semper contra

ponedjeljak, 28.09.2015.

Biogradski biseri 4

Stihoklepec iz Biograda

Slušajući suprugu gdje mi priča što rade naši vrhunaravni političari u ovoj izbjegličkoj kalvariji i predizbornoj groznici koja ih trese kao da su dobili malariju - ja naime ne pratim masmedije otkako sam u Biogradu, imam pametnijeg posla oko djedove kuće - proradio je moj stihoklepajući nerv i evo što je izstihoklepao (bez pretenzije da to uđe u antologiju hrvatske poezije):

Dok se Zoki s Vučićem rita
a Tomo igra domoljubnog štita,
Kolinda se Grabar Kita…
bijelim svijetom skita.
Glavonjama svjetskim hita
(a kako ne voli druga Tita)
nitko od njih ništ' je ne pita.

U tisku dotle puk hrvatski čita
hoće li mu djeca biti sita,
i može li se išta postić' bez mita.

Pa se sve češće pita
dokle će ta niškoristi svita
svoj narod ostavljat' bez „žita“?


Oznake: Ciklus Biogradski biseri

28.09.2015. u 17:36 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.09.2015.

Biogradski biseri 3

Inventivnost radnika biogradske „Elektre“

Ne znam da li su radnici, a možebitno i odgovorni u biogradskoj „Elektri“, 'inventivni' u rješavanju tehničkih problema tijekom „održavanja i rukovanja“ i ostalim uređajima u njihovoj nadležnosti, no primjer rješavanja posljedica vandalizma koje mještani, a možebitno i turisti, 'treniraju' na rasvjetnim stupovima je za svaku 'pohvalu'. Na kratkom potezu od moje kuće do šoping centra 'Bure' na svakom rasvjetnom stupu uz glavnu cestu, koja se diči imenom Prvog Predsjednika neovisne Hrvatske, uočljiva je neizmjerna inventivnost „Elektre“.
Kao što je opće poznato, svaki stup ima pri dnu otvor u kojem je smještena priključna kutija s osiguračem. Otvor je prekriven metalnim poklopcem s dva vijka kako bi priključna kutija bila nedostupna. Nažalost vandali ne mogu vidjeti nešto neoštećeno ni u talonu, pa svaki taj poklopac na neki način podvrgavaju ispitu izdržljivosti. I evo kako onda radnici 'Elektre' inventivno rješavaju nastali problem.


Eto nam dobre stare priključne kutije „TEP“. Nje se sjećam još iz vremena kad su počeli postavljati metalne rasvjetne stupove. A to je bilo – ohoho davno! Dimenzionirana je da može odoliti većini vandalizama, ali ipak sam mišljenja da bi dobro došao poklopac da prekrije rupu i kutiju.


Odmah do prethodnog, slijedeći stup ima nešto moderniju kutiju. Ova je 'nježnija' i bilo bi poželjno da je svakako otvor prekriven poklopcem.


Od svih originalnih poklopaca ovaj izgleda najbolje. Ima čak i dva učvrsna vijka!


Ako nedostaje jedan vijak za učvršćenje u skladištu, dobra je i izolir traka žuto zelene boje.


Vidi se da je poklopac vremešan. A možda je samo dobio smeđu boju jer je danima izložen suncu.


Ovaj pak je jadnik sigurno 'prebolio' pjegavi tifus.

U pomanjkanju originalnih poklopaca, pa makar i onih s 'preboljenim' pjegavim tifusom, radnici „Elektre“ našli su svoj način zatvaranja otvora. Jednostavno su uzeli plastičnu cijev odgovarajućeg promjera, prepilili je uzduž na pola i onda svaku polovicu koristili kao 'nadomjestak' pravom poklopcu. Kako se takvi poklopci ne mogu pričvršćivati vijcima, a vjerojatno ih ni nemaju, primijenjen je princip 'bandažiranja'. Pa evo rezultata.


Jedan od najljepših primjera 'inventivnog' rješenja primjenom polovice plastične cijevi. Čak i metalni obuhvat izgleda uredno, moglo bi se reći, čak i lijepo.


