ponedjeljak, 24.09.2018.
Čovjek i pas
Često prolaze ispod našeg balkona. On, čovjek i njegov vjerni pratitelj, pas. Gotovo svako jutro navrate u kafić u neposrednoj blizini našeg solitera, čovjek vjerojatno popije kavu, pas vodu, a onda se upute na put.
Dugo nismo znali kamo to idu polaganim, staračkim koracima. Vremenom smo otkrili da stanuje u kvartu gotovo na drugom kraju grada. Zašto dolazi u naš kvart, ne znamo. Nije nas ni briga.
Neki dan, šetajući parkom, sreli smo ih.
„Koliko je star pas?“, pitam.
„Dvanaest godina!“, odgovori čovjek.
Pas se stalno okretao i pogledavao nas. Pri tome je koračao cik-cak. Kao što i sam idem često tako, pa sam već razmišljao da na leđima jakne napišem: „Nisam pijan nego star!“
„Bubika, ne okreći se stalno“, reče čovjek, „jako je znatiželjna“, dodaje.
Tako smo saznali ime psa i da smo trebali pitati koliko je 'stara' a ne koliko je 'star'.
Pozdravismo se i nastavismo šetnju našim staračkim hodom, koji je ipak bio nešto brži pa je par uskoro ostao iza nas.
„Podsjećaju me na pjesmu Zvonimira Baloga koju je uglazbio Arsen Dedić“, rekoh supruzi pa u mislima počeh slagati post u čast ovog vremešnog para koji sporim korakom prolaze kroz ovu 'dolinu suza' što se životom zove idući svom kraju.
Evo te pjesme s albuma „Čovjek kao ja“.
Čovjek i pas
Odavno mi je poznata ta pjesma koju je Arsen maestralno uglazbio. Često sam u mislima stvarao sliku to dvoje bića sa ruba društva.
Konačno sam ih vidio u živo.
24.09.2018. u 10:58 •
27 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 20.09.2018.
Sjećanje
Na današnji dan, prije godine dana, uzevši svoj ruksak otišao je prijatelj J. na put odakle nema povratka.
Nekoliko mjeseci kasnije prestao sam objavljivati svoju seriju postova „Smijeh liječi“. Nekako mi više nije išlo. Slao mi je puno materijala za njih, bio je nepresušan izvor viceva. Svaki naš razgovor je znao započeti:
„Je si li čuo vic o…?“
A znao ih je i lijepo ispričati.
Više nema ni njega ni njegovih vickastih priča.
20.09.2018. u 18:02 •
11 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 10.09.2018.
Optimist i pesimist
Pročitah komentar na prethodni post, točnije zamolbu @NF-a: „Prijatelju, vrijeme je za ponovno javljanje ;)“
Priznajem, dirnulo me to, pogotovo ono 'prijatelju', pa odlučih da objavim ovaj post koji, ako se čita između redova može objasniti moju 'kratku pauzu', a koji je napisan mnogo prije nje, mislim pauze. Jer za napisati nešto novo trenutačno, kako bi rekao Krleža, 'nisam u kondiciji'.
* * *
U sjeni stare lipe, na drvenoj klupi sjede dvojica vremešnih. Po izgledu se ne bi baš moglo kazat da su punog zdravlja. Smežurana, pomalo žućkasta koža lica, mršavi, reklo bi se 'sušeni bakalari'.
Pokraj svakog od njih po jedna flaša pive. Sjede tako i 'bistre' svakodnevne stvari, od politike, preko nogometa pa do st(r)anja u njihovoj državi. Sve, samo ne spominju svoje zdravlje.
Već su sve prožvakali nekoliko puta, unuci im donijeli treću 'rundu'. Ponestalo tema pa zašutiše.
Odjednom će jedan od dvojice:
-Čuj, prijatel, je si ti optimist oli pesimist?
Prijatelj začuđeno pogleda pivskog kompanjona, pa će:
-Kakšno ti je ve to pitanje?
-Mortik sam od ove pive postal filozof, odgovori upitani, pa nastavi: Znaš, da sam betežen. Kaj misliš, imam li ga ja?
-A koga to, vrag te zel?
-Pa onog, s kleštima.
Nakratko zavlada muk. A onda će upitani:
-Ma kaj se zezaš! Kakšnog s kleštima. Pa ni doktori ti nesu niš rekli.
-Ma kaj doktori, oni človeku ne buju rekli niš ni tri vure predi neg hmerje.
Opet muk.
-No dobro, ali prosim lepo, kakšne to ima veze s optimizmom oli pesimizmom?, nastavi razgovor prijatelj.
-Pa gleč, ja sam pesimist i mislim da ga imam.
-Ti si nor, da ga i imaš trebaš biti optimist, bolše biti optimist neg pesimist, ja sem optimist!, već će pomalo ljutito prijatelj.
-Gleč, priajtel, kak stvari stojiju. Ja kak pesimist mislim da ga imam. Ako ga imam za prav, bum zadovolen kaj sam potrefil. Ak' ga nemam, bum pak zadovolen kaj ga nemam.
-Je, to ti je pak strašna filozofija. A kaj onda veliš za optimiste?
-Ti, dragi moj, kak optimist moreš biti ili skroz zadovolen ili pak skroz nezadovolen.
-Ne razmem!
-Viš, ti misliš da ga nemaš, a zaprav ga imaš. Onda buš nezadovolen kaj ga imaš i kaj si fulal da ga nemaš. Zadovolen pak buš samo ak ga nemaš pa si veliš: nemam ga kak sam i rekel.
-I?
-Pitam ja tebe, kaj je bolše, biti navek zadovolen ili pak jemput biti nezadovolen a drugi put zadovolen?
Nije bilo odgovora. Samo su otvorili novu flašu, svaki potegli dobar 'cug' i prepustili se svojim mislima.
10.09.2018. u 18:09 •
25 Komentara •
Print •
#
| < |
rujan, 2018 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
