semper contra
utorak, 19.08.2014.
…četvrta, peta i šesta torta
Jučer sam prestao brojiti dane do svog 71. rođendana, a danas započinjem brojenjem za 72. Smatrajući da je prosječni životni vijek muškaraca u Hrvatskoj 71 godina i četiri mjeseca, do jučer mišljah kako to više neću radit. Naime, poznat po krilatici RRD (rad, red i disciplina), smatram da je normalnom držati se prosjeka i, da izbjegnem stvaranje troškova državnom proračunu, preseliti se u 'vječna lovišta' tijekom slijedećih 365 dana. Međutim, upravo na moj 'rojsni dan', odgovarajuće državne službe su obznanile da je prosječni životni vijek muškarca 74, a žena 80 godina. U skladu s aksiomom RRD morao sam od danas početi brojiti dane do slijedećeg 72. rođendana.
Prije nego što se osvrnem na jučerašnji dan trebam ispuniti obećanje dano vjernim čitateljima ovog ludog bloga u postu „Treća torta“.
9. tekućeg mjeseca AD 2041. na red je došla četvrta torta u čast i slavu mog nećaka. On je proslavio svoj 45. rođendan što se lijepo vidi na slici. Ovaj put je nije ispekla moja supruga. Preduhitrili su je njegovi najbliži. Iz priložene je slike vidljivo da kreatori torte nisu mogli nabaviti svijeću u obliku broja 4 pa su nju ispisali laticama čokolade a za puhanje je bila dovoljna i brojka 5. Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je slavio 5. rođendan, ali to je samo zavaravanje protivnika.
Torta „Boro“
Opis ostalih đakonija možete vidjeti na njegovom face-bucku ili kako se to već piše.
16. istog mjeseca i godine na stolu se pojavila nova kreacija nepoznatog autora. Pretpostavljam da je autor nećakinja, sestra slavljenika od 9. kolovoza. Torta je ispečena na čast i slavu nećakovog (a i našeg) dobrog prijatelja iz Osijeka - 'strah i trepet' na tamošnjem građevinskom fakultetu. Učinjena je u skladu s ekonomskom situacijom, bez ikakvih ukrasa, što se mojoj supruzi ne može desiti ni teoretski pa makar poslije 'travu pasla'. Posljedično, slavljenikova je supruga tortu prije 'sjecidbe' nožem označila razlog zašto je ispečena. Kao što se vidi, ako se dobro pogleda, u pitanju je 52. torta, ili bi barem trebala biti.
Torta „Prof“
A onda je došao čuveni datum 18. kolovoz. Nije on čuven po tome što je moja malenkost tog dana ugledala ovaj 'svijet suza', već što je točno prije 184 godine na taj dan svijet ugledao Car austrijski i Kralj ugarsko-hrvatski i češki, vladar A-U monarhije preteče EU, Franjo Josip der Erste. Ja sam, kao što se vidi, imao veliku čast da se koju godinu kasnije pojavim na taj dan, i zbog toga sam u 'dnu' duše veliki ljubitelj 'žuto-crne' monarhije. Kažu da je tada i kod nas vladao princip RRD-a. No nećemo o tome…
Za moju malenkost tortu je ispekla moja bolja polovica, a ja sam je, pod njezinim budnim okom, ukrasio. Koliko sam to uspješno učinio za vidjeti je na slijedećoj slici. Na upit zašto ova dva srca, supruga mi je odgovorila: „Srce moje i tvoje u ljubavi stoje“.
Torta „Semper“
Uzvanika je bilo ukupno 12 (slovima – dvanaest) nešto manje nego na proslavi nećakovog rođendana. Sasvim dovoljno da se nakon slavlja nagomila suđa kojeg je slavljenik prao oko sat i pol. Nije da mi supruga i nećakinja nisu nudila pomoći, no obje sam s indignacijom odbio smatrajući (skromno) da tako veliku količinu suđa zna oprati u našoj okolini samo jedna jedina osoba, tj. – ja.