Vandali su rekli: „Ne valja!“ i poduzeli potrebne korake da to i dokažu.


A onda je nastupila 'nestašica' metalnih traka pa su radnici prešli na izolir-traku. Da ne bi bilo previše monotono, ovog puta je traka plave boje.


Ponovo nastupaju 'eksperti' za provjeru čvrstoće. Slika prikazuje rezultat.

Na kraju, ne mogu se ne upitati. Pa zar se nitko nije mogao dosjetiti načina da se originalni poklopci pričvrste na način da ih ljubitelji uništavanja svega što im se nađe na putu ne mogu skinuti. Ili je to nadležnima svejedno. Jedino im je valjda važno da su zadovoljeni propisi: ne može se dotaknuti vodič u priključnoj kutiji. Barem ne tako dugo dok plastika, metalna ili izolir traka drže originalne ili 'inventivne' poklopce priljubljene uz stup.

24.09.2015. u 18:25 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 16.09.2015.

Biogradski biseri 2

Operacija „Škure“
prvi dio

Godinama se nakanjujem renovirati, obnoviti, restaurirati (kako vam drago) škure na prozorima mog dijela kuće. Bratić, koji je nažalost umro prošli mjesec, svoje je škure na katu zamijenio prije izvjesnog broja godina potpuno novim.


A onda mi je početkom kolovoza crko lap-top. Njegov popravak se nepredviđeno produljio gotovo na tri tjedna pa sam odlučio pokušati nemoguće: škurama koje su vjerojatno stare koliko i kuća (sagrađena 1934.) i koje nisu ofarbane najmanje trideset godina ponovo udahnuti novi život. Koliko sam u tome uspio prikazat ću cijenjenom čitateljstvu kroz dva posta u okviru serije „Biogradski biseri“.


Tako su škure izgledale, neke i gore, prije nego što sam ih skinuo sa šarki i podvrgao 'operaciji'.


Evo i detalja da se bolje vidi u kakvom su bile stanju.


Da bi 'majstor' mogao pristupiti poslu potreban je, prirodno, odgovarajući pribor: alat, laneno ulje za impregnaciju, boja. Radove sam započeo alatom na gornjoj slici. Pri tomu mi je jako nedostajao cirkular ugrađen u stolić i veći ručni koji su čamili u podrumu u Samoboru. 'Majstor', naime, prije dolaska u Biograd nije ni u snu pomišljao da bi krenuo u obnovu. A ovaj alat i inače uvijek nosi sobom išao bilo kamo. Srećom, nedugo nakon što sam započeo radovima, stariji je sin došao u Biograd i donio ih zajedno s nožnim prekidačem za uključivanje cirkulara ugrađenog u stolić i električnu blanju (koju doduše više nisam trebao).


Sad je rad postao znatno lakši.


'Majstor' je s puno elana krenuo na posao. Bilo je to 4. kolovoza. Tada je mislio da će na prvim škurama raditi najduže. Ne samo jer su, na prvi pogled bile u najlošijem stanju od svih škura sa šest prozora, već jer je još bio bez iskustva. Kasnije se uvjerio da ima daleko lošijih.


Počeo je na jednom 'radnom mjestu', no ubrzo se preselio na ovo i tu odradio sav posao.


Ova slika služi kao primjer u kakvom su stanju bili dijelovi pojedinih škura. Ovo oštećenjem okvira slikano s vanjske strane je nastalo tijekom Domovinskog rata kad je neprijatelj sa položaja sjeverno od grada tukao po gradu minobacačkom vatrom…


…a ovako to izgleda s unutarnje strane okvira, kajkavci bi rekli 'štoka' (nema veze s vinjakom).


Slijedila je 'amputacija' dijela okvira zbog truleži (asocijacija na Hromog Dabu iz stripova o Miki Mausu bila je trenutačna) i ugradnja privremene 'noge' da se okvir ne 'objesi'…


… a ovako izgleda 'zaliječeni' okvir.


