semper contra

četvrtak, 30.04.2015.

Praznik (ne)rada

Prije godinu dana, točnije 3. svibnja u postu naslovljenim 'Post festum' napisao sam u jednom dijelu osvrt na taj tzv praznik rada ili radnog naroda kako se to u neka druga vremena zvalo. Kako se u proteklih godinu dana ništa izmijenilo nije, mislim da nije zgorega ponoviti tekst i za ovogodišnju proslavu. Zanima li nekoga možebitno cijeli tekst može ga naći na link .

„Onog dana kad su radnici počeli slaviti Prvi maj kao praznik rada umjesto da su na taj dan isticali svoje zahtjeve za poboljšanje svog položaja i sputavanja kapitalizma, Prvi maj je izgubio svoj smisao i svoju svrhu. Iako je u suštini Praznik rada i u socijalizmu bio sveden na proslavu događaja koji su doveli do osnivanja tog praznika, danas se on definitivno pretvorio u borbu za porciju besplatnog graha. Da stvar bude gora i to malo povezanosti s radničkom klasom i borbom za bolje uvjete života i rada radničke klase umjesto revolucionarnog i borbenog Prvog maja počeli smo slaviti Josipa Radnika podvrgavajući se i tu diktatu Crkve. Jednako kao što samo Djeda Mraza i Novu godinu zamijenili Djedom Božičnjakom i Sv. Nikolom i kao što smo Dan žena i Majčin dan zamijenili Valentinovim i borbu za ravnopravnost žena i poštovanje majki zamijenili glupavim slavljem ljubavi a da ni sami ne znamo što je ljubav (ne računam dokazom ljubavi kupovanje glupavih poklona za Valentinovo). Radnička je klasa zahvaljujući kapitalizmu i konzumerizmu definitivno postala robovska klasa samo što toga nije svjesna jer se zavarava izborima u demo(n)kratskom sustavu kako ona određuje tko će biti na vlasti nesvjesna činjenice da bira one koji će njome vladati i izrabljivati je a ne one koji će njoj služiti. Tako ja mislim.“

Pa sretan vam Prvi maj, praznik (ne)rada!

30.04.2015. u 21:07 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 28.04.2015.

Probranice 18

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Zaredali 'biseri' ko jesenje kiše pa mi ne preostaje drugo nego objavljivati Probranice u kraćem vremenskom razdoblju od planiranog. A ove su zbog 'obilja' još i podulje.
Usput, Probranice su postale punoljetne!

Pa ti vjeruj 'žutilu'!

U članku o tzv „skandinavskom odmoru“ u kojem autor iznosi podatke o tome kako je Dubrovnik nama ekskluziva dok je britanskim studentima – povoljan, u samom tekstu stoji podnaslov „Funta sabija od eura“, da bi samo deset redaka ispod tog naslova stajalo: „A kako je euro trenutačno slabiji od funte, za Britance je upravo savršeno vrijeme za putovanje Europom…“


Ne vjeruj 'žutilu' ni kad vijesti donose. U svjetlu ovog komentara molim da 'sa zrnom soli' (cum grano salis) čitate sve što slijedi iza ove Probranice.
(2015-04-23)

Vrana vrani oči ne vadi


Kako javlja J.L. HYPO banka je, navodno, osnovala nekakvu kvazi banku d.o.o i na nju prebacila 4 milijardi kuna loših kredita (onih za koje je upitno da će biti vraćeni). U istoj vijesti stoji da HNB kaže kako je sve bilo u skladu sa zakonom.

Uopće ne shvaćam zašto se oko toga digla takva halabuka. Kao da je to nešto novo u bankarskom sustavu cijelog svijeta. Hrvatska je možebitno specifična u jednom drugom muljanju: koliko je naših tvrtki osnovalo sestrinske tvrtke i na njih prebacile sva svoja dugovanja, a da te tvrtke nisu imale nikakvog prihoda i najčešće samo jednog zaposlenog. I to je također bilo u skladu sa zakonom!!!

A izjava guvernera HNB samo govori da u bankarskom i poslovnom svijetu vrijedi narodna: vrana vrani oči ne vadi.
(2015-04-23)

Svako zlo za neko dobro

HEP će tri godine Ljubljani prodavati struju iz Zagreba? Kako doznaje J.L. HEP je u zadnjem krugu nadmetanja dao najpovoljniju ponudu za nabavu 270 GWh električne energije.

Eto, ipak nekakva korist od propasti naše industrije (a malo i zahvaljujući prošlogodišnjem kišnom rekordu). Sad imamo struje i za izvoz. Nadam se da će 'zelenima' ovaj podatak osnažiti njihove zahtjeve da se u Hrvatskoj ne grade nikakve elektrane a ne samo one na 'vuglen'.
(2015-04-23)

Meditacija Predsjednice


J.L. piše: Kolinda (očito su novinari J.L. intimusi s Predsjednicom pa je oslovljavaju imenom) jučer je bila sama u Jasenovcu i izbjegla dolazak s Milanovićem (s njime nisu pa ga oslovljavaju prezimenom). U nedjelju će, kad se tamo okuplja cijeli državni vrh, Ured predsjednice poslati izaslanika.

Intimusima Predsjednice njezin čin vjerojatno je izazvao val čuđenja. Meni nije. Ovo njezino usamljeničko hodočašće na mjesto zločina iz naše davne prošlosti možda će Predsjednici poslužiti da sama, u dubokoj meditaciji i kontemplaciji, preispita svoj stav o nekim davnim događanjima kao i ovim današnjim. Vidjet ćemo koliko joj je osamljenost pomogla u tome.
(2015-04-23)

P.S.

K.G.K. je nakon (usamljeničkog) posjeta Jasenovcu napisala u Knjigu dojmova „klasičnu revizionističku tezu o zločinima kao posljedici povezanosti NDH s nacističko-fašističkom Osovinom. Baš me zanima u kojim je to knjigama Predsjednica pročitala Hitlerovu ili Mussolinijevu tezu o ubijanju Srba“, komentirao je od KGK napisano u Knjigu dojmova povjesničar Tvrtko Jakovina. Smatra da bi bilo dobro da u Uredu predsjednice odmah počnu pisati odgovor Srbiji, jer ovakva predsjedničina izjava je ”dala priliku Srbiji da puca po Hrvatskoj municijom kakvu Srbija odavno nije imala”.

Ili, reći da ustaški logor Jasenovac nije mjesto politike, a citiramo šeficu države: „To je mjesto duboke tragedije i gdje nema mjesta politici“, posvemašnja je površnost. Možda treba napisati i glupost.


Očevidno, Predsjednici Hrvatske i polovice na glasovanje izašlih glasača, nije ni mrvicu pomogla kontemplacija nad žrtvama POLITIKE istrebljenja po nacionalnoj i ideološkoj osnovi. Jer i Jasenovac i Bleiburg su direktna posljedica određene POLITIKE. Njezina zabilješka pokazuje da o tome što je politika očigledno nema pojma.
(2015-04-27)

Malo loše, malo dobro

Ministar vanjskih poslova Slovenije Erjavec jučer je izjavio kako „ima neslužbene informacije“ da će arbitražni sud omogućiti Sloveniji kontakt s otvorenim morem. Uz istu vijest je stoji i vijest „Mi smo protiv bušenja Jadrana“. Slovenska ministrica Irena Majcen (valjda za zaštitu okoliša) čak je najavila mogućnost tužbe Europskoj uniji u slučaju da bušenje ipak započnemo.

