi,
prave si boje dodao...
Svetlosivu- nepogrešivu.

Jedne noći ko ova..

Sjećam se, odabrao
si me između njih više.
Odlučio si da smo mi
baš dobri za zajednički ples.
Kad bih mogla birati,
uz ovu bih se pjesmu opet k tebi privila.
Sramežljivo bih i ovoga
puta gledala u svoje bijele
sandale.

Naposletku, Ja sam znala tko si ti..


Kada bih barem mogla
ne osvrtati se.
Hodam naprijed,a gledam
u onu ljetnu večer.
Pasti ću, to znam.
Čista fizika.

Mojoj tajni se ne žuri..


A sada odlazim, u svoj mali
svijet.
Obojati ću ga glazbom.
To je moj lijek.
A već sutra, s ovom
kišom otići će i ova patetika.


Male banalne strasti i tom slično..

p.s. ovoga puta u paranormalnom. Dobro je Nemezis rekla...



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.