Kao što to uvijek biva pri ovakvim radovima, povrede na redu su neizbježne. Srećom po 'majstora' lake prirode. Uzrok: 'majstoru' je na nogu pala ručna pila.


Da nisu priče o oštećenjima bez temelja svjedoči ovaj geler kojeg je 'majstor' izvadio iz pokrajnje rupe. U prvi je mah pomislio da su to stari majstori ugradili nekakvo željezno ojačanje, no nakon kratkog 'čačkanja' izašao je komadić neprijateljske mine koju će majstor sačuvati kao dokaz da je i njegova kuća bila na meti 'dobrih susjeda'. Ne izgleda lijepo, a zamislite kako to izgleda kirurzima kad gelere vade iz ranjenika.


Ove godine vrijeme je bilo idealno za radove jer se drvo škura dobro osušilo. Da ih slučajni pljusak ne bi namočio i kroz prozor voda ušla u sobu sa koje su škure skinute, 'majstor' je prozor bez škura zaštitio plahtom, a škure koje nisu bile u radu starim plastičnim stolnjakom. I dobro je da je to učinio jer je tijekom jednomjesečnih radova četiri dana bilo kišovito. Srećom bez vjetra.


Ovako izgleda strana kuće sa tri reparirane škure. Sad ih je bilo već četiri 'oživjelih'.

Za 'majstora' tu još nije bio kraj. Čekale su ga škure dva prozora na pročelja s ulične strane. Mislio je biti brzo gotov. Nažalost, obistinila se prognoza starijeg sina da su to najlošiji prozori iako se to ne bi rekla gledajući izvana. Po onoj: „zvana gladac znutra jadac“. Uzrok takvom stanju su prvenstveno bila oštećenja prouzročena minama iz minobacača bačenih na ulicu ispred kuće. Iako su rupe s vanjskih strana bile male, na tim mjestima je u daske prodirala kiša pa su trulile tijekom svih ovih godina dok je 'majstor' razmišljao o sanaciji. O kompletnom postupku obnove jedne od tih dviju škura, postupak koji je vrijedio manje-više za svaku škuru ovisno o oštećenju, bit će govora u jednom od sljedećih postova.


Konačno, nakon nešto više od mjesec dana svakodnevnog rada (osim četiri kišna dana doslovno po paroli iz ORA: 'nema odmora dok traje obnova'), došla je na red i 'zadnja ruka' farbanja posljednje škure.

Biogradski biseri 2
Zadnja škura došla je na svoje mjesto pa je bilo vrijeme da se ovjekovječi taj trenutak. Da slika ne bi bila monotona u kadru su i Tri gracije i jedan Don Juan. Drugi dan smo priredili svečani ručak za nas šestero (dvoje gostiju i dvoje susjeda koji su mi posudili ljestve) i time je Operacija „Škure“ stavljena ad acta.

Oznake: u Biogradu, Operacija Škure-prvi dio

16.09.2015. u 09:17 • 18 KomentaraPrint#

petak, 11.09.2015.

Biogradski biseri 1

Konačno završih posao na restauriranju starih škura na djedovoj kući pa se mogu vratiti popravljenom lap topu i blogu. Serija postova koja slijedi nosit će zajednički naslov „Biogradski biseri“ s podnaslovima adekvatnim temi koju obrađuju.

Plavi se Jadran talasa

Plavi se Jadran talasa…
…dok, šetajući gradom, udišeš smrdljivi zrak pseće mokraće oliti kućnih ljubimaca kojih, kao ove godine, nikad u Biogradu bilo nije, benzinskih para automobila, motora, autobusa, brodica, znojnih tijela prolaznika, smrada kanalizacije, roštilja, zapara pekara…smrad kemikalija za zaštitu od komaraca na terasi, pa opet u spavaćoj sobi…na plaži mirisi raznih pomada, krema i sprejeva za zaštitu kože od sunca koje žeže, puštajući istovremeno da ti sprži mozak jer kome on još treba u lijepoj našoj…
…svih mirisa, samo jedan nedostaje: miris mora.