Obzirom na poteškoće koje imam prilikom prijenosa slika na blog preko mobitela, odlučih samo pobrojati jela s jelovnika kojeg je odabrala, nabavila namirnice i pripremila moja životna družica. Da počnemo:
- juha od junećeg i pilećeg mesa s raznovrsnim povrćem i rezancima
- kuhano juneće i pileće meso s hrenom
- prilog: pečeni krumpir i 'abšmalcane' mahune ala Lidija (supruga starijeg sina) za prste polizat
- pohani šnicli (naravno na bečki način)
- pohane male rolade složene od šnicli, tanke šnite špeka i sira. Neki ih zovu ljubljanski odrezak, neki zagrebački a neki karađorđev. Ja ga zovem 'odrezak „ala Steffy“.
- salate: rezano zelje (kupus), paradajz (rajčica, pomidor), pečena paprika, zelena salata
- kolač ste već vidjeli
- piće: 'šljiva' iz Zagorja, trava i crno vino od pouzdanog dobavljača iz Biograda, bijelo vino iz Zagorja, pivo „Staropramen“, Jamnica i za maloljetne „Cocta“ piće moje i vaše mladosti.
No ni gosti se nisu pokazali škrtima pa sam za popunu mog 'podruma'- frižidera starog 50 godina dobio na poklon: domaći prošek „made by profesor“, viljemovka „made by Biograd n/m“, pet litara vina „made by zagorski kiseliš“ (ali dobar) i da ne bi bilo sve u alkoholnim parama neke trave za liječenje bolova u koljenima. Ovo potonje me posebno obradovalo. Bumo vidli kak to funkcionira. Darovatelj tvrdi da je njemu pomoglo.
4. slijedećeg mjeseca trebala bi pasti još jedna torta, za rođendan moje 'cimerice'. No mislim da od toga ništa biti neće. Gostiju neće biti kao prošle godine („slavit ćemo sami“, pjeva G. Novak), ona ne smije slatko a ja baš i nisam veliki ljubitelj kolača. Više volim nakon ručka paški sir i masline.
Do idućeg raporta sa rođendanskih slavlja stojte mi dobro!
Oznake: rođendani i torte
nedjelja, 17.08.2014.
Sukob interesa
Naslijedio neki sposoban čovjek povelik iznos dolara od njemu nepoznatog rođaka iz, recimo Australije, pa umjesto da novac spiska kupujući dvorce, jahte i skupe automobile odluči, unatoč i usprkos svim poteškoćama koje ga čekaju u „bespuću hrvatske zbilje“, pokrenuti neki posao.
Na kraju svih peripetija oko pokretanja posla raspiše natječaj tražeći radnike. Ne bijaše mu ih teško naći obzirom na veliku nezaposlenost. Zaposlenici su u oduševljeno prihvatili ponuđeni posao i plaću koju im je Osnivač ponudio.
Ubrzo se među njima nađe nekolicina kojima se plaće određene od Osnivača učiniše malim pa osnovaše Stožer. Cilj: izboriti se za bolje prinadležnosti. Između sebe izabraše jednog kao predstavnika Stožera i nazvaše ga Glavni. Dotični se obrati Osnivaču:
„Gosn Osnivač, mi članovi Stožera u dogovoru sa zaposlenicima smatramo da bi visinu plaće trebali određivati mi zaposlenici, a ne vi, Osnivač.“
Osnivaču se u čuđenju na čelu pojave bore.
„Temeljem čega to tražite? Ja sam visinu plaća odredio prema planu proizvodnje, mogućnosti plasmana na tržištu i planirane dobiti.“
„To je gosp. Osnivač vaš problem. Mi tražimo dvostruko veće plaće, besplatan prijevoz, mobitele, službene automobile sa šoferom za članove Stožera, dva mjeseca godišnjeg odmora, u slučaju otkaza ili propasti firme šest mjeseci punu plaću, potom pola plaće tijekom godinu dana, socijalnu pomoć dok ponovo ne nađemo posao i povlaštenu mirovinu u iznosu najmanje 90% plaće.“
„Gospodo pa vi niste normalni. Kad bih udovoljio vašim zahtjevima mogu odmah proglasiti bankrot i stečaj firme. Osim toga to je direktni sukob interesa.“ reče sad već pomalo iznerviran Osnivač povišenim glasom.
„Samo polako gosp. Osnivač, i nemojte dizati glas jer ćemo odmah pokrenuti tužbu zbog psihičkog maltretiranja. Kakav sukob interesa molit ću fino?“ odgovori Glavni.