Slutim da je na pomolu nova trakavica s našim zapadnim susjedima. Ako je to što ministar Erjavec tvrdi istina, Hrvati će imati ponovo razlog ratovati sa Slovencima. Iako smo od ZERP-a (sjeća li se još netko što je to) odustali zbog pritiska Buxellesa podvijena repa, na ovom slučaju ćemo 'pokazati zube' za obranu tog komadića mora. Ipak, za utjehu 'zelenima' druga vijest, ako je točna, bit će još jedan argument da se Jadran ne buši.
(2015-04-23)

„Bezopasne“ sunčane elektrane



Sunčeva energija u postrojenju BrightSource Energy u kalifornijskom gradu Ivanpahu reflektira se sa 300.000 ogledala prema jednoj točki gdje se koristi za pokretanje parnih turbina. Čest prizor nad solarnom elektranom su tragovi dima. Izvor dima su spaljene ptice koje nenamjerno zalutaju nad ogledalima solarnog postrojenja.
Vladini inspektori vjeruju da insekte privlači jaka refleksija s ogledala što, pak, vuče ptice u njihovu propast. BrightSource smatra da je problem prenapuhan i tvrdi da samo 1000 živih bića strada na godinu, no Centar za biološku raznovrsnost smatra da je stvarna brojka bliža 28.000.


U ovom slučaju sasvim je irelevantan broj uništenih, točnije ubijenih, ptica. Bitno je, a to već odavno tvrdim, kako nema ni jedne ljudske aktivnosti koja na neki način ne doprinosi uništavanju flore i faune na Planetu. I zato sve priče o 'zelenoj energiji', 'održivom razvoju' i ine floskule mogu 'zeleni' objesiti mačku o rep.
(2015-04-23)

Plan za spas Zemlje?

Povodom Dana zemlje, ili kako to nadobudni novinari pišu „Earth Day“, iz J.L. prenosim neke od šest stvari koje bi (po autoru priloga) trebali učiniti da sami pridonesemo zaštiti životne sredine.

1. Prvi korak u smanjenju emisije CO2 jest provjeriti godišnju potrošnju vode, električne energije i plina.
2. Jednom tjedno jedite vegetarijansku hranu i smanjimo govedinu u našoj prehrani.
3. Barem jednom tjedno koristite javni prijevoz.
4. Zatvarajte slavine prilikom pranja zubi ili ispiranja posuđa te smanjite vrijeme tuširanja barem za minutu.

Mjere same po sebi zvuče zgodno ali su potpuno neefikasne. Provodeći ovaj niz aktivnosti, misli autor tih mudrolija, spasit ćemo Planet? Brus! Samo ćemo odgoditi njegovo uništenje i ništa više. Broj ljudi na Planetu treba ograničiti na broj koji će, uz sve te i ine tzv ekološke mjere, omogućiti da Planet svoje resurse obnavlja brže nego što ih civilizacija uništava, a to će biti samo onda ako se prestanemo bjesomučno razmnožavati i težiti sve većem komforu. Ako i tada?
(2015-04-23)

Što volim 'helić'!


Predsjednica digla „helić“ da ne zakasni.
Razlog?
Prema tisku bila je u stisci s vremenom. Imala je sastanak s talijanskim kolegom Serigiom Mattarellom na Pantovčaku, pa kako je morala stići na sajam vojne industrije odletjela je spomenutim helikopterom u Split. Tamo je isprobala jurišne puške (obratite pozornost na množinu!) i u simulatoru upravljala borbenim helikopterom. Potom opet s helikopterom u Križevce povodom Dana grada (sic!).


Izgleda da se našoj Predsjednici toliko sviđalo upravljanje 'helićem' u simulatoru da je poželjela letjeti i u pravom. Kažu da je to prvi put i da to neće raditi često. Sve to može biti točno, no koliko me služi pamćenje ista ta Predsjednica je žestoko napadala i bivše Predsjednike i V.Pusić zbog korištenja službenih zračnih prijevoznih sredstava i bilo bi za očekivati da od njih bježi kao vrag od tamjana. No jedno je predizborna kampanja a drugo je biti u 'vremenskoj stisci'!
(2015-04-26)

Ah ti geni


Nina je „The Voice“!, pišu današnje tiskovine.


Konačno se završila trakavica koja je ponosno nosila (nakaradni) naslov „The Voice“ umjesto lijepog hrvatskog naziva „Najljepši glas“. Ali što možemo, tako to biva kod naroda kojemu je genetski usađen podanički mentalitet.
O samoj emisiji i takmičarima ne mogu suditi jer nisam gledao ni jednu emisiju. Supruga kaže da je Nina bila fenomenalna. Vjerujem joj, ona ima talenta za prepoznavanje budućih pjevačkih zvijezda (Goran Karan, Žiga Međimurski, primjerice).
(2015-04-26)

Ništa bez ispovjedi

Da bi ste u ljekarni mogli dobiti 'tabletu za dan poslije' morat će te u posebnoj prostoriji ljekarniku/ci ispričati sve detalje o svom spolnom životu. Tek tada će vam on/ona, ovisno o svojoj 'savjesti', tabletu prodati ili ne.


Najprije se 'puzajući' malo po malo, koristeći tzv. 'priziv savjesti', uvuklo u bolnice odbijanje liječnika da rade abortuse, a sada se i u ljekarne uvuklo religiozno-katoličko shvaćanje osobnih sloboda. Za očekivati je da će slijedeći korak biti ugradnja ispovjedaonica na svakom odjelu bolnice i u svakoj ljekarni kako bi 'grješnici' mogli ispovijedati svoje grijehe, a onda 'svećenici', doktori i ljekarnici, odrediti pokoru.
(2015-04-28)

28.04.2015. u 17:04 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.04.2015.

Proljeće u Samoboru

Stjecajem okolnosti već sam cijeli tjedan u Samoboru u društvu unučica, starijeg sina i snahe. Razlog: na pripomoći smo snahi koja je morala na operaciju žučnog mjehura.

Neki dan srednja je unuka, Vita, najavila kako za školu treba fotografijama dokumentirati dolazak proljeća, pa smo ona, najstarija Hana i ja krenuli u lov na vjesnike proljeća. One su slikale digitalnim aparatom, ja svojom Nokiom. Navečer otvorih blog u namjeri da objavim svoje fotografije i tako malo razbijem monotoniju mojih političkih i tmurnih postova, no pregledavajući blogere vidjeh da me @lasta pretekla. To sam joj u komentaru spomenuo. Odgovorila je neka slike ipak objavim. Eto, činim to sada, iako su slike po mom sudu manje uspješne nego njezine. Ona je ipak (polu)profesionalka. Osim toga slikao sam s Nokiom koja i nije posljednji 'krik mode'. Slikane su u kvartu gdje sin ima stan.

Za većinu ljudi pravi vjesnici proljeća su visibabe i jaglaci. Ne znam zašto, ali meni je to cvijet divljeg kestena. Možebitno jer u okruženju u kojem se najčešće krećem jaglaca i visibaba nema. Jednako tako mi je njegov plod, kad počne padati sa stabla, znak da je stigla jesen.


