10

ponedjeljak

ožujak

2014

Mirror mirror.

Stoji ispred mene i govori
mi prekrasne stvari. O meni.
Imam najljepše oči i
najmirišljaviju kosu.
Najzarazniji osmijeh i
najiskrenije komentare ikad.
Na mjestu sam, kaže, a
fascinacija je postala jos veca
kad sam dosadnog stranackog
covjeka sa osmomartovskim
cvijetom okrenula
za stoosamdeset stupnjeva
i poslala u vrazju mater.
Uletila sam u zagrljaj
sa vlastitim egom. Netom
prije nego sam upoznala
ovo ogledalo.
Zanima ma zasto nije
bilo nikog kada smo
posvadani sjedili okrenuti ledima?
Svako na svojoj strani klupe.
Moj ego i ja.

18

utorak

veljača

2014

Human.

Jučer mi je neki barbić
na parkingu poklonio
svoju parkirnu kartu koju
je preplatio.
Danas mi je neki drugi
gospodin kemijski očistio
bunker u self service
praonici. Za sedam kuna.

I bila sam oduševljena.
Dva dobra čovjeka,
u dva dana. Dobra dva,
minijaturna djela. Bez naknade.

I svima sam ispričala
kako su mi lijepi dani
ovih dana. I svi
su se redom čudili.
Jel' pristojnost, ljudstvo
i uljudnost doista
postala tako rijetka
pojava da joj se čudimo?

03

ponedjeljak

veljača

2014

Ice heart of Croatia.



Tuzno je.
Stare, tako bogate
i poznate vizure unistene
su zauvijek.
Kroz prozor ne tako
toplog gnijezda sada
vidim dio naselja koji je
bio sakriven gustom šumom.
Sada ga više nema što
skrivati.
Gotovo da ne postoji stablo
koje nije oštećeno, na granama mu
se smjestilo i do deset centimetara
čistog, savršeno prozirnog
leda.
Žice su na cesti, od štrikova za
veš do telefonskih kablova.
Sve visi. Sve prijeti.
Nemamo struje već
treći dan.
Jučer su krepali i mobiteli.
Nemamo ni grijanje jer je
i za njega danas potrebna struja.
Limeni mi se ljubimac jutros
dva i pol sata odleđivao uz pomoć
tople vode, nekoliko neidentificiranih
alatki i klime koja mi je posrkala
dobar dio rezervoara. Na posao
se mora.

Ceste su zakrčene, ljudi čiste, a
iza njih padaju nove grane. I tako
u krug..
Od subote smo ledeni otok.
Toliko je teško gledati u
što nam se preobrazio
krajolik.. Toliko je nestvarno
priznati si koliko ne cijenimo
ono što imamo...

Tko nas može tome naučiti?
Djeca.
Ona uživaju
punim plućima u tako malim
svakodnevnim stvarima.. U svemu
vide ljepotu, u njoj
uživaju, čude joj se..
Počnimo učiti od njih..
jer ponekad bude-
prekasno..


Feel.

Oznake: ledena kiša, Gorski Kotar, Zima

27

ponedjeljak

siječanj

2014

Cat fight.

Bas kao sto možete vidjeti,
u ovom trenutku bogatim svoju
kogniciju nepotrebnim sadržajem
zvanim ispitna literatura.
Od silnog sam učenja potrošila
143 kune na e-bayu, napisala pismo
razrednici iz srednje škole, pojela
četiri klementine, pročitala gotovo
sve nove postove na blog haeru, popušila
cigaretu, isprobala dvije tri hit frizure
sa pinteresta, pronašla savršen stol
za u blagovaonicu, na njuškalu tražila
stare stolice i odvela psa u šetnju.
Tko se pobogu ne bi umorio od ovolikog,
višesatnog i iscrpljujućeg učenja.
Jesam jesam, pročitala sam i čak
9 stranica tuđe skripte jer sam bila
inertna toliko da si nisam ni knjigu posudit
išla. A ako nešto ne volim to su onda tuđe
skripte. Kazna zaslužena i na nivou.

A sa druge strane, gotovo u nevjerici
gledam i vidim da je ponedjeljak. Ispit je
u petak. A ja učim. Mali kampanjac u meni
viče i urla. Želi se vratiti. Tko bi mu
odolio tako slatkom, adrenalinom
obojanom? Ja ne..
Zato sad idem pročitati knjigu
koja je za ispit četrnaestog drugog.
Jer mi se baš sad čita zašto
se kaže da su bebe filozofi..
Neku poveznicu ću potegnut, valjda :)

Nego, jesam li vam rekla da
imam novi moto?