„Ne možete vi sami sebi određivati plaće i ostale prinadležnosti. Pa ja sam Osnivač, a ne vi!“
„Jel vi to nama ozbiljno?“ nagoruši se najjači član Stožera, zvani Trokrilni. „Zar vi mislite da mi ne pratimo što se događa u Hrvatskoj, što rade saborski zastupnici i političari na svim nivoima, od Vlade, Predsjednika do načelnika općine s 100 stanovnika?“
„A što se to događa?“ naivno će Osnivač. „Već dugo ne pratim ni tiskovne ni elektronske medije, nemam vremena. Moram se brinuti za firmu.“
„Ali zato smo mi, članovi stožera, u tijeku događaja“, reče najpametniji član zvan Mudronja.
„?“
„Kakav - „?“ ? Zar niste čitali subotnji V.L. ?, 'najkvalitetnije dnevne novine' kako si tepa uredništvo. Taj nam je članak upalio lampicu da se izborimo za naša prava!“ reče Glavni.
„?“
„Vi opet isto – „?“!“ reče Mudronja i Osnivaču pod nos stavi list papira. „Evo, pa se sami uvjerite i onda procijenite tko je a tko nije u sukobu interesa!“ reče Mudronja i gurne ga Osnivaču.
Osnivač uzme papir i počne čitati:
Svi zastupnici i ustavni suci imaju pravo na mirovine prema propisu dok su obnašali dužnost.
Zakinuti: Zastupnicima iz novog saziva mora se dati neko jamstvo za budućnost.
„Svi smo mi Damir Kajin“ uglas mogu skandirati saborski zastupnici i ustavni suci koji iz moralno-političkih razloga (sic!) nisu u zakonskom roku podnijeli zahtjev za povlaštenu zastupničku mirovinu. Nakon „studije“ Ustavnog suda o povlaštenim mirovinama na 62 stranice svi će to moći učiniti.
Ustavni sud inzistira na zamjenskim mehanizmima (ma što to god značilo) te je u proceduru upućen i prijedlog zakona koji je zastupnicima trebao jamčiti povrat na radno mjesto nakon mandata.
Položaj u kojem su se zastupnici i članovi Ustavnog suda našli po novom zakonu „graničio je s ponižavajućim postupanjem prema njima, što je narušilo dignitet zastupničkog mandata i ugrozilo vrijednost višestranačkog demokratskog sustava“ tvrdi Ustavni sud.
I na Predsjednika (I.J.) će se primjenjivati odredba o mirovini koja mu pripada nakon isteka mandata u iznosu od 90 posto plaće predsjednika RH.
„I, kakve to veze ima s mojom firmom, s vama i sukobom interesa? Tu se radi o predstavnicima vlasti izabranim na slobodnim demokratskim izborima!“ reče nesigurno Osnivač. Pomalo shvaća odakle puše vjetar.
„O, ima i te kakve!“ reče Trokrilni i pogleda Glavnog.
„Tko se borio i osnovao ovu državu?“ upita Glavni gledajući ravno u oči Osnivaču.
„Zna se, branitelji uz plebiscitarnu podršku cijelog hrvatskog naroda“, tiho će Osnivač.
„Znači, branitelji i hrvatski narod su Osnivači ove države?“ pita Mudronja.
„Da, svakako“, još tiše će Osnivač.
„A tko je izabrao ove što sada sjede u foteljama i kroje sebi plaće, mirovine i ine sinekure?“
„Pa narod na demokratskim izborima“, sad već šapatom odvraća Osnivač.
„Ako je tako, a tako je, i ako vi kao Osnivač firme smatrate da ste samo vi ovlašteni krojiti naše plaće tvrdeći želimo li ih krojiti sami da je to sukob interesa, što je onda ovo što ste pročitali? Samo mi nemojte reći da je to – demokracija!“ završi Glavni.
srijeda, 13.08.2014.
Sezona 'kiselih krastavaca'
Složio bih se sa Feliksom. 'Kiselih krastavaca' ovog ljeta koliko ti srce želi. I domaćih i inozemnih.
Primjerice tegla na kojoj piše „Zviždanje“. Otvorim teglu i gle!