Rascvjetali jorgovan podsjeća me na proslave prvomajskih praznika kad sam kao mladac ukrašavao kotače bicikla krep papirom u boji a na volan vezao kitu crvenih jorgovana. Jorgovana ima raznih boja. Bijeli me asocira na istoimenu film i pjesmu iz 1937. koji je nekad bio vrlo popularan, a pjesmu rado i danas slušaju vremešni ljudi kao ja. U vrtu mog očuha pak je bilo prekrasnih duplih (mi smo ih zvali 'duplični') roza jorgovana. Jedan od potomaka tog jorgovana dugo sam godina imao uz nedavno prodanu vikendicu.






Nađe se tu i po koja magnolija. Zaista je lijepa u punom cvatu, no ima jednu manu. Kad otpadnu cvjetovi ispod nje se stvori cijeli tepih latica koje ljudi gaze i gnječe a vjetar raznosi daleko od nje.


Poneki stanari ovog naselja zaista vole cvijeće i ne žaleći truda na malim površinama zemlje slobodne od asfalta i parkirališta prave skromne cvjetnjake. U tim cvjetnjacima ima svačega. Nisu uređeni kao što ih uređuju profesionalni vrtlari ali ipak doprinose vedrijem okruženju oko jednoličnih soc-ralističkih zgrada.






Iako ne tako atraktivno kao cvijeće i crnogorica pokazuje na svoj način da se budi iz zimskog sna tjerajući mlade izdanke na vrhu starih grana.


I životinje osjećaju dolazak proljeća. Evo jedne crne mace, neopravdano optuživana da donosi nesreću, kako spava na suncu okružena cvijećem.


Vita u akciji, zahvaljujući kojoj sam se i ja potrudio napraviti ovih nekoliko fotografija proljeća u Samoboru.




26.04.2015. u 21:00 • 16 KomentaraPrint#

petak, 24.04.2015.

Grafit

Grafite principijelno ne volim. Pogotovo one koji nisu ništa drugo već šaranje, koloriranje ili jednostavno prljanje fasada. Nađe se ponekad i lijepo grafičko rješenje, no smatram da bi njihovi autori trebali svoja djela crtati na primjerenijim mjestima a ne bilo gdje. Pogotovo ne po novim zgradama. Izuzetak od tog mog negativnog stava su grafiti-poruke, iako ne i oni baš na svakom pročelju. Primjerice Hrvatskom narodnom kazalištu, Varaždinskom starom gradu, Crkvama ili sličnim zgradama. Navodno su zidovi i pročelja zgrada u Splitu dupkom puni takvih grafita koji mnogo govore o tome što običan puk misli o raznim stvarima koji se događaju kod nas i u svijetu. Moj grad se baš ne može pohvaliti da je bogat takvim grafitima. No jedan, koji meni spada u najuži krug boljih koje sam do sada vidio, stoji već dugo vremena na jednom neuglednom zidu. Gotovo da je već potpuno izblijedio. Mislim da on najbolje komentira jednu od modernih, bolje rečeno bolesnih, običaja – manija šopingiranja. Evo ga.


Možebitno je to razlog zašto u nas, a vjerojatno i u svijetu, oni koji drže konce vlasti i trgovine tako lako zaluđuju, lažu i varaju puk koji se drži navedenog gesla.

24.04.2015. u 23:10 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.04.2015.

Probranice 17

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.

Došla maca na vratanca…

Saudijska Arabija se suočila s dvostruko većim deficitom nego što je vlada predvidjela. Razlika između nanovo predviđenog deficita i onog prvobitnog iznosi cca 70 milijardi dolara.

Iako bi se na prvi pogled reklo da to nije ništa za državu koja pluta na nafti, smanjenje cijene barela ispod one koju je vlada predvidjela, prouzročit će da će vlada, po prvi pu nakon 15 godina, morati potražiti kapital na financijskom tržištu.
A mi mislimo da samo naša vlada loše planira i da bi, da imamo nafte kao S.A., živjeli ko bubreg u loju.
(2015-04-10)

Al se nekad dobro jelo baš…

Jutarnji list pokrenuo je akciju u kojoj istražuje što jedu za doručak, ručak i večeru pacijenti u hrvatskim bolnicama. Neću spominjati imena bolnica no evo dva jelovnika. Jedan je redakcija pohvalila, drugi je dobio pokudu.



Doručak:
Prva slika – pašteta i jogurt
Druga slika – med i salam


Ručak:
Prva slika – ćufte i krumpir
Druga slika – piletina(?) i makaroni

I sam sam bio nekoliko puta po bolnicama. Od Zagreba do Krapinskih toplica. Po mom sudu u svim tim bolnicama je hrana manje-više ista. Glavna zamjerka je najčešće bila da je količina mala. Uvijek sam supatnicima govorio u šali: „Pa niste se ovamo došli udebljati nego izliječiti“.
Hvale vrijedna akcija J.L., ali meni bi bilo zanimljivije znati kakav meni dobivaju 'pacijenti' u remetinačkoj 'bolnici' i vrijedi li i za njih, da parafraziram gornju moju misao: „Pa nisu se ovamo došli udebljati, već da se dijagnosticira od koje 'bolesti' boluju“. Sumnjam da im je jelovnik po kvaliteti jednak jelovniku bolnice koji je dobila pohvalu.
(2015-04-13)

Mjesto za meditacije


Udruga Goli otok „Ante Zemljar“ predstavila je jučer aktivnosti usmjerene na proglašenje Golog otoka spomen-područjem.

Unatoč pijetetu koji osjećam prema nevinim žrtvama Golog otoka, mislim da bi, možebitno, ipak bilo bolje iskoristiti otok za ono što je bio namijenjen sredinom prošlog stoljeća. Dobro, ne moraju biti uvjeti života baš takvi kakvi su bili nekada, ali ne bi bilo zgorega da s na 'preodgajane' i 'meditaciju' o (ne)djelima koje su počinili upute tamo mnogi, od običnih kriminalaca do političara.
(2015-04-15)

Svak je meni mio pa makar i pedofil bio

Odluka Županijskog državnog odvjetništva, sporazumivši se s okrivljenikom za bludničenje nad curicom od 11 godina, osudilo ga je na rad za opće dobro i neće biti podvrgnut stegovnom postupku, uz obrazloženje da „slanje pedofila na rad za opće dobro umjesto u zatvor nije veliki propust“ (sic!)

Zanimljiva odluka odvjetništava, koja, možebitno, ima malo veze i s tim da je okrivljenik branitelj (a oni ipak kod nas imaju drugačiji tretman i prava od nebranitelja), no neka tako bude. Samo treba pripaziti da u blizini mjesta gdje će kažnjeni obavljati „rad za opće dobro“ ne budu djevojčica mlađih od 18 godina.
(2015-04-15)

Oluja nije bila dovoljno jaka

'Zaposlili ste Srbina umjesto hrvatskog branitelja', izjavio je rekao je (izvjesni) Petar Škorić (HDZ) na sjednici Gradskog vijeća postavljajući pitanje gradonačelniku Ivi Baldasaru zašto je zaposlio izvjesnog Momčila u prometnom redarstvu Splita.