Sjedile su u krugu i igrale neku
igru. Odjednom je jedna od njih na
drugu skočila kao pantera i
počela joj čupati kosu.
A treća je ustala, i sa svih svojih
tri godine života puknula kao iz topa:
"Cule (cure, op.a.), samo bez panike!"


Pametnome dosta :)

04

subota

siječanj

2014

Rolling stone.

Nova se vec zakotrljala,
ne čeka ni sekunde da se
barem priviknem pisat novi
broj na kraju. Juri i ode, eto
ti već četvrti dan.
Krenula sam opako, odabrala sam
mentora i temu diplomskog.
Naravno da sam se namjerila na
dekanicu. Imamo nas dvije
neku zajedničku crtu koja nas stalno
spaja.
Ostatak vremena sam vrludala
po bespućima Finske i njihovog
bajkovitog
pedagoškog standarda.
Pas nije zadovoljan novonastalom
situacijom pa je zajedno sa
mačkom odlučio raskitit jelku
dva dana prije.
Jučer sam iz ne znam
kojeg razloga opet odlučila ofarbat
kosu. I opet se uvjerila da lokalna
frizerka i njene boje ne
čine dobro mojoj glavi.
Crvena sam. Možda ne napadno,
ali svakako precrvena s obzirom
na moju želju za crvenom kosom.
Skuhala sam najbolju maneštru na
svijetu. Čak mi se čini i da sam
kraljicu Majku nadmašila. Šteta
što su se svi razbježali ovaj vikend
pa mi je pas jedini svjedok.
Čudno kako mi samoća odgovara.
Imala sam ideju s nekim podijelit
bocu plavca veceras..al nekako
mi je muka okretat brojeve. Čini
se često da to činim samo ja.
Pa sam odustala. Što znači
da ću bocu načet sama. Možda ima neki
nastavak dječaka samog u kući.. Na
Madagaskaru pretpostavljam, ne znam jel
im uopće ostalo neko drugo
mjesto gdje jadan Kevin
nije bio sam.
To bi me moglo zabaviti..
Sretna nam Nova. Čin Čin :)

24

utorak

prosinac

2013

Wishes..

Svim dragim ljudima, ljudima dobre i
onima malo manje
dobre volje.. Prijateljima-
da ostanu;
Neprijateljima-
da ostanu i potvrđuju
ove prve.
Velikima i
malima. Nasmiješenima
i tmurnima..
Od srca svima želim
najveselije blagdane
do sada.. Da ih provedete
uz sebi drage ljude koje
ljubite i poštujete.
A meni, nek ovako dobro
završi ova stara godina i
nek se njen kraj oslika
na cijelu novu koja je pred
nama. Ružno ću zaboraviti,
lijepo nosim uz osmijeh dalje.
Neka vam je... ma baš onakva
kakvu si je sami želite.

Pozdrave šaljem!

"..tko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio..Taj nije ništa uradio i shvatit će kad tad da ne zna što je- hlad.."

14

četvrtak

studeni

2013

Turnover.

Šup mi je auspuh.
Prdim po cesti ko stari mačak.
Moram tankat, a nemam ni lipe.
Ne radi mi niti jedna tipka na kontrolnoj ploči.
Moram kupit novu metlicu za lijevi brisač.
Raspale su mi se sunčane naočale.
Škiljim po cesti ko stara baba.

Ali..
Sva sreća, sunce je.
Imam auto.
Rade mi tipke na volanu.
Za par dana mi je rodendan i dobit cu nove Očale.
Dobila sam posao.
Imam 25 novih prijatelja,
što trogodišnjaka, što malo starijih.
Dobila sam posao.
Kupit cu si metlicu za brisač,
i odvest auto električaru i limaru.
Natankat cu ga, plinom i benzinom.
Vozit cu svaki dan 44 kilometra do posla,
starom cestom, i novom kad budem lijena.
I bit cu vesela.
Zapravo, i sad sam vrlo vesela.
Ko ljuta ptica kad leti prema zelenom prascu.
Wiiiiiiiiiii.

Oznake: sreća

29

utorak

listopad

2013

..from dusk till dawn..

- Dobar dan, zovem u vezi rezultata razgovora koji sam imala u četvrtak. Rekli su nam da cemo u ponedjeljak dobiti rezultate.
- .... A... da... Ništa.
- Kako mislite-ništa.
- Pa, ništa. ako vas nisam zvala znači da niste prošli u drugi krug.
- Hvala vam što ste javili. Doviđenja.