Sjedi vrli nam, neovisni sudac u raspravnoj dvorani. U dvoranu uvode osobu s lisicama na rukama koja neodoljivo podsjeća na trenutačnog nam Premijera. Ugledavši ju sudija započe bjesomučno zviždati. Pita ga njegov pobočnik:
„Čemu zviždite gospon sudac!“
„Pa zar ne vidite da su nam doveli Premijera. Nisam išao u Knin da mu ne bi morao zviždati, a sad u mojem reviru mogu!“ reče sudac i nastavi zviždati.
Privedeni se malo zbuni, a onda shvati u čemu je stvar pa kaže:
„Pa kako mi mislite objektivno suditi ako mi zviždite a da me još niste ni saslušali?“
„Nemate pravo govoriti dok vas ne pitam“, oštro će sudija prekinuvši na trenutak zviždanje da bi odmah potom nastavio još žešće.
Zatvorio sam poklopac tegle pa ne znam kako se dalje odigravala zviždukajuća rasprava, ali se bojim da privedeni i nije baš dobro prošao. Kako stvari na političkoj sceni trenutačno stoje moglo bi se desiti da na vlast dođe ZNA SE pa je red da se, nakon osude izrečene nekadašnjem predsjedniku te stranke i bivšem Premijeru, gospon malo 'prišmajhla' potencijalnom novom Premijeru. Zlu ne trebalo.
Dohvatih drugu teglu. Na njoj stoji „Ustavni sud i referendum o ćirilici“. Pomislih, zanimljivo bi bilo vidjeti kakvog su okusa ti kiseli krastavci pa skinuh poklopac.
„I onda gospodo suci, je li referendum u skladu s Ustavom ili nije?“ pita predsjednica suda.
„Pa“, odgovara jedan od sudaca, „ovisi iz kojeg se ugla gleda.“
„Kako to mislite, uvaženi suče?“
„Pa ako gledamo iz ugla hrvatskih branitelja onda je referendum potpuno u skladu s Ustavom, ako pak gledate iz ugla EU birokracije onda je, bojim se, neustavan.“
„A sa stajališta onih kojih se to najviše tiče?“
„Mislite na nacionalnu manjinu? Pa oni u ovom slučaju nisu bitni. Mi ipak moramo voditi računa o našim dečkima i pri tomu uvažavati mišljenje naših gospodara, pardon europske komisije ili tako nekako.“
„I što ćemo onda?“ pita sad već pomalo zabrinuta predsjednica.
Zavlada muk. U međuvremenu je u salu ušao konobar i donio naručene kave čekajući da završi veleumna diskusija. Iskoristivši pauzu počne dijeliti šalice i onako sebi u bradu kaže:
„Kako bi bilo da EU predložite da se na njezinom teritoriju zabrani uporaba ćiriličnog pisma?“
„O to nije loša ideja“, pripomene jedan od sudaca. „Samo trebat će vremena da se to provede kroz sve institucije u EU.“
Opet je zavladao muk. Konobar izlazeći kaže: „A da privremeno odgodite uvođenje ćirilice na području Vukovara.“
Svi suci zajedno s predsjednicom pogledaše prema konobaru sa zahvalnošću i donesoše odluku: moratorij na dvojezične ploče godinu dana.
Treća tegla mi je nešto sumnjiva, tekućina u njoj kao da je mutna a i krastavci baš ne izgledaju očaravajuće. Pogledam etiketu: „MOL-INA“. Iz jedva čitljivog datuma proizvodnje naslućujem da je tegla stara preko deset godina. Otvorivši teglu osupne me miris truleži. Ipak znatiželja me ne napušta pa osluhnuh:
„Dok sam ja živ borit ću se da se INA vrati u ruke naše države!“
„………“, odgovor na nekom stranom jeziku nisam razumio.
„Da, ali vi ste sva prava dobili temeljem kriminalnih radnji.“
„…….“
„Kako se ne zna!? Zna se! Naš sud ga je proglasio krivim i ponavljam, dok sam ja ministar borit ću se za povrat našeg nacionalnog blaga!“
„…….“
„Zašto smo je uopće prodavali? Pa vi se pravite glupim. Onda je na vlasti bila zločinačka organizacija kojoj je trebao novac za pobjedu na izborima a ne nacionalna naftna kompanija!“
„…….“
„Da točno, tada je ona poslovala s gubitcima, ali onda nisu bili otkrivena naftna i plinska nalazišta u Jadranu, a sad znamo da ih ima i mi ćemo postati energetski gigant. Zato nam treba nacionalna kompanija.