Pitanje: gdje su ga samo našli, tog 'izvjesnog Momčila'. Pa zar ih sve, mislim Srbe, nije otpuhala 'Oluja'?
(2015-04-16)

Jedni sim, drugi tam

Vijest: Argentina nacionalizira željeznice. Željeznička mreža u Argentini spojit će se u jednu državnu kompaniju.

Hrvatska kaska za Argentinom. Njezina vlada se tek sprema privatizirati željezničku mrežu. I ne samo nju, nego, primjerice, i elektroenergetsku mrežu i opskrbu vodom. Ni slučaj Kalifornije joj nije dovoljna opomena da to ne treba raditi.
(2015-04-17)

Ključna razlika

„Između mene i Milanovića ključna je razlika da ja ako čujem bolje argumente mogu svoje mišljenje i promijeniti“, izjavio je Karamarko.


Problem je samo u jednoj sitnici: on vrlo, vrlo slabo – čuje.
(2015-04-17)

Misli na budućnost

Vijest: Zaklada Billa Gatesa investirala je 100.000 dolara u izradu kondoma budućnosti. Oni neće biti samo zaštita protiv spolnih bolesti, već i mali stimulans za muškarce koji imaju problem s potencijom.

Obzirom da spomenuti milijarder ima šezdeset godina, razumljiva je odluka da njegova Zaklada uloži koji dolarčić u istraživanje jednog tako korisnog artefakta za vremešne muškarce. Kad krene proizvodnja B.G. će taman biti u godinama kad će mu biti potreban.
(2015-04-17)

Moderni Poncije Pilat


Referendumsko pitanje o izmjeni Zakona kojim bi se zabranilo davanje u koncesiju autocesta i svih ostalih cesta u Hrvatskoj je protuustavno i po tom pitanju nije dopušteno raspisivanje referenduma, odlučio je Ustavni sud.
Na tu odluku reagirao je izvjesni Mijat Stanić, glavni organizator referendumske inicijative izjavom kako je odluka Ustavnog suda „velika sramota i blamaža“ za sud te da se „Ustavni sud u potpunosti stavio u ruke Vlade“.


Kako je Vlada tjedan dana prije te odluke i službeno odustala od davanja autoceste u koncesiju, mene ova odluka Ustavnog suda baš i ne iznenađuje. Sad kada je jasno da (barem do izbora) više nema opasnosti da (ova) Vlada krene u davanje koncesije, Ustavni sud je dao svoj pravorijek, obrazlažući svoju odluku činjenicom da su inicijatori referenduma tražili zabranu davanja u koncesiju ne SAMO autocesta, već i SVIH ostalih prometnica. Odluka vrlo slična odluci Poncije Pilata.

I, kako to već kod nas biva, zainteresirani akteri pogođeni tom odlukom, odmah su Ustavni sud optužili da se „u potpunosti stavio u ruke Vlade“. Da je donio odluku u njihovu korist, našla bi se druga skupina aktera zainteresiranih za koncesioniranje autocesta, koja bi tvrdila isto.

Problem je u stvari u tome da i u Ustavnom sudu i u Vladi sjede nekompetentni ljudi koji jednostavno, jer im to i nije struka, ne znaju što treba a što ne od državne imovine prodati, monetizirati ili pak dati u koncesiju.
(2015-04-22)

U boj u boj za mostić svoj

„Sredinom ljeta, najvjerojatnije u kolovozu, Hrvatske ceste mogle bi raspisati natječaj za izgradnju Pelješkog mosta“, najavio je ministar prometa i infrastrukture S.H.D.

Iz ove se vijesti može iščitati:
Predizborna obećanja i prodavanje magle su u punom zamahu.
Kako Vlada uvodi dodatne trošarine na benzin svaki put kad uvidi da H:C. ne može vraćati kreditne obaveze, za pretpostaviti je da će čim se, i ako se, završi gradnja mosta, nastaviti daljnji rast trošarina na benzin do neslućenih visina, e da bi H.C. mogle vraćati svoj dio kredita.
Isplativost tog mosta bit će jednaka ili manja od isplativosti autoceste dalje od Splita.
(2015-04-22)

23.04.2015. u 21:14 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 21.04.2015.

Dvije torte u jednoj

Pustimo za trenutak eutanaziju i pozabavimo se ljepšom temom.

Neki dan proslavismo četrdeseti rođendan našeg mlađeg sina. Reklo bi se u šnaps-žargonu: „dečko je zval fircig“. Još malo pa bu i 66, i partija je fertig.

Za svaki rođendan, sad već mogu reći brojne obitelji u što ste se već mogli uvjeriti čitajući moje postove, supruga i moja malenkost pravimo prigodnu tortu. I ovaj put je tortu supruga ispekla i nafilala, a ja sam svojom 'mirnom' rukom po gornjem dijelu 'nacifrao' dekoraciju. Evo kako je to izgledalo.


Uz ostale đakonije koje je supruga pripremila još u Čakovcu (bakalar, juha, pohani šnicli, riža) u automobilu se našla i torta u posudi za nošenje torte kojoj je, zbog česte uporabe, otpala jedna od četiriju zakvački. Došavši u Zagreb, sin i supruga su ponijeli sve osim torte. Vidjevši brojku 40 na torti sin je rekao: „Au, pa zar zaista imam već 40 godina. Bolje bi bilo da ste stavili žarulju od 40 W ne bi bilo tako upadljivo.“

Možebitno bi bilo bolje da je supruga ponijela tortu a ja njezin dio stvari. Ona bi je sigurno nosila s dvije ruke. Ja sam jednom rukom uhvatio ručke na poklopcu i krenuo preko ceste prema kući u kojoj živi (u iznajmljenom stanu) sin s obitelji. Taman sam zakoračio na asfalt kad je pukla još jedna od triju preostalih zakvački, dno posude se odvojilo od poklopca i torta je svojim gornjim, nacifranim dijelom, pljusnula na asfalt. Da eventualno padne s dnom nije bilo nikakve šanse sukladno Murphyjev-om zakonu.
„To se desilo zato što sam ja dao primjedbu“, rekao je sin bez ljutnje.

Ni supruga se nije dala zbuniti. Čim smo ušli u kuću, ona i snaha pristupili su poslu. S gornje plohe torte sastrugali su mojih ruku djelo, napravili novi čokoladni preljev, ja sam uradio svoj dio posla: cifranje i evo kako je to sada izgledalo.


I tako je moj sin za svoj 'fircig' dobio dvije različite torte da bi u stvari ipak to bila jedna te ista. No tko će znati, kad nakon novih 'fircig' godina se budu gledale ove slike, da to nisu bile dvije torte.

21.04.2015. u 21:40 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.04.2015.

Eutanazija; da ili ne?

Prije dvije godine pročitao sam razgovor Dobroslava Silobrčića s prof.dr. Vesnom Šerić povodom njezinog imenovanja za ravnateljicu KBC 'Sestre milosrdnice'. Tema je bila, između ostalog i pitanje eutanazije. Evo dijela tog razgovora. (J.L. 2012-04-21)

Pitanje:
Mi nemamo zakovnom dopuštenu eutanaziju, što doslovno znači 'dobru smrt', dakle blagu, bezbolnu smrt uz asistenciju liječnika? To je zabranjeno.
Odgovor:
Nemamo, naravno. Većina zemalja zabranjuje eutanaziju. Dozvoljena je, djelomično, u Nizozemskoj, pa Kaliforniji u SAD-u, negdje baš i nije definirana.
Pitanje:
To je opasno?
Odgovor:
Jest, to je vrlo opasno jer se može zloupotrebljavati i prikriti ubojstvo (ali možemo zloupotrebljavati, primjerice, automobil i njime nekoga usmrtiti, op.s.c). Liječnici, obitelji, svi bi to mogli zloupotrijebiti kad bi bilo dopušteno. Dobro je da nemamo dopuštenu eutanaziju.