_____________________________________________


Čudno kako sam mislila
da sam jaka. Da
imam snage ići i borit se.
Da mogu svojim
kompetencijama i znanjem,
uloženim trudom i
radom postići sve.
I čudno je kako mi je sada zbog svega
uloženog zapravo-
žao.
Ovo je početak jedne
jako duge zime.
Kazu da je lijepo vrijeme
u cijeloj drzavi.
E, pa nije. U mojoj je
vukojebini magla. Svaki dan.
Cijeli dan.

13

nedjelja

listopad

2013

Pantiću, ti ćeš da dobiješ promaknuće.. kad ja postanem kapetan od belu lađu.

Upravo sam sastavila
šestodevedesetineku molbu.
Papire sam iskopirala u velikom
broju primjera i sada stoje
poredani na radnom stolu zajedno
sa lijepim, velikim bijelim kovertama.
Šibam ih već ko na pokretnoj traci.
Sutra ću poslati još jednu molbu.
Ništa novo, ništa nepoznato.
Vrlo dobro se slažem sa
novom seoskom poštaricom.
Čak mi se čini da ćemo postat
prijateljice, onako po seoski, budući
da se češće viđam s njom nego
sa nekim, jelte, prijateljima.

Rekli su mi da tražim vezu.
Tražila sam vezu. I vezicu, i
podvezicu. Nema.
Svi su jako tužni što nemam
posla i evo, baš će oni sada
nazvati Rajku, koja poznaje
Slavku čija je baba bila glavna
Vegetine nagradne igre
osamdesettreće. Tamo je upoznala
baku sadašnje ravnateljice i sad će ona
nju zazvat. Pa će ova...
Neće. Baba je zaboravila
Slavku ili je ova zaboravila Rajku.

I tako.. dani idu.
A jesam li spomenula da je još i jesen?

01

utorak

listopad

2013

Ora et labora? jok, samo ora.

Petak bi trebao bit dobar dan.
I cijeli vikend bi trebao bit dobar.
Jedini je problem sto iz ove
pozicije utorka izgleda kao
da je miljama daleko.

Dani su usrani.
To je najljepša riječ
koju mogu pronaći.
Toliko sam dragocjenog
vremena u životu
već protratila da si
kasnije to vjerojatno
neću moći oprostit.

A samo želim posao.

!!!

16

ponedjeljak

rujan

2013

Next time I'll give you the reason.


Mislila sam da ce sa ne viđanjem
interes opasti.
I kod mene i kod njega.
U subotu sam bila na vjenčanju.
Zavrsilo je neslavno,
za mene naravno.
Vole mene kreteni, i vole
od mene radit kretena.
E tad sam, vidno pijana,
htjela otic k njemu.
On nista ne pita, ne
pametuje i ne kida
mi zivce radi vlastitih
nesigurnosti.
Bila sam na granici, falilo
mi je ravno jedna čaša
da odem. Što i ne bi bilo
suviše pametno. Sto kilometara
na sto bambusa i nije
najsretnija kombinacija.
A jos mi je i poruku poslao
jer se i on u pet ujutro zazelio
mene.
Al otišla bi, i vratila bi se
onda kad bi me izbacio.
Onda bi se napokon i imao
razlog da me se ponizava.

26

ponedjeljak

kolovoz

2013

Vulfanje po Virđiniji Vulf.

Čudno li je ovo moje
selo.

Nocas sam ostala kuci,
jer se nije javio.
Pa se javio,
suvise kasno da bi
iz sela stigla igdje.
Ako se dobro sjecam
opet je bilo dva ujutro.
U tom je trenu
nestalo struje,
Kraljević je sakrio
glavu pod deku, a ja
sam svoju zabila u
jastuk i mozda preglasno
opsovala.
Molio me, bio je tamo
i htio je da i ja budem
tamo.
Ali njegova želja i moja
volja ovoga su se puta
nonšalantno
razišle.


Hladno je.
Pospremila sam kupaći
na mjesto za zimovanje.
Bliže rubu privukla sam
veste i duže majice.
Od haljina još ne odustajem.
Samo od ispod navučem tajice.
Briga me kako izgledam.


Jutros sam kilu naranči
platila dvadesetičetiri
hrvatske kune.
Poželila sam da im posao
propadne. Odmah. Iako su
tek mjesec dana u novootvorenoj
voćarni. Fali mi Stari Šiptar.
On je znao na lijepe oči
ubaciti za tu cijenu bar jedan
limun po vrhu.