Plavi se Jadran talasa…
…dok slušaš u pola noći vrisku i plač pospane djece ili u zvizdan one koje roditelji silom tjeraju u more, parajući zvuk truba turističkih vlakića, zavijajućih sirena kola hitne pomoći, lavež kućnih ljubimaca, buka vatrogasne cisterne kojom vatrogasci u ranu zoru zalijevaju sasušenu travu koju su dan ranije kosili radnici komunalne tvrtke zajedno s kamenjem kojeg ima više nego trave, cviljenje automobilskih guma kad bezobzirni vozači ulaze u raskršće ispred tvoje kuće na što reagira susjedov pas lajanjem i ti psovkama, urlanje motora koje voze KNM (kreteni na motoru) posebice velikim užitkom dva sata po ponoći, klaksoni automobila u koloni kojima neotesani vozači daju na znanje da im se nekuda žuri iako su na tzv godišnjem odmoru, treštanje tam-tam glazbe iz divovskih autozvučnika, glazbu raznih 'lustige dorf kapela', trećerazrednih, nazovi, klapa koje neumorno pjevaju uvijek iste pjesme…
…svakakvih zvukova, samo nema zvukova valova što zapljuskuju škrape i obalu.

Plavi se Jadran talasa…
…dok su ti oči pune agresivne ulične rasvjete, svjetlećih reklama, bljeskalica digitalnih fotoaparata kroz čije okulare moderni turisti jedino i gledaju okolinu koja ih okružuje, napadno osvijetljenih kafića i dućana, reflektorske rasvjete tzv „žive muzike“, raznobojnih treptajućih svjetala sa dječjih igračaka, patika, cipelica, kapa, signalnih svjetala brodica na moru, automobilskih farova, ukrasnih nizova lampica na vagončićima i rotirajućeg žutog svjetla na „lokomotivi“ koja ih vuče, sjaj ekrana dlanovnika i mobitela poput modernih krijesnica…
…svakakvog svjetla, samo nedostaje nebo posuto zvijezdama…

…a plavi se Jadran (i dalje) talasa iako gotovo više nitko ni ne osjeća njegov miris, ne čuje njegov zvuk, ne vidi zvijezde na njegovom noćnom nebu.

Oznake: u Biogradu

11.09.2015. u 22:14 • 4 KomentaraPrint#

petak, 04.09.2015.

Ajmo Jovo nanovo

Ovaj sam tekst napisao krajem svibnja. Sticajem okolnosti nisam ga do sada objavio. Tekst je inspiriran interpelacijom 'Laburista' u Saboru 28. svibnja zbog tajnosti TTIP-a. Vjerojatno će malo vas tekst početi čitati, a kamo li ga do kraja i pročitati. Ipak objavljujem ga jednako kao što sam objavljivao seriju tekstova prije ulaska u EU u kojima se osvrćem na pamflete kojima nas je tadašnja vlast uvjeravala kako će nam ulaskom u EU sa Zapada poteći med i mlijeko.
Objavljujem ga sada jer je još uvijek aktualan, iako je diskusija o temi koju su pokrenuli Laburisti zamrla, da ne kažem sasječena.
* * *

Prije tri i po godine, početkom 2012., u vrijeme euforije oko ulaska Hrvatske u EU, na svom blogu www.sempercontra.com objavio sam seriju postova inspiriranih knjižicom od 13 pamfleta u izdanju Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) u kojoj sam pokušao pokazati (ne i dokazati) kako je to što u tim pamfletima piše čista tlapnja. Zainteresirani čitatelji mogu na spomenutom sajtu naći sve objavljene postove. Strpljiv čitatelj moći se uvjeriti da sam u mnogočemu bio u pravu.

Prošle su eto pune dvije godine otkako smo euforično uletjeli u jednu, u povijesti tko zna koju po redu, asocijaciju kao 'guske u maglu'. Što smo od obećanog 'meda i mlijeka' dobili, ne moram govoriti. Znate i sami. I dok smo tada o svojoj sudbini mogli odlučivati sami, sada kad se spremamo u režiji EU birokracije uletjeti u slijedeću asocijaciju, poznatu pod nazivom TTIP, o njoj će odlučivati moćne države Europske unije.