* * *

U istom broju J.L. objavljen je veliki članak u kojem Karmela Devčić piše kako je pulmologinja dr Petra De Jong u Nizozemskoj sa skupinom istomišljenika otvorila prvu kliniku za eutanaziju u svijetu.

U članku se između ostalog navodi kako je osim u Nizozemskoj, eutanazija još legalizirana jedino u Belgiji i Luksemburgu. U Švicarskoj i tri savezne američke države (Oregon, Washington, Montana) dopušteno je asistirati u samoubojstvu, t.j. osigurati smrtonosnu dozu onome tko se želi ubiti. Klinika je prvotno zamišljena kao institucija gdje će eutanazirati ne samo bolesne, već i one koji, iako dobrog zdravlja, više ne žele živjeti. No to, zasad, nije prošlo.

Na tvrdnju novinara da ako sad izađe na ulicu naći će među mladima i od 20 godina koji pate od života i kojima je sigurno teško, dr DeJong odgovara: „Točno, ali to je nešto sasvim drugo. Stari ljudi ne žele živjeti jer su potrošeni, imali su dovoljno muke u životu, sve se teže kreću, sve slabije vide, čuju…“

U nastavku teksta stoji:
Ogromnim dijelom vrlo sekularizirano nizozemsko društvo teološke i bioetičke nedoumice oko eutanazije jednostavno je riješilo. Klasičan argument vjernika „Bog mi je dao život, jedino on ima pravo oduzeti mi ga“ brzo su 'eutanazirali'. De Jong objašnjava: „Kršćani u Nizozemskoj interpretiraju religiju na prilično osobit način, kažu da ako im je Bog darovao život, to ne znači da je Bog jedini koji ga može oduzeti (primjerice tako da ti nekog ili tebe netko ubije kao vojnika, op.s.c.). Jer, poklon je poklon, na koncu je to moj život i ja odlučujem.“

Na pitanje novinara kako vidi vlastitu smrt odgovara „Nadam se da ću zdrava dočekati starost, no obolim li, želim imati pravo na izbor…“

* * *

Ovaj sam tekst tada pohranio u svoju datoteku pod naslovom 'Tema za postove' s idejom da ga iskoristim kad i ako sam dođem u situaciju da bi me eutanazija mogla spasiti muka. Još uvijek ga ne bi objavljivao, da se u svijetu nije pojavio jedan zanimljiv trend.

U posljednje vrijeme, naime, pojavio se običaj da neki (pogotovo slavni) ljudi, koji nose genetske predispozicije da im neki organ zahvati rak, taj organ odstrane, odrežu, amputiraju. Grudi, maternicu, žuč, muškarci će se, vjerojatno, nakon što naprave planirani broj djece odlučiti na preventivno odstranjive prostate, etc. I, zanimljivo, nitko se protiv toga ne buni: ni vjernici, ni ateisti, ni Crkava ni Vlast.

A, nije li Bog, kad je darovao život, jednako tako 'darovao' i rak. Slijedom logike da je Bog dao život pa ga jedino On ima pravo oduzeti postavlja se logično pitanje: ako je Bog nekome dao da ga usmrti rak ili neka druga bolesti, kako onda Čovjek ima pravo odstraniti organ ili liječiti neku bolest i time odgoditi trenutak smrti koji je odredio Bog 'darovavši' mu rak ili neku drugu bolest.

Obično se kao argument za neke postupke Svevišnjeg podastire argument kako On to radi temeljem nekog svog plana kojeg mi obični smrtnici ne razumijemo. Ako je to tako onda se Čovjek, pogotovo vjernik, ne bi smio miješati u njegove planove. Ali on to ipak u nekim slučajevima radi.

Zašto se, dakle, može u slučaju preventivnog odstranjivanja postupiti protiv Njegovog plana, a u slučaju eutanazija, ako netko više ne želi ili više ne može živjeti, ne može?

19.04.2015. u 22:56 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.04.2015.

Probranice 16

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.

A što da nema reportera?

Nagrađivana reporterka „Provjerenog“ Nove TV, Maja Medaković, u današnjem Studiju izjavljuje kako njene emisije o problemima malih ljudi poput Milana i njegovog tate, malog Vice s Down sindromom, potiču ljude da im pomognu. Uspjela je svojim reportažama o legalizaciji medicinskog kanabisa i (ne)plaćanje PDV-a na doniranu hranu utjecati na promjenu zakona i pravilnika. Nada se da će jednaki uspjeh polučiti i kad je riječ o statusu njegovatelja.

Svaka čast Maji i njenom zalaganju za male ljude. Ipak, pitam se do kada će te probleme malih ljudi zaboravljenih od vraga i od boga trebati rješavati uspješne reporterke. Imamo bulumentu zaposlenih u Ministarstvu socijalne politike i mladih na čelu s ministricom M. Opačić, pa ipak treba najprije reporterka nešto pokrenuti, e da bi se taj 'mastodont' probudio iz zimskog sna. Izgleda da njih u naslovu ministarstva više zanima riječ 'politika' od socijalne skrbi.
Ne bi, zapravo, bilo zgorega da neki nadareni reporter pokrene akciju koja bi imala za cilj da prodrma to ministarstvo i da ih natjera da rade posao za koji su debelo (pre)plaćeni.
(2015-04-10)
P.S.
U nedjelju, 12. ovog mjeseca gledao sam Nu2 i razgovor s Tihomirom Cvetkovićem o njegovoj kalvariji koju, uz obiteljsku tragediju, proživljava jer se usudio dirnuti u neravnopravan tretman civilnih i ratnih invalida. U napadu na njegovu osobu, naravno, prednjače braniteljske udruge i Crkva.
U tom me se razgovoru najviše dojmilo, od Tihomira, ovo:
„Ja ne volim stavljati znak jednakosti između dva, za mene, tako različita pojma kao što su država i domovina. Glovaški je rezignirano, nakon prijama kod Leke, rekao: „Ja sam stvorio Domovinu!“ Bože, pa domovina je valjda tu od stoljeća sedmog. Ni smo čak ni državu stvorili samo smo je obranili.“
Potpuno se slažem s Tihomirom. I sam odavno tako mislim.

Malo nutri, malo vun…

Vijest: Ustavni sud odlučio – Bandić slobodan, vraća se jamčevina! Spomenuti sud je sve vratio na stanje iz studenog prošle godine.

Ne mogu ne zabilježiti kako me ovo 'nutri-vun' asocira na jednu aktivnost koju mnogo puta u svom životu rade sva živa bića na ovom svijetu. Da ne bi pomislili kako mislim na hranjenje, jer i tu nešto ide 'nutri' pa onda 'vun' bit ću direktan – na jebanje (oprostite ali nemam drugi izraz). Što se pak tiče tko je u toj aktivnosti dolje a tko gore u zaključite sami.
(2015-04-10)

Vidjela žaba…

Vijest: Jacques i Toni, tzv mentori u emisiji 'The Voice' ili hrvatski 'Najbolji glas' su se posvadili. Onda su se pomirili. Sve u svemu veliko dio puka je gotovo tjedan dana patio i pratio sa strahom hoće li se sve dobro završiti e da ne bi ukinuli jednu tako 'atraktivnu' emisiju.