Tišina je noćas bila glasnija
od grmljavine i kraljevićeve
borbe sa janjećom kosti.
Stišala sam zvuk
mobitela.
Budalo! On leži vrlo
blizu mene.
Odakle ti pravo uzurpirati
moj san svojim glupim idejama.
Zar stvarno misliš da ću
poletit kad poželiš.
Neces razbojnice! Nisi
zasluzio.

Čudna li sam ja u ovom
mom malom selu.


18

nedjelja

kolovoz

2013

Honey bunny..

Netko me zvao nocas
u dva ujutro..
Urlao u slusalicu, pjevao
valjda..
"Da ti nemas njega,
a ja nju.."
Jesi li ti?
Nisam cula kako dises.
Nisam prepoznala
od galame.
Nije Zečić tvoj
đir.
Jel te dirnulo što
nisam došla..?
Što sam prekinula
igru lovice?
Ne.. nisi ti..
nije Zečić tvoj đir..

Ti bi meni pjevao ovo..

26

petak

srpanj

2013

Regular day.

Pitam se kada
je postalo
ovako
komplicirano.
Gdje je ta granica
nerazumnosti,
sumnje,
patologije..?
Želim..
samo želim disati
bez da me
se pita
zašto dišem na određen
način.
Zar je to tako
puno?

09

utorak

srpanj

2013

Sing sing sing.

Mislila sam
i smišljala
i vagala
i provjeravala.
Nisam čula ništa.
Počevši od pčele
koja me ubola
direkt u uho.
Nisam vidjela ništa.
Počevši od toga
da se sve oko
mene polako
raspada.
I onda sam odlučila.
I smislila
i izvagala
i otišla.
Morala sam.
Život u trećoj dimenziji
i nije nadasve
zanimljiv. Što za mene
što za njih.
E pa znate što, dragi Vi..
Vidim da mogu bez
vas. Vidim da postoji
netko tko će moj
smijeh promatrati sa
smješkom, a ne sa
starim učmalim strahom
od mene, tebe, njih
ili neke sasvim druge
stravično prijeteće
ličnosti.
Vidim da postoji netko
tko ne ispituje zašto, i kako
i gdje i zbog čega.
Vidim i da postoji
netko tko ti ujutro
poželi da ti dan bude
lijep i ugodan.
I sada sam dobro.
Zapitajte se, dragi Vi,
zašto pjevam zatvorenih
očiju.

26

srijeda

lipanj

2013

.

Napetost je opipljiva.
Ispunila je svaki kutak
gnijezda.
Sijeva od ujutro..

Pokušavam pobjeći.

Čvrsto su me stisnuli
oko gležnjeva.
Kugla je preteška.


11

utorak

lipanj

2013

saturday night live.

Nisam vec dugo.
Barem ne iz ovog razloga..
Raspala sam se.
Svaki dio mene u tom se
trenutku smanjio i
centrirao negdje u područje
grla.
Nisam mogla disati.
Nisam mogla ustati.
Raspala sam se pred
ljudima.

Nikada to nisam činila.
Ali nisam imala dovoljno snage
prestati.
Padale su suze direktno
na koljena.


Baš nešto razmišljam..

25

četvrtak

travanj

2013

Flight.

Polako pakiram kofere.
Za sada još u mislima.
Ali deset će dana
proletjeti..
Kaže mi da me želi
vidjeti prije nego odem.
Da želi svašta,
svašta što se ne može
i ne smije.
Falimo si i
želimo, a ni
sami ne znamo
što nam fali
niti što točno želimo..

Ja sada želim otići.
To znam.
I odlično mi se poklopilo
što će to "sada"
doći za deset dana.



08

ponedjeljak

travanj

2013

I give up.

Necu se hvaliti, al treba mi uvod. Bila sam jedna od najboljih studentica na svojoj godini. Kada sam završila stručni studij i kada su mi rekli da dalje nema, jer diplomski studij jos nije postojao, obuzela me jeza. NE moze to biti to! JA zelim uciti, ja jos puno toga ne znam, ja jos puno necijeg znanja zelim upijati. Nakon manje od godinu dana otvorili su diplomski studij i barem tri dana me tresla potpuna sreca i ponos. Znala sam da odgajatelji moraju biti visoko obrazovani ljudi. Moraju imati najširu paletu znanja, a to zahtjeva puno godina učenja. Učenja koje nikada ne staje. S obzirom da je predškolska dob jedna od najintenzivnijih perioda u ljudskom zivotu, a i s obzirom na to da se današnje djetinjstvo često naziva i "institucionalno djetinjstvo" (djeca u vrtiću i do 11 sati na dan). Pa ni ja ne bih htjela da mi jednoga dana dijete odgaja laik.