Oba slučaja ipak su u jednom detalju slična: i kod ulaska u EU kao i kod pregovora EU o Sporazumu s SAD-om hrvatski puk informacije dobiva na kapaljku, uglavnom putem masmedija. Oni pak, ovisno o stavu njihovih vlasnika, pišu polu afirmativno ili pak potpuno u interesu krupnog kapitala. Pri tome se obilato služe puštanjem magle kakvu su puštali i u spomenutim pamfletima pod nazivom „Mitovi i legende o ulasku u EU“.

O njima, pamfletima, u prvom nastavku spomenutog serijala pišem:
„Ta knjižica i jedna stranica u J.L. koju je isto ministarstvo objavilo kao plaćeni(?) oglas 19. svibnja 2011. godine 'Zašto u EU' je jedino što sam do sada uspio vidjeti na tu temu objavljeno od strane vlasti, a što bi 'neukom puku' moglo objasniti, rasvijetliti i dokazati da je ulazak Hrvatske u EU od sudbonosne, presudne i životne važnosti za njegovu 'bolju i svjetliju budućnost' (još samo fali: svih naroda i narodnosti pa da znamo na čemu smo!)“

U daljnjem tekstu prvog nastavka citiram razloge koje su autori pamfleta naveli kao razloge zašto trebamo ući u EU:

Daljnji razvoj Hrvatske u velikoj mjeri ovisi o međunarodnom ugledu naše države (2), kao i o uspjehu integriranja hrvatskog gospodarstva u europske i svjetske gospodarske tokove (3). U tom pogledu članstvo u EU za Hrvatsku predstavlja važnu prednost, ako ne i nužnost. U gospodarskome smislu Hrvatska ovisi o rastu turizma, priljevu stranoga kapitala i izvozu hrvatskih proizvoda u inozemstvo (ponajprije u države članice EU-a). Navedeni sektori nedvojbeno će se razvijati brže uđe li Hrvatska u EU nego ako ostane izvan toga kluba. (4) Nepristupanje Europskoj uniji dovelo bi, u određenoj mjeri, do političke izolacije Hrvatske. Naime, kao mala zemlja, Hrvatska ne bi mogla utjecati na odluke koje se tiču budućnosti Europe, a time posredno i vlastite budućnosti. (5) Ne treba zaboraviti da članstvo u
Europskoj uniji jamči političku stabilnost i sigurnost, što je za Hrvatsku iznimno važno s obzirom na nedavno ratno iskustvo. (6)


Moje komentare označene brojevima 2-6 možete naći u citiranom prvom nastavku. No vjerujem kako nije potrebno da se zamarate čitanjem jer ste se vjerojatno i sami tijekom proteklog vremena od ulaska u EU uvjerili koliko su se te tvrdnje zaista ostvarile.

* * *

Ako će se povijest ponoviti (a u Hrvata se uvijek ponavlja) možemo uskoro očekivati sličnu zbirku pamfleta glede 'korisnosti' TTIP-a. Za sada se trebamo zadovoljiti što o novom mamcu za naivni hrvatski puk piše V.L. s nadnevkom 2015-05-19.

„Pregovori o sklapanju Transatlanskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) između SAD-a i EU dižu sve više prašine u javnosti zemalja članica EU. Protivnici sporazuma Europljane najviše plaše time što će police europskih dućana preplaviti jeftinija, nekvalitetna i opasna hrana (genetski modificirana i puna u EU zabranjenih hormona) što će prouzrokovati krah europske prehrambene industrije i gubitak brojnih radnih mjesta. Kritičare ne umiruju poruke iz Europske komisije (EK) da EU neće pristati na smanjenje dostignutih standarda (moš mislit, op.s.c), odnosno da stvari koje se neće moći dogovoriti s Amerima na kraju neće jednostavno ući (sic!) u konačni tekst trgovinskog sporazuma. Ne umiruje ih ni procjena EK da će TTIP europskom gospodarstvu svake godine donijeti dodatnih 119 milijardi eura. (A svakom stanovniku Lijepe naše cca 4000 kunića, op.s.c.)