Nema brige. Neće se ništa desiti. Sve je to igra kojoj je cilj privući uz TV-ekrane što više TV-ovisnika. I nije ništa novo. Oni su se samo ugledali na to kako komuniciraju naša Predsjednica i Premijer.
(2015-04-10)

„Ne vjeruj Danajcima ni kad darove donose“.


Vijest: Lalovac istražuje Čabarskog dobrotvora. Novcem od kredita za „Finvest“ vraćao osobne dugove.

Većina vas vjerojatno zna tko je Čabarski dobrotvor. Za one koji ne znaju samo ovoliko: vlasnik Fininvesta, Marijan Filipović, poznatiji kao dobrotvor iz Čabra, koji je do nedavna obećavao radnicima ostaviti tvrtku našao se u ozbiljnim financijskim problemima.
O tom dobrotvoru i još jednom iz prošlih vremena, pisao sam na svom blogu prije gotovo tri godine u postu pod naslovom Dva dobrotvora. U postu sam izrazio sumnju o dobronamjernosti Filipovićevog čina. Ispostavilo se, eto, ni tri godine poslije da su moje sumnje bile opravdane.
(2015-04-11)

Na 'stranjski' nije šporko…

Krovna nogometna organizacija Europe odrapila je Zlatanu Ibrahimoviću, glavnoj uzdanici nogometnog kluba iz Pariza, PSG, četiri utakmice zabrane igranje, zato što je švedski napadač izjavio: „Francuska je us…. država“.

U toj vijesti, međutim, meni je mnogo zanimljivije kako naši 'kulturni' i 'uljuđeni' masmediji manevriraju da bi ispali fini. U podnaslovu pišu kako sam citirao. Ipak, da se naš nogometni svijet ne bi morao mučiti što ta dva slova znače, oni cijelu šporku rečenicu objave na engleskom „France is shit country“. Naš narod, misle, zna engleski pa će mu sve biti jasno, a neće zvučati šporko kao na hrvatskom. Možebitno je Zlatan, obzirom da živi i nogometuje u Francuskoj, tu izjavu, ipak, dao na francuskom: „La France est un pays de merde“. No to naš svijet ne bi razumio pa bi bio uskraćen za jednu vrlo važnu informaciju.
(2015-04-12)
P.S
PSG je možebitno, zahvaljujući i neigranju Z.I. jučer 'fasovao' tri komada od Barce, a njoj 'poklonio' samo jedan gol. Tko je sad tu „us…“?
(2015-04-16)

Tko će odgovoriti?

Ni sud nije siguran pa će pitati USKOK s kime će Bandić smjeti razgovarati?

A koga će pitati USKOK? Zorana Milanovića? Šatoraše? Evropsku komisiju? Obamu? Putina? Crkvu? Svevišnjeg?
(2015-04-14)

Dok budale imaju para, kramari trže


Ministarstvo gospodarstvo naručilo je, za potrebe službenih postupaka Republike Hrvatske protiv mađarskog MOL-a, studiju o poslovanju Ine i platilo je deset i pol milijuna kuna, a zatim je nije koristilo u tim postupcima.
Premijer Milanović cijeli je postupak protiv mađarskog MOL-a benevolentno prepustio ministru Vrdoljaku, a troškovi za državu, kad se uračunaju svi savjetnici, konzultanti i studije, mogli bi narasti na 35 milijuna dolara.


Kratak komentar: lako je tuđim kurcem po trnju mlatit.
(2015-04-15)

'Originalnost' Ive Josipovića

Mediji objavili senzaciju: „Naprijed Hrvatska!“ ime je nove Josipovićeve stranke.


Nadasve originalno! Nešto takvo mogao se sjetiti samo um (ne mora doduše biti Ivin) koji je svojevremeno lansirao slogan „PravDa“, pa onda „Pravi put“, da bi kraju, pomalo imitiravši i izborni slogan KGK „KolinDa ZA Hrvatsku“, završio s prijevodom na hrvatski naziv Berlusconieve stranke „Forza Italia“ (Naprijed, Italijo). Zaista inventivno, nema što!
(2015-04-15)

16.04.2015. u 15:50 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.04.2015.

More i „more“

Kolovoz. Rano poslije podne. Upeklo sunce. „Zvizdan“.
On sjedi u hladovini djedove kamene kuće „anno Domini 1935.“. Cestom koja prolazi ispred kuće prolaze rijetki automobili. I njima je vruće. Pod pritiskom nemilosrdnog sunca pločnikom lagano korača po koji prolaznik. Kao da im čita misli; oh da mi je sada skočiti u more.

Ispred njega dio dvorišta. Po koji otok žute izgorjele trave u moru prašine.
- Trebao bih to zaliti – pomisli.
Gusterna je gotovo puna kišnice. Sticajem okolnosti ove zime nenamjerno je napunjena.
- Bilo bi je dobro što prije isprazniti, pa onda ponovo napuniti svježom nebeskom padalinom. Kako je to dobro, možeš koristiti vodu za zalijevanje koliko ti se hoće. Nebu ne moraš plaćati račune.
Ipak se ne diže sa stolice. Teško je po toj vrućini maknuti nožnim palcem, a kamoli dići stražnjicu s ugodne stolice, razvući crijevo, uključiti pumpu, zalijevajući stajati na suncu. A onda ponoviti postupak obrnutim redom.
- Od polijevanja neće biti ništa – reče sam sebi. Nasloni glavu na još uvijek ne pretopli zid kuće i zatvori oči osluškujući zvukove automobila, tuk-tuk lupu poklopaca kanalizacijskih šahtova i po koji razgovor prolaznika.

* * *

Njih dvoje sjedi na ogradi i promatra more. Pogledom obuhvaćaju površinu mora na kojoj se ističu mali otoci suhog raslinja.
- Vidi kakvo divno more – kaže On.
- Kako bi bilo da se malo okupamo. – nadoveže Ona. – Baš sam se oznojila. Pripeklo ovo sunce, a nas grije naša odjeća.
- U redu – odgovori On i spusti se s ograde. Ona pođe za njim. Spustiše se na površinu mora i veselo zagnjure u njega. Koprcali su se, nabacivali morem jedno na drugo, prevrtali se. More je prštalo na sve strane.
- Oh kako je divno – reče On.
- Da prekrasno, već se osjećam mnogo bole. – odgovori mu Ona.
Još su se neko vrijeme živahno okretali i vrtjeli, a onda su izašli iz mora, stresli svoja tijela i ponovo se vratili na ogradu.
- Zaista je bilo divno – reče Ona i pomalo sjetno pogleda Njega.
- Da, zaista. – odgovori On i sasvim joj se približi naslonivši glavu na njezino rame. Bili su tako sretni.

* * *

- Ipak ću zaliti to dvorište. Možda će se malo osvježiti taj usijani zrak. – reče On u sebi. Uz primjetni napor digne se sa stolice i započne rutinski postupak koji prethodi svakom zalijevanju.