Na jesen su nas natjerali na nekih 7 razlikovnih ispita i nakon toga je nas put ka cjelozivotnom ucenju bio otvoren. Ovu sam jesen upisala diplomski studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Čovječe kako sam bila ponosna.
Na jednom od uvodnih predavanja slušali smo izlaganje starijih kolegica. Gledala sam u nevjerici, sa strahom i sumnjom- hocu li ja to moci?

Ma kako ne! Prvi semestar rasturila sam kao i inače, uzivala u predivnim kolegijima i upijala svaku riječ dragih profesora.
A onda se dogodilo nešto. Ne znam jel ova prokleta zima ili što, ali ja odlustajem. Prvi puta u životu odustajem od nečega što sam započela sa veliko strašću. Pitala sam se zašto? Znam zašto. Susrela sam se sa nekoliko vrlo opasnih riječi unutar vrlo opasnih kolegija sa kojima se ne znam nositi. Na predavanju iz statistike sam pilila u čovjeka koji je najantipatičniji čovjek na svijetu ravno 2 sata. Razumijela sam ovo- dobar dan i nakon tih dva sata-sad mozete na pauzu. Ne mogu. Moj mozak ne razumije. Moj mozak ne zeli takve informacije. Moj mozak mozda nije ni spreman za standardne devijacije, kovalencije, arimetičke sredine i nekakav hi kvadrat koji je očito jako bitan jer su mu ga puna usta (imam filing da lik dozivi orgazam kad izgovori te dvije rijeci).
Imam osjecaj da propadam u ponor svih tih čudnovatih pojmova, grafikona, tablica.. Svi se čude- ne mozes odustat, ti to moras zavrsit jer si rodena za taj posao i za puno puno napredovanja u struci.
Odustajem. Pokušala sam traziti da mi zamrznu godinu. pa da se ukljucim jednog dana natrag, kada budem imala volje i zelje, kada takve informacije meni postanu relevantne i zanimljive. Ali ne daju. Moram biti trudna, ili moram imati vec dijete, ili moram na duze vrijeme u bolnicu. Statistička vjerojatnost nekih od opcija je vrlo mala. Znači, popušit cu lovu. Ali cu sretna lec u krevet. Iskoristit slobodan petak popodne i procitat nesto...pitkije.
Zao mi je samo sto necu vise vikendom gledat neke sada vec vrlo drage ljude.

Ali, doci ce vrijeme i za to. Za sada cu uzivati u poslu. I istrazivat na svoj nacin. I citat strucnu literaturu. I necu ih pretvarat u brojke, jer to - ne volem.

28

četvrtak

ožujak

2013

You should be here.

Dodi i čvrsto me
zagrli.
Mogu ti ponuditi svoje
iscrpljeno tijelo,
uzurbane misli i
sramežljive oči.
Jer te ne mogu
pogledati na
način koji bi htjeli.
Ovijek cu skrivati
da te zelim gledati.
Zjenicom dobro upijati
obrise tvoga lica, da
dobro upamtim te
plave oči i poduži
korijen nosa.
Želim da me maziš
po kosi, onako kako
oduvijek sanjam da to
činiš.
Želim da kažiprstom
desne ruke
prelaziš po mojim
umornim vijeđama,
a da lijevu ruku
prisloniš na bolnu
sljepoočnicu.
Dođi, želim da
zagrliš moje umorno
tijelo. I nemoj pitati što
mi prolazi mislima. I nemoj
tražiti da ti objasnim zašto
još uvijek skrivam pogled.
Stisnut cu se na tvom
ramenu. Mirisati tvoj vrat.
I uživati u našoj tišini.
Dođi, trebam te..

24

nedjelja

ožujak

2013

Stanje uma.

U meni udara bubanj.
Svaki puta kada malčice
poželim usporiti i
reći kako me nije briga
on
tresne svojim najdubljim
tonom, tako
da vibriram još
barem 2 sata.
Nisam tolerantna
na glupost.
Nisam tolerantna
na komformizam.
Nisam tolerantna
na one koji
to nameću svima.
Onda grizem, onda
lupam,
onda vičem
i pizdim.

Sad- pizdim.

17

nedjelja

ožujak

2013

Marginalne kokoške.