„…….“
„Priznajem, imate pravo. Već su i INA-inina istraživanja pokazivala da u Jadranu ima nafte i plina ali mi ipak više vjerujemo stranim istraživačima koji su potvrdili ta istraživanja.“
„…….“
„Jesmo, točno, platili smo ta naknadna istraživanja. Znam da bi vi sada rado koristili nalazišta za svoje rafinerije i zato vam po stoti put ponavljam: dok sam ja ministar INA neće ostati u vašem vlasništvu.“
„…….“
Zatvorih teglu. Nastavak ću saslušati druge godine.
* * *
Nema samo u našim smočnicama tegli sa kiselim krastavcima. Ima ih i u kuhinjama velikih 'kuhara'!
Salate od kiselih krastavaca su nešto što se ponavlja desetljećima, ma što još od kraja Drugog svjetskog rata. Otada dva najveća sakupljača tegli prave od njih (ne)ukusna jela zvana „Pax Americana“ i „Pax Rosija“.
Evo primjerice tegla s natpisom „Ukrajina“.
Otvoriš li teglu iz nje se jave ruski medo i američki slon (magarac). Kako ne razumijem ni jedan od njihovih jezika ne mogu vam ni u fragmentima prepričati ni dio razgovora, no kad ta dva glavna kuhara, jedan uz pomoć kuhara iz EU, pripremaju jela možete i sami zaključiti o čemu se govori. Naime, gdje god se oni pojave kao 'kuhari' počinje proces urušavanja država i stvaranja novih. Od sjeverne Afrike, preko BiH i bliskog istoka, do Ukrajine. Kao posljedicu imamo vjerske, međunacionalne, militarističke pobune kojima je glavni cilj stvaranje novih država u skladu s svjetonazorima onih koji pobunu (revoluciju) dižu, nesvjesni da će na kraju vrhnje za svoje 'krastavac-čušpajze' pokupiti glavni kuhari. I to se ponavlja desetljećima. Ovoljetne vijesti na tu temu također spadaju u neku vrst 'sezone kiselih krastavaca'.
Naletio sam na tim inozemnim policama na jednu teglu izuzetno staru. Mislim da je proizvedena tamo negdje krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. Na 'abšisanoj' naljepnici jedva nazirem ime „P…stin. i Iz…l“. Nekako se bojim otvoriti. Em ne znam jezik ni jedne od zemalja čija se imena, pretpostavljam, nalaze na naljepnici, em se bojim da bi iz te tegle mogao izaći ne samo smrad nego i nešto mnogo gore. Pa zato odustajem i vraćam teglu na svoje staro mjesto, neka na miru sačeka nekog drugog naivca ('Žutića') pa neka je on otvara.
I tako bi, hodajući po bijelom svijetu i zalazeći u podrume i tunele, vjerojatno našao sijaset tegli s kiselim krastavcima koje naši vrli novinari 'žutog' tiska pronalaze i otvaraju svakog ljeta. Možebitno bi im bilo mnogo bolje, a za nas korisnije, da uberu svježe voće i povrće i od njega naprave ukusnu, a nadasve probavljivu hranu. No izgleda da na tržištu ipak bolje prolaze tegle iz kojih, kad se otvore, lete ubojite rakete, grme topovi, padaju putnički avioni iz nepoznatih ili „nepoznatih“ razloga, nadzvučni bombarderi ruše kuće ubijajući pri tome i one koji za sve to nisu ni najmanje krivi.
A možda neki i jesu. Naime sve te tegle pune sadržajem i spremaju demokratski izabrane vlade koje onda, u ime onih koji su ih izabrali, lupaju po glavama ljudi koji su jednako tako na demokratski način izabrali svoje vlade kako bi u njihovo ime vratile „milo za drago“ oliti „šilo za ognjilo“.
A glavni kuhari peru ruke i mudruju: ništa nije važno, glavno je da su provedeni demo(n)kratski izbori.