Voda je prsnula iz cijevi u širokim mlazom sićušnih kapljica. Najprije je mlaz usmjerio uz stablo mlade masline, „Olivite“, koju su On i njegova supruga posadili kad im se rodila druga unuka Vita. Dobro je natapao korjen.
– Dobro ću je zaliti iako to baš i nije od prevelike koristi.
Rekli su mu stručnjaci da bi joj trebalo davati vode svaki dan u malim količinama. Ali što može. Godišnje je ovdje najviše mjesec dana.
Onda je mlaz usmjerio na požutjelu travu. Kao da je živnula. Osjetio je u zraku miris kao poslije kiše. A onda je došla na red i žućkasta prašina. Miris prašine pomiješan s vodom bio je sve intenzivniji.
- Dobro je, eto već osjećam svježinu – reče i nastavi zalijevati dio dvorišta ispred kuće, divlju lozu što se nadvila nad prilaznim putom, bambuse što već daju ugodnu sjenu u kasnim popodnevnim satima i na kraju dvije palme: staru i mladu.

Spremivši sve na svoje mjesto, ponovo sjedne na stolicu udišući svježinu.
- Dobro je, isplatilo se potruditi – reče poluglasno – bolje nego se mučiti odlazeći na more, - podigne noge na drugu stolicu, ponovo zaklopi oči i prepusti se maštanju.

* * *

Njih dvoje tužno je gledalo more koje je još prije kratkog vremena bilo tu.
- Nema više našeg mora – reče On tužnim glasom.
- Ne, nema ga više – prošapće Ona. Kao da joj se steglo grlo od žalosti.
Još samo trenutak sjedili su na ogradi, posljednji put pogledali svoje more kojeg više nije bilo, zamahnuli krilima i odletjeli.

13.04.2015. u 20:48 • 10 KomentaraPrint#

petak, 10.04.2015.

Šlapoid



Ne znam koliko vam je poznat literarni opus kultnog pisca Veselka Tenžere (1942.-1985.). Postao li je 'kultni' zato što je umro relativno mlad ili pak su njegova djela zaista vrijedna divljenja koje mu upućuju mnogi, ne znam. Nisam dovoljno 'potkovan' da sudim o tome. Pročitao sam tri njegove knjige, (Sloboda u rezervatu, En passant i Pisma Ivani), a čitat ću ga s vremenom na vrijeme i nadalje. 'Pisma Ivani' nisam pročitao do kraja. Ispunjena je mukom koju je proživljavao u JNA (u godini kad sam i sam 'služio' vojsku, on na Visu ja u Bijeljini) odvojen od svoje Ivane. Previše me podsjećalo na pisanje zaljubljenog mladca koji na svojim plećima ne može podnijeti teret 'gluposti' koje su sastavni dio svake vojske svijeta i odvojenost od svoje ljubljene. Uz to, i meni je vraćala neke uspomene iz tog perioda kojih se nerado sjećam iako nisam ni približno doživljavao tu vojsku tako tragično kao on. Nije čudno, on je ipak bio literata, ja tehničar. Ah da, mene kod kuće nije čekala voljena osoba.

Jedno mu ipak moram priznati. Imao je nevjerojatan dar da secira negativnosti društva, u njegovo vrijeme samoupravni socijalizam sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i sve devijacije koje su proizlazile iz primitivizma, neobrazovanosti i niskog kulturnog nivoa dobrog dijela puka. I onog s dna i onog s vrha. Uzgred, sve te njegove opservacije vrijede i za današnje društvo, čime se samo pokazuje (a možebitno i dokazuje) da su neke stvari nepromjenljive bez obzira na društveno uređenje.

Kao potvrdu te tvrdnje, od pročitanih feljtona u knjizi „En passant“, navest ću samo kraći odlomak iz trećeg dijela knjige pod naslovom „Šlapoid“. U njemu, na svoj specifičan način, opisuje trend u odnosima žene i muškarca, a koji je danas, mišljenja sam, izraženiji nego što je bio u vrijeme kad je feljton pisao.

Evo što piše:

Mnogi duhovno lijeni muškarci, osupnuti posebnom inteligencijom žena, smjerno su zauzeli njihove bivše uloge, postajući nekom vrstom modernih hanuma. Oni još, po prirodi posla koji obavljaju na društvenoj sceni, figuriraju kao muškarci, premda su poodavno u privatnim relacijama, u stanu, postali „supruge“, nježniji spol kojeg još samo brijači aparat meće uz atribute spola kojemu pripada. Za ovu priliku takva muškarca nazvat ćemo - ŠLAPOID, shvaćajući ga negativno, jer je upravo šlapoid spriječio bitniju afirmaciju žene, tako što joj je prepustio svoju staru ulogu, već istrošenu i neefikasnu. On je, na neki način, opteretio ženu i svim negativnim stranama svoje bivše uloge, onim represivnim, egoističnim, konzervativnim; nije imao snage dijeliti s njome njezinu slobodu. Radije je postao rob nego njezin drug i ravnopravan sudionik u drami svakodnevice.
(naglasak s.c.)

Vjerujem, poštovani blogeri, da vam neće biti teško u ovom odlomku naći sličnosti s jednim ovovremenskim bračnim parom iz javnog života koji je trenutačno u žiži zanimanja puka. O onima iza zavjese ne možemo znati, jer o njima se u masmedijima ne piše.
Jednako tako se nadam da će ovaj tekst, možebitno, u vama pobuditi želju da u ruke uzmete neku od njegovih knjiga, ako već do sada niste, i sami se uvjeriti čitajući, koliko su bile dalekovidne i bezvremenske njegove opservacije o životu koji živimo i ljudima s kojima živimo.

10.04.2015. u 21:12 • 19 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.04.2015.

Probranice 15

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Uskršnji blagdani, zajedno s radostima koje nam donose, su prošli i vrijeme je da se vratim na našu, manje-više, tužnu svakodnevnicu za koju bi se moglo reći: „Na Zapadu ništa novo, na Balkanu sve po starom.“

Nije vrat nego šija

„Pet godina zatvora svima koji kažu da je Domovinski rat bio građanski, a Oluja etničko čišćenje“, predlaže kontroverzni predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić. „Ideja nije da se ljude šalje u zatvor (sic!)“, ističe I.T., „niti da se uvodi novi verbalni delikt kakav smo imali u socijalizmu, nego da se pošalje poruka da država štiti najviše društvene vrijednosti poput Domovinskog rata.“


Pa i u bivšoj Jugi je uveden pojam 'verbalnog delikta' upravo zato da se pošalje poruka da država štiti najviše (u to vrijeme) društvene vrijednosti poput lika i djela JBT i samoupravnog socijalizma. I u čemu je razlika nekad i sad?
2015-03-20

Ugroza

„Ponovo uvođenje obveznog vojnog roka nije tema o kojoj se trenutačno raspravlja, radi se o mojoj političkoj zamisli.Trebamo prije svega donijeti i neke strateške procjene i dokumente. Radi se o o odluci koju moramo donijeti svi zajedno na temelju procjene ugroze u odnosu na Republiku Hrvatrsku“, izjavila je između inog predsjednica K.G.K. na Plitvičkim jezerima, na obilježavanju „krvavog Uskrsa“.