Svim alapačama i
ženama koje nemaju
pod jedan
pametnog posla,
pod dva
mozga,
pod tri
dostojanstva. Pod četiti i pet
bih smjestila nedostatak
poštovanja i
samorefleksije, a
pod šest bih smjestila
visoku razinu ljubomore
i zavidnosti pod sedam,
a na osam (nos im posran)
se smjestila zloba.
Njima svima, sa svih
ovih osam temeljnih
kvaliteta jedne klasične
plitke glupače,
želim reći da ih
se ne bojim, da neću upasti
u zamke i govorancije.
Želim im još poručiti:
Možete mi lijepo gledat u
dupe. Da se razumijemo
dovoljno je veliko da ga gledate
cijelo jutro i veći dio popodneva.
A kako cete me vecinom gledat s leđa
spremna sam na neki mali
mesarski nožić između lopatica.
Do tada cu vam se smijati,
za vas je posebno namijenjen osmijeh
broj tri, s tim da cete na cetvorku
naici kada se najmanje budete nadale.

Kissi kissi you bitches



12

utorak

ožujak

2013

Birdland.

Jucer smo Kraljević i ja
otišli u šetnju.
Nigdje nikoga.
Prazninu si gotovo mogao
rezati.
Jezero je bilo kao ogledalo.
Oslikalo je na svome licu
sve sive boje
ranog proljeća u mome
kraju.
Pazila sam na disanje.
To uvijek činim kada želim
čuti što sama sebi imam
za reći.
Javila se ptica, pa još
jedna pa
još jedna.
Prvi puta ove godine
čula sam veseli pjev.
Omele su mi misli i odvukle
me u neki drugi trenutak.
Učinilo mi se kao da
nam netko prilazi.
Ne..To je bio moj odraz
u vodi. Plavi obris mog
skafandera i veliki rep sa
crno bijelom mašnom
na vrh glave.
Odmjerila sam se od glave
do pete.
Lagani vjetar pod nos mi je
donio miris losiona za tijelo
kojeg sam maločas prije
stavila na sebe.
Gle.. To sam ja.
Boja i miris mi pokazuju
da sam dobro. Da proljeće
meni donosi buđenje.
Imam osjećaj da će ovoga puta
biti zaista
dobro.

10

nedjelja

ožujak

2013

Silence.


Stani na trenutak i osluhni
tišinu koju ti pružam.
Nisam ljuta.
Nisam tužna.
Nisam nervozna.
Samo šutim jer mi
spokoj odgovara.
A uz tebe imam osjecaj
da tisina nije neugodna.
Uz tebe znam da mogu
slušati tišinu.
Polako se budim iz
zimskog sna.
U Gradu je vec rano
proljeće.
Kupila sam i prvu
šarenu proljetnu
haljinicu, trebao mi je
izlazak iz crnila.
Zar ne vidis da izlazim
iz ovog cudnog stanja?
To je zbog tebe.
Znas da je.
Jer jucer dok si me
škakljao, a ja onako nemocno
ispod tebe plakala od
smijeha, znala sam
da smo mi i dalje mi.
Sve dok je naseg gromoglasnog
smijeha.

Volim te.

05

utorak

ožujak

2013

...

Danas sam se odvazila i postala
bezobrazna. Nije
bilo druge.
Ubija me umjetno
toplo hladna igra
lovice.
Rekla sam vec da
oduvijek stojim
na zemlji bez obzira
na kolicinu zaljubljenih
hormona u mome
tijelu.
Rekla sam dosta,sada
suvise glasno.
Mi ne možemo,
mi necemo i na
kraju,uz svu ludu
zelju i pozudu,
mi ne zelimo slijediti
strast.
Kakav bih covjek bila
kada bih na svaki osmijeh i
savrsenu rijec pala i
odustala od necega sto
gradim vec godinama?
Necu.
Napet mi je. Necu kriti.
Ali necu,jaca sam od
napetosti.

Rekla sam
mu da ne zelim vise
ni poruke
ni nacrtane smajlije
ni rijetke pozive
ni ceste snove.
Danas je otisao,
njegovo zensko ime
u mom mobitelu vise ne postoji.
A odlicna je stvar
da ja jako tesko
i gotovo nikada ne
pamtim brojeve.
Slozio se sa svime sto
sam rekla.
Ali nakon pozdrava su
jos stigle dvije tri
kratke poruke.
Sa smajlijem
naopake zagrade.

Idi. Kad bolje razmislim,
nisi trebao ni doci.
Ili jesi?

04

ponedjeljak

ožujak

2013

Oh, take me back to the start..



Rekao mi je Bane da leptiri ne mogu slijetati.
Znam ja to.. Al sam ih natjerala,
ovako tvrdoglava kakva jesam.
Jucer su opet poletjeli.
I dobro da jesu jer je moj
želudac napala opasna vrtićka
viroza.
Nije bilo mjesta jos i za njih.