Sve članice EU dale su u lipnju 2013. (dakle kad Hrvatska još nije bila članica, op.s.c.) mandat EK da u njihovo ime pregovara sa SAD-om. Navodno je EK obvezatna uzeti u obzir mišljenja država članica o svakoj temi o kojoj se pregovara s Amerima. Kako među državama članicama nema preglasavanja u slučaju vrlo različitih stavova, EK će pokušati naći najmanji zajednički nazivnik koji će zastupati u pregovorima. A ako ni to nije moguće, u pregovorima će zastupati stav za koji smatra (dakle EK, op.s.c.) da je u interesu većine zemalja članica.

Stav Hrvatske donosi Vlada na zatvorenim sjednicama (dakle bez informiranja javnosti o sadržaju razgovora, op.s.c.). Prije nego Vlada definira svoj stav, Ministarstvo vanjskih poslova – koje zastupa Vladu u Bruxellesu – prijedlog hrvatskog stava usuglašava u koordinaciji s ostalim ministarstvima, ali i zainteresiranim organizacijama poput Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) (ne i s direktnim poduzetnicima a posebno ne s hrvatskim pukom, op.s.c.).

Jelena Dumičić iz Sektora za međunarodne poslove HGK kaže: „Vrlo često se kao prednost TTIP-a ističe uklanjanje carina. Dobici se očekuju i od uklanjanja regulatornih barijera. Uzimajući u obzir zabilježeni interes hrvatskih malih i srednjih poduzetnika za izvoz tradicionalnih prehrambenih proizvoda, koji podliježu strogoj američkoj proceduri registracije, vjerujemo da bi se Sporazumom upravo njima omogućila znatna olakšanja.“

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a pak kaže: „TTIP otvara veliko i moćno tržište Amerike. Nakon što se sporazum između SAD-a i EU potpiše, smatram da će najveće koristi imati proizvođači vrhunskih prehrambenih proizvoda te farmaceutske tvrtke poput Belupa, Plive…TTIP-om hrvatska ekonomija, mogla bi profitirati i zbog toga što će biti lakše privući američke investitore jer proizvode koje će raditi u Hrvatskoj moći će po istim uvjetima plasirati i u EU i u SAD-u.“

O sličnim ili čak jednakim tlapnjama za ulazak u EU kao što se u gornjem tekstu iznose 'koristi' od sklapanja TTIP, možete pročitati u u tekstu konkurentnost hrvatskih gospodarstvenika i zaključku serijala.

U citiranom tekstu iz V.L. obratite pozornost na istaknute tvrdnje:

„najmanji zajednički nazivnik“ – koji će odrediti najveće i najjače članice EU

„u interesu većine zemalja članica“ – interes Hrvatske i Njemačke zbog strukture gospodarstva jednostavno ne mogu biti ni slični a kamo li jednaki, a zna se čiji će interesi u tom slučaju prevagnuti.

„zatvorenim sjednicama“ – sličnost s tijekom pregovora za ulazak u EU je frapantna.

„vjerujemo“ – dakle nismo sigurni. No ako možemo vjerovati u postojanje Svevišnjeg i moliti se da nas izvuče iz 'gabule' zašto ne bi vjerovali u TTIP i molili se za isto.

„moćno tržište Amerike“ – pokazalo se da nismo iskoristili (ili nismo uopće u stanju iskoristiti) moćno tržište EU od 500 milijuna potencijalnih potrošača a sad bi već krenuli u osvajanje novog moćnog tržišta od 250 miliona. Daj, naj!

„mogla bi profitirati“ – kao mogućnost a ne - profitirat ćemo.

„lakše privući američke investitore“ – a nismo uspjeli, dapače uspješno smo ih otjerali, privući ni europske.

E sad mi recite nije li ovo „Ajmo Jovo na novo“.

04.09.2015. u 18:21 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda
luki2
anaboni 3

NF
astro
dinaja
japanka 2
10. Ars
smisao života

borgman
neverin
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
memoari
zagreb
odmak
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se