Obzirom na činjenicu da se Hrvatska nalazi u sastavu NATO-a pitam se koja bi se to država, koja to nije, usudila napasti Hrvatsku. Kako Predsjednica ipak govori o „procjeni ugroze u odnosu na Republiku Hrvatsku“ pretpostavljam da misli na ugrozu od „unutrašnjih neprijatelja“; jugonostalgičara, komunjara i inih neprijatelja neovisne Hrvatske. Sve u svemu, nekako mi se čini (na bijeloj mjesečini), da prijedlog K.G.K ide u smjeru zaštite jednog dijela (cca 50%) hrvatskih građana od otprilike jednakog postotka drugog dijela. Ako je tome tako, lako bi se moglo desiti da ćemo opet imati Domovinski rat, ali tada će se on s pravom zvati – Građanski rat.
(2015-04-01)

Kako veliki tako i mali

Za trećinu republikanaca u SAD-u njihov je sadašnji predsjednik Barack Obama veća prijetnja nego ruski vlastodržac Vladimir Putin. Omjer je 35% prema 25%. Jednako tako 27% republikanaca vidi demokrate kao „neposrednu prijetnju“, a ni obratno nije bitno drugačije – 22%.

Zamijenite SAD s RH, Obamu s Zoranom Milanovićem, Vladimira Putina, primjerice, Aleksandrom Vučićem (Premijer Srbije), republikance s HDZ-ovim i demokrate sa SDP-ovim glasačima, pa se situacija može sasvim fino preslikati i na hrvatsku političku scenu. Sa, možda, nešto većim postotcima za jedne a manjim za druge.
(2015-04-01)

Uvijek kontra

ili „Dok se Hrvati slože i pluto potonut može“

Šešelj, građanin republike Srbije, naziva našu Predsjednicu Kolinda Grobar Kitarović, euforično podržan od grupe svojih istomišljenika pali nasred Beograda, glavnog grada države Srbije, hrvatsku državnu zastavu, ministar Vulin, dakle član oficijelne vlade Srbije, daje, blago rečeno, neprimjerne izjave o Domovinskom ratu, akciji Oluja, generalu Gotovini i premijeru Milanoviću na što Vlada republike Hrvatske upućuje notu Srbiji i povlači našeg veleposlanika na konzultacije.

E sad, mi Hrvati ne bi bili Hrvati, kad bi se uspjeli oko nečega složiti. Gospođa Predsjednica, naime, na ovaj potez Vlade izjavljuje „kako je povlačenje hrvatskog veleposlanika iz Beograda ishitrena odluka“ (sic!), pa nastavila: „kako je u studenom prošle godine, kada se Šešelj vratio iz Haaga, a pogotovo kad je davao velikosrpske izjave na dan pada Vukovara, tražila od Vlade da povuče veleposlanika na konzultacije, no tada Vlada nije prihvatila njen prijedlog.“
Time je jasno daje na znanje koji su razlozi sadašnje 'contra' pozicije glede odluke Vlade. Kad Vlada, naime, nije prihvatila njezin prijedlog u studenom (kad KGB, by the way, još nije ni bila Predsjednica ali joj je tada to odgovaralo u kampanji) sad ona ne želi priznati da je Vlada povukla ispravan potez, jer kao nisu nju konzultirali.
(2015-04-03)

Medo u žrvnju Pravde


Sud u Puli naložio je vještačenje jačine laveža psa Mede iz istarskog sela Peroj. Na ročištu koje je trajalo punih šest sati pojavilo se 11 svjedoka. Kako to u Hrvata već biva dio svjedoka je tvrdio da im lajanje psa ne smeta a dio da zbog njegovog laveža nemaju miran san.


Nevjerojatno, ali istinito. Dok se po sudovima godinama i desetljećima vuku bitno važnije tužbe i protutužbe i žalbe na žalbu, sud u Puli ima vremena da se bakće s lavežom pasa. I, što je još gore, nije u stanju donijeti odluku na jednom ročištu već mora tražiti sudsko vještačenje. Da stalno ne slušam o preopterećenosti naših sudova rekao bih: „Besposlen pop i jariće krsti“.
„Ali nije to sve“, kako kažu u glupavim reklamama. Ako ste primijetili, pas je vezan lancem. Kad završi ovaj 'povijesni' proces glede a u svezi laveža, očekujem tužbu ljubitelja kućnih ljubimaca zbog nehumanog postupka zbog vezivanja Mede lancem.
(2015-04-03)

„Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe“

Tako glasi jedan od mojih 'mudroslova'. Nakon akcije redakcije magazina „Like“ u kojoj se upozorava na varanje potrošača reklamnim sloganom „3+1 gratis“ i sličnim marifetlucima, inspektori su krenuli u akciju (mogli su i ranije da su htjeli) i ustanovili da su nalazi spomenutog magazina točni. Kreatorima tog 'fola' prijeti kazna od 10 do 100 tisuća kuna.

Meni je to sve skupa jako smiješno. Od kad sam imao prilike prvi put vidjeti taj slogan bilo mi je kristalno jasno da se radi o čistoj prevari. Ako mi je taj proizvod trebao, ja sam ga kupio znajući da sam za njega platio pravu cijenu. Ono 'gratis' si možete 'deti za škrlak' kako bi rekli kajkavci. I inače ne vjerujem reklamama apsolutno ništa. Moj je princip: sve što se reklamira na TV, radiju, tiskovinama ne kupujem ako mi proizvod nije neophodno potreban.

E da je….

"Ne mogu zamisliti da češki ambasador u Washingtonu predsjedniku Obami govori gdje bi trebao ili ne bi trebao putovati, niti ću ja dopustiti da se meni bilo koji ambasador upliće u moje planove putovanja", rekao je Miloš Zeman, nakon što mu je američki veleposlanik u Češkoj prigovorio što će biti prisutan na proslavi Dana pobjede u Moskvi 9. svibnja jer je to, po mišljenju veleposlanika „čudno“ i „kratkovidno“ da češki predsjednik bude jedini lider EU-a na Crvenom trgu.


Možete li zamisliti, štovani blogeri, da netko od naših političara, recimo Z.M. ili K.G.K. na taj način odbrusi američkom veleposlaniku? Ja ne! Mi smo ipak neovisna, samostalna, samosvojna etc. država i bili smo „dugo“ pod diktatorskom čizmom bivšeg SSSR-a.
(2015-04-06)

06.04.2015. u 18:44 • 9 KomentaraPrint#

petak, 03.04.2015.

Uskršnji dani


Dragi i poštovani blogeri
Zaboravimo barem na današnji dan sve naše razmirice glede boje krvnih zrnaca, ideološkog opredjeljenja, pro et contra nostalgije za starim vremenima, međusobnih grubih riječi i slova i proslavimo Uskrs, blagdan nade i proljeća.
Svima onima koji to rade iz vjerskih uvjerenja, i onima koji to rade u duhu višestoljetne tradicije našeg naroda, do onih koji će samo uživati u 'iću i piću', karakterističnima za ovaj blagdan, želim iz sveg srca

Sretan Uskrs!

03.04.2015. u 17:44 • 19 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda
luki2

anabonni
NF
astro
dinaja
10. Ars
japanka

borgman
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

memoari
alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza
zagreb

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
odmak
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
neverin
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina






"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se