Nisam imala snage jucer se
boriti s njima. Pustila sam ih
da polete i nabace mi opet
osmijeh na lice.
Nista novo nije rekao.
Znam da me zeli.
Znam da me sanjao
i nocas, iako se danas javio
nije.
Znam i da ja njega zelim.
Znam i da sam ga i nocas
sanjala, ali nisam se javila.
Drzim sve pod kontrolom.Bar
tako mislim. Realno sam
bacila karte na stol.
Necu pobjeci s tobom.
Zivot nije film. Pogotovo ne
onaj zanr u kojem bismo
mi bili glavni glumci.

Mozemo si pisati poruke,
mogu ti i nakon svake recenice
naslikat smajlija.
Al kad te vidim, odigrat cu cool.
Jos ne mogu razaznati zasto mi
te svemir poslao.
I koju poruku mi poručuje.

Cudna je zvercica strast..

01

petak

ožujak

2013

Warm wake up call.





Sunce mi je udaralo
ravno u glavu.
Nabila sam na nos
one prevelike
plastične sunčane
naočale i
krenula.
Osjecam se kao
da posljednjih dana
lebdim iznad sebe same.
Gledam se i vidim da
nisam pribrana. Na
skretanju sam desnim
kotačem zahvatila pasicu.
Vrijeme je da se vratim
u sebe, rekla sam si.
Ali ne ide.
Sunce je, toplo je.
Moj skafander više ne
odgovara primorskoj
klimi.
Vruce mi je, kao da
iz mene izlazi neka energija
koju sam nakupljala posljednjih
mjeseci.
Euforija se smirila.
Leptirići su sletjeli negdje
na predio želuca. Tu su,
ali miruju.
Igramo se miša i mačke.
Znamo da će proći, znamo
da nije trebalo ni doći.
Ali znamo i da postoji
čežnja.
Ubit ce me proljeće.
Zaista budi nemir.
Ali dosta je.
Vrijeme da se suočim
sa mojim "danas".
A već sada je pretoplo za to.

On to zna najbolje reći!
"Razmislio sam još malo, a onda sam polako zatvorio vrata. Đavo će ga znati da li sam to učinio sa prave strane."

26

utorak

veljača

2013

I should say it out loud.

Nisam te prestala
voljeti.
Znam odakle ti ideja,
ali nisam.
Samo sam na trenutak
osjetila da mi na prsima
lezi kamen.

Nisam te prestala
voljeti.
Samo sam na trenutak
osjetila strah od
sutra.
Jer eto, ja sam
kukavica.

Nisam te prestala
voljeti.
Jer svi drugi pored
tebe izgledaju kao
blijede kopije.

Nisam te prestala
voljeti.
Upala sam u
rutinu od sedam godina.
I prepala se.

Nisam te prestala
voljeti.
Jer se s tobom ujutro
budim, a uvecer lijezem.
Jer cujem tvoje srce
i kada nisi kraj mene.

Nisam te prestala
voljeti.
Oprosti sto si
tako osjetio.
Moja skorpionska dusa
na trenutak se zaljubila
u samu sebe.

Nisam te prestala
voljeti.
Tebi sam predala svoje
najlude godine, a planiram
ti predati i sve one
koje me jos
ocekuju.

21

četvrtak

veljača

2013

Torn.

Samo na trenutak sam se opustila
i sretno odlučila da idem.
Idem do kuda treba.
Idem jer me vuce,
jer želim to iskušati još jednom
u životu.
Predala sam se plavetnilu
i tornadu u mom tijelu.
Poletjela sam s vjetrom daleko,
predaleko.
Obuzeli su me leptiri,
preveli mi preko usana onaj
cjelodnevni smješak.

U snu sam šetala
ruku pod ruku s njim
kroz neki stari grad.
Pili smo kavu i ako se dobro
sjećam jeli neke male
čokoladne kroasane.
Cijelo me vrijeme drzao
za ruku. Gledala
sam mu u korake.
Bili su savršeno usklađeni s
mojima.

Gotovo je.

Podvukla sam liniju koja
je granicu ispisala.
Prelazila sam je u mislima,
danima, ali nisam se prepustila.
Danas sam odlucila da je
dosta.
Jer ne znam spremat stvari
u ladice, jer ne znam srce odvojit
od ničega.
Jer se bojim da cu se zakomplicirat.
Jer me obuzme nevjerojatan osjecaj
kad se sjetim što bi bilo
kad bi bilo..

Idi, čudo moje.
Idi tamo gdje pripadaš.
Ja sam uvijek tu, obavijena
strahom od sutra.



20

srijeda

veljača

2013

Best job in the world? Hell yea.



Sjedila sam na stolici i promatrala koliko su spretni.
On se pojavio ni od kud.
Vec prvi dan sam se u njega zaljubila.
Predivna plava Princ Valiant frizura i predivne smirene oči.
Stao je do mene i uzeo mi ruku.

- Mogu te poljubit?

Naravno!

Uzeo je moju glavu u svoje ruke i dao mi najslađi poljubac u životu.
Odzvonio je po sobi.

Znaš teta, ljubav boli..-rekao je.
-Ljubav boli?
.Da, ljubav boli.
-A zašto ljubav boli, što to znači?
-To ti znači kad želiš da te netko poljubi, a na to čekaš jako dugo.


Zauzeo mi je srce. Istog trenutka. On ima 3 i pol godine. On je jedno predivno malo ljudsko biće.

Recite mi, tko ne bi volio moj posao?

"While we try to teach our children all about life,
Our children teach us what life is all about." A. Schwindt


19

utorak

veljača

2013

Just shut up?




Nisam tip od riskiranja. Volim sve unaprijed znati, volim provjeriti, volim stajati na svom čvrstom tlu.. Ne ulazim u neke igre i igrice, ne trudim se pronaci vlastiti put vec uvijek nekako hodam utabanim stazama.
Vjerojatno je to povezano s time što se bojim.
Bojim se nepoznatog,
bojim se kada ne znam odreagirati,
bojim se pogleda i
osuda ljudi koji su mi važni.
Bojim se ljudi koji nisu iskreni.
Bojim se zavidnih ljudi.
Bojim se varalica i
bojim se onih koji u mene gledaju
kao u prijetnju u bilo kojem obliku.

Brbljava sam. Posebno sam brbljava kad sam zaljubljena, a najposebnije brbljava kada radim nešto što izlazi iz moje komforne zone. Znam da milijun stvari ne bih trebala izreci ni na kojem mjestu, pa čak ih niti natipkati u ovaj okvir.
To što previše pričam očito ljudima oko mene ne odgovara naročito. Ne odgovara Najdražem jer se ne može boriti sa mnom verbalno, ne odgovara mu ni zato što iz nekog meni nelogičnog razloga to smatra kao upucavanje pa makar se ja obraćala i sobnoj biljčici. Ne odgovara Hraniteljima jer uvijek dobiju ono što možda baš i nisu trebali čuti, ne odgovara prijateljima jer.. e to ne znam.
Neki dan sam se našla u nezavidnoj situaciji. Jedan momak, koji vec dvije godine slini za mojom najdrazom Zvijezdom, a ona ga sustavno odbija, odlucio je srecu okusati u mom dvoristu. Na fino sam ga poslala u četiri krasna i nisam mogla dočekati da je nazovem i sve joj to kažem. Mislila sam da ce biti smijesno, mislila sam štoviše da ce biti urnebesno smijesno jer ona njega ne želi. Barem mi je tako pricala zadnje dvije godine. Ali..gle. U njenom sam glasu osjetila da nije zadovoljna, osjetila sam da je ljuta, a u jednom momentu sam osjetila i ljubomoru. A sada, čak dva mjeseca poslije i dalje osjecam neku cudnu vibru koju dobivam putem mobilnog aparata jer je nikako ne uspijevam vidjeti. Sada se grizem, ih, i to kako.. Zasto nisam šutila? Zasto sam odmah isla to reci, bez da odvazem ista? Zasto? A onda si opet mislim, pa kakva bi ja to prijateljica bila da joj ne kazem nesto takvo?
Trebala sam je danas. Zvala sam je, ali to nije bila ona.

Danas sam htjela riskirati, i to jako. Jer eto tako, ponio me osjecaj. Zeljela sam pregaziti sebe i izaci iz svog principa. Rekla sam sama sebi da me briga. Da zelim nesto prozivjeti. Da zelim poletjeti u prostor u kojem se nalaze svi oni, a ja se nikad nisam upustila. I tako mi je jako trebalo da ove svoje strahove pometem pod tepih. Iako znam da nije ispravno, ali treba mi. Trebalo mi je da glavu zabijem medu dlanove i ispustim onaj zvuk odusevljenog smijeha kada vidis da netko iza tebe stoji. Trebalo mi je. A ona nije bila tu. I time mi na listu dodala jos nekoliko strahova. A onaj najveci je jeziv- strah od biranja rijeci pred osobom koju poznajem vec deset godina.

Brbljiva sam. Ne zamjeri Zvijezdo.. to moja sreca i strah u istom dahu iz usta izlaze. Probaj me shvatit... Ili nemoj...t...t